U knjizi Metabolički tip prehrane istraživač dr. William Wolcott otkriva i opisuje 3 tipa metabolizma, s tim da svaki čovjek za sebe mora otkriti kojem tipu pripada. Naravno, prema tom tipu trebao bi odrediti i način prehrane.
Proteinski tip – tip metabolizma gdje se traže proteini i koji vrlo brzo oksidira energiju zahvaljujući dominaciji parasimpatikusa. Vrlo je često gladan, voli slanu hranu, a ne voli malomasni režim, ima nisku toleranciju na slatko, često je umoran i anksiozan, letargičan, loše volje, neraspoložen. Nema problema s tjelesnom težinom.
Karbo tip – tip metabolizma gdje se traže ugljikohidrati i u pravilu su spori oksidatori energije zahvaljujući dominaciji simpatikusa. Imaju slab apetit, visoku toleranciju prema slatkom i problem s tjelesnom težinom. U pravilu se radi o ovisnicima o kofeinu.
Mješani tipovi – najčešći tip metabolizma, ni spor ni brz i nema izrazitu dominaciju simpatikusa niti parasimpatikusa. Imaju solidan apetit, izrazitu želju za slatkim te osjećaju umjereni umor i samo ponekad anksioznost. U pogledu težine takav je tip graničan tj. mogao bi držati apetit pod kontrolom.
Kakvu prehranu trebate za pojedini tip metabolizma?
Proteinski tip metabolizma trebao bi konzumirati proteinsku hranu (meso, sirevi, jaja) masti i ulja, osobito namirnice bogate purinom (pašteta, teleća jetra itd). Unos ugljikohidrata trebao bi biti nizak.
Karbo tip metabolizma trebao bi konzumirati pretežito namirnice bogate ugljikohidratima, a siromašne proteinima, mastima i uljima. Svakako trebaju birati namirnice s niskim sadržajem purina (bez mesa i iznutrica).
Mješani tip metabolizma trebao bi koristiti raznovrsne namirnice u kojima ima dosta proteina, purina, masti i ulja, ali i ugljikohidrata tako da su odnosi izjednačeni. Ovom tipu metabolizma je najlakše udovoljiti prehranom jer je to zapravo standardna prehrana osrednje educiranih ljudi.
Podijeli li se metabolizam na ovaj način, lakše je shvatiti učinke pojedinih dijeta (Atkinsova, Zona), kao i konačne rezultate takvih dijeta na različite ljude. Neki hvale Atkinsa, a neki ga kude. Slično je bilo sa South Beach dijetom, a posebice posljednjom „trendi“ dijetom tzv. UN dijetom koja je zahvatila i Hrvatsku.
Ako smo rekli da treba jesti prema tipu metabolizma koji posjedujete, više je nego jasno da tome treba prilagoditi i fizičku aktivnost.
Potrošnja kalorija prema aktivnosti
Lagano i ubrzano hodanje nikako nije isto jer prvo troši 280, a drugo 460 kcal na sat. Prema tome, ako ste se odlučili na hodanje, neka to bude ubrzano tako da se zadišete i osjetite kako vam srce lupa. Najviše troši cijepanje drva (750 kcal/sat), stara vrsta aktivnosti koju više nitko ne upražnjava. Umjesto toga se preporučuje penjanje uz stepenice do šestog ili osmog kata, ovisno u kojoj zgradi živite. Bolje od toga jest svakako uspon na Sljeme. Bicikl u sobi ili beskrajna traka su odlični „skidači“ kalorija, ali na njima treba izdržati dovoljno dugo vremena. Uklanjanje snijega ispred kuće je odličan terminator kalorija, čak 465 kcal/sat. Nažalost, ove godine se nitko tom aktivnosti nije previše umorio.
Obzirom da nam dolazi proljeće, sve su veće šanse za trening na otvorenom prostoru, što znači dobar stari jogging koji troši približno isto kao ubrzano hodanje. Dakle, ne hodanje s psom (gdje se ne zna tko koga vodi) već trčanje, pravo trčanje. Stavljanje mišića u funkciju i pokretanje svih onih dijelova tijela koji se preko „zime“ nisu previše istezali, prilika je za nabijanje neophodne kondicije. Oni malo napredniji mogu preskakati konopac (kao u boksu) jer se ta aktivnost jedina približila cijepanju drva (750 kcal/sat). Za one koji raspolažu luksuznim prostorima fitnessa, najbolji je squash (udaranje lopticom u zid) gdje se troši 635 kcal/sat. Postoje i brojne druge aktivnosti, kao hodanje po dubokom snijegu ili hodanje po pijesku gdje se troši golema energija.
Urađeni (nabijeni) mišići ne izgledaju samo neuporedivo bolje od sala koje visi na sve strane, već donosi i drugu značajnu korist – što više mišića to veća potrošnja kalorija.
Zašto vrlo pretile osobe ne mogu lako smršavjeti?
Zato što im je salo potislo mišićnu masu te je previše mala „pećnica“ za sagorjevanje. Dodavanje samo 0,5 kg nove mišićne mase automatski povlači veću potrošnju za 50 kcal/dnevno. Istovremeno, 0,5 kg sala ne donosi ništa osim problema. Povećate li, dakle, strpljivim treningom vašu mišićnu masu za samo 2,5 kg to znači sagorjevanje 250 ekstra kcal/dnevno. Naravno, multiplicira li se to sa 365 dana, i potom podijeli sa brojem kalorija po kilogramu, dobiva se oko 13 kg/godišnje! Previše da bi se zanemarilo. Svaki iole pametan čovjek s viškom tjelesne težine iskoristit će ovu činjenicu umjesto da trati vrijeme u saunama i vodi besmislene razgovore o dijetama i pilulama.
Zašto treba jesti jako začinjenu hranu?
Ljuta paprika i papar, primjerice, djeluju termogeno, a ovisno o dozi, taj efekat traje oko pola sata. Umjesto obroka se preporučuje shake od mliječnog proteina na način kako to čine sportaši. Uvečer i ujutro shake (2 žlice proteina u prahu izmiksati u obrano mlijeko) pomaže procesu sagorjevanja masnoća tako da se stimulira hormon glukagon. Što manje proteina, to sporiji metabolizam i obrnuto. Možda niste znali, ali i omega-3 masne kiseline ubrzavaju vaš metabolizam pa je jako dobro konzumirati kapsule ili veću količinu masne morske ribe (srdele).
Preuzeto s: Dijeta.co