Moda

Ljepota 

Lifestyle 

Astro 

Ljubav i seks 

Bolja ja 

Savjetovalište

Superpar

Zeleni tjedan 

Kontakt

Pravila privatnosti 

Objašnjenje o kolačićima 

Uvjeti korištenja 

<para> Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.
</para>
<para>Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.</para>
<heading4>Roditelji koji stalno interveniraju</heading4>
<para>Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.</para>
<heading4>Roditelji koji "<emphasis>peru ruke od svega</emphasis>"</heading4>
<para>Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "<emphasis>oprati ruke od svega</emphasis>". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.</para>
<heading4>Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja</heading4>
<para>
 Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.</para>
<para>Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?</para>
<para>Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.
</para>
<para>Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove.</para>

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke Roditelji, uglavnom, djecu pokušavaju spriječiti u griješenju.  Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.

Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.
Roditelji koji stalno interveniraju
Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.
Roditelji koji "peru ruke od svega"
Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "oprati ruke od svega". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.
Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja

   Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.
Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?
Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.

Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove. Adrijana Bakoš 

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke

<para>Razvojem poštovanja unutar obitelji, razvija se i poštovanje općenito, pa tako i prema drugim ljudima, bićima i stvarima. Hoće li se djeca odnositi prema drugima, s ne poštovanjem i ne brigom, ovisi o tome jeste li prethodno razvili poštovanje u obiteljskom domu. Jednostavno rečeno, ako su djeca okružena odraslima koji pokazuju poštovanje, i oni će ga pokazivati. Nasuprot tome, ako su okruženi odraslima koji pokazuju nepoštovanje, i djeca će se tako ponašati prema osobama iz svog okruženja. Psovanje, vikanje ili sarkazam djeca upijaju kao spužve, baš kao što uče i ostale načine ponašanja.
</para>
<heading4>
 Razvijanje samopoštovanja
</heading4>
<para>
Djeca će razviti samopoštovanje primajući ljubav, podršku, pohvalu, ohrabrenje i disciplinu. Kada ih učite disciplini, mora im biti jasno da nisu ona loša, nego je njihovo ponašanje neprimjereno. Ako u nečemu pogriješe, treba ih poticati i nagovarati da pokušaju ponovno, a ne ih omalovažavati zbog neuspjela pokušaja. Pokušajte prihvatiti razvojnu fazu svoga djeteta i njegove sposobnosti i nemojte nikada opterećivati djecu nerealnim očekivanjima. Percepcija neuspjeha je brz i pouzdan način da djeca izgube samopoštovanje i samopouzdanje.
</para>
<heading4>
 Kako poštovati djecu?
</heading4>
<para>
Ponekad se žalimo kako najmlađi ne pokazuju dovoljno poštovanja prema starijima, no ne rijetko ni mi ne pokazujemo poštovanje koje očekujemo od njih. Najbolji način da pokažemo svoje poštovanje prema djeci jest da ostanemo smireni, ljubazni i čvrsti. Mirnoća pokazuje da imamo nadzor nad sobom, ljubaznost da nam je stalo, a odrješitost je dokaz da smo svjesni da nešto moraju naučiti. Djeca imaju potrebu da ih poštujemo, a to postižemo načinom na koji razgovaramo s njima, postupamo s njima, discipliniramo ih, slušamo njihova mišljenja i želje. To nipošto ne znači da se slažemo s njihovim mišljenjem, da popuštamo svakoj njihovoj želji ili odbacujemo njihovo discipliniranje.
</para>
<heading4>
 Kako pridobiti djecu da vas poštuju?
</heading4>
<para>
Djeca vas počinju poštovati u trenutku kad počnete provoditi bilo kakvu disciplinu, primjerice ne dopuštate im da provode samovolju u provalama gnjeva ili kad shvate da vaše “ne” zaista znači “ne.” Također je važno i razgovarati o poštovanju ostalih članova obitelji. Recite im da uvijek trebaju zamoliti ako nešto žele posuditi od brata, sestre ili od roditelja. Uvjerite se da im je jasno da trebaju voditi brigu o posuđenom dok je u njihovom posjedu i da to trebaju uredno vratiti. Primjerice, ako vaša kći posuđuje majicu od starije sestre, mora znati da je treba vratiti čistu. Mora postojati poštovanje i prema osjećajima i privatnosti ostalih članova obitelji. Objasnite djeci, da ako žele ući u bratovu ili sestrinu sobu moraju pokucati, upitati smiju li ući i pričekati odgovor, a ne ulaziti bez najave. Potičite svoju djecu na brigu o osjećajima drugih članova obitelji. Ako vide da su brat, sestra ili roditelj tužni ili reagiraju ljutito, trebali bi ih upitati npr. “Jesu li dobro?”
</para>
<heading4>
 Poštovanje drugih ljudi
</heading4>
<para>
Način na koji postupamo prema drugima bit će mjerilo po kojemu će naša djeca postupati s drugim ljudima, stoga bi im trebali obratiti pozornost da poštuju svakoga s kim dolaze u kontakt, bez obzira na spol, rasu, dob, vjeru ili profesiju. Trebali bi svoje poštovanje prema starijima uvijek iskazati pristojnošću i uglađenošću u njihovoj nazočnosti. Našim primjerom će djeca najbolje naučiti kako poštovati ostale odrasle ljude. Ako dajemo primjedbe poput: “ Ah, neka to učini, on je i tako ovdje samo trgovac!” ili “Ne brini, on je samo konobar!” mala je vjerojatnost da će iz toga djeca steći dojam kako poštujemo te ljude.</para>
<para>Najmlađima obično treba i nekoliko smjernica kada su u pitanju odnosi s prijateljima. Manja djeca trebaju shvatiti kako treba dijeliti, bile u pitanju igračke, prijatelji ili čak i obrok. Kada se djeca (bez obzira na spol) svađaju s prijateljima, što je čest slučaj, upitajte ih što se dogodilo, tko je što rekao i dajte im savjet kako da riješe problem. Odvraćajte djecu od ružnih stvari ili ogovaranja prijatelja iza njihovih leđa. Poučite ih kako da budu ljubazni, odani i poticajni. Zamijetite li da prijatelj manipulira vašim djetetom do granice s mučenjem ili nagovara vaše dijete na ružno ponašanje i grubosti, pozovite u kuću na druženje neku drugu djecu. Vaša djeca bi trebala dobiti jednako poštovanje kakvo pružaju svojim prijateljima.
</para>
<heading4>
 Poštovanje vlasništva
</heading4>
<para>
Ako dopustimo djeci da kod kuće hodaju i skaču po naslonjačima i sofama, smatrat će savršeno prihvatljivim ponašanjem da upravo to čine u tuđoj kući. U vlastitoj kući zabranite djeci da dižu noge na stol i provjerite jesu li skinuli cipele kad dižu noge na sofu. Ako vide da nogom udarate igračke koje vam se nađu na putu, smatrat će da je to posve prihvatljiv način postupanja sa svojim i tuđim stvarima. Idealno bi bilo svaki dan, no budimo realni, dakle jednom tjedno zamolite dijete da vam pomogne pokupiti igračke i uredno ih staviti na mjesto ili rasporediti u male skupine po njihovoj sobi. Pokušajte popraviti slomljene igračke, a svaki taj “napor” će djetetu pokazati kako treba poštovati svoje stvari, a to će se onda odnositi i na tuđe. Kad krenu u vrtić, odnosno čim mogu držati olovku, imajte uvijek pri ruci prazan papir za crtanje i zabranite im šaranje po slikovnicama, bez obzira u kakvu su stanju.</para>
<para>Ne brinite ako djeca “pokupe“ loše manire od prolaznika, prijatelja ili susjeda. Djeca u pravilu preuzimaju modele ponašanja iz roditeljskog doma i oponašaju roditelje. Možda će trebati neko vrijeme, ali u konačnici će vaša djeca slijediti model ponašanja koji imate i vi.</para>

Važna roditeljska uloga! Kako naučiti djecu poštovanju? Jedna od najvažnijih roditeljskih uloga je i podučiti svoje dijete poštovanju. Razvojem poštovanja unutar obitelji, razvija se i poštovanje općenito, pa tako i prema drugim ljudima, bićima i stvarima. Hoće li se djeca odnositi prema drugima, s ne poštovanjem i ne brigom, ovisi o tome jeste li prethodno razvili poštovanje u obiteljskom domu. Jednostavno rečeno, ako su djeca okružena odraslima koji pokazuju poštovanje, i oni će ga pokazivati. Nasuprot tome, ako su okruženi odraslima koji pokazuju nepoštovanje, i djeca će se tako ponašati prema osobama iz svog okruženja. Psovanje, vikanje ili sarkazam djeca upijaju kao spužve, baš kao što uče i ostale načine ponašanja.


