Tema prošlih života je kontroverzna za mnoge ljude, s obzirom na to da se toga sami ne sjećamo. Da li je regresija u prošle živote tome dokaz, mnogi bi isto tako smatrali upitnim. Zaustavila bih se na tome da tehnika pomaže, te da je njena terapijska vrijednost velika. U mnogim situacijama ona može u dva sata zamijeniti godine psihoterapije. Naravno, svaki je slučaj jedinstven, ali bilo bi divno kad bi i službena psihologija i psihijatrija češće posegnula za ovim vrijednim alatom. Jedan od glavnih motivatora za pisanje ove knjige bilo je i moje iskustvo regresije, koje je bilo daleko od ugodnog, napisala je Zrinka Jančić u knjizi "Put u prošle živote".
U knjizi ona odgovara na nekoliko najčešća pitanja klijenta prije regresije:
Hoće li mi regresija na bilo koji način škoditi?
Regresija, kad je obavljena dobro, na nikakav način ne može škoditi. Vaše Više Ja kontrolira situaciju, te ako ono smatra da niste spremni s nečim se suočiti, onda nećete ništa niti vidjeti. Proces je zato samoreguliran i siguran.
Hoću li se sjećati svega nakon regresije?
Svega ćete se sjećati nakon regresije, kao kad ste bili mali, pa prije toga. Vaš um će jednostavno linearno posložiti sjećanja prije rođenja. Vi ćete se u svako doba moći prisjetiti osjećaja i prizora iz regresije, kao i svakog drugog događaja u vašem životu.
Kako ću se osjećati nakon toga?
Osjećat ćete se pomalo čudno ili zbrkano. Trebat će vam malo vremena da se sve slegne. To će proći kroz nekoliko sati, a već za dva dana ćete biti odlično. Taj osjećaj nikad nije takav da vi ne biste mogli obavljati svoje uobičajene zadatke i obveze.
Hoću li biti drugačiji?
Vi ćete i dalje biti vi, ali obogaćeni jednim novim iskustvom. Imat ćete više samopouzdanja, snage, jasnoće svog života i budućnosti. U svakom slučaju ćete se osjećati ugodno sa samim sobom.
Da li ću i dalje osjećati isto prema ljudima u svom životu ili poslu?
Više Ja u regresiji može savjetovati promjenu posla ili veze. Međutim, to je uvijek ono čega vi već jeste svjesni, ali vam je možda nedostajala potvrda.
Hoću li moći živjeti s time što sam vidio?
Naravno, ja vam neću pokazati prizore s kojima vi ne biste mogli živjeti. Međutim, ti neugodni događaji se prikazuju u jednom blažem svjetlu nego ih vi sada u životu doživljavate. To se vidi po tome što se vi u svakom trenutku možete povući iz neugodnog prizora u regresiji, ali to nitko od klijenata ne želi. Svi žele vidjeti što je dalje bilo, do kraja. Čak ni smrt nije strašna, već je naprotiv vrlo ugodna.
Užasno me strah regresije, je li to normalno?
To je sasvim normalno. Svi se bojimo nepoznatih stvari, a regresiju ne možete zamisliti, baš kao ni slijepac boje. Zato izaberite terapeuta s kojim se osjećate ugodno i u kojeg imate povjerenja.
Da li moram vjerovati u prošle živote ili reinkarnaciju da bi stvar uspjela?
Ne. Po mom iskustvu se lakše regresiraju osobe koje ne vjeruju u to, od onih duhovnjaka koji su probali već razne metode rada na sebi.
Kada treba razmisliti o regresiji?
Zrinka Jančić regresiju preporuča u slijedećim situacijama:
1. Imate uporne strahove ili fobije od vatre, vode, visine, vožnje automobilom, poroda, majčinstva, emotivne veze, seksa, posla, novca...
2. Situacije u životu koje vam se stalno ponavljaju : npr dobivate otkaze, svi poslovi vam propadaju, sve veze isto završavaju...
