Zašto ne možemo smršavjeti samo dijetom?

I kakvu ulogu u mršavljenju igraju emocije?

Zašto ne možemo smršavjeti samo dijetom?

Istraživanje koje je psihijatar dr. Roger Gould proveo na 17.000 osoba, u kojih je provođenje dijetalnog programa bilo neuspješno, pokazalo je da su praktički svi povratili svoju raniju težinu iz emocionalnih razloga. Ukoliko postoje emocionalni problemi koji su podloga teškoći održavanja tjelesne težine onda neka druga dijeta nije pravi odgovor na postojeći problem. Emotivno jedenje može u velikoj mjeri ometati vaše napore da smršavite. Ono često dovodi do konzumiranja većih količina hrane, posebice one visokokalorične – slatke, slane i masne hrane.

Dijete su nešto poput lošeg odnosa – nude mnogo obećanja, a malo ih se ostvari. Autori raznih vrsta dijeta i programa prehrane svojim obećanjima nerijetko vas dovode u situaciju da se osjećate gubitnikom/gubitnicom, jer se drže stava da ste za neučinkovitost njihove dijete krivi vi jer se, eto, niste striktno pridržavali propisanih regula. Važno je napomenuti kako dijeta sama po sebi nije čarobni štapić. Mnogi ljudi često započnu prekomjerno jesti iz nekog razloga, a da pri tom ne zamijete da je proces debljanja već započeo. Vrlo je važno razumjeti i spoznati kada i kako su započeli problemi s tjelesnom težinom. Nije neophodno da prije početka dijetalnog načina prehrane dokinete emotivno jedenje u cijelosti kao što je to slučaj u tretmanu ovisnosti o akoholu, primjerice.

Umjesto da budete ljuti na sebe što ne uspijevate izbjeći uzimanje hrane kad ste emocionalno pobuđeni korisnije je držati se spoznaje kako je za svaku promjenu potrebno vrijeme i zatim strpljivo raditi na mijenjanju svojih pogrešnih uvjerenja i ponašanja. Striktno provođenje dijeta samo po sebi je emocionalno opterećenje koje vam može povećati potrebu za uzimanjem hrane. U konačnici to dovodi do neuspješnog pokušaja smanjenja težine, a posljedice su opet emocionalne prirode – osjećate se poraženim, ljutite se na sebe zbog svog „slabog karaktera“ ili osjećate krivnju zbog emotivnog uzimanja hrane, a na dijeti ste! Time se zatvori krug negativnih emocija koji pogoduje održavanju suvišnih kilograma.

Držanje dijete pogrešno se smatra jedinim rješenjem problema povećane težine koje je u stvari nastalo zbog emotivnog jedenja pa se dijetalni režim često provodi sa naglašenom stegom. Osjećanje uskraćenosti nastaje upravo iz krutog pridržavanja propisanog dijetalnog režima u kojem su za određenu hranu, nerijetko upravo za onu omiljenu, postavljene stroge zabrane.

Image



Ovakve zabrane često djeluju kontraproduktivno – stvaraju još veću želju za tom hranom i snažan poriv da se ta želja ispuni, makar i potajno („najslađe je zabranjeno voće“). Ukoliko se želja za određenom hranom ne ostvari povećava se psihička napetost koja se teško podnosi. Ovo neugodno psihičko stanje nastoji se onda ublažiti – čime drugim nego uzimanjem hrane, jer je ona pri ruci. Nakon toga uslijedi osjećaj krivnje (novo neugodno osjećanje), dovodeći do demoralizacije, osjećaja bespomoćnosti i u konačnici do neuspjeha dijete. Spoznaja o vlastitoj neuspješnosti stvara novo nezadovoljstvo sobom i posljedično napetost. Kao što sada i sami vidite problem smanjenja težine isključivo putem dijete vrti se u krugu zato što se dijete usmjeravaju uglavnom na simptome (skidanje suvišnih kilograma), a znatno manje na suštinu razloga prekomjernog jedenja. „Emotivne izjelice“ ne mogu se pridržavati dijete tijekom dužeg vremena jer se osjećaju prisiljeni da hranu koriste kao sredstvo, lako dostupno i ugodno, za izlaženje na kraj sa svojim uzburkanim emocijama.

To dovodi do toga da ljudi prekidaju sa dijetalnim načinom prehrane i na kraju završe dobijajući više kilograma nego što su ih izgubili tijekom dijete, a njihova težina često nastavlja rasti. „Emotivne izjelice“ se gotovo u pravilu pridržavaju svog obrasca jedenja kako bi se nosili sa stresom, unutarnjim emocionalnim sukobima i problemima dnevnog života. Bilo da prekomjerno jede ili da drži dijetu „emotivni izjelica“ još je uvijek uključen u stalno prisutan problem s hranom.

„Emotivni izjelica“ može, ali i ne mora biti debeo. Nisu svi debeli ljudi „emotivne izjelice“. Ako osobe na dijeti imaju već stvorenu naviku uporabe hrane za ublažavanje negativnih emocija stvar je samo vremena kad će se, zbog povećanja težine, pojaviti novo neugodno osjećanje (krivnja, ljutnja na sebe, osjećaj bespomoćnosti itd.) koje samo po sebi ponovno zahtijeva unošenje hrane da bi ga se ublažilo ili privremeno uklonilo. Treba imati na umu slijedeće: kad jedete da bi ste sebe emocionalno ispunili  nikad nećete moći unijeti dovoljno hrane jer hrana ne može utoliti „emocionalnu glad“.


Preuzeto s: Dijeta.co
Foto: Naito8