   Razvijanje samopoštovanja


Djeca će razviti samopoštovanje primajući ljubav, podršku, pohvalu, ohrabrenje i disciplinu. Kada ih učite disciplini, mora im biti jasno da nisu ona loša, nego je njihovo ponašanje neprimjereno. Ako u nečemu pogriješe, treba ih poticati i nagovarati da pokušaju ponovno, a ne ih omalovažavati zbog neuspjela pokušaja. Pokušajte prihvatiti razvojnu fazu svoga djeteta i njegove sposobnosti i nemojte nikada opterećivati djecu nerealnim očekivanjima. Percepcija neuspjeha je brz i pouzdan način da djeca izgube samopoštovanje i samopouzdanje.


   Kako poštovati djecu?


Ponekad se žalimo kako najmlađi ne pokazuju dovoljno poštovanja prema starijima, no ne rijetko ni mi ne pokazujemo poštovanje koje očekujemo od njih. Najbolji način da pokažemo svoje poštovanje prema djeci jest da ostanemo smireni, ljubazni i čvrsti. Mirnoća pokazuje da imamo nadzor nad sobom, ljubaznost da nam je stalo, a odrješitost je dokaz da smo svjesni da nešto moraju naučiti. Djeca imaju potrebu da ih poštujemo, a to postižemo načinom na koji razgovaramo s njima, postupamo s njima, discipliniramo ih, slušamo njihova mišljenja i želje. To nipošto ne znači da se slažemo s njihovim mišljenjem, da popuštamo svakoj njihovoj želji ili odbacujemo njihovo discipliniranje.


   Kako pridobiti djecu da vas poštuju?


Djeca vas počinju poštovati u trenutku kad počnete provoditi bilo kakvu disciplinu, primjerice ne dopuštate im da provode samovolju u provalama gnjeva ili kad shvate da vaše “ne” zaista znači “ne.” Također je važno i razgovarati o poštovanju ostalih članova obitelji. Recite im da uvijek trebaju zamoliti ako nešto žele posuditi od brata, sestre ili od roditelja. Uvjerite se da im je jasno da trebaju voditi brigu o posuđenom dok je u njihovom posjedu i da to trebaju uredno vratiti. Primjerice, ako vaša kći posuđuje majicu od starije sestre, mora znati da je treba vratiti čistu. Mora postojati poštovanje i prema osjećajima i privatnosti ostalih članova obitelji. Objasnite djeci, da ako žele ući u bratovu ili sestrinu sobu moraju pokucati, upitati smiju li ući i pričekati odgovor, a ne ulaziti bez najave. Potičite svoju djecu na brigu o osjećajima drugih članova obitelji. Ako vide da su brat, sestra ili roditelj tužni ili reagiraju ljutito, trebali bi ih upitati npr. “Jesu li dobro?”


   Poštovanje drugih ljudi


Način na koji postupamo prema drugima bit će mjerilo po kojemu će naša djeca postupati s drugim ljudima, stoga bi im trebali obratiti pozornost da poštuju svakoga s kim dolaze u kontakt, bez obzira na spol, rasu, dob, vjeru ili profesiju. Trebali bi svoje poštovanje prema starijima uvijek iskazati pristojnošću i uglađenošću u njihovoj nazočnosti. Našim primjerom će djeca najbolje naučiti kako poštovati ostale odrasle ljude. Ako dajemo primjedbe poput: “ Ah, neka to učini, on je i tako ovdje samo trgovac!” ili “Ne brini, on je samo konobar!” mala je vjerojatnost da će iz toga djeca steći dojam kako poštujemo te ljude.
Najmlađima obično treba i nekoliko smjernica kada su u pitanju odnosi s prijateljima. Manja djeca trebaju shvatiti kako treba dijeliti, bile u pitanju igračke, prijatelji ili čak i obrok. Kada se djeca (bez obzira na spol) svađaju s prijateljima, što je čest slučaj, upitajte ih što se dogodilo, tko je što rekao i dajte im savjet kako da riješe problem. Odvraćajte djecu od ružnih stvari ili ogovaranja prijatelja iza njihovih leđa. Poučite ih kako da budu ljubazni, odani i poticajni. Zamijetite li da prijatelj manipulira vašim djetetom do granice s mučenjem ili nagovara vaše dijete na ružno ponašanje i grubosti, pozovite u kuću na druženje neku drugu djecu. Vaša djeca bi trebala dobiti jednako poštovanje kakvo pružaju svojim prijateljima.


   Poštovanje vlasništva


Ako dopustimo djeci da kod kuće hodaju i skaču po naslonjačima i sofama, smatrat će savršeno prihvatljivim ponašanjem da upravo to čine u tuđoj kući. U vlastitoj kući zabranite djeci da dižu noge na stol i provjerite jesu li skinuli cipele kad dižu noge na sofu. Ako vide da nogom udarate igračke koje vam se nađu na putu, smatrat će da je to posve prihvatljiv način postupanja sa svojim i tuđim stvarima. Idealno bi bilo svaki dan, no budimo realni, dakle jednom tjedno zamolite dijete da vam pomogne pokupiti igračke i uredno ih staviti na mjesto ili rasporediti u male skupine po njihovoj sobi. Pokušajte popraviti slomljene igračke, a svaki taj “napor” će djetetu pokazati kako treba poštovati svoje stvari, a to će se onda odnositi i na tuđe. Kad krenu u vrtić, odnosno čim mogu držati olovku, imajte uvijek pri ruci prazan papir za crtanje i zabranite im šaranje po slikovnicama, bez obzira u kakvu su stanju.
Ne brinite ako djeca “pokupe“ loše manire od prolaznika, prijatelja ili susjeda. Djeca u pravilu preuzimaju modele ponašanja iz roditeljskog doma i oponašaju roditelje. Možda će trebati neko vrijeme, ali u konačnici će vaša djeca slijediti model ponašanja koji imate i vi. Petra Majetić 

Važna roditeljska uloga! Kako naučiti djecu poštovanju?

