Biti introvert u svijetu koji je podređen ekstrovertima nije nimalo lako. Ako si i sama jedna od njih, onda to zasigurno znaš. Introvertirane osobe su one koje društvo često ne shvaća ili pak pogrešno tumače njihovo ponašanje.
Najčešće se smatra da su sramežljivi, povučeni i društveno neprilagodljivi, što nije točno. U društvu ih nema toliko puno kao ekstroverta, no ipak vrlo je važno imati razumijevanja za takve osobe, posebice ako je ti je netko od bliskih osoba introvert.
Kako bi ih bolje razumjela, u nastavku ti otkrivamo 10 stvari koje trebaš znati o introvertima, a raskrinkavamo i neke od najčešćih mitova i pogrešnih vjerovanja o tome što zapravo znači biti introvert.
Tiho ne znači sramežljivo
Intoverti nisu pretjerano komunikativni niti pak pričaju puno, stoga ih se često smatra sramežljivima. No važno je shvatiti da postoje velike razlike između introvertiranosti, sramežljivosti i socijalne anksioznosti. Introvertirane osobe ne boje se razgovora s drugima, iako postoje i oni introverti koji su sramežljivi ili pak pate od socijalne anksioznosti. Introverti jesu rezerviraniji i u većini su situacija fokusirani na sebe.
Prije nego se upuste u razgovor, vole dobro upoznati osobu. Također, vole dobro promisliti prije nego nešto kažu. Ne uživaju u tzv. 'small talkovima' odnosno usputnim razgovorima o vremenu i sl. Dakle, sljedeći put kad primijetiš osobu koja je tiha i rezervirana, nemoj odmah pretpostaviti da je sramežljiva ili pak da se boji razgovora s drugima.
Nisu ljuti niti depresivni
Kada provedu neko vrijeme u većem društvu, introvertima će biti potrebno neko vrijeme u miru i tišini kako bi se 'obnovili' i napunili baterije. Nažalost, ljudi često smatraju da se takve osobe bore s negativnim emocijama poput ljutnje, depresije ili anksioznosti. Takvo ponašanje većini je ekstroverata nerazumljivo jer ne mogu shvatiti zašto netko želi provoditi vrijeme u samoći.
I oni se znaju zabaviti
Iako nisu najluđi partijaneri na svijetu, i introverti znaju uživati i dobro se zabaviti. Možda jesu povučeni i tihi na velikom društvenom okupljanju, no to ne znači da se ne zabavljaju. U takvim situacijama, introverti se vole maknuti od gomile i promatrati. Znatiželjni su i žele naučiti više o svijetu i ljudima koji ga čine, ali na sebi svojstven način.
Nisu nepristojni
Kad upoznaš nekoga tko je introvert, ta će osoba u početku biti tiha i povučena pa je teško shvatiti što zapravo misli. Neki ljudi takvo ponašanje pogrešno protumače kao nepristojno, što je daleko od istine. Introvertu je samo potrebno neko vrijeme da bolje upozna novu osobu kako bi se u njenom društvu mogao osjećati ugodno. Prije nego nečiju rezerviranost protumačiš kao bezobrazluk, imaj na umu da postoje različite osobnosti. Važno je shvatiti da te introvert vjerojatno samo želi bolje upoznati prije nego bude spreman otvoriti se.
Introverti nisu čudaci
Prema nekim procjenama, čak polovica ukupnog stanovništva identificira se kao introvertirano. Prema tome, introvertiranost nije ništa nenormalno niti čudno ili čak ekscentrično, kao što mnogi misle. Ipak, introvertirane osobe često su nepravedno etiketirane i svrstavaju se u kategoriju čudaka. One samo slijede neke svoje interese i ne obraćaju puno pažnje na društvene trendove.
Ne žele stalno biti sami
Iako vole samoću, introverti vole biti i u društvu ljudi. Najviše uživaju u druženju s onim osobama koje poznaju dobro i koje su im bliske. No čak ih i provođenje vremena s bliskim ljudima može iscrpiti stoga će im nakon toga biti potrebno neko vrijeme u samoći kako bi povratili svoju energiju koju intenzivno troše tijekom druženja.
Nisu agorafobični
Agorafobija je prvobitno označavala strah od otvorenog prostora, no danas se pod tim pojmom podrazumijeva skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi te s pomišlju da na takvom mjestu nakon iznenadnog onesposobljenja ne bismo bili u stanju pobjeći ili potražiti pomoć. Samo zato jer su introverti tihi i vole samoću ne znači i da pate od takvih strahova. Mnogi introverti samo više vole provoditi vrijeme kod kuće, a najdraže im je družiti se s bliskim članovima obitelji ili pak uživati u nekim hobijima.
Nemaju nisko samopouzdanje
Još jedan široko rasprostranjeni mit o introvertima je taj da su rezervirani i tihi jer o sebi imaju nisko mišljenje, no to uopće nije točno. To je osobito problematično kod introvertirane djece koju njihovi roditelji neprestano guraju u određene situaciju radi socijalizacije, misleći da će tako 'popraviti' svoje dijete koje smatraju sramežljivim i nesigurnim. Takav pristup u odgajanju introvertiranog djeteta je, dakako, posve pogrešan i može izazvati brojne probleme.
Introverti ne mrze ljude
Introverti nisu i mizantropi, kao što mnogi to misle. Zapravo, introverti su jako znatiželjni kad je riječ o ljudima i vole ih proučavati, no komunikacija i druženje s drugima ih iscrpljuje, pogotovo kada se raspravlja o temama za koje smatraju da su nebitne. Želiš li započeti razgovor s introvertom, najprije moraš doznati koji su interesi te osobe. Nakon toga, shvatit ćeš da introvertirana osoba uopće nije tako nekomunikativna kao što ti se to u početku možda činilo.
Introverte ne treba 'popravljati' niti mijenjati
Introvertiranost nije nešto što se može pobijediti ili nadvladati, osoba se rađa s takvom osobnošću i takva ostaje do kraja života. Često, radi pritiska društva, introverti se počnu ponašati ekstrovertirano, no to ih zasigurno nimalo ne usrećuje. S obzirom na to da je društvo prilagođeno ekstrovertima, roditelji i učitelji vrlo često introvertiranu djecu prisiljavaju da sudjeluju u situacijama koje su za njih neugodne. Introvertirane osobe često se suočavaju s raznim optužbama da su premalo društveno aktivne ili pak pretihe, no takve su kritike prema njima zapravo vrlo nepristojne. To je isto kao da ekstrovertu kažemo da priča previše i da je preglasan.
Ekstremna sramežljivost i socijalna anksioznost problemi su kojima se psiholozi trebaju posvetiti, osobito ako negativno utječu na svakodnevicu i kvalitetu života osobe koja pati od tih problema. Važno je naglasiti da takve poremećaje treba rješavati na suosjećajan i profesionalan način. Introvertiranost, s druge strane, posve je normalna pojava. Biti tih nije isto što i biti sramežljiv, a introverte ne treba mijenjati niti pak ih pokušavati preoblikovati u ekstroverte. Treba ih samo prihvatiti, takve kakvi jesu – tihi, svoji i drugačiji.