Svjetski poznat brazilski pisac Paulo Coelho planetarnu je popularnost stekao napisavši knjigu Alkemičar. No to je samo jedno od njegovih mnogobrojnih velikih djela. Valjda još spomenuti i djela kao što su Vještica iz Portobella, Aleph, Brida, Hodočašće...
Sva njegova djela bogata su vrlo inspirativnim citatima, a neke od njih donosimo vam u nastavku. Uživajte.
Paulo Coelho
Budi hrabar. Riskiraj. Ništa ne može zamijeniti iskustvo. Čekanje je bolno. Zaboravljanje je bolno. Međutim, ne znati što učiniti je najgora vrsta patnje. Moramo riskirati. Čudo života se jedino može razumjeti kada dozvolimo neočekivanom da se dogodi. Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče - uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Vjerujete u vlastito iskustvo, usudite se biti živi, usudite se napraviti ono što je, prema vašem uvjerenju, vaša sudbina. Čovjek se voli zato što se čovjek voli. Za ljubav ne trebaju razlozi. Sve što se dogodi jedanput može se nikad više ponoviti. No sve što se dogodi dvaput, zacijelo će se dogoditi i treći put. Kada nešto istinski želiš, cijeli svemir se ujedini u želji da ti pomogne da to i ostvariš. Kada sam oduševljen životom, tada znam da sam blizu vlastite sudbine. Nećeš se utopiti tako što padneš u rijeku, nego tako što ćeš ostati ispod njene površine. Svaki ignorirani blagoslov prerasta u prokletstvo.
Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali nas uvijek odvede nekuda.
Mnogi se ljudi boje biti sretni. Jer da bismo bili sretni, moramo mnogo toga promijeniti u načinu života ili u sebi. Uvijek mislimo da je bolje ne piti iz vrča sreće, jer ćemo patiti ako ga jednog dana ne budemo imali. I onda iz straha da jednog dana ne bismo plakali, jednostavno se prestanemo smijati.
Ljubav je zamka. Kada se pojavi, mi možemo vidjeti samo njenu svjetlost, a ne i njene sjenke.
Najbolje je osjetiti bezuvjetnu ljubav koja nas okružuje i pustiti da suze teku. Te suze nisu ni radosnice ni založnice. To su suze koje peru našu dušu.
Sve što radimo ide u Božje srce i vraća nam se nepromijenjeno. Božje djelovanje je eho naših djela.
Što drugi o nama misle nije bitno, bitna je radost u našem srcu.
Idi svojim putem, iako to katkad znači da moraš zakoračiti u nepoznato. Iako znaš da možeš bolje, idi dalje svojim putem i ne obaziri se na kritike ljudi oko sebe, a pogotovo ne na vlastite kritike. Bog će u neprospavanim noćima biti na tvojoj strani i brisati tvoje suze svojom Ljubavlju.
Ako se zamaramo time da pronađemo smisao nečega, sprječavamo prirodu da djeluje i tako postajemo nesposobni čitati Božje znakove.
U našem životu važno je samo jedno, a to je da živimo svoju sudbinu i misiju koja nam je dodijeljena. Ali na kraju se zamaramo nevažnim stvarima koje nam uništavaju snove.
Ljudi uvijek stižu u točno vrijeme na mjesta na kojima ih netko čeka.
Ako imaš prošlost kojom nisi zadovoljan, sad je trenutak da je zaboraviš. Zamisli neku novu priču o svom životu, i povjeruj u nju. Usredotoči se samo na trenutke u kojima si uspijevao ono što si želio– i ta snaga će ti pomoći da postigneš sve što hoćeš.
Razlika između pustolovine i sna je znati reći „da“ izazovu.
Za ratnika svjetlosti ništa što postoji nije apstraktno. Sve je konkretno i sve ga se tiče. On ne sjedi u udobnosti svog šatora promatrajući što se zbiva vani, u svijetu; već prihvaća svaki izazov kao priliku da unese promjenu u vlastiti život. Neki od njegovih suboraca vječno negoduju zbog nemogućnosti izbora, razglabajući tuđe odluke. Ratnik, međutim, svoje misli pretvara u djela. Dogodi se da promaši cilj i tada – bez pritužbi – plaća svoju pogrešku, ili pak skrene s puta i izgubi mnogo vremena dok se ne vrati na zacrtani pravac. Ali ratnik nikada ne odustaje!