<para> Često se mogu čuti savjeti kako ga poboljšati, ali još češće roditelji nisu ni svjesni kojim sve postupcima mogu uništiti ovu poželjnu osobinu u djeteta.</para>
<para>Kada dijete ima samopouzdanja, svijet je neiscrpan izvor mogućnosti za njega. Ono može značajno utjecati na sreću tijekom života. Zato je vrlo važno da ga djeca razviju i zadrže zauvijek. Pomoći djetetu izgraditi ovu osobinu ne mora biti toliko nedostižno kao što se čini.</para>
<para>Dobar početak bit će izbjegavanje sljedećih zamki koje bi mogle narušiti djetetovo samopouzdanje.</para>
<heading4>
 Nemojte neprestano hvaliti dijete
</heading4>
<para>Zvuči neobično, zar ne? Većina roditelja vjeruje da pohvale zapravo pomažu u izgradnji samopouzdanja. Iako je istina da djeca trebaju pozitivne povratne informacije, stalna prisutnost „Ti si najbolji… toliko si pametan… najbolje pjevaš…“ ne pomaže djetetu u tome, čak naprotiv – te rečenice gube svoju vjerodostojnost zbog učestalosti. Umjesto toga, bolja je opcija pohvaliti konkretne stvari koje je dijete učinilo – bez obzira na ishod.</para>
<para>Zamijenite: „Oh, pa ti si zaista najbolji slikar! Obožavam kako predivno slikaš!“ sa: „Opa! To je tako šareno! Puno si vremena i truda uložio u ovaj crtež! Pomozi mi naći mjesto gdje ćemo ga objesiti tako da ga možemo često gledati!“</para>
<para>Jeste li primijetili razliku između ove dvije pohvale? Pohvaljeni su napori koje je dijete uložilo, bez da se ulazilo u veličanje njega kao osobe. Ono će iz ovoga izvući poruku koju ste mu željeli prenijeti „Sjajno radiš. Trudiš se i tvoji roditelji to primjećuju. Tako nastavi i to će biti prepoznato.“.</para>
<heading4>
 Ne dirigirajte mu sve u životu
</heading4>
<para>Pustite dijete da bude svoje. Iako bi igranje i aktivnosti u kojima uči važne socijalne vještine trebali biti dobro raspoređeni, bitno je i da se dijete može izgubiti u istraživanjima i otkrivanju svoje mašte i kreativnosti. To su uglavnom tihi trenutci kada su djeca u svom svijetu i otkrivaju strasti koje ih čine jednostavno jedinstvenima. Usmjerite dijete prema interesima kojima se čini da prirodno gravitira.</para>
<para>Ne mora to biti nikakva organizirana aktivnost na koju ćete ga voditi tri puta tjedno u pet popodne. To može biti građenje kula u pijesku ili penjanje po drveću u obližnjem parkiću, bitno je samo da dijete istinski uživa. Važno je da ga roditelji podrže u ovakvim interesima, jer možda primijetite da odgajate budućeg arhitekta ili spasitelja.</para>
<heading4>
 Nemojte govoriti „Sve će biti u redu!“
</heading4>
<para>I ovo zvuči potpuno suprotno od onoga kako su mnogi odgajani, zar ne? Iako u datom trenutku zvuči umirujuće, roditeljska figura koja uvijek govori da će sve biti u redu i nije toliko od pomoći. Istina je da roditelj ne može djetetu garantirati da će sve biti u redu, ali mu tom rečenicom ipak pokušava dati osjećaj sigurnosti i uvjeriti ga da će mu uvijek biti na raspolaganju.</para>
<para>Bolja zamjena jest: „Zaista je teška situacija kada se tvoj prijatelj ne želi igrati s tobom i žao mi je zbog toga. Razgovor o tome može ti pomoći da se bolje osjećaš!“. Cilj nije učiniti situaciju podnošljivom za dijete, nego ga naučiti kako se nositi sa svojim osjećajima i okolnostima koje mu teško padaju.</para>
<heading4>
 Nemojte govoriti „Zaboravi!“
</heading4>
<para>Kada teške situacije nagrizaju samopouzdanje vašeg djeteta, govoreći mu da zaboravi ne činite ništa što bi mu pomoglo izgraditi i učvrstiti samopouzdanje. U takvim mu trenutcima pružite suosjećanje kroz: „Ovo je tako frustrirajuće za tebe.“ ili „Vidim da te je ovo jako rastužilo.“. Možete ga pitati „Što misliš da bi ti pomoglo da se osjećaš bolje?“ i ako dobijete odgovor, pomozite mu riješiti se loših osjećaja koji uništavaju njegovo samopouzdanje. Možda će to biti slušanje pjesama, možda će vas tražiti da mu nešto pročitate – svakako budite uz njega i pomozite mu prijeći preko teških osjećaja.</para>
<heading4>
 Nemojte govoriti „Život nije uvijek fer“
</heading4>
<para>Iako je to istina, naučite dijete da je važno da se usredotoči na to da može birati kako razmišlja o okolnostima koje su ga zatekle. Umjesto da djetetu govorite kako život nije fer, radije se potrudite reći mu: „Strašno sam frustriran zbog toga što ti se dogodilo, ali iznaći ćemo način kako da se nosimo s tim zajedno!“. Kada vidi vaš optimizam, vjerojatno će i samo promijeniti gledište, a onda možete zajedno doći do rješenja problema. Na taj način ćete, također, učiti dijete kako da se ubuduće nosi s teškim situacijama.</para>
<heading4>
 Ne olakšavajte sve djetetu
</heading4>
<para>Izazovi i nedaće u kojima se nađe, pomažu mu razvijati mentalni sklop jer je prisiljeno istraživati alternativne opcije te učiti nove načine suočavanja sa stresom. Ako svaki put trčite izvući dijete iz potencijalne nevolje, onemogućavate ga da nauči razmišljati samo za sebe.</para>
<heading4>
 Ne težite perfekcionizmu
</heading4>
<para>Neka dijete zna da su pogreške prihvatljiv alat za učenje. Dozvolite djetetu da vidi da i vi griješite i da je to u redu. Kada putem pogreške dođe do informacije da nešto ne funkcionira onako kako je ono to zamislilo, morat će se vratiti na početak i pokušati na drugi način. Možda će biti potrebno i nekoliko pokušaja da dođe do ispravnog načina, ali kada samo dođe do rješenja osjetit će samopouzdanje za ubuduće.</para>

Izbjegavajte ove zamke ako želite odgojiti dijete puno samopouzdanja Svaki roditelj želi da njegovo dijete ima samopouzdanja.  Često se mogu čuti savjeti kako ga poboljšati, ali još češće roditelji nisu ni svjesni kojim sve postupcima mogu uništiti ovu poželjnu osobinu u djeteta.
Kada dijete ima samopouzdanja, svijet je neiscrpan izvor mogućnosti za njega. Ono može značajno utjecati na sreću tijekom života. Zato je vrlo važno da ga djeca razviju i zadrže zauvijek. Pomoći djetetu izgraditi ovu osobinu ne mora biti toliko nedostižno kao što se čini.
Dobar početak bit će izbjegavanje sljedećih zamki koje bi mogle narušiti djetetovo samopouzdanje.

   Nemojte neprestano hvaliti dijete

Zvuči neobično, zar ne? Većina roditelja vjeruje da pohvale zapravo pomažu u izgradnji samopouzdanja. Iako je istina da djeca trebaju pozitivne povratne informacije, stalna prisutnost „Ti si najbolji… toliko si pametan… najbolje pjevaš…“ ne pomaže djetetu u tome, čak naprotiv – te rečenice gube svoju vjerodostojnost zbog učestalosti. Umjesto toga, bolja je opcija pohvaliti konkretne stvari koje je dijete učinilo – bez obzira na ishod.
Zamijenite: „Oh, pa ti si zaista najbolji slikar! Obožavam kako predivno slikaš!“ sa: „Opa! To je tako šareno! Puno si vremena i truda uložio u ovaj crtež! Pomozi mi naći mjesto gdje ćemo ga objesiti tako da ga možemo često gledati!“
Jeste li primijetili razliku između ove dvije pohvale? Pohvaljeni su napori koje je dijete uložilo, bez da se ulazilo u veličanje njega kao osobe. Ono će iz ovoga izvući poruku koju ste mu željeli prenijeti „Sjajno radiš. Trudiš se i tvoji roditelji to primjećuju. Tako nastavi i to će biti prepoznato.“.

   Ne dirigirajte mu sve u životu

Pustite dijete da bude svoje. Iako bi igranje i aktivnosti u kojima uči važne socijalne vještine trebali biti dobro raspoređeni, bitno je i da se dijete može izgubiti u istraživanjima i otkrivanju svoje mašte i kreativnosti. To su uglavnom tihi trenutci kada su djeca u svom svijetu i otkrivaju strasti koje ih čine jednostavno jedinstvenima. Usmjerite dijete prema interesima kojima se čini da prirodno gravitira.
Ne mora to biti nikakva organizirana aktivnost na koju ćete ga voditi tri puta tjedno u pet popodne. To može biti građenje kula u pijesku ili penjanje po drveću u obližnjem parkiću, bitno je samo da dijete istinski uživa. Važno je da ga roditelji podrže u ovakvim interesima, jer možda primijetite da odgajate budućeg arhitekta ili spasitelja.

   Nemojte govoriti „Sve će biti u redu!“

I ovo zvuči potpuno suprotno od onoga kako su mnogi odgajani, zar ne? Iako u datom trenutku zvuči umirujuće, roditeljska figura koja uvijek govori da će sve biti u redu i nije toliko od pomoći. Istina je da roditelj ne može djetetu garantirati da će sve biti u redu, ali mu tom rečenicom ipak pokušava dati osjećaj sigurnosti i uvjeriti ga da će mu uvijek biti na raspolaganju.
Bolja zamjena jest: „Zaista je teška situacija kada se tvoj prijatelj ne želi igrati s tobom i žao mi je zbog toga. Razgovor o tome može ti pomoći da se bolje osjećaš!“. Cilj nije učiniti situaciju podnošljivom za dijete, nego ga naučiti kako se nositi sa svojim osjećajima i okolnostima koje mu teško padaju.

   Nemojte govoriti „Zaboravi!“

Kada teške situacije nagrizaju samopouzdanje vašeg djeteta, govoreći mu da zaboravi ne činite ništa što bi mu pomoglo izgraditi i učvrstiti samopouzdanje. U takvim mu trenutcima pružite suosjećanje kroz: „Ovo je tako frustrirajuće za tebe.“ ili „Vidim da te je ovo jako rastužilo.“. Možete ga pitati „Što misliš da bi ti pomoglo da se osjećaš bolje?“ i ako dobijete odgovor, pomozite mu riješiti se loših osjećaja koji uništavaju njegovo samopouzdanje. Možda će to biti slušanje pjesama, možda će vas tražiti da mu nešto pročitate – svakako budite uz njega i pomozite mu prijeći preko teških osjećaja.

