Tko je zapravo bio Sveti Nikola?

Postoji puno legenda i priča koje su se mijenjale i nadograđivale kroz povijest...

Tko je zapravo bio Sveti Nikola?

Svake godine na ovaj dan, 6. prosinca obilježavamo Dan Svetog Nikole, sveca poznatg po velikodušnosti i darovima  za dobru ili pak šibama za zločestu djecu. No, odakle nam ta tradicija Svetog Nikole i tko je on bio?

Sveti Nikola rođen je na početku četvrtog stoljeća nakon Krista u azijskom dijelu Turske, u gradiću Myra (u pokrajini Likiji). Njegovi su roditelji bili imućni, no on to nije koristio. Naime, prema svim legendama i postojećim podacima, Nikola je oduvijek bio vrlo skroman, ali i ponizan, što se očitovalo u njegovim dobrim djelima za života.

Život mu je obilježila smrt oba roditelja od kuge. Umjesto da na sebe i svoje užitke potroši obiteljski novac, Nikola je počeo hraniti i posluživati svoje susjede, a istu je tradiciju nastavio i na svojim putovanjima. Postao je biskup u turskom gradu Myri, gdje je biskupovao sve do svoje smrti, a ondje je i pokopan. Grob ondje stoji i danas, a brojni turisti dolaze ga posjetiti. Ipak, njegove su kosti premještene u talijanski Bari , nakon što su glasine o njegovoj dobroti i filantropskim djelima stigla do Italije.

Kosti su “preuzeli” talijanski moreplovci, a benediktinski opat naručio je gradnju crkve u kojoj bi se kosti mogle dostojno pohraniti. Kasnije je papa Urban II. posebno posvetio tu baziliku sv. Nikoli. Kosti nisu dugo izdržale, bar u krutom stanju. Naime, kosti svetog Nikole navodno su se rastopile, a tekućinu su skupili u posudu koju i dan danas nose posebno uzdignutu na procesiji u Bariju, na blagdan ovog sveca. Tekuće kosti prekrasno mirišu, pa su sveca proglasili i zaštitnikom parfumera.

Najpoznatije legende

Dvije se priče, među brojnim ostalima, i dan danas prepričavaju djeci kada se spomene ime sv. Nikole. Prva je ona prema kojoj je sveti Nikola postao zaštitnik zaručnika, a ujedno zbog nje i stavljamo čiste čizmice na prozor. Naime, Nikola je svoje bogatstvo često koristio kako bi zaštitio one koji su u nevolji. Tako je jednom prilikom zaštitio tri mlade djevojke, čiji je otac bio presiromašan kako bi im mogao dati miraz i udati ih. Djevojkama je, umjesto udaje i obiteljskog života, prijetio posao prostitutki, za što je saznao i Nikola. Pod okriljem noći, Nikola je uzeo tri vreće, a u svaku stavio zlato. Vreće je bacio pred prozor djevojaka, koje su se napokon mogle udati. Svetog Nikolu zbog te priče često su na slikama prikazivali s tri vreće ili tri jabuke, koje su također simbolizirale njihov miraz.

Druga je najpoznatija priča ona koja ga portretira kao zaštitnika djece. Tijekom razdoblja gladi, Nikolu je lokalni mesar pozvao u svoj dom. Nakon što je na stolu ugledao pladanj bogat mesom, sv. Nikola pomislio je ono najgore. Brzo se uputio u podrum domaćina mesara, gdje je ugledao tri bačve, a u bačvama tijela trojice dječaka. Nikola je brže-bolje oživio dječake.

Djeca i zaručnici nisu jedini pod njegovom zaštitom.Tijekom svog života, Nikola se susretao s brojnim putnicima, trgovcima, moreplovcima i siromašnima. Upravo je njima i posvećivao najviše pažnje i darivao ih. Zaštitništvo sv. Nikole razlikuje se od mjesta do mjesta, a najčešće se spominju: djeca, siromašni, moreplovci i brodovi, trgovci, kradljivci pokajnici i prostitutke, pa čak i pekari, parfumeri i zalagaoničari.


