Pretilost može biti obiteljsko obilježje, na temelju čega bi se moglo zaključiti da je problem u genima koji potiču prekomjerno debljanje. Ipak, članovi obitelji ne samo da dijele zajedničke gene, dijele i sličan životni stil i prehrambene navike, koje isto tako mogu utjecati na pretilost. Razdvajanje i razlikovanje genetskih i životnih faktora je vrlo teško, ali čini se da geni najčešće igraju ključnu ulogu. No, mogu li se oni pobijediti? Odgovor je da, barem do određene mjere, s odricanjima, znanjem i samodisciplinom.
Spas je u tjelovježbi
Američko istraživanje na uzorku većem od 20 tisuća ljudi u dobi od 39 do 79 godina, pokazalo je da redovitom tjelovježbom se za čak 40 posto smanjuje mogućnost pretjeranog debljanja kod ljudi koji imaju genetske predispozicije za to. Fizička aktivnost je isto tako navika, koja se u većini slučajeva stječe tijekom djetinjstva. Zato bi obitelji u kojima postoji predispozicija debljanja morale svojoj djeci usađivati naviku redovite tjelovježbe, koju će lakše nastaviti dok će biti odrasli. Također, djeci usaditi svijest od zdravoj prehrani, umjerenim porcijama koje su za njih dostatne. S time će lakše i modificirati veličinu i sadržaj vlastitih obroka.
Važno je okruženje
Ne samo obitelj nego i cijelo okruženje isto tako igraju vrlo značajnu ulogu u problemu pretilosti, pa čak i kultura prehrane određenog područja u kojoj netko živi. U gradovima se češće zbog praktičnosti, brzine njezine pripreme i male cijene jede nezdrava fast food i procesuirana polugotova i gotova hrana. U ruralnim područjima postoji ipak tendencija uzgoja vlastite zdrave hrane, koja se onda i priprema na zdravi način, a porcije su često mnogo manje nego u restoranima, pa i postoji manja sklonost prejedanju.
Ključ je u znanju
No, bez obzira na mjesto života, ljudi mogu utjecati na to što jedu, kreću li se redovito i bave tjelovježbom. Sve je više primjera u kojima su ljudi učenjem o zdravoj prehrani i tjelovježbi uspjeli ne samo smršaviti i nekoliko desetaka kilograma, nego i održati novu težinu. Na žalost, sve je više hrane koja se reklamira kao zdrava, s malo masnoća, bez šećera i slično, a u biti sadrži više kalorija od hrane koju bi ona trebala zamjenjivati. Prevelika količina kalorija koje ljudi unose u tijelo, a koje se ne stignu potrošiti, pretvaraju se u masnoće, što na kraju rezultira prekomjernim nakupljanjem kilograma.
Raspoznavanje stvarnih potreba
Ljepota moderne civilizacije je da je hrana dostupna svima, ukusna je i po relativno niskoj cijeni. S druge strane to često rezultira konzumiranjem hrane bez stvarne potrebe ili se jedu prekomjerne količine i kada se glad više ne osjeća. Dakle, ne jede se samo dok se osjeća fizička glad, nego i kada nastupi ona psihičke naravi. Primjerice, reklame sočnih hamburgera, ukusnih grickalica i osvježavajućih sladoleda mame, iako gladi nema. Ljudi jedu za sve prigode i sva psihička stanja. Jede se zato što se to može. Samokontrola i stvarno slušanje vlastitog tijela za njegovim potrebama može biti ključna u kontroli debljanja. S tom kontrolom u količini i intervalima prehrane može se naposljetku češće jesti hrana prema vlastitom ukusu, bez obzira na njezine nutritivne vrijednosti.
Foto: berc-Fotolia