   Nemojte govoriti „Život nije uvijek fer“

Iako je to istina, naučite dijete da je važno da se usredotoči na to da može birati kako razmišlja o okolnostima koje su ga zatekle. Umjesto da djetetu govorite kako život nije fer, radije se potrudite reći mu: „Strašno sam frustriran zbog toga što ti se dogodilo, ali iznaći ćemo način kako da se nosimo s tim zajedno!“. Kada vidi vaš optimizam, vjerojatno će i samo promijeniti gledište, a onda  možete zajedno doći do rješenja problema. Na taj način ćete, također, učiti dijete kako da se ubuduće nosi s teškim situacijama.

   Ne olakšavajte sve djetetu

Izazovi i nedaće u kojima se nađe, pomažu mu razvijati mentalni sklop jer je prisiljeno istraživati alternativne opcije te učiti nove načine suočavanja sa stresom. Ako svaki put trčite izvući dijete iz potencijalne nevolje, onemogućavate ga da nauči razmišljati samo za sebe.

   Ne težite perfekcionizmu

Neka dijete zna da su pogreške prihvatljiv alat za učenje. Dozvolite djetetu da vidi da i vi griješite i da je to u redu. Kada putem pogreške dođe do informacije da nešto ne funkcionira onako kako je ono to zamislilo, morat će se vratiti na početak i pokušati na drugi način. Možda će biti potrebno i nekoliko pokušaja da dođe do ispravnog načina, ali kada samo dođe do rješenja osjetit će samopouzdanje za ubuduće. Mateja Krizmanić 

Izbjegavajte ove zamke ako želite odgojiti dijete puno samopouzdanja

<para> Kad se beba prvi put okrene ili dohvati svoju igračkicu, presretni roditelji i obitelj veselo navijaju i vesele se kao da je beba osvojila maraton. Osjećaj sigurnosti koji se stvara u najranijim danima djetinjstva važna je prekretnica i dijete je pamti i nosi kroz djetinjstvo, pa kroz tinejdžerske godine i kasnije u odraslu dob. Vrlo je važno da roditelji pridonose i sudjeluju u izgradnji tog osjećaja sigurnosti i samopoštovanja u djetetovoj svjesti, jer ono se izgrađuje upravo u prvim godinama života. Jednom kad osoba dosegne odraslu dob, iznimno je teško popraviti samopoštovanje.</para>
<para>Kao odrasli, često imamo "dobre" i "loše" dane, već unaprijed prilagođavamo naš stav prema stvarima koje bi se mogle dogoditi. Naše samopoštovanje varira ovisno od neuspjeha koji bi se mogli dogoditi, bilo da je riječ o razočaravajućim vezama ili neostvarenim ciljevima. Kada je dijete malo, konstantno isprobava nove stvari, često doživljava neuspjehe, pokušava ponovno, a na kraju i uspije. Neovisno da li je uspjelo ili ne u svom naumu, dijete osjetivši pozitivan stav okoline osjeća se sretnijim i spremnim pokušati ponovno ili iskušati nove stvari. Djetinjstvo je pravo vrijeme kad djeca razvijaju svoje samopouzdanje i samopoštovanje. U tom periodu najbitnija stvar koju dijete može dobiti od roditelja je podržavanje i "navijanje" koje ga uči da je i bilo kakvo iskustvo bitno i da će iz toga izvući određenu pouku i iskustvo. Pozitivno iskustvo je uvijek super i poželjno, no i sam put kojim se do njega dolazi je iskustvo koje je poželjno steći.</para>
<para>Stranica za djecu kidshealth.org objašanjava samopoštovanje kao čin balansiranja. Samopoštovanje može se definirati kao osjećaj sposobnosti u kombinaciji s osjećajem voljenosti. Dijete koje je zadovoljno i sretno s obavljenim zadatkom, ali se ne osjeća voljeno, s vremenom bi moglo osjetiti manjak samopoštovanja. Također i djeca koja se osjećaju voljenima, ali poprilično su ravnodušni prema uspjehu i radnim zadacima, također mogu razviti nisko samopoštovanje. Zdravo samopoštovanje dolazi od ravnoteže pokušaja te ljubavi i podrške u obitelji. Dakle, na roditeljima je najvažniji zadatak u izgradnji djetetova samopoštovanja.</para>
<para>Početi što ranije djecu učiti samopouzdanju vrlo je važno, no kako znati kad je postignuta prava ravnoteža? Kad je dijete doista steklo dovoljno samopouzdanja? Jako je bitno poznati vlastito dijete. Ako svoje dijete prepoznajete kao pesimistično, to je jasan znak da ima nisko samopoštovanje. Djeca s boljim samopoštovanjem često imaju bolju komunikaciju s okolinom i ljubazniji su, kao i ležernijeg ponašanja u druženju, ali i lakše komuniciraju kad dođe do konflikta bez omalovažavanja sudionika konflikata.</para>
<para>Nagrada je riječ koju djeca obožavaju čuti i motivira ih na svim nivoima, pa i kad je riječ o izgradnji samopoštovanja. Kada sportski tim u kojem dijete sudjeluje ne pobijedi u utakmici, nemojte govoriti "Idući put morat ćeš se potruditi više", nego recite nešto poput "Nema veze što ste izgubili, bitno je da si se trudio/la". Jasno, sva djeca nisu jednako talentirana i neće se razviti u vrhunske sportaše, no nikako im ne smijete uništiti volju i trud koji iskazuju.</para>
<para>Roditelji, budite dobar uzor!</para>
<para>Ako djeca uvide da su roditelji prestrogi prema sebi, to je primjer koji će slijediti i djeca. Djeca sva događanja iz okoline upijaju kao "spužve", pa ako primijete da se roditelj konstantno žali na svoje neuspjehe, bilo na poslovnom ili privatnom planu, i djeca će "pokupiti" tu istu negativnost i primjenjivati je u vlastitom životu. Kako bi pomogli djetetu da izgradi samopoštovanje, prvo ga morate izgraditi vi i primjerom pokazati djetetu. Ali, važno je da dijete shvati da ni perfekcija nije realistična i da su svi ljudi zasebne i posebne jedinke s različitim kvalitetama i slabostima.</para>
<para>Ponekad da bi izgradili djetetovo samopoštovanje dovoljno je i da roditelj jednostavno bude - roditelj. Osoba puna ljubavi i brižnosti. Grlite i volite svoju djecu, njima je to ogromna doza samopoštovanja. Tako inspirirate dijete da bude najbolje što može. Dakako, nema potrebe pretjerivati s izljevima ljubavi, no nije dobro ne iskazivati ih.</para>
<para>Ako dijete živi u obitelji punoj razumijevanja to mu daje osjećaj sigurnosti i daje mu zamah u svim životnim izazovima. Ako dijete živi u obitelji gdje je konstantno okruženo svađama roditelja ili zlostavljanjem, velika je vjerojatnost da će postati depresivno s osjećajem bespomoći. U ovakvim situacijama koje nisu poželjne za odrastanje djece, važno je da dijete ima odraslu osobu od povjerenja s kojom može podijeliti svoje strahove i razmišljanja.</para>
<para>Kako vaše dijete odrasta, pratite oscilacije u njegovim raspoloženjima, pa ako primjetite izrazito nisko samopoštovanje potražite profesionalnu pomoć. Oslonite se na učitelje, profesore, pedagoge, osobito ako primijetite da je popustilo u školi.</para>
<para>Važno je znati da samopoštovanje kao i samopouzdanje varira ovisno o dobi i trenutačnim događanjima u djetetovu životu i ovisi o novim iskustvima i saznanjima. Važno je da roditelj zna prepoznati razliku između zdravog i nezdravog samopoštovanja i tada može pomoći svom djetetu. </para>

