Moda

Ljepota

Lifestyle

Astro

Ljubav i seks

Bolja ja

Kontakt

Pravila privatnosti

Objašnjenje o kolačićima

Uvjeti korištenja

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Međunarodni dan djevojčica obilježava se danas diljem svijeta. Proglasila ga je 2011. Generalna skupština UN-a s ciljem da se podigne svijest o pravima djevojčica koja su u nekim zemljama itekako ugrožena. </para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CUPpYAvDiTY/?utm_source=