Čak i ako znači rastanak, samoću, tugu, ljubav je ipak vrijedna svakog novčića svoje cijene.
Kada čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada…I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki znača i samo postoji taj trenutak.
Katkad imamo potrebu da sve opet ima smisla, da se dijelovi ponovno skladno uklope u cjelinu te da sagledamo život s novog gledišta.
Ako nesto zaista tražimo, to također traži nas.
Nikada, ali baš nikada ne gubimo one koje volimo. Oni nas prate, ne nestanu iz naših života. Samo se nađemo u odvojenim sobama. Ja ne mogu vidjeti što je u prednjem vagonu, ali i u njemu ljudi putuju isto kada i ja,i vi i svi ostali. To što ne možemo razgovarati s njima, ili što ne znamo što se događa u njihovom vagonu, to uopće nije važno: oni su tamo. Tako je i ono što zovemo „život“, samo vlak s puno vagona. Nekada smo u jednom,nekada u drugome. A nekada i prelazimo iz jednoga u drugi, na primjer kada sanjamo ili kad dopustimo da nas ponese čudo... Ljubav uvijek pobjeđuje ono što nazivamo smrt. Zato ne trebamo oplakivati naše najdraže jer ih i dalje volimo, a oni ostaju uz nas. Ljudima je jako teško to prihvatiti.
Sve što trebam u ovom trenutku je zagrljaj. Taj pokret star kao i samo čovječanstvo, koji znači puno više od pukog susreta tijela. Zagrljaj znači: ti me ne ugrožavaš, ne bojim se biti tako blizu tebe, mogu se opustiti, osjetiti se kao kod kuće, zaštićen sam i netko me razumije. Tradicija kaže da svaki put kada nekog iskreno zagrlimo, dobijemo još jedan dan života. Molim te, učini to sada za mene.
Vidjet ćeš svjetlost, poći ćeš za njom i pronaći čovjeka kojega si cijeli život tražila.
U određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životima i onda njima počne upravljati sudbina.
U ljubavi ne postoje pravila. Možemo pokušavati da se pridržavamo priručnika, da vladamo svojim srcem, da izgradimo strategiju ponašanja, ali sve su to koještarije. Srce odlučuje i to što ono odluči jedino i važi.
A kako da znam tko je moja Druga Polovica? Drugu Polovicu je moguće prepoznati po sjaju u očima. Tako su se prave ljubavi prepoznavale od kad je svijeta i vijeka.
Najvažnije susrete duše dogovaraju mnogo prije nego što su se tijela vidjela.
Kada nisam imao što da izgubim - dobio sam sve. Kad sam prestao da budem onaj koji sam bio - pronašao sam sebe. Kada sam upoznao poniženje i usprkos tome nastavio da koračam uzdignute glave - shvatio sam da mogu slobodno da biram svoju sudbinu.
Tamo je bio njen muškarac, koji joj je priređivao radost i zadovoljstvo, s kojim je mogla da bude ono što jeste. (Tamo u njenom životu, na njenom putu.Tamo u njenom svemu.)
Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.
Pazi na svoje misli, jer će misli postati riječi, pazi na svoje riječi jer će riječi postati djela, pazi na svoja djela, jer će djela postati navike, pazi na svoje navike, jer će navike postati karakter, pazi na svoj karakter jer će ti karakter postati sudbina.
Čudo života možemo istinski razumjeti jedino ako dopustimo da se dogodi nešto neočekivano.
I ja sam njega voljela. Svake minute, svake sekunde, ta ljubav je rasla i preobraćala me. Povratila sam vjeru u budućnost i malo pomalo, ponovo počinjala da vjerujem u Boga. I sve to zahvaljujući ljubavi.
Foto: Photoxpress.com
Getty Images