Puno žena voli analizirati sve i svašta. Kad se cijelo žensko društvo nađe na kavi raspravlja se u tančine o svemu i svačemu pa onda, naravno, i o dečkima. Zašto su napravili ovo ili zašto nisu napravili ono, zašto je baš tad nazvao, ili zašto se nije javio, otkrivanje taktika i tako dalje ... Gotovo sve žene vole analizirati, to nam je usađeno u genetskom kodu, a ta se pojava manifestira već u ranom djetinjstvu. Sjećam se sad kad se meni prvi put dogodilo ...
Negdje u trećem razredu ja sam se po prvi put zaljubila, i to jako ... Kako bismo mu zaštitili identitet, nazvat ćemo ga “Mirko”. I tako jednoga lijepog jesenjeg popodneva, dok smo se mi cure igrale gumi-gumija, “Mirko” mi se prikrao iza leđa i počupao me za kosu. To je, naravno, rezultiralo mojim protunapadom i strateškim udarcom nogom u njegovu stražnjicu, jer ću ja tek godinama kasnije shvatiti da dečko koji baci skakavca na tebe ili te začupa nije opasan po život. Možda im se samo malo sviđaš. Zato – moje isprike, “Mirko” ...
Ne trebam ni reći da je ovaj incident bio mali tračak cijelog niza spleta okolnosti s dečkima u budućnosti, kako onih koji su se meni sviđali, tako i onih kojima sam se ja sviđala. To bi isto bilo prvo u nizu mnogih otkrivenja ove vrste. Tu, naravno, mislim na one vezane uz suprotni spol.
E sad, priča je išla nekako ovako:
Ja: Mene Mirko mrzi, a on se meni taaaak sviđa ...
Prijateljica: Zakaj misliš da te mrzi?
Ja: Jer me začupal i pogurnul s rukom.
Prijateljica: Začupal te i pogurnul s rukom?? E, pa onda mu se sviđaš.
Ja: Ha? Od kud ti to? Kakav je to način pokazivanja je l' ti se netko sviđa?
Prijateljica: Znam da mu se sviđaš jer je to rekel Kreši, koji je to rekel Ivanu, koji je rekel Martini, koja je rekla meni. Sad mu samo ti moraš reći da se i on tebi sviđa. Ili još bolje napiši mu ljubavno pismo.
Ja: Ne znam baš ... Malo mi je to onak ... Mislim, ja još uvijek mislim da se ja njemu ne sviđam.
Prijateljica: Ma stvarno. Vjeruj mi.
Ja: A što ako mu odem to reći i totalno se uspaničim i rečem mu svakakve gluposti? Ili mi usnice odrvene? Ili ako mu odem predati pismo i vidi nas učiteljica? Ili što ako on dobije pismo i pismo mu se ne dopadne, pa mu se prestanem sviđati? A što ako on to pismo pokaže svima okolo i svi mi se počnu smijati? Ili što ako ...
I otprilike tu negdje je počeo moj život analiziranja, traženja veze uzroka i posljedica. Pretpostavljam da su mene dečki kroz godine zbunjivali jednako onoliko koliko i ja njih. A moram priznati da ja i jesam malčice komplicirana. Puno toga što ja radim nema nikakvog smisla. Problem s nama ženama nije da ne možemo pronaći ono što želimo, već u tome da ni ne znamo što je to što uopće želimo.
Stalno nešto procjenjujemo, pokušavamo predvidjeti, spriječiti ili riješiti. Priznajem, ponekad odemo predaleko i izluđujemo sebe i druge oko nas. Ali (i ovo će sad zvučati malo patetično) to je samo zato jer nam je toliko stalo. Pametne žene s vremenom shvate da nema smisla previše se uzrujavati oko stvari koje ne mogu kontrolirati. Ali da tu i tamo, na pokojoj bapskoj kavi, pokleknemo, to je naprosto tako ... Zbog genetskog koda.
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
Gotovo sve žene vole analizirati, to nam je usađeno u genetskom kodu, a ta se pojava manifestira već u ranom djetinjstvu.