Druga teorija - no svejedno čovjek iznimne velikodušnosti

Prema knjizi religijskog povjesničara i profesora na Sveučilištu Campbell, Adama Englisha pod nazivom “The Saint Who Would Be Santa Claus: The True Life and Trials of Nicholas of Myra”, u priči o Djeda Mrazu ima nešto više.

Detaljnim proučavanjem povijesnih i arheoloških dokaza i folklora, vlastitim istraživanjem, English vraća sveca na njegovo zasluženo mjesto u povijesti Zapada.

Život Nikole, biskupa iz Mire, na području današnje Turske, nudi uvid “u najveći trenutak u povijesti crkve, pretvorbe Rimskog Carstva u Kršćanstvo”, kaže English. Nikola je imao ključnu ulogu u događajima koji su oblikovali budućnost kršćanstva, uključujući i uništenje hrama božice Artemide u Miri te Vijeća Nice sazvanog od strane cara Konstantina, gdje prvi put nastala kršćanska vjeroispovjest.

Nikola nije ostavio tomove propovijedi ili teologije, ali fizički dokazi i potvrđujuća izvješća iz života, dokumentiraju njegovo postojanje. Rođen u skromnim okolnostima, od ranih je dana svoga djetinjstva pokazivao svoju duhovnu svjesnost i snagu karaktera. Bio je cijenjen kao čovjek iznimne velikodušnosti i nije se ustručavao dijeliti svoje posjede kako bi pomogao drugima. Kao svećenik i biskup, posvetio se pomaganju siromašnima i traženju pravde za ljude koje je služio. U recenziji knjige, Publishers Weekly primjećuje, “razumijevanjem odgovornosti kršćanstva u nanošenju patnje svijetu, Nikola je ugrožavao vlastitu sigurnost u službi svojim bližnjima.”

Jedna priča govori o tome kako je podigao cijelu obitelj iz siromaštva tajnim zlatnim poklonom, tako osiguravajući svoj ugled kao jedan od najvećih davatelja poklona svih vremena. Njegova priča ima sve osnovne  elemente priče o Djedu Mrazu: tajnoviti noćni posjeti, anonimni darovi ostavljeni u kući i radost djece koja ih otkrivaju u jutarnjim satima.

Rane legende otkrivaju ljubaznost Nikole prema djeci, posebno prema onima koja se ne mogu braniti za sebe. U jednoj herojskoj priči, Nikola je, čiji su vlastiti roditelji umrli još dok je bio mlad, učinio za drugog dječaka nešto što nitko nije bio u mogućnosti učiniti za njega: ponovno ga ujediniti sa svojim roditeljima. Do dvadesetog stoljeća, djeca su zadržala slike i priče o njemu, a on se ne može ni zamisliti bez njegova odnosa prema malenima.

Nikola je također zaštitnik mornara i zatvorenika. Jedna legenda govori o čudesnom spašavanju mornara koji su ga prizivali u velikoj oluji. Druga priča govori o biskupu koji se suočava s vojnim časnicima kako bi uredio oslobađanje nepravedno smrtno optuženih zarobljenika. “Nikola nije bio spreman umrijeti mirno u areni kao mučenik”, govori English o svecu aktivistu. “Štitio je nevine, oslobođao zatočene i izazivao one na vlasti.”

Suvremeni prikaz Djeda Mraza nastao je iz oglasne kampanje Coca-Cole u ranom dvadesetom stoljeću i od tada se svaki prikaz temelji na toj slici. Najstariji vizualni prikaz stvarnog Svetog Nikole nalazi se na ikoni koja datira iz 7-8 stoljeća u samostanu sv. Katarine u Egiptu. Ikona prikazuje čovjeka čije snažne oči govore u prilog neustrašive odlučnosti i snažnog autoriteta te čija duga bijela brada pokazuje mudrost, zrelost i nježnost.

Image

Izvor: Atma.hr