Od pjesnika i predsjednika do kraljeva i dvorjanina, povijest je ispunjena velikim romansama i svevremenskim ljubavnim pričama. Od povijesnih osoba poput Casanove, čije je ime postalo sinonim za romansu, preko indijskog Shaha Jahana, koji je izgradio jednu od najdivnijih građevina na svijetu u čast svoje žene, do modernih ljubavnih afera poput one Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, romantičari iz povijesti zauzimaju svoje mjesto u današnjem svijetu mašte.
1. Sapfa
Puno nesigurnosti okružuje životnu priču slavne grčke lirske pjesnikinje Sapfe, žene koju je Platon nazivao „desetom muzom“. Rođena je oko 610. godine prije Krista na otoku Lezbosu, današnjemu dijelu Grčke, i udana za Kerkila, bogatog čovjeka. Postojalo je puno legendi vezanih za Sapfin život, uključujući i najrašireniju – za koju se danas vjeruje da je neistinita – kako je skočila u more zbog svoje neuzvraćene ljubavi prema mlađemu muškarcu, mornaru Phaonu, i umrla. Ne zna se koliko je svojih radova objavila za života, no tijekom osmog i devetog stoljeća njezin je poznati rad ograničen na citate drugih autora. U većini svojih pjesama, Sapfa je pisala o ljubavi – zajedno s osjećajima utučenosti, ljutnje i ljubomore – između članova njezinog većinom mladog i ženskog okruženja. Sapfa je svojim sljedbenicama prenosila obrazovne i religijske instrukcije kao dio priprema za brak; grupa je bila posvećena i inspirirana Afroditom, grčkom božicom ljubavi i ljepote. Njezina usredotočenost na veze između žena i djevojaka dovela je do toga da su mnogi pretpostavljali da je lezbijka – riječ je nastala od imena otoka i privlačnost između članova istoga spola postala je manji tabu tijekom sljedećih godina.
2. Vatsyayana, autor Kama Sutre
Ovo je pustinjak i vjerojatno učenik u celibatu, koji je živio u klasičnoj Indiji (oko petog stoljeća), te je, iako malo vjerojatno, autor najpoznatije knjige o erotskoj ljubavi u povijesti. Malo se zna o njegovome životu, no u svojoj je poznatoj knjizi – zapravo zbirci bilježaka o duhovnoj mudrosti koje su stotinama prenošene u drevnim sagama – napisao da je njegova namjera bila da Kama Sutra bude priručnik ultimativne ljubavi i počast Kami, indijskome bogu ljubavi. Iako je postala poznata po svojim dijelovima sa seksualnim instrukcijama, knjiga zapravo puno više govori o ostvarenju ispunjenja u vezama i pruža plan za udvaranje i brak u višim razredima indijskog društva u to vrijeme. Kao dodatak svojemu klasičnome radu o ljubavi, Vatsyayana je ujedno zapisao Nyaya Sutras, drevni filozofski tekst koji je sastavio Guatama na kraju drugoga stoljeća prije Krista, a koji razmatra pitanja iz logike i epistemologije. Kama Sutra je prevedena na stotine jezika i ima milijune poklonika diljem svijeta.
3. Shah Jahan
Vladar Indije od 1628. do 1658., Shah Jahan poznat je u povijesti zbog izgradnje jedne od najspektakularnijih povijesnih građevina, Taj Mahala, u čast svoje voljene žene. Rođen kao princ Khurram, peti sin indijskog vladara Jahangira, postao je očev omiljeni sin nakon što je vodio nekoliko uspješnih vojnih pohoda kako bi učvrstio obiteljski imperij. Kao posebnu čast, Jahangir mu je dao naslov Shah Jahan ili „Kralj svijeta“. Nakon očeve smrti 1627., Shah Jahan je ostvario veliku moć nakon borbe sa svojom braćom te se okrunio za vladara u Agri 1628. Na njegovoj strani bila je Mumtaz Mahal, „Izabrana za palaču“, Shah Jahanova žena od 1612. i omiljena između triju kraljica. Mumtaz je umrla 1631. nakon rođenja četrnaestog djeteta. Legenda govori da je na samrti zamolila muža za obećanje da će joj izgraditi najljepši mauzolej na svijetu. Šest mjeseci nakon njezine smrti, duboko ožalošćeni vladar naredio je da počne izgradnja. Smješten preko rijeke Jamuna od vladarske palače u Agri, bijeli mramor Taj Mahala reflektira različite nijanse svjetla preko dana, sjajući ružičasto kod izlaska sunca i biserno bijelo na mjesečini. U njegovome centru, okružen nježnim zavjesama blagoga svjetla, leži spomenik ili lijes s posmrtnim ostacima Shahove voljene žene.
4. Giacomo Casanova
Naziv „Casanova“ ima dugu povijest i označava romantičnu sliku tipičnog slobodnjaka i zavodnika, zahvaljujući uspjehu posmrtno objavljene autobiografije Giacoma Casanove u dvanaest dijelova, Historie de ma vie, koja je raspoređena kronološki sa živim detaljima – kao i nekim pretjerivanjima – njegovih seksualnih i romantičnih podviga u Europi osamnaestog stoljeća. Rođen u Veneciji 1725. od roditelja glumaca, Casanova je bio isključen iz bogoslovije zbog skandaloznog ponašanja i radio je različite poslove dok je putovao cijelim kontinentom, uključujući pomoćne poslove za rimskoga kardinala, posao violinista i mađioničara. Izbjegavajući vjerovnike, promijenio je svoje ime u Chevalier de Seingalt, pod kojim je objavio veći broj književnih djela, od kojih je najvažnija njegova autobiografija. Casanovino slavljenje zadovoljstva udvaranja i vrlo otvorene ljubavi prema ženama – smatrao je da je ženski govor očaravajući kao i njezino tijelo – uzdiglo ga je na mjesto vodeće osobe pokreta za seksualnu slobodu i modela za poznatog Don Juana u književnosti. Nakon što je radio kao diplomat u Berlinu, Rusiji i Poljskoj, te bio špijun za vatikanske inkvizitore, Casanova je proveo svoje zadnje godine života radeći na svojoj autobiografiji u knjižnici u Češkoj Kneževini. Umro je 1798.
5. Mary Wollstonecraft Shelley
Kao jedino dijete poznate feministkinje Mary Wollstonecraft i filozofa i novelista Williama Godwina, utjecajnih osoba romantičarskog razdoblja Engleske, Mary Wollstonecraft Godwin zaljubila se u pjesnika Percyja Bysshea Shelleya kad je imala šesnaest godina; on je imao dvadeset i jednu godinu i bio nesretno oženjen. U ljeto 1816. par je živio sa Shelleyjevim prijateljem i kolegom pjesnikom, poletnim i skandalima sklonim Lordom Byronom, u njegovoj vili u Švicarskoj kad je Mary došla na ideju što će biti njezino remek-djelo – i jedna od najpoznatijih priča u povijesti književnosti – Frankenstein (1818.). Nakon što je Shelleyjeva žena počinila samoubojstvo, Mary i on su se oženili, no javno neprijateljstvo prisililo ih je na selidbu u Italiju. Kad je Mary imala samo dvadeset i četiri godine, Percy Shelley je bio uhvaćen u oluji na moru i utopio se, ostavivši je samu s dvogodišnjim sinom (troje prethodne djece umrlo je malo). Zajedno sa svojim suprugom, Byronom i Johnom Keatsom, Mary je bila jedan od prvaka druge generacije romantizma; za razliku od spomenute trojice pjesnika koji su umrli tijekom 1820.-ih, ona je živjela dovoljno dugo da vidi rađanje novog razdoblja, viktorijanske ere. Još uvijek pod djelomičnim društvenim prognanstvom zbog veze sa Shelleyjem, radila je kao spisateljica da bi mogla uzdržavati oca i sina, te održavala vezu s umjetničkim, književnim i političkim krugovima Londona, sve do svoje smrti 1851.
6. Richard Wagner
Jedan od najcjenjenijih skladatelja u povijesti, Richard Wagner, stavio je svoj rad na poznatom ciklusu Prsten Nibelunga na stranu 1858. godine da bi radio na svojoj najromantičnijoj operi, Tristan i Izolda. Bio je, jednim dijelom, prisiljen raditi tako zbog svoje strasti prema Mathilde Wesendonck, žene bogatog trgovca svilom i Wagnerovog zaštitnika. Za vrijeme rada na operi, nesretno oženjen Wagner upoznao je Cosimu von Bulow, kćer slavnog pijanista i skladatelja Franza Liszta i suprugu Hansa Bulowa, jednog od Lisztovih učenika. Kanije su postali ljubavnici i njihova je veza bila javna tajna u svijetu glazbe nekoliko godina. Wagnerova žena umrla je 1866., ali Cosima je još uvijek bila udana i imala dvoje djece s Bulowom, koji je znao za njezinu aferu i obožavao Wagnerovu glazbu (čak je potpomagao premijeru Tristana i Izolde). Nakon što je imala dvije kćeri, Isolde i Evu, s Wagnerom, Cosima je napokon ostavila supruga; udala se za Wagnera i preselili su se u idiličnu vilu u Švicarsku, blizu Lucerna. Na Cosimin trideset i treći rođendan, Božić 1870., Wagner je doveo orkestar koji je svirao simfoniju napisanu za nju, nazvanu Triebschen Idyll po njihovoj vili. Iako je skladba kasnije preimenovana u Siegfried Idyll po njihovome sinu, romantična gesta bila je snažan simbol snage braka Wagnera i Cosime, koji je trajao do skladateljeve smrti 1833.
7. Kralj Edward VIII
Edward, princ od Walesa, bio je predstavljen Wallis Simpson 1931. godine, kad je bila udana za svojega drugoga supruga; uskoro su počeli vezu koja je uzdrmala britanske najistaknutije institucije – Parlament, kraljevstvo i englesku crkvu – sve do srži. Edward je zvao Simpson, kojega su drugi kritizirali osobu koja se kao financijski nestabilna penje na društvenoj ljestvici, „savršenom ženom“. Samo nekoliko mjeseci nakon što je okrunjen za kralja u siječnju 1936., nakon smrti oca Georga V, Edward je zaprosio Simpson, izazvavši ogroman skandal i potaknuvši britanskog premijera, Stanleya Baldwina, na ostavku ako brak bude ostvaren. Nije želio gurnuti svoju zemlju u krizu i izbore, no ujedno se nije htio odreći ljubavi prema Simpson, te je odlučio abdicirati. Na narodnome radiju rekao je cijelome svijetu o svojoj ljubavi prema Simpson, kazavši: „Vidio sam da je nemoguće nositi teret odgovornosti i izvršavati kraljevske obveze kao što bih htio bez pomoći i podrške žene koju volim.“ Oženili su se i dobili titule vojvode i vojvotkinje od Windsora te živjeli u „progonstvu“ u Francuskoj, gdje su postali dijelom društva koje boravi u kavanama.
8. Edith Piaf
Iako joj je život bio obilježen bolešću, tragedijom i drugim teškoćama od početka do kraja, poznata francuska šansonijerka s dubokim glasom postala je sinonim za klasični pariški stil romance za legije svojih obožavatelja. Rođena kao Edit Giovanna Gassion 1915. godine, bila je napuštena od svoje majke te ju je odgajala baka; za putovanja sa svojim ocem, cirkuskim akrobatom, počela je pjevati za nekoliko penija na ulici. Otkrio ju je promotor cabarea te je preimenovao u Piaf, „vrabac“ (kasnije je brutalno ubijen), a Edith je uživala u zvjezdanome usponu i do 1935. pjevala u najvećim koncertnim dvoranama u Parizu. Piaf se udala dvaput, no njezina velika ljubav bio je boksač Marcel Cerdan, svjetski prvak u srednjeteškoj kategoriji, koji je umro u zrakoplovnoj nesreći na putu iz Europe u New York 1949. godine. Za njega je Piaf pjevala bolnu i romantičnu Hymne a l’amour, poznatu u cijelome svijetu kao jedna od njezinih najboljih ljubavnih balada. Nakon dugogodišnje borbe s ovisnostima o drogi i alkoholu, Piaf je umrla od raka jetre na francuskoj rivijeri 1963. Njezin grob jedan je od najposjećenijih na svjetski poznatome pariškome groblju Pere Lachaise.
9. Kathleen Woodiwiss
Rođena 1939. godine u Alexandriji u Lousiani, Kathleen Woodiwiss bila je mlada supruga i majka kad je počela pisati romantičnu fikciju kao odgovor na svoje nezadovoljstvo postojećom „ženskom fikcijom“ u to vrijeme. Godine 1972. objavila je svoj prvi roman, Plamen i cvijet, čija je radnja smještena na plantaži na Jugu u kasnom osamnaestom stoljeću. Njegov povijesni okvir i tema, bogato ukrašen prozni stil i vruće scene seksa inspirirale su mnoštvo imitatora i njihov famozni komercijalni uspjeh potaknuo je novi boom u romantičnoj fikciji. Woodiwiss je dana počast za izum modernod romantičnog romana u svojemu sadašnjem obliku: brojni periodi melodrame zajedno s nizom poletnih i opasnih muškaraca i prsatih žena u kratkim haljinama. Napisala je trinaest takozvanih „bodice-rippers“, uključujući Shanninu ljubav (1977.), Ružu u zimi (1982.), Ljubiti stranca (1984.) i Neodlučnog tužitelja (2003.). Tijekom razgovora za Publisher’s Weekly, Woodiwiss je čvrsto zanijekala nazivanje svojih knjiga erotičnima, tvrdeći da je pisala samo „ljubavne priče – s malo začina“. Do njezine smrti 2006. godine, njezine začinjene ljubavne priče bile su prodane u više od 36 milijuna primjeraka u trinaest zemalja.
10. Elizabeth Taylor
Glumica od ranoga djetinjstva, tamnokosa i ljubičastih očiju, Elizabeth Taylor osvojila je dva Oscara za najbolju glumicu (za Butterfield 8 iz 1960. i Tko se boji Virginije Woolf iz 1966.), no vjerojatno je najpoznatija zbog svoje rijetke ljepote – i svoje povijesne ljepote. Bila je udana osam puta – dvaput za istoga čovjeka, glumca Richarda Burtona, koji je umro u zrakoplovnoj nesreći 1958. Taylor i Burton su se sreli na filmskome setu Kleopatre, kad su oboje bili oženjeni; njihova je afera uskoro dospjela na naslovnice u cijelome svijetu i zaradila javni prijekor od samoga Vatikana. Njihov zajednički bračni život bio je cijeli u ekstremima, ispunjen alkoholom i karakteriziran strašću koja nije bila manje jaka u vrijeme kad su se svađali nego u vrijeme kad su bili zajedno. Nakon razvoda 1973., vidjeli su da je nemoguće da ostanu razdvojeni pa su se opet vjenčali 1975., da bi opet prekinuli nekoliko mjeseci kasnije. Otjerana s Burtonovog pogreba 1984. od strane njegove posljednje žene, Taylor je još primala mnoštvo poruka sućuti u čast njezinog i Burtonovog mjesta u panteonu najslavnijih ljubavnih priča u povijesti.
(Ž.B.)
Izvor: History.com