3. Imate naporan ili ovisnički odnos s nekom bliskom osobom, roditeljem, partnerom, braćom...
4. Teško ste bolesni ili se općenito bojite smrti.
5. Baš vam se ne živi ili imate osjećaj da ne pripadate ovom vremenu.
6. Ne znate svoju životnu svrhu i kojim poslom biste se trebali baviti.
7. Niste sigurni u izbor partnera, posla, mjesta stanovanja.
8. Radoznali ste, duhovni ste tragatelj ili jednostavno želite doživjeti neki dublji smisao svog života.
Već i jedan pozitivan odgovor dovoljan je razlog da se podvgnete ovoj metodi.
Knjiga "Put u prošle živote" donosi i primjer regresijske seanse:
Regresija u prošle živote
N. R. 2
Samobor, 28.5.2005.
Regresoterapeut Zrinka Jančić
1. Život.
Vidim Eifelov toranj.
Ja sam gospodin sa cilindrom na glavi, obučen sam u smoking i imam štap.
Izlazim iz kočije, fijakera.
Nosim neke spise ispod ruke.
Zadubljen je u svoj radi. Ima na oku malo okruglo stakalce, kao naočale na jedno oko.
Financijski dobro živi.
Proučava neke arheološke, ne, arhitektonske spise. Crpi ideje iz prirode.
Z: Prošao je jedan dan.
Pada kiša. Noć je, kiša se sljeva po cesti. Ulazi u neki haustor, nekom zvoni, osoba izlazi i drži svjećnjak u ruci.
Vidi ženu kako rađa dijete. Kao da je njegovo vanbračno dijete, curica.
Osjeća se ponosno. Voli tu ženu i ona njega, ali ona shvaća da on ne želi da se to zna. Kao da su različitog klasnog porijekla.
Ime mu je Jean P? Godina je 1802.
Cijeli je njegov život OK, uživao je čitav život do kraja.
Ono dijete koje se rodilo, curica, školovala se i postala je intelektualka i dama. Jako fina osoba.
(Žena me podsjeća na frendicu Sonju iz ovog života. Dijete me podsjeća na gđu. Lidiju iz Zgb.)
Z: Zadnji dan života
Umro je normalno. Vjeruje da će ponovno biti rođen. Uživao je u tom životu. Bio je jako blizak s prirodom.
Ima klasični džepni sat. Dobio ga je od nekog postolara, jako draga osoba. Dok je bio mlađi znali su puno razgovarati. Bio mu je skoro kao otac. Taj sat je jedino što mu je ostalo od njega.
Taj čovjek je bio skroman i mudar, a ja sam ga doživljavao kao svog mentora.
U tom životu je uvijek težio za savršenom građevinom. Bez potpornja, u skladu sa savršenim prirodnim zakonima. Građevinu, koja će sama od sebe stajati.
Inače, nije imao ženu u klasičnom smislu, zbog toga što on i ta žena nisu bili iz istog staleža. Živjeli su zajedno, i bili su zadovoljni.
On je živio u jednom manjem dvorcu, ime mu je nešto kao “Zlatne livade”.
Na ulazu se nalazi kao neki kameni znak. Orao, lav, zmaj i konj. Sve te četiri životinje.
To je negdje u središnjoj Francuskoj, u nekakvoj dolini. Tu blizu je jedno jezero, koje ima podzemni izvor, to je znamenitost.
On je gradio neke sitne palače.
Tu gdje živi su prekrasne valovite ravnice. (Kako mu je bilo dobro!)
2. Život.
(Z: Klijent bira vrata prema kojima ima otpor.)
Neka nacifrana vrata, na njima je zastor.
Kipovi, neki antički sa dvije strane.
Držim koplje. Rimski sam vojnik. Kao doba Aleksandra Velikog.
Njegov sam vojnik, kao neki dočasnik.
Isuse, kako sam jak! Velik je kao pet puta ja danas!
Kao pećina, ogroman je.
On je razigran, veseljak. Nije napuhan. Ljudi ga vole.
Z: Prošao je jedan dan.
Obilazi stražu, svakoga potapša po ramenu. Ima sklonosti prema muškima. Voli i muškarce i žene.
Z: Prošao je jedan tjedan.
Još uvijek smo u nekom logoru. Svakodnevno izvode vježbe. Kao da sam u Egiptu.
Gledam u Aleksandra i njegovu Kleopatru kako se spuštaju niz stepenice. Tako nekako izgleda.
Z: Prošao je jedan mjesec.
U blizini smo piramida. Kopaju ogromnu jamu, temelje, kao grobnicu. Ne, to su kao neke tajne odaje za svećenike. Kao neki hramovi za inicijacije.
