Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Danas više ne možemo zamisliti život bez Interneta, a društvene su mreže u potpunosti zavladale našim životima.
Mislim da bih na prste jedne ruke mogla pobrojati ljude koji nemaju otvoren profil na FB-u ili Instagramu, ne računajući one starije od, recimo, 60 godina, iako je u virtualnoj zajednici i takvih sve više.
Društvene su mreže postale nezaobilazan dio naših života, a iako imaju bezbroj prednosti, isto tako imaju i mnoge mane i nedostatke. Istina je da na razne načine mogu pomoći u zbližavanju s ljudima, no također su dovele do otuđivanja pa sve više vremena provodima za računalom ili na mobitelu, a sve manje u pravom razgovoru s ljudima. Dakako, kad je biznis u pitanju, itekako su koristan alat za oglašavanje, bez imalo sumnje. Kompanije na vrlo jeftin način mogu doći do svojih ciljanih skupina, bez mnogo ulaganja. Ipak, društvene su se mreže toliko proširile našim životima da smo zbog njih počeli lagano gubiti osjećaj za stvarnost.
Često možemo čuti starije ljude kako se žale da današnja mladež cijelo svoje vrijeme provodi 'viseći na mobitelu' te da su virtualne zajednice zamijenile prava druženja i razgovore uživo. Zbog svega toga, logično je da sami sebe zapitamo: jesmo li postali opsjednuti društvenim mrežama? Tehnologija se razvija rapidnom brzinom i mijenja naše ponašanje, a u većini slučajeva toga nismo niti svjesni. Sve je počelo s SMS-ovima, onda se pojavio Facebook, pa Instagram...Sve ostalo sada je već povijest.
Primjerice, zapitajte sami sebe kad ste posljednji put cijeli dan proveli bez da niste uopće pogledali na Facebook ili Instagram? Postoje li takvi dani u našim životima uopće? Prva stvar koju činimo kad se probudimo – uzimamo mobitel u ruke i provjeravamo društvene mreže. Neki su otišli toliko daleko da ih hvata panika ako ostanu bez Interneta ili im se isprazni baterija jer u tom slučaju neće moći provjeriti što se dešava na nekoj od društvenih mreža. Upravo iz tog razloga sa sobom svuda nosimo punjače za mobitel, a wi-fi je sada gotovo sveprisutan. Zajednica nam to omogućava kako bismo mogli non stop biti online. Počeli smo se ponašati kao da je virtualni svijet zamijenio stvarnost i zbog toga zaboravljamo koje su stvari bitne. Ne razlučujemo bitno od nebitnog, a i sam sustav vrednovanja nekako je otišao krivim putem.
Stvaramo neka instant prijateljstva s ljudima koje nikad nismo upoznali, ali ih znamo preko Interneta. Instagram je još jedan fenomen 21.stoljeća koji je mnoge zaludio i više nego FB. Nije li pomalo suludo non stop fotografirati što jedemo, gdje smo bili, što ćemo odjenuti i onda sve to podijeliti s milijunima nepoznatih ljudi? Još je luđa činjenica da postoje ljudi koji za to jako dobro plaćaju. Jasno vam je o čemu govorim, zar ne? Instagram je preplavljen instant zvijezdama koje su iz nekog razloga sakupile velik broj followera i fanova, a svjetski priznate kompanije takvim Instagram zvjezdicama plaćaju masne novce samo ako neki od njihovih proizvoda stave na neku od svojih 'savršenih' fotografija. Ponekad pregledavam sve te savršene profile i divim im se jer uistinu obiluju prekrasnim fotografijama, no onda pitam samu sebe koliko vremena moraju uložiti ti ljudi u stvaranje samo jedne takve fotke? Dakle, mnogi od njih provode sate i sate ne bi li napravili jednu jedinu fotografiju koja mora biti savršena kako bi sakupila što veći broj lajkova.Mislim da za to fakat treba imat vremena i volje, ali na takav način provoditi vrijeme čini mi se, pa, pomalo nenormalno. Samo, pravo je pitanje tko tu nije normalan? Oni koji postavljaju takve fotografije ili pak njihovu followeri? Ako dobro promislimo, ljudi s milijunima pratioca zapravo su jako mudri. Stvorili su biznis na temelju vlastitih profila, bez ikakvih temelja, no drugi im za to plaćaju, pa zašto ne? Nemam ništa protiv svega toga, no čini mi se pomalo licemjerno da jedni zarađuju masne pare na temelju takvih gluposti, dok ljudi s druge strane kugle zemaljske doslovno umiru od gladi. Nakon što malo dublje o svemu tome promislim, pitam samu sebe – kamo ide ovaj svijet?
Nikoga ne osuđujem jer i sama mnogo vremena provodim na društvenim mrežama, osobito na Instagramu, međutim u posljednje sam vrijeme osjetila određenu dozu zasićenosti i sve mi je to postalo pomalo previše. U jednom sam trenutku shvatila da mi je potreban detoks od društvenih mreža, a možda i od Interneta općenito. Nisam u mogućnosti da u potpunosti izbacim Internet i društvene mreže iz svog života, jer mi je uz njih vezan i posao, međutim nekako mi se čini da je taj fenomen vezan uz društvene mreže pomalo zastranio i otišao u nekom skroz krivom smjeru. Pitam se što je sljedeće i kako li će izgledati svijet za kojih pedesetak godina...
By: Kovrčava Sue
Foto: Unsplash