Supeheroji među nama: Sven je na prvoj liniji obrane od koronavirusa, a ovo je njegova priča

Barcaffe nagrađuje junake među nama: Pogledajte priču s prve crte obrane od virusa i heroju iz laboratorija

Supeheroji među nama: Sven je na prvoj liniji obrane od koronavirusa, a ovo je njegova priča

Premalo se piše o pozitivnim stvarima i dobrim ljudima, stoga su Barcaffè i RTL odlučili nagraditi heroje među nama i objaviti njihove priče. Kroz sljedećih nekoliko tjedana ćemo vam zagrijati srce toplim pričama o superjunacima iz susjedstva koji svojom čvrstom voljom i požrtvovnošću čine svijet boljim mjestom.Takvu jednu priču smo dobili na našu e-mail adresu od Hrvoja koji je nominirao prijatelja Svena Buriana. Naime, Sven se nalazi na prvoj liniji obrane od korona virusa jer je po struci inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike, a radi u laboratoriju u Osijeku.

Hrvoje nam je objasnio i zašto upravo Sven zaslužuje titulu heroja. Kako navodi u svojoj nominaciji, ova pandemija je veliki izazov javnom zdravstvu jer mijenja svoj oblik i smjer kretanja iz dana u dan, a na isti način utječe i na naše svakodnevne živote i poslovne izazove.

„Novi centar nalazi se u nedavno otvorenom Laboratoriju za kliničku mikrobiologiju Kliničkog bolničkog centra Osijek, a sastoji se od vrhunskih stručnjaka iz područja mikrobiologije, među kojima je i Sven Burian, inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike, koji je fokus iz svoje životne rutine preko noći kanalizirao na usavršavanje specifičnih znanja i vještina za dijagnostiku, do sada nepoznatog virusa“, napisao nam je Hrvoje.

Ubrzo nakon toga smo kontaktirali i samog Svena da nam ispriča o svom poslu i svakodnevnim rutinama.

„Radni dan u Covid laboratoriju traje prilično dugo, najčešće radimo turnusno sa smjenama od 12 sati, no često se dogodi da se radni dan produži i na smjenu od 15-16 sati, a sve zavisi o broju uzoraka briseva koji taj dan zaprimimo“, priča nam Sven.

Objasnio nam je da u prirodi njegovog posla da je non-stop na stand by-u, čak i na slobodne dane jer nikad ne znaš što će se dogoditi za sat-dva.

Na pitanje koliko je stresan njegov posao, Sven odgovara:“ Kroz radni dan je prisutna velika doza koncentracije, mirnoće i samokontrole. Jednostavno tako mora biti jer si ne možes dopustiti greške. Unatoč svoj zaštitnoj opremi (u kojoj nije ugodno biti, pogotovo sad u ljetnim mjesecima) stalno imaš na umu da radiš s virusom koji se vrlo lako širi, iza kojeg stoji još puno upitnika i samim time prvenstveno pokušavaš maksimalno zaštititi sebe i svoje radne kolege jer radim u timu gdje jednostavno moraš dobro surađivati, dobro se poznavati i imati potpuno povjerenje“.

Image


(Foto: Sven Burian, privatna arhiva)


Dotaknuli smo se i njegovog privatnog života jer nas je zanimalo kako je korona virus i karantena utjecala na njegove kontakte s prijateljima i obitelji. Ispričao nam je kako njegova obitelj, ali i od ostalih kolega, lagano trpi zbog ove situacije. U početku pandemije je bilo prisutno puno više straha i sam Sven  se trudio da nema ikakve bliske kontakte ni s obitelji ni s prijateljima.  Kaže da bi mu najteže palo da netko „nastrada“ zbog njega. Sada je situacija malo lakša, ali je i dalje na oprezu.

„Jako puno ljudi mi se javilo i daju nam podršku. Nekako te to gura i tjera dalje jer svi mi koji smo u medicini znamo zašto smo to izabrali, tako da doživljavamo to kao borbu, ali borbu sa svojim znanjem, svojim iskustvom u takvoj vrsti laboratorija. To je zapravo borba u kojoj uzorak nije samo broj. Iza njega stoji osoba koja je vjerojatno na sto muka, a ti si taj koji mora pomoći“, opisuje nam Sven svoju motivaciju za rad u ovom ludom tempu. Posao u medicini je vjerojatno najplemenitiji posao koji možeš izabrati, a radnici u zdravstvu zaslužuju titulu superheroja jer su se posljednjih nekoliko mjeseci nadljudskim naporima trudili da nas održe zdravima i sigurnima.

Za kraj, Sven nam je ostavio jednu pozitivnu poruku koja će sigurno rezonirati s mnogima... „ Hajdemo se svi skupa boriti, i biti optimisti da će se život lagano početi vraćati u normalu...e da, ne znam je li samo ja, ili nas ima još takvih, ali neke sitnice koje su mi se prije činile totalno nebitnim i nevažnim, sad shvaćam da su to sitnice koje ti zapravo čine život lijepim i posebnim. Vjerujem da će nakon ove Corona krize možda neki ljudi shvatiti sto je stvarno bitno u životu“, završava Sven.

I uistinu, mala dobra djela i mali svakodnevni rituali su trenuci u kojima moramo više uživati i cijeniti ih. Ljudi koji čine dobra djela su svuda oko nas, trebamo ih samo primjetiti i učiniti našim uzorima jer je svijetu, pogotovo sada, potrebno više ljudi poput Svena.