Biti na otoku u ove prvorujanske dane, uživati u babljem ljetu, predivnom moru i tišini, a pri tom pisati kolumnu, prilično je težak posao. Ovdje sam odsječena od televizije i tiskovina, jedini prozor u svijet mi je spori, užasno spori Internet, ali čak ni to ne zamjeram previše jer ga tako zaista koristim u najnužnijim trenucima. Uostalom ionako se nema što dobroga pročitati i sve te crne vijesti mogu samo uništiti ovu čarobnu idilu u kojoj uživam još koji tjedan, a onda se vraćam Zagrebu, jeseni, poslu, obavezama i još nekom ;) Život mi se mijenja u trenutku, a ja kao svaki sanjar obično se prepuštam trenucima i životu da kreiraju tok. Ne možeš protiv sile sudbine. Naučila sam to.
Ljetujući ovdje već punih 25 godina, ima jedna stvar koja me užasno iritira i koja uopće nije bezazlena, a to su crkvena zvona. Jednom davno dok je moj pokojni svekar pisao kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji, obrušio se na crkvena zvona i na" frajebu"(tako je on volio nazivat lokalnog župnika o kojem su kolale priče da ima vanbračno dijete sa jednom otočkom ženom, a i da mu žene općenito nisu mrske). Naime zvonik crkve udaljen je nekih 50m zračne linije od naše kuće, a zvona su ogromna kao i sam zvonik. Zvonik tuče na svaki sat i to je još podnošljivo, s vremenom smo se navikli na to, ali ono što se nikako ne možemo naviknuti to je ujutro u 5.55 zvonjava "Zdravo Marije" koja traje otprilike 5 minuta i koja diže mrtve iz svojih grobova (oprostite mi na ovoj usporedbi, ali zaista ne znam kako prikladnije to opisati). Nakon toga, kada još u krevetu promislite da je gotovo kreće otkucavanje 6 sati. Kako se bliži blagdan Velike Gospe, zvonjava postaje učestalija i glasnija na jutarnjoj i popodnevnoj bazi, a kako blagdan Sv. Roko koji je ujedno i zaštitnik Sutivana, pada odmah nakon blagdana Velike Gospe, tako zvona doživljavaju svoju punu ekstazu. Vrhunac dostižu na sam blagdan Sv. Roka kada ide procesija preko mjesta i za čitavo vrijeme trajanja procesije, a to je cca 20 minuta, sva zvona zvone tako da stvaraju ogromnu buku svima nama koji živimo u neposrednoj blizini same crkve. To zaista treba izdržati. Uz sve to, unazad par godina uveden je i novitet, pucanje iz stoljetnog topa. Kad to rokne, majko moja... sve se zatrese, psi se uznemire od straha, turisti se prepadnu, a djeca počnu plakati. Neću niti spominjati kako je to bilo nekoj djeci koja su još prije 10 godina kada se top pojavio, imala traume iz "netakodavnog" završenog rata. Jedne godine svjedočila sam kada su mom susjedu izbezumljeni turisti napuštali apartmane jer tu zvonjavu nisu mogli podnositi.
Svi koji iznajmljuju apartmane i kuće u neposrednoj blizini crkve imaju naznačeno da su u blizini crkve i upozorenje na zvonjavu iz zvonika. No, mnogi naivni turisti jednostavno ne mogu ni zamisliti o kakvoj se zvonjavi radi. A sve je to zbog toga što su zvona sada suvremena pa se pale i programiraju pritiskom na jedan "botun", jer da ih kojim slučajem nisu modernizirali, čisto sumnjam da bi dotični župnik (sada drugi po redu, za kojeg smo se nadali da će biti umjereniji) potezao toliko dugo konopce i proizvodio takvu nepotrebnu buku u srcu sezone koja ionako kratko traje. Apsurd je tim veći što mještanima smeta svaka buka, smeta ima kad turisti pričaju na svojim terasama, smetaju im mladi jer puštaju muziku, smetaju im mala djeca jer plaču, smetaju im psi jer laju... jednom riječju smeta im sve. Smetaju im i zvona, samo se ne usude zamjeriti župniku i njegovoj aroganciji. Da se razumijemo kao nevjernica, nemam ništa protiv da se održavaju i slave blagdani pa makar i katolički, ovo sada ne pišem jer imam poznatu antipatiju prema crkvi, nego zato jer negoduju i vjernici koji žive od turizma. Kad njih pitam da li se ikada požale župniku, odmahnu mi rukom i kažu "ovdje crkva caruje" i ne možeš im ništa. Nevjerojatno!
Mjesto koje isključivo živi od turizma dozvoljava takvo maltretiranje svojih gostiju. To svi uredno trpe, ali da netko malo pojača glazbu, vjerojatno bi policija intervenirala. Preostaje samo da se nas nekoliko "nevjernika" koji imamo tu "sreću" da smo u blizini crkve, usuglasimo i pozovemo neku inspekciju da izmjere decibele buke koja zvona proizvode pa da na osnovu toga tužimo Crkvu. Mnogi prijatelji koji su svih ovih godina prolazili kroz našu kuću uvijek su zapanjeno konstatirali da nikad nisu čuli takvu zvonjavu. Ja se svake godine pokušavam naviknuti na to, ali zaista ne mogu. Iskreno vam sugeriram da ako ikada poželite ljetovati u Sutivanu da ga svakako zaobiđete u vrijeme ovih blagdana.
Danijela Dvornik