Promatram zgodnu scenu: Obitelj sjedi za stolom u restoranu : On - perspektivan gospodin otac u prisnoj interakciji sa svojim pametnim mobitelom, Ona – ambiciozna majka koja čita mailove i bjesomučno odgovara brzinom munje, On junior – slika i prilika svog oca, star oko 4 godine, ali vrlo vješto igra igrice i Ona juniorka – djevojčica, izgleda poput princeze, teenagerica potpuno usredotočena na sms poruke uz zavodnički smješak – pretpostavljam da se osmjehuje svojim udvaračima…
Rekli biste sretna obitelj? Pa nisam baš sigurna. Nažalost upravo opisani prizor sve je češći, a možemo ga vidjeti na ulici, u tramvaju, na tržnici, u trgovinama, i ta slatka mala čuda postala su nam prava opsesija. Da ne spominjem „pametne telefone“, koji vas za sekundu mogu dovesti na Facebook, Twitter, a i Viber i What'sapp postali su pravi hitovi. Viberom možete besplatno slati poruke, a i razgovor je znatno jeftiniji samo treba podmiriti troškove interneta.
Odnedavno, pravi je hit i Instagram na kojem se možete fotkati i fotku odmah staviti na FB, pa tako možete vidjeti kako je Marica upravo kod frizera, kupuje torbicu, s frendicama na kavici, kuha ručak, igra se s djecom u parku….
S nekim se frendicama više i ne družim, upravo zbog mobitela. Imam osjećaj da su ljudi zaboravili komunicirati. Neki su jednostavno opsjednuti, stalno provjeravaju mailove, pišu sms-ove, chataju, i uopće nisu pritom svjesni koliko su nepristojni. Ali zato na FB-u možete uvijek vidjeti gdje su i što rade. Na sreću, lopovi još nisu (ili možda ipak jesu) toliko mudri da prate FB jer kad ljudi stave fotke cijele svoje obitelji i napišu: "Pred nama su dva tjedna uživanja", to je sasvim dovoljno da vam lopovi odnesu cijeli stan i da se u miru koncentriraju na krađu, zar ne?
Kad bolje razmislim, nekad, zamislite, nije bilo mobitela. I svi smo sasvim dobro funkcionirali. Sjećam se kupovanja kartica za telefonsku govornicu – obavezno prije odlaska na more u jedno malo primorsko mjesto u kojem je uvijek vladala nestašica kartica. Pa čekanja pred govornicom, jer predvečer su svi turisti marljivo čekali na poziv i više sam puta jednostavno odustajala i ustajala u cik zore da se javim svojima. Ljudi su se prije više družili, a i nije se mogla desiti npr. ova situacija da ljubomorna žena naziva svog supruga, dok mudrija sa svojim frendovima u kafiću, barem 20 puta uz napomenu: Donesi kruh, uzmi sok za djecu, jesi naručio meso…… Pritom nije niti svjesna da on zapravo može biti bilo gdje – pa i s ljubavnicom.
Zapravo mobiteli su postali velika smetala. Njima možete u trenutak doći do bilo koga, bez obzira gdje bio. I svi smo postali jako napeti – čim čujemo zvonjavu moba hvatamo se za torbicu ili džep kao barem još 6 ljudi oko nas. Brbljanje u tramvaju da ne spominjemo, osobito dragih nam muških koji su malo nagluhi ili su navikli biti vrlo glasni. U tom slučaju, htjeli ili ne, postajete svjedoci ovog i sličnih razgovora: „ Aloo, ko je?“ - „ Ante jes' ti? „ „ Ne čujem, glasnije glasnijeeeeee“, „ Idiote jedan, jesam ti rekao da šalješ tu narudžbu s rabatom, ma ne bez nego s rabatom, znaš ti što znači s??? ono slovo s, Samobor, slika i to……..
I zato svaka čast kreativcu koji je smislio jednu reklamu koju možete vidjeti u Cinestaru, sigurna sam da ste ju primijetili: "Morron – mobitel kad zvoni puno govori o svom vlasniku".
Neki mi se dan žali frendica koja radi u privatnom visokom učilištu i kaže da nema šanse da otjera mobitele iz učionice. Naime njezini su učenici većinom razmažena dječica bogatih roditelja koji eto baš moraju tijekom sata dogovoriti tenis ili manikuru, a kad ih zamoli da ugase mobitele samo joj se drsko iscere. Ionako ih ne može izbaciti iz razreda, jer masno plaćaju školovanje, a za pet minuta dojurit će bijesan hranitelj obitelji, na privremenom radu u Saboru, i zaštititi svog mladunca koji je takav anđeo da nije moguće da bilo što loše napravi.
Što vi mislite jesu li mobiteli zavladali i vašim životom?
Vaša Ema Jurić
Foto: Ambro / FreeDigitalPhotos.net