Ljubav i podrška djetetu daju sigurnost koja je temelj za izgradnju samopouzdanja Još kao bebe u krevetiću učimo biti samopouzdani iako u tom trenutku toga nismo ni svjesni.  Kad se beba prvi put okrene ili dohvati svoju igračkicu, presretni roditelji i obitelj veselo navijaju i vesele se kao da je beba osvojila maraton. Osjećaj sigurnosti koji se stvara u najranijim danima djetinjstva važna je prekretnica i dijete je pamti i nosi kroz djetinjstvo, pa kroz tinejdžerske godine i kasnije u odraslu dob. Vrlo je važno da roditelji pridonose i sudjeluju u izgradnji tog osjećaja sigurnosti i samopoštovanja u djetetovoj svjesti, jer ono se izgrađuje upravo u prvim godinama života. Jednom kad osoba dosegne odraslu dob, iznimno je teško popraviti samopoštovanje.
Kao odrasli, često imamo "dobre" i "loše" dane, već unaprijed prilagođavamo naš stav prema stvarima koje bi se mogle dogoditi. Naše samopoštovanje varira ovisno od neuspjeha koji bi se mogli dogoditi, bilo da je riječ o razočaravajućim vezama ili neostvarenim ciljevima. Kada je dijete malo, konstantno isprobava nove stvari, često doživljava neuspjehe, pokušava ponovno, a na kraju i uspije. Neovisno da li je uspjelo ili ne u svom naumu, dijete osjetivši pozitivan stav okoline osjeća se sretnijim i spremnim pokušati ponovno ili iskušati nove stvari. Djetinjstvo je pravo vrijeme kad djeca razvijaju svoje samopouzdanje i samopoštovanje. U tom periodu najbitnija stvar koju dijete može dobiti od roditelja je podržavanje i "navijanje" koje ga uči da je i bilo kakvo iskustvo bitno i da će iz toga izvući određenu pouku i iskustvo. Pozitivno iskustvo je uvijek super i poželjno, no i sam put kojim se do njega dolazi je iskustvo koje je poželjno steći.
Stranica za djecu kidshealth.org objašanjava samopoštovanje kao čin balansiranja. Samopoštovanje može se definirati kao osjećaj sposobnosti u kombinaciji s osjećajem voljenosti. Dijete koje je zadovoljno i sretno s obavljenim zadatkom, ali se ne osjeća voljeno, s vremenom bi moglo osjetiti manjak samopoštovanja. Također i djeca koja se osjećaju voljenima, ali poprilično su ravnodušni prema uspjehu i radnim zadacima, također mogu razviti nisko samopoštovanje. Zdravo samopoštovanje dolazi od ravnoteže pokušaja te ljubavi i podrške u obitelji. Dakle, na roditeljima je najvažniji zadatak u izgradnji djetetova samopoštovanja.
Početi što ranije djecu učiti samopouzdanju vrlo je važno, no kako znati kad je postignuta prava ravnoteža? Kad je dijete doista steklo dovoljno samopouzdanja? Jako je bitno poznati vlastito dijete. Ako svoje dijete prepoznajete kao pesimistično, to je jasan znak da ima nisko samopoštovanje. Djeca s boljim samopoštovanjem često imaju bolju komunikaciju s okolinom i ljubazniji su, kao i ležernijeg ponašanja u druženju, ali i lakše komuniciraju kad dođe do konflikta bez omalovažavanja sudionika konflikata.
Nagrada je riječ koju djeca obožavaju čuti i motivira ih na svim nivoima, pa i kad je riječ o izgradnji samopoštovanja. Kada sportski tim u kojem dijete sudjeluje ne pobijedi u utakmici, nemojte govoriti "Idući put morat ćeš se potruditi više", nego recite nešto poput "Nema veze što ste izgubili, bitno je da si se trudio/la". Jasno, sva djeca nisu jednako talentirana i neće se razviti u vrhunske sportaše, no nikako im ne smijete uništiti volju i trud koji iskazuju.
Roditelji, budite dobar uzor!
Ako djeca uvide da su roditelji prestrogi prema sebi, to je primjer koji će slijediti i djeca. Djeca sva događanja iz okoline upijaju kao "spužve", pa ako primijete da se roditelj konstantno žali na svoje neuspjehe, bilo na poslovnom ili privatnom planu, i djeca će "pokupiti" tu istu negativnost i primjenjivati je u vlastitom životu. Kako bi pomogli djetetu da izgradi samopoštovanje, prvo ga morate izgraditi vi i primjerom pokazati djetetu. Ali, važno je da dijete shvati da ni perfekcija nije realistična i da su svi ljudi zasebne i posebne jedinke s različitim kvalitetama i slabostima.
Ponekad da bi izgradili djetetovo samopoštovanje dovoljno je i da roditelj jednostavno bude - roditelj. Osoba puna ljubavi i brižnosti. Grlite i volite svoju djecu, njima je to ogromna doza samopoštovanja. Tako inspirirate dijete da bude najbolje što može. Dakako, nema potrebe pretjerivati s izljevima ljubavi, no nije dobro ne iskazivati ih.
Ako dijete živi u obitelji punoj razumijevanja to mu daje osjećaj sigurnosti i daje mu zamah u svim životnim izazovima. Ako dijete živi u obitelji gdje je konstantno okruženo svađama roditelja ili zlostavljanjem, velika je vjerojatnost da će postati depresivno s osjećajem bespomoći. U ovakvim situacijama koje nisu poželjne za odrastanje djece, važno je da dijete ima odraslu osobu od povjerenja s kojom može podijeliti svoje strahove i razmišljanja.
Kako vaše dijete odrasta, pratite oscilacije u njegovim raspoloženjima, pa ako primjetite izrazito nisko samopoštovanje potražite profesionalnu pomoć. Oslonite se na učitelje, profesore, pedagoge, osobito ako primijetite da je popustilo u školi.
Važno je znati da samopoštovanje kao i samopouzdanje varira ovisno o dobi i trenutačnim događanjima u djetetovu životu i ovisi o novim iskustvima i saznanjima. Važno je da roditelj zna prepoznati razliku između zdravog i nezdravog samopoštovanja i tada može pomoći svom djetetu.  Adrijana Bakoš 

Ljubav i podrška djetetu daju sigurnost koja je temelj za izgradnju samopouzdanja

