„On se nalazi posvuda i na svakom koraku ti prijeti opasnost. Noću, u krevetu, čuješ li ga kako kuca na prozor? Slušaj! (Truman Capote: Drvo noći)“
Samo je još jedan od zastrašujućih opisa grofa Drakule citiran u pogovoru knjige Brama Stokera, pisca koji je obilježio kraj 19. i početak 20. stoljeća, kada je izdao knjigu „Drakula“ u kojoj na moderan, do onda nepoznati način, opisuje poznatog grofa Drakulu, koji ne može umrijeti i pije krv, i poznati je srednjovjekovni transilvanijski plemić, koji je postao okrutan i besmrtan zbog svoje ljubavi, koju su ubili njegovi protivnici.
Stoker je svojom knjigom doživljavan kao kontraverzan pisac, dok je u drugim društvenim krugovima pozdravljan s oduševljenjem.
Sada, na početku 21. stoljeća ponovno je zavladala, iako pomalo drugačija - vampirska revolucija. Može se reći da ju je započela američka spisateljica Stephenie Meyer sa svojom Twilight (Sumrak), trilogijom za kojom su doslovno poludjeli tinejdžeri. Tu je megapopularni serijal „True blod“ (u slobodnom prijevodu „Istinska krv“), za nešto malo odrasliju populaciju, pa sve do brojnih nešto lošijih književnih ostvarenja koja su iznikla iz sveopće „sumrakomanije“ i „vampiromanije“.
No, današnji moderni vampiri, iako piju ljudsku krvi, može se reći da gotovo da žive ljudskim životom. Zaljubljuju se, pate, žrtvuju se za više ciljeve, pa i postaju vegetarijanci (piju samo životinjsku krv) i sl.
Prava, iskonska okrutnost ostala je pri jednom od najpoznatijih vampira - grofu Drakula, koji ima drugačiju genezu i osim što je pije krv nema gotovo ništa zajedničko sa 100 godina mlađim vampirima, koji danas „vladaju“.
Može se reći da je grof Drakula bio povijesna ličnost koja je vjerojatno zbog brojnih životnih okolnosti koje su ga navele na još veće okrutnosti, narod mistificirao do te mjere da je postao besmrtan – vampir.
Gotovo je nemoguće danas povjerovati da postoje vampiri, pogotovo oni besmrtni, no Boris Perić u pogovoru Stokerove knjige otkriva neke nevjerojatne elemente života transilvanijskog, odnosno vlaškog kneza Vlada Tepeša III Draculea (1431-1476), čiji se život isprepliće s legendama.
Tko je u biti najpoznatiji vampir?
Vlad Tepeš III. Draculea bio je sin Vlada II. Draculea, a nadimak Tepeš koji mu je narod dao u slobodnom prijevodu značio bi „nabijač na kolac“. Draculea pak je u slobodnom prijevodu značio zmaj, jer je bio član viteškog reda Zmaja, koji je bio osnovan u svrhu zaštite od Turaka. Navodno se cijelog svojeg života borio protiv Turaka, te ih uspješno pobjeđivao, a sve svoje protivnike nabio je na kolac i uživao u prizorima mučenja.
Prema jednoj legendi mržnja prema Turcima rodila se još u njemu kao trinaestogodišnjaku kada je dospio tursko ropstvo, gdje je bio utamničen i seksualno zlostavljan. Zbog trauma iz djetinjstva svetio se svima i svakome. Druga pak priča govori o vještinama i znanju koje je stekao u Carigradu služeći sultanu, a kada se vratio u rodnu zemlju osvetio je smrt svog oca i brata. Poubijao brojne plemiće i njihove obitelji i to pribijajući ih kolac. U narodu su zbog toga počele pričati priče o pravednom, ali isto tako i nevjerojatno okrutnom knezu Drakuli – Sotoninu imenjaku. Navodno je i najmanje prijestupe kažnjavao je pribijanjem na kolac.
U ruskim i rumunjskim kronikama također, se spominje vlaški vladar koji je nabijao na kolac, pod imidžom pravednog suca, da upozori korumpirane bogataše, a Turcima utjera strah u kosti. Navodno je na kolac pribio 10 000 turskih vojnika, nakon poraza Muhameda II, dok je u narednim godinama vjerojatno na kolac dao nabiti još jednom toliko vojnika. No, saveznici Matija Korvin (Vladov šogor) i moldavijski knez Stjepan (bratić), navodno su ga utamničili, zbog sumnje u njegovu izdaju, odnosno kolaboraciju s Turcima, što je navodno bila namještaljka. U Vlašku se vraća star i oronuo, te pogiba u borbama za prijestolje.
Određeni podaci govore da su se Abraham Van Helsing, poznati liječnik, filozof i poznavatelj vampirologije i Drakula sreli. Naime, u Amsterdamu 1871. godine potomak Vlada Tepeša, Arkadij Tepeš koji je 25 godina ranije pobjegao iz obiteljskog dvorca u Transilvaniji, otkriva prokletstvo koje više od 500 godina prati njegovu obitelj. Od kada je Vlad Tepeš postao je vampir, prvorođeni sin u svakoj generaciji dužan mu je, na osnovi davno danog zavjeta pribavljati žrtve, neophodne da bi mogao živjeti. Kako bi spasio sina Stefana, kojeg je Vlad već oteo i odveo u Transilvaniju, da nad njim obavi ritual „krštenja u krvi“, potražio je pomoć Van Helsinga koji je ujedno bio i Stefanov polubrat. Krštenje u krvi razmjena je krvi između vampira i žrtve.
Kako je postao vampir?
Imaju li legende elemente istine, pitanje je koje muči brojne istraživače, no često služe kao podloga nekog ozbiljnijeg istraživanja, koje često odvede na samo izvorište legendi – k stvarnim događajima.
Tako je prema jednoj legendi, Vlad Tepeš poginuo u turskoj zasjedi, dok druga legenda govori da su ga ubili vlastiti vojnici, zamijenivši ga za turskog vojnika.
Glava mu je odsječena i poslana turskome caru Muhamedu II, koji je bio Vladov neprijatelj.
Tijelo mu je pokopano u samostanu na otoku Snagov, gdje mu je kasnije pridružena i glava, koju su navodno ukrali Vladovi podanici. Kada je glava položena uz tijelo, navodno je crkvu zadesio potres, koji ju je razorio, a prema tome i grobnicu od Vlada. Kada su otvorili grobnicu bila je prazna.
Druga priča nije toliko nevjerojatna. Vlad je navodno bio ubijen u okolnim šumama, a redovnici su njegovo osakaćeno tijelo i glavu odvojenu od tijela pokopali sa svim počastima u svečanom odjelu. Kada su 30-ih godina prošlog stoljeća arheolozi otvorili grobnicu bila je prazna.
Luta li Drakula još uvijek danas svijetom ili je samo plod mašte neobrazovanog pučanstva koje je njegova zlodjela uspoređivalo s vražjima, nemoguće je otkriti. No, ono što je sigurno da legenda o grofu Drakuli nije ni prva niti zadnja legenda o vampiru. Naime, one postoje diljem svijeta od pradavnih vremena.
(vam)