Čemu žurba?

Zašto smo uvijek u žurbi?

Čemu žurba?

Zašto smo uvijek u žurbi? Svako jutro ustajemo i užurbano se spremamo na posao, čak i ako to znači oblačenje čarapa različitih boja, opeći jezik na vruću kavu i istovremeno razgovarajući na mobitel o stvarima koje sve morate obaviti čim stignete na posao.

Naravno, i na cestama su svi u žurbi, pa se i ja moram žuriti ako želim izbjeći ružne poglede, trubljenje i gestikulacije rukama. A svi znamo da je brzina najčešći uzrok nesreća. Ali mi žurimo, riskiramo prometne kazne, nesreće i ozljede.

Na poslu isto žurimo. Što god imali za obaviti, čini se da nikad nemamo dovoljno vremena. Pokušavamo prekrižiti sve s popisa obaveza i napraviti to čim prije. A znamo da stres na poslu povećava šanse moždanog udara, infarkta ... Ali nemamo vremena razmišljati o tome. Recesija je pred vratima, moramo čim prije sve napraviti ako želimo zadržati plaću kakva je bila ili posao.

Možda neki od nas žure na pauzu za ručak. Nismo doručkovali jer nismo stigli, pa žurimo čim prije riješiti taj ručak, kako bismo se čim prije vratili na posao, završili sve što imamo i otišli kući. Pa nas ponovno čeka gužva i naguravanje u prometu.

Prije nego odemo doma, u pravilu, imamo neke stvari za obaviti – otići na poštu ili u kupovinu ... I tamo jurimo s kolicima, ubacujemo sve što nam dođe pod ruku, i jurimo u dugački red pred kasom. Cupkamo na mjestu, gledamo lijevo i desno ima li igdje manji red na kojem bismo prije obavili to što moramo.

Onda stignemo kući. U pravilu ne želimo nešto komplicirano i nadugačko nakuhavati. Ako nešto i spremamo, to je nešto na brzaka i po mogućnosti već napola gotovo. Neki od nas više ne mogu ni zamisliti život bez mikrovalne pećnice. Na brzaka nešto pojedemo, pa brzo tuširanje i čim prije spavanje i sutra ponovo sve ispočetka ...

Živimo život na brzoj "traki". Koristimo mejlove, bez mobitela ne možemo, imamo ekspresnu poštu, brzinske kredite, brze automobile ... Zašto? Zato što imamo brz tempo života. Informacije i inovacije lete oko nas, pa moramo i mi. I usprkos svom vremenu koje uštedimo, čini se da ga nikad nemamo dovoljno.

Zato i ja sad moram završiti. Imam još hrpu stvari za obaviti i, kao što lako možete pogoditi, u žurbi sam i nemam više vremena za ovo.

Bez zamjere,

Vaša Diva iz Međimurja