<para>. Stručnjaci u tome nastoje pomoći roditeljima i odgonetnuti koje su najbolje metode i aktivnosti pomoću kojih djeci mogu pomoći da izgrade samopouzdanje. Najnovija studija pokazuje da djeci nije dovoljno samo govoriti da su pametni i sposobni.</para>
<para>Komentari kao što su "tako si pametan", "možeš ti to", "najbolji si", možda imaju nekih benefita, ali rezultati studije pokazuju da ima još puno toga što možemo napraviti za dječje samopouzdanje i samopoštovanje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mnogo učinkovitija je vrsta pohvale i ohrabrenja koja se koncentrira na djetetov trud i pokušaje, kažu stručnjaci. Roditeljima savjetuju da se više koncentriraju na sam proces ostvarivanja nekog cilja kod djeteta te da ga putem hvale i ohrabruju da napreduje. To će stvoriti kod djeteta osjećaj da se treba otvoriti prema novim situacijama i promjenama te će si samo postavljati manje ciljeve koji će ga uvijek tjerati naprijed. Putem će dijete također puno učiti o sebi i svojim snagama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nova studija rađena je među djecom od 1-3 godine starosti. Djeca su snimana u interakciji s roditeljima koji nisu znali o čemu je studija. Roditelji su djeci redovito govorili stvari kao što su "vidim da si se baš jako potrudio napraviti to i to", umjesto "dobro si to napravio", a razlika u prihvaćanju novih izazova već se vidjela kod ispitane djece nakon pet godina. Ova vrsta pohvale u kojoj se verbalno nagrađuje sam proces rada i uloženi trud, na djecu djeluje na način da su skloniji uhvatiti se u koštac s novim problemima i izazovima, ne zbog krajnjeg rezultata već zbog samog procesa rješavanja problema ili rada na nečemu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>"Inteligentan si" VS "jako si se trudio"<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>"Govoriti djeci da su inteligentna umjesto hvaliti pozitivne korake koje poduzimaju kako bi riješili neki problem kroz igru, može dovesti do toga da će djeca dovoditi u pitanje svoju inteligenciju kada naiđu na nešto što je teže ostvariti", kaže autorica studije Elizabeth Gunderson, profesorica na odsjeku za psihologiju na Sveučilištu Temple u Philadelphiji. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Gunderson kaže da roditelji obično uspostave u vrlo ranoj dobi djeteta jedan od dva stila pohvala. Ili se fokusiraju na ono što dijete radi ili na djetetove osobine ličnosti tj. karakterne osobine. I dok jedan roditelj govori nešto poput "bravo, trudio si se dok nisi pronašao puzzlu koja fali", drugi će reći "dobar si u tome jer si pametan". Ako se fokusiramo na proces ili aktivnost, u ovom konkretnom slučaju je to traženje odgovarajuće puzzle, komuniciramo djetetu da ulaganje truda i sam rad dovode do željenog cilja, odnosno uspjeha. Fokusiranjem na djetetove karakterne osobine, nenamjerno poručujemo djetetu da su njegove sposobnosti fiksne. Poručujemo mu da je nešto uspješno napravilo zato jer je pametno, a ako sljedeći put neki drugi zadatak ne privede uspješno kraju, dijete bi moglo zaključiti da nije dovoljno pametno ili da mu nešto jednostavno ne ide, pa lakše odustati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Različiti stilovi roditeljstva<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Unatoč svim razlikama u stilu roditeljstva, roditelje se može podučiti da djecu pohvaljuju na način da naglašavaju sam proces ostvarivanja nekog zadatka. Djeca iz studije objavljene u stručnom časopisu Child Developement, čiji roditelji su hvalili njihov trud, kasnije su imali pozitivniji stav prema novim izazovima, brže i bolje su pronalazili rješenja i vjerovala su da uz trud i rad mogu nešto postići. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Važno je napomenuti da broj, odnosno količina izrečenih pohvala nije imala utjecaj na te pozitivne stavove djece, već je važna bila poruka koju su čuli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ova studija može vam pomoći da preko ciljanih poruka, od najranije dobi, u dijete usadite i osjećaj da nešto može postoći vlastitim trudom i radom, što će posljedično u njemu izgraditi puno čvršće samopouzdanje od pukog isticanja njegovih dobrih karakternih osobina. Djeca će znati da u sebi imaju snagu i vjeru da nešto naprave, a koja neće počivati na ponekad labavom vjerovanju da su pametna i da bi nešto trebala zbog toga znati i moći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iznimno je važno koje poruke komuniciramo djeci, pokazuje i ova studija. Ona rasvjetljava i uzroke zbog kojih pozitivne poruke usmjerene prema djeci često nemaju pozitivnih efekata na dijete. Samopouzdanje kao takvo ne vodi nužno dobrim ocjenama ili dobrom ponašanju, već treba ići ruku pod ruku sa samoučinkovitošću i samokontrolom, odnosno osjećajem da možemo nešto učiniti u svrhu ostvarenja nekog kvalitetnog cilja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Hvalite djecu za trud uložen u neku aktivnost, a ne samo njihove karakterne osobine Svakom roditelju vrlo je važno da mu dijete odraste u samopouzdanu osobu koja se može osloniti na sebe kako bi ostvarila ciljeve i bila uspješna, bez obzira što nekome pojam "biti uspješan" znači . Stručnjaci u tome nastoje pomoći roditeljima i odgonetnuti koje su najbolje metode i aktivnosti pomoću kojih djeci mogu pomoći da izgrade samopouzdanje. Najnovija studija pokazuje da djeci nije dovoljno samo govoriti da su pametni i sposobni.
Komentari kao što su "tako si pametan", "možeš ti to", "najbolji si", možda imaju nekih benefita, ali rezultati studije pokazuju da ima još puno toga što možemo napraviti za dječje samopouzdanje i samopoštovanje. 
   Mnogo učinkovitija je vrsta pohvale i ohrabrenja koja se koncentrira na djetetov trud i pokušaje, kažu stručnjaci. Roditeljima savjetuju da se više koncentriraju na sam proces ostvarivanja nekog cilja kod djeteta te da ga putem hvale i ohrabruju da napreduje. To će stvoriti kod djeteta osjećaj da se treba otvoriti prema novim situacijama i promjenama te će si samo postavljati manje ciljeve koji će ga uvijek tjerati naprijed. Putem će dijete također puno učiti o sebi i svojim snagama.
   Nova studija rađena je među djecom od 1-3 godine starosti. Djeca su snimana u interakciji s roditeljima koji nisu znali o čemu je studija. Roditelji su djeci redovito govorili stvari kao što su "vidim da si se baš jako potrudio napraviti to i to", umjesto "dobro si to napravio", a razlika u prihvaćanju novih izazova već se vidjela kod ispitane djece nakon pet godina. Ova vrsta pohvale u kojoj se verbalno nagrađuje sam proces rada i uloženi trud, na djecu djeluje na način da su skloniji uhvatiti se u koštac s novim problemima i izazovima, ne zbog krajnjeg rezultata već zbog samog procesa rješavanja problema ili rada na nečemu. 
   "Inteligentan si" VS "jako si se trudio"
   "Govoriti djeci da su inteligentna umjesto hvaliti pozitivne korake koje poduzimaju kako bi riješili neki problem kroz igru, može dovesti do toga da će djeca dovoditi u pitanje svoju inteligenciju kada naiđu na nešto što je teže ostvariti", kaže autorica studije Elizabeth Gunderson, profesorica na odsjeku za psihologiju na Sveučilištu Temple u Philadelphiji. 
   Gunderson kaže da roditelji obično uspostave u vrlo ranoj dobi djeteta jedan od dva stila pohvala. Ili se fokusiraju na ono što dijete radi ili na djetetove osobine ličnosti tj. karakterne osobine. I dok jedan roditelj govori nešto poput "bravo, trudio si se dok nisi pronašao puzzlu koja fali", drugi će reći "dobar si u tome jer si pametan". Ako se fokusiramo na proces ili aktivnost, u ovom konkretnom slučaju je to traženje odgovarajuće puzzle, komuniciramo djetetu da ulaganje truda i sam rad dovode do željenog cilja, odnosno uspjeha. Fokusiranjem na djetetove karakterne osobine, nenamjerno poručujemo djetetu da su njegove sposobnosti fiksne. Poručujemo mu da je nešto uspješno napravilo zato jer je pametno, a ako sljedeći put neki drugi zadatak ne privede uspješno kraju, dijete bi moglo zaključiti da nije dovoljno pametno ili da mu nešto jednostavno ne ide, pa lakše odustati. 
   
   Različiti stilovi roditeljstva
   Unatoč svim razlikama u stilu roditeljstva, roditelje se može podučiti da djecu pohvaljuju na način da naglašavaju sam proces ostvarivanja nekog zadatka. Djeca iz studije objavljene u stručnom časopisu Child Developement, čiji roditelji su hvalili njihov trud, kasnije su imali pozitivniji stav prema novim izazovima, brže i bolje su pronalazili rješenja  i vjerovala su da uz trud i rad mogu nešto postići. 
   Važno je napomenuti da broj, odnosno količina izrečenih pohvala nije imala utjecaj na te pozitivne stavove djece, već je važna bila poruka koju su čuli.
   Ova studija može vam pomoći da preko ciljanih poruka, od najranije dobi, u dijete usadite i osjećaj da nešto može postoći vlastitim trudom i radom, što će posljedično u njemu izgraditi puno čvršće samopouzdanje od pukog isticanja njegovih dobrih karakternih osobina. Djeca će znati da u sebi imaju snagu i vjeru da nešto naprave, a koja neće počivati na ponekad labavom vjerovanju da su pametna i da bi nešto trebala zbog toga znati i moći.
   Iznimno je važno koje poruke komuniciramo djeci, pokazuje i ova studija. Ona rasvjetljava i uzroke zbog kojih pozitivne poruke usmjerene prema djeci često nemaju pozitivnih efekata na dijete. Samopouzdanje kao takvo ne vodi nužno dobrim ocjenama ili dobrom ponašanju, već treba ići ruku pod ruku sa samoučinkovitošću i samokontrolom, odnosno osjećajem da možemo nešto učiniti u svrhu ostvarenja nekog kvalitetnog cilja.
   
   
 Klinfo.hr 

Hvalite djecu za trud uložen u neku aktivnost, a ne samo njihove karakterne osobine

<para>. Ovaj brutalan čin treba svakako kazniti, ali i poraditi na tome da se ovakve grozote više ne događaju u budućnosti. Edukaciji i prevenciji zlostavljanja životinja mogu pridonijeti i roditelji na način da djecu nauče empatiji prema svakom živom biću, a posebno prema životinjama.</para>
<para>Životinje i djeca<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mnogi roditelji koji imaju voljenog kućnog ljubimca prije no što u njihov dom stigne beba, mogu posvjedočiti o posebnom odnosu koji prvenstveno životnja ima prema malenom novom članu obitelji. Životinje koje su socijalizirane odmah osjete da je maleni zamotuljak vrlo važan njegovim gazdama i prema bebi se ponašaju s velikim poštovanjem, pažljivo i nenameljivo. Kako beba raste, ono što u životinji vidi je životno dlakavo stvorenje, igračku koja se miče, koja ih njuška, koja je mekana na dodir i u najmanju ruku zanimljiva. Drugim riječima, životinja i beba u istom domu od prvih dana formiraju određeni odnos koji se kasnije može usmjeravanjem roditelja formirati u odnos međusobnog uvažavanja, uveseljavanja, brige i velikog prijateljstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pozitivan učinak kućnih ljubimaca na razvoj djece<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kućni ljubimac može biti izvrstan partner roditeljima u učenju empatije, suosjećanja, odgovornosti i poštovanja kod djece. Kako odrastaju, djeca kroz igru s životinjom usvajaju mnoge vještine, od motoričkih do socijalnih. Mnoga djeca nalaze veliku utjehu u životinjici s kojom žive, nerijetko se povjeravaju kućnom ljubimcu i na taj način uče verbalizirati i izbaciti negativne osjećaje na primjeren način. Mnogoj djeci životinja pomaže u socijalizaciji te je most prema drugim osobama prilikom zbližavanja, upoznavanja i stvaranja novih prijateljstava. Nadalje, životinja pomaže djetetu da se nauči brinuti o bližnjima, da se nauči odgovornosti i usvajanju obaveza.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Te vrijednosti u početku su vezane za jednu konkretnu životinju (ili više njih ukoliko dijete odrasta na selu), ali one ostaju zauvijek u čovjeku i kasnije će ih primjenjivati prema svakom ljudskom ili životinjskom biću.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Empatija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najjednostavnije rečeno, empatija je sposobnost osjećanja osjećaja drugih, prepoznavanja kada je nekome neugodno ili teško ili predviđanja koliko bi neko ponašanje nekome moglo biti neugodno ili teško. Emaptičnim osobama dovoljno je stalo do drugog bića, pa čak i nepoznatog, da promijeni svoje ponašanje i pomogne kako bi drugome bilo lakše.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Empatija se uči na mnogo načina i pomoću raznih alata i s raznim ciljevima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vrlo je važno da roditelji ohrabruju djecu da poštuju i brinu za životinje, ne samo zato što je cilj odgojiti djecu koja će biti brižna, suosjećajna i odgovorna, već i zato što djeca koja su u pozitivnoj interakciji sa životinjama, imaju veću razinu samopouzdanja i bolje socijalne vještine. To su i znanstveno dokazane činjenice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Što još kaže znanost?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Brojna istraživanja diljem svijeta dokazuju ogromne pozitivne učinke odrastanja djece s kućnim ljubimcima. Osim navedenog, boljih socijalnih vještina, empatije i samopouzdanja, dokazano je da će kao odrasli ljudi stvarati bolje partnerske odnose, biti sposobniji osloniti se na sebe, biti proaktivniji u rješavanju problema.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Psi se u nekim državama već odavno koriste u terapijske svrhe te pomažu djeci s poremećajima u učenju, čitanju i pisanju, mladima oboljelima od anksioznosti, s poremećaja prehrane, depresijom, u raznim socijalno-pedagoškim projektima s delikventnim pojedincima, žrtvama zlostavljanja i slično.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mnogi vrtići i osnovne škole u razvijenim zemljama prakticiraju udomljavanje napuštenih životinja o kojima brinu djeca u razredu i ujedno uče mnoge važne životne vještine. Nadalje, tu su programi organiziranih posjeta raznim azilima za napuštene životinje, mnogi školski projekti u kojima djeca razrađuju i provode programe pomoći napuštenim ili ranjenim životinjama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sve navedeno dokaz je da akademska zajednica i obrazovni sustavi razvijenih zemalja, pozitivne rezultate o utjecaju životnja na djecu i njihov razvoj počinju primjenjivati i u praksi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Što mogu učiniti roditelji?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Empatija, briga i suosjećanje za životinje u Hrvatskoj djecu uče roditelji, odgojitelji i nastavnici, ali kao i kod svake druge životne lekcije, djeca će u život najviše ponijeti iz roditeljskog doma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Donosimo nekoliko primjera i savjeta pomoću kojih možete kod djeteta poticati empatiju prema životinjama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Budite dobar primjer! Od njihova prvog susreta pokažite djeci kako prilazimo životinji, kako je milujemo, kako se s njom igramo, što ju boli, što ju uveseljava, gdje je smijemo dirati, koji prostor u kući gdje boravi životinja trebamo poštivati i slično. Važno je i ono što govorimo, pa nije lijepo životinje nazivati pogrdnim imenima, vikati na njih ili govoriti ružno o životinjama općenito (npr. kokoši su glupe, mrzim mačke, sve miševe treba poubijati...).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Nikada, ali nikada nemojte biti grubi prema bilo kojoj i najmanjoj i po vama najnevažnijoj životinji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Koristite kućnog ljubimca u objašnjavanju osjećaja. Ako vaš psić bolno jaukne nakon što mu je dijete stalo na rep ili se sakrije ili prestrašeno savije u klupko, verbalizirajte to. Recite djetetu da je psić ili maca sada tužna jer ju boli ili je uplašena jer svi oko nje viču ili je ljutita jer ju smetamo dok spava. Kada je dijete tužno ili uplašeno, napravite neke usporedbe s vašim kućnim ljubimcem. Primjerice: "Jako te uplašila ova buka, zar ne? Ne brini, tu sam i neće se ništa loše dogoditi. Tako je bilo i Bongu dok smo mi vikali, sjećaš se? Isto se uplašio buke, ali smo mu mi pomogli da se više ne plaši".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Potaknite povremeno dijete da nacrta vašeg kućnog ljubimca i da vam ispriča kako se životinja na slici osjeća i zašto. Odmah ćete dobiti bolji dojam o tome kako dijete doživljava životinju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Igrajte se uloga. Neka u slobodnoj igri dijete glumi vašeg psića, macu ili kornjaču. U toj igri vi možda možete biti dijete te kroz igru djetetu pokazati neka (ne)željena ponašanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Većoj djeci možete odrediti i neke zadatke vezane za brigu oko životinje. Važno je da djeca shvate koje potrebe životinje imaju i da one nisu samo igračka. Ubrzo će djeca shvatiti da su potrebe životinja vrlo slične potrebama ljudi, jer životinja treba hranu, vodu, higijenu, čisti wc, šišanje, pranje, igru i šetnju, ali i učenje novih vještina, maženje, zagrljaje, toplinu, osjećaj da su prihvaćene i voljene. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- S vremenom će, kako budu sazrijevala, djeca shvatiti da životinja također osjeća strah, nervozu, tugu, nezaštićenost te da osjećaji kod životinja uvelike ovise o tome kako ćemo se mi prema njima ponašati. Mi možemo naraviti razliku u tome kako se neka životinja osjeća i trebalo bi nam biti stalo do toga ako želimo biti potpuna ljudska bića.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Kod svakog pozitivnog, dobrog i lijepog čina prema životinji, bilo kojoj životinji, pohvalite dijete i verbalizirajte ono što je učinilo dobro. Primjerice: "Baš si lijepo, pažljivo i nježno milovao susjedovu macu. Baš si dobar dečko. Jako sam ponosan/ponosna na tebe".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Čitajte im priče. U knjižnicama postoji niz predivnih basni i priča o životinjama. Neke od njih su: Lessie se vraća kući, Ružno pače, Knjiga o džungli, Kako spavaju bubamare?, Pčelica Maja i priče s cvjetne livade, Mali nauk o životinjama <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Gledajte poučne filmove o prijateljstvu ljudi i životinja, a koji su u skladu s dobi djeteta. Naša preporuka su: Moj prijatelj Willy, Pobuna u kokošinjcu, Bambi, Praščić Babe, U potrazi za Nemom.. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Volontirajte i donirajte u lokalnom azilu za napuštene životinje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Posjetite s djetetom obiteljske farme ili seoska domaćinstva koja su otvorena za posjetitelje i pokažite im što više različitih vrsta životinja. Pričajte im o tome kako životinje žive, što jedu, kako se druže međusobno, kako im ljudi mogu pomoći, zašto izgledaju tako kako izgledaju i slično. Ukoliko imate dvorište, proučavajte s djecom kukce, leptire, puževe i druge male životinjice. Napravite kućicu za ptice, posadite cvijeće za pčelice, ostavite posudicu s vodom za vrućih ljetnih dana za zalutale i žedne životinjice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Naša je obaveza naučiti i razvijati kod djece empatiju i brigu za životinje Vjerujemo da nema normalne osobe u Hrvatskoj koju nije zgorzila i duboko potresla vijest o brutalnom mučenju psa Miška kojem su, navodno mladi huligani, ubacili petardu u usta i na taj mu način oduzeli svaku priliku za normalan život, odnosno oduzeli mu život . Ovaj brutalan čin treba svakako kazniti, ali i poraditi na tome da se ovakve grozote više ne događaju u budućnosti. Edukaciji i prevenciji zlostavljanja životinja mogu pridonijeti i roditelji na način da djecu nauče empatiji prema svakom živom biću, a posebno prema životinjama.
Životinje i djeca
   Mnogi roditelji koji imaju voljenog kućnog ljubimca prije no što u njihov dom stigne beba, mogu posvjedočiti o posebnom odnosu koji prvenstveno životnja ima prema malenom novom članu obitelji. Životinje koje su socijalizirane odmah osjete da je maleni zamotuljak vrlo važan njegovim gazdama i prema bebi se ponašaju s velikim poštovanjem, pažljivo i nenameljivo. Kako beba raste, ono što u životinji vidi je životno dlakavo stvorenje, igračku koja se miče, koja ih njuška, koja je mekana na dodir i u najmanju ruku zanimljiva. Drugim riječima, životinja i beba u istom domu od prvih dana formiraju određeni odnos koji se kasnije može usmjeravanjem roditelja formirati u odnos međusobnog uvažavanja, uveseljavanja, brige i velikog prijateljstva.
   
   Pozitivan učinak kućnih ljubimaca na razvoj djece
   Kućni ljubimac može biti izvrstan partner roditeljima u učenju empatije, suosjećanja, odgovornosti i poštovanja kod djece. Kako odrastaju, djeca kroz igru s životinjom usvajaju mnoge vještine, od motoričkih do socijalnih. Mnoga djeca nalaze veliku utjehu u životinjici s kojom žive, nerijetko se povjeravaju kućnom ljubimcu i na taj način uče verbalizirati i izbaciti negativne osjećaje na primjeren način. Mnogoj djeci životinja pomaže u socijalizaciji te je most prema drugim osobama prilikom zbližavanja, upoznavanja i stvaranja novih prijateljstava. Nadalje, životinja pomaže djetetu da se nauči brinuti o bližnjima, da se nauči odgovornosti i usvajanju obaveza.
   
   Te vrijednosti u početku su vezane za jednu konkretnu životinju (ili više njih ukoliko dijete odrasta na selu), ali one ostaju zauvijek u čovjeku i kasnije će ih primjenjivati prema svakom ljudskom ili životinjskom biću.
   
   
   Empatija
   Najjednostavnije rečeno, empatija je sposobnost osjećanja osjećaja drugih, prepoznavanja kada je nekome neugodno ili teško ili predviđanja koliko bi neko ponašanje nekome moglo biti neugodno ili teško. Emaptičnim osobama dovoljno je stalo do drugog bića, pa čak i nepoznatog, da promijeni svoje ponašanje i pomogne kako bi drugome bilo lakše.
   Empatija se uči na mnogo načina i pomoću raznih alata i s raznim ciljevima. 
   Vrlo je važno da roditelji ohrabruju djecu da poštuju i brinu za životinje, ne samo zato što je cilj odgojiti djecu koja će biti brižna, suosjećajna i odgovorna, već i zato što djeca koja su u pozitivnoj interakciji sa životinjama, imaju veću razinu samopouzdanja i bolje socijalne vještine. To su i znanstveno dokazane činjenice.
   
   Što još kaže znanost?
   Brojna istraživanja diljem svijeta dokazuju ogromne pozitivne učinke odrastanja djece s kućnim ljubimcima. Osim navedenog, boljih socijalnih vještina, empatije i samopouzdanja, dokazano je da će kao odrasli ljudi stvarati bolje partnerske odnose, biti sposobniji osloniti se na sebe, biti proaktivniji u rješavanju problema.
   Psi se u nekim državama već odavno koriste u terapijske svrhe te pomažu djeci s poremećajima u učenju, čitanju i pisanju, mladima oboljelima od anksioznosti, s poremećaja prehrane, depresijom, u raznim socijalno-pedagoškim projektima s delikventnim pojedincima, žrtvama zlostavljanja i slično.
   Mnogi vrtići i osnovne škole u razvijenim zemljama prakticiraju udomljavanje napuštenih životinja o kojima brinu djeca u razredu i ujedno uče mnoge važne životne vještine. Nadalje, tu su programi organiziranih posjeta raznim azilima za napuštene životinje, mnogi školski projekti u kojima djeca razrađuju i provode programe pomoći napuštenim ili ranjenim životinjama. 
   Sve navedeno dokaz je da akademska zajednica i obrazovni sustavi razvijenih zemalja, pozitivne rezultate o utjecaju životnja na djecu i njihov razvoj počinju primjenjivati i u praksi.
   
   Što mogu učiniti roditelji?
   Empatija, briga i suosjećanje za životinje u Hrvatskoj djecu uče roditelji, odgojitelji i nastavnici, ali kao i kod svake druge životne lekcije, djeca će u život najviše ponijeti iz roditeljskog doma.
   Donosimo nekoliko primjera i savjeta pomoću kojih možete kod djeteta poticati empatiju prema životinjama. 
   
   - Budite dobar primjer! Od njihova prvog susreta pokažite djeci kako prilazimo životinji, kako je milujemo, kako se s njom igramo, što ju boli, što ju uveseljava, gdje je smijemo dirati, koji prostor u kući gdje boravi životinja trebamo poštivati i slično. Važno je i ono što govorimo, pa nije lijepo životinje nazivati pogrdnim imenima, vikati na njih ili govoriti ružno o životinjama općenito (npr. kokoši su glupe, mrzim mačke, sve miševe treba poubijati...).
   - Nikada, ali nikada nemojte biti grubi prema bilo kojoj i najmanjoj i po vama najnevažnijoj životinji.
   - Koristite kućnog ljubimca u objašnjavanju osjećaja. Ako vaš psić bolno jaukne nakon što mu je dijete stalo na rep ili se sakrije ili prestrašeno savije u klupko, verbalizirajte to. Recite djetetu da je psić ili maca sada tužna jer ju boli ili je uplašena jer svi oko nje viču ili je ljutita jer ju smetamo dok spava. Kada je dijete tužno ili uplašeno, napravite neke usporedbe s vašim kućnim ljubimcem. Primjerice: "Jako te uplašila ova buka, zar ne? Ne brini, tu sam i neće se ništa loše dogoditi. Tako je bilo i Bongu dok smo mi vikali, sjećaš se? Isto se uplašio buke, ali smo mu mi pomogli da se više ne plaši".
   - Potaknite povremeno dijete da nacrta vašeg kućnog ljubimca i da vam ispriča kako se životinja na slici osjeća i zašto. Odmah ćete dobiti bolji dojam o tome kako dijete doživljava životinju. 
   - Igrajte se uloga. Neka u slobodnoj igri dijete glumi vašeg psića, macu ili kornjaču. U toj igri vi možda možete biti dijete te kroz igru djetetu pokazati neka (ne)željena ponašanja.
   - Većoj djeci možete odrediti i neke zadatke vezane za brigu oko životinje. Važno je da djeca shvate koje potrebe životinje imaju i da one nisu samo igračka. Ubrzo će djeca shvatiti da su potrebe životinja vrlo slične potrebama ljudi, jer životinja treba hranu, vodu, higijenu, čisti wc, šišanje, pranje, igru i šetnju, ali i učenje novih vještina, maženje, zagrljaje, toplinu, osjećaj da su prihvaćene i voljene. 
   - S vremenom će, kako budu sazrijevala, djeca shvatiti da životinja također osjeća strah, nervozu, tugu, nezaštićenost te da osjećaji kod životinja uvelike ovise o tome kako ćemo se mi prema njima ponašati. Mi možemo naraviti razliku u tome kako se neka životinja osjeća i trebalo bi nam biti stalo do toga ako želimo biti potpuna ljudska bića.
   - Kod svakog pozitivnog, dobrog i lijepog čina prema životinji, bilo kojoj životinji, pohvalite dijete i verbalizirajte ono što je učinilo dobro. Primjerice: "Baš si lijepo, pažljivo i nježno milovao susjedovu macu. Baš si dobar dečko. Jako sam ponosan/ponosna na tebe".
   - Čitajte im priče. U knjižnicama postoji niz predivnih basni i priča o životinjama. Neke od njih su: Lessie se vraća kući, Ružno pače, Knjiga o džungli, Kako spavaju bubamare?, Pčelica Maja i priče s cvjetne livade, Mali nauk o životinjama 
   - Gledajte poučne filmove o prijateljstvu ljudi i životinja, a koji su u skladu s dobi djeteta. Naša preporuka su: Moj prijatelj Willy, Pobuna u kokošinjcu, Bambi, Praščić Babe, U potrazi za Nemom.. 
   - Volontirajte i donirajte u lokalnom azilu za napuštene životinje. 
   - Posjetite s djetetom obiteljske farme ili seoska domaćinstva koja su otvorena za posjetitelje i pokažite im što više različitih vrsta životinja. Pričajte im o tome kako životinje žive, što jedu, kako se druže međusobno, kako im ljudi mogu pomoći, zašto izgledaju tako kako izgledaju i slično. Ukoliko imate dvorište, proučavajte s djecom kukce, leptire, puževe i druge male životinjice. Napravite kućicu za ptice, posadite cvijeće za pčelice, ostavite posudicu s vodom za vrućih ljetnih dana za zalutale i žedne životinjice.
   
 Klinfo.hr 