Dosta mi je to interesantno, jer se čudim kako se taj pijesak ne zaruši. Imamo neke daske i potpornje.
Uz jamu stoje svećenici i pojaju. Pjevanjem i mantranjem zadržavaju zidove da ne padnu. Vibracije se odbijaju bočno od zidova i tako ih zadržavaju da ne padnu. To rade samo noću.
Sviđa mi se kako gospodare rijekom. Imaju brojne ustave, brane, jako su organizirani. Svatko je zadužen za točno određeni zadatak. Sve savršeno funkcionira, poput sata.
Miješaju mi se slike nekih vanzemaljaca.
Nešto mi leti po nebu, nisu jako primjetni.
Nešto se tu taji o nečemu. Čudan osjećaj.
Ja mogu dugo biti budan, ne spavam previše, pa šećem po noći.
U par navrata sam vidio nešto što je proletjelo što ne razumijem. Izgleda futuristički.
Sada vidim jedan disk razdijeljen križem na četiri dijela. Gore je nešto što izgleda kao tenk, a dolje su ljudi koji stoje, ali naglavačke. To je disk za proricanje budućnosti.
S jedne strane je udubljeno. Stavi se malo vode gore, pa se u to gleda. Zlatno je, više bakra nego zlata.
Disk govori o vremenima kad će biti jako teško, to se odnosi na II. svjetski rat.
Z: Prošao je jedan tjedan
Jako sunce, sušna je sezona. Brodovi plove po vodi.
Vidim neke trgovce (kao iz onog života u Japanu).
Interesantni brodovi, kao vikinški, imaju bočno štitove.
Sad ga vidim u nekoj borbi. Ostao je bez života.
Više vojnika je išlo na njega. Gađaju ga kamenom kuglom iz katapulta. Na kraju su ga zatukli mačevima.
U ratu je znao odijeliti osjećaje od dužnosti. Nikome ne zamjera što ga ubijaju, jer to je priroda vojnika.
Odrezali su mu glavu i nabili je na kolac. Veselili su se što su ubili tako velikog čovjeka.
Ljudi su ga zvali “Brdo”- Ahašik?
Godina je 1300 prije Krista.
Ništa nije razmislio niti poželio na kraju života.
3. Život.
(Z: Klijent opet bira život prema kojem ima otpor.)
Gledam u nešto poput zdenca. Osjećam da je to prolaz. Ulazim u njega.
Vidim leptira isklesanog u kamenu.
Čudan mi je sam taj period. Ne privlači me.
Ljudi su živjeli u pećinama, ruke su mi dlakave kao majmunske.
U glavi imam tupast osjećaj, kao da jesam i nisam svjestan.
Nosi u ruci nekakvu batinu. Goli su, pomažu si s rukama dok hodaju po zemlji.
Baš su između majmuna i ljudi.
Nije mu jasn taj oblik u kamenu koji je vidio. Čudno mu je jer je vidio taj oblik kako leti okolo, pa mu nije jasno kako može biti u kamenu. Tupast je.
Ima dugačke nokte koji mu se savijaju.
Jede sa plemenom. Vatra. Sezona lova baš nije bila uspješna. Jedu bodice, korijenje i gliste, kao stonoge. Velike su oko pola metra, imaju puno nogica.
Peku ih na vatri. Imaju okus ne baš naj... Kao onaj bombon koji je tvrd izvana a iznutra mekan.
Ni oni nisu oduševljeni što to jedu.
Uzeo je kost i pokušava u kamenu napraviti isto kao onaj leptir u kamenu.
Ne može naći materijal koji bi mogao dubiti kamen.
Z: Prošao je jedan mjesec.
Kiše padaju. Bujna vegetacija.
Pleme je zabrinuto jer su im tri žene poginule zbog nekih životinja.
On ima problema sa stolicom. Ima proljev, peče ga, čak i krvari.
Neki mu stavljaju trave na rit. Onda sjedi na tim travama.
Najbolje mu je kad sjedne u lokvu vode. Onda mu je super.
Z: Prošao je jedan mjesec.
Nastala je rijeka od kiša koje su pale.
Love ribe, to im je OK hrana.
U međuvremenu je isprobavao s kamenom. Skužio je da su neki dijelovi kamena mekši. Počeo je raditi kostur od ribe, jer je bio fasciniran s tim oblikom kada je pojeo ribu.
Prvo je htio nagurati kostur u kamen, jer je taj oblik vidio u nekim stijenama prije (fosile).
Ali uguravanje u kamen nije uspjelo.
Na kraju je kamenom uspio izdupsti neke vijuge, ali nije baš bio zadovoljan.
Z: Zadnji dan života.
Bori se s nekom živinom, nešto slično slonu, ali nije slon. Napiknula ga je na kljovu i bacio.
Još je neko vrijeme živio, ali umro je u mukama.
U duši je poželio da napravi onakvog leptira kakvog je vidio u kamenu.
Čudno mu je bilo kad je umro kad je vidio da može letjeti. Čak se okrenuo da vidi da li ima krila.
4. Život
Vidim bunar koji ide prema gore. Da li je moguće ići u budućnost?
Gledam neku okruglu kuću (to sam si htio napraviti u ovom životu).
Nilski konj, neko putovanje, kao ja fotografiram nilskog konja.
Izgledam si, i da i ne kao i sada.
Izgledam si kao neka mogućnost koja bi mi se mogla dogoditi.
Moglo bi biti onako kako si ja to zamislim.
Fotografiram si nilskog konja.
Sad sam u Australiji. Vozim se u džipu po pustinji. Neki mi je pritisak u glavi.
Osjećaj krivnje zbog mojih doma.
Ja sam krenuo svojim putem, a otac je od mene očekivao da preuzmem njegov biznis.
Cijelo vrijeme nisam u Hrvatskoj i stalno me prati ta misao.
Mislim da neću još dugo raditi na RTLu.
Sada radim za National Geographic.
To bi me veselilo.
Razgovor s Vodičem:
Vodič izgleda kao životinja, medvjed.
Z: Sada Vodič preuzima ljudsko obličje.
(Teško poprima ljudski oblik.
Izgleda kao neki istraživač u safari odijelu s lulom u ustima.
Ime mu je sir George, ima totalno britanski naglasak.)
O napokon si došao, prijatelju. Mogao bi se prestat zajebavat.
(Misli na osamostaljivanje i fotografiju.)
Sve znaš i sam, sam si postavio blokade.
Ne mogu vjerovati kako si tvrdoglav.
(Hoda oko logorske vatre i lupa se po glavi)
Koliko puta ti to moram govorit.
No, dobo, kaj ti misliš dalje?
(Ja sam zbunjen)
I mislim da si zbunjen, tak i izgledaš.
Moraš slijediti prvi intuitivni poriv.
(A ja to ne radim, ili barem ne uvijek).
Slušaj Zrinku, u onome što ti je govorila o osamostaljenju.
Nemaš pojma kako je to prekrasan život, kako je to krasno kad sam ja jahao na devi, što je drugačije od onog kad sam jahao na slonu... No dobro, sad opet ti.
(Nešto mi daje, nije materjalno, kao neku energiju, neku snagu, sve me žari u trbuhu.
Daje mi štap koji gori, na vrhu je žeravica. Moram ga primiti za vrh koji gori.)
Primi to!
(Ne gori mi ruka, primio sam).
Evo tako će ti biti u životu ako ćeš me slušati. Ništa ti se nije dogodilo od vatre. Vatra ne postoji.
Tako ću te dugo lupati iznutra dok to ne završiš.
Moraš te stvari napraviti sad u životu.
Imaš pozdrav od učitelja od prije.
(Ide spavat, dosta mu je. Odlazi.
Bacio mi je sat. To je poklon. Opet mi se vraća slika onog egipatskog diska. Sat je zlatan. Nije vrijedan kao onaj srebrni tatin koji sam razbio kao dijete, ali je puno vrijedniji. Onaj disk je tada bio budućnost. Sada je sat budućnost. Postoje stvari koje su određene. Bit će onako kako je rekao Vodič.)
Ah, budalo jedna.
(Smije mi se i maše mi. Sretan sam ali sam zdvojan.)
Zrinka Jančić, izvadak iz knjige "Put u prošle živote".
(Knjigu je autorica napisala pod bivšim prezimenom Bokšić)
Preuzeto s: Grombol.com