Udali ste se, dobili djecu, skrasili se, živite samo za njih i uživate u trenutku kada dođete kući s posla i vidite svoje najmilije i najbliže te se opustite uz čašu vina i dobar triler na tv programu? Najviše volite izlete u prirodu, muzeje i nedeljni odlazak u posjet kakvom dvorcu ili nacionalnom parku te uživate u ljepotama svijeta... No zapitate li se ikada je li to zaista sve što ste oduvijek željeli?
Je li vas apsolutno prošla želja za starim izlascima s prijateljima, ludovanjima na koncertima i kasnim dolascima kući ili se ponekad sjetite dobrih starih dana ludovanja s prijateljicama i vuče vas nostalgija k uspomenama i starim vremenima? Jeste li ste zaboravili na te dane i potisnuli ih u sebe ili vam je apsolutno svejedno?
Možda se i sada odlično provodite dok ste stariji, iskusniji i imate planove za daljnju budućnost, pa i uz sve obaveze, račune, situacije, probleme, i užitke i dalje kad-kada odete van prisjetiti se starih uspomena.
Ipak, postoje stvari koje nas u tome mogu sprječavati, bez obzira jesmo li ili nismo izgubili apsolutni interes za ludim provodima i noćnim druženjima. Možda je to pomalo ljubomoran partner, prijatelji koji su izgubili interes, nedostatak financija, nemogućnost dolazaka na određene evente, razne nepodopštine, ili jednostavno neki unutarnji strah koji nas dijeli od prošlosti.
''Nije to više za mene'', ''Odavno sam to prerasla'', ''Imam drugih problema'', ''Život je sada drugačiji'', ''Ne stignem više ništa'' samo su neki od razloga koje možemo svakodnevno čuti od raznih ljudi koje više ne vidimo ili bismo voljeli češće vidjeti. No svako toliko sve nas uhvati nas melankolija. Kada se sjetimo izlazaka, srednjoškolskih dana, fakultetskih dana, dana kada nije bilo toliko briga i obaveza, dođe nam da izađemo van i da se isplešemo, ispjevamo, izludiramo i zabavimo se kao nekada... Sve dok se ne moramo ponovo vratiti natrag u realnost i sadašnjim problemima, obavezama i svemu ostalom što nas okružuje.
No, ne bismo smjeli dopustiti da nas svakodnevna rutina sprječava u naumu. Nismo ničiji robovi i vlasnici smo svog duha, uma i tijela. Poricanje vlastitih želja i ideala nikako nam ne ide u korist, a još više ukoliko se prilagođavamo nečemu što nam polako postaje rutina života, ili još gore, ako se radi nekog drugog lišavamo vlastite slobode. Nemojte nikada dopustiti da vam netko komandira stil i način života. Vrijedite više nego mislite, i možete više nego znate.
Ukoliko ste u braku, vezani ste, ali ne lancima već duhom. Ne treba vam ničija dozvola i potvrda da izađete van, da se zabavite, da se nauživate života. Ne znači da ćete to raditi stalno, no ukoliko vas uhvati želja, ne posustajte, nazovite stare prijatelje, dogovorite izlazak, dogovorite putovanje, otiđite na mjesta na kojima dugo niste bili a poželjeli ste ih. Prepustite se sreći i veselju.
Raspravite sa sobom što želite, da li vam nešto fali u životu, što bi to moglo biti. Ne posustajte od svojih uspomena i ne odbacujte ih od sebe zbog novog života. Ukoliko ste sretni i ako ste našli neku "zlatnu" sredinu - nemate zbog čega brinuti. No, većina nas dolazi kad-tad u fazu u kojoj se zapita je li to sve što život nudi i hoće li život biti takav do kraja života. Naravno da nije, jer bez obzira koliko godina imate uvijek možete promijeniti stvari.
Izlazili ili ne, bili sretni ili se prilagođavali, važno je da se osjećate dobro. I to vam nitko ne može zabraniti, niti vas osuđivati, zapravo vi ste jedini koji to možete učiniti. Nitko drugi, osim ako im vi to ne dopustite. Nitko ne može manipulirati s vama i vašim tijelom. Zato se ne bojte i znajte da ste duhom slobodni bez obzira na godine, i zato izađite van bez straha i zabavite se kao nikada do sad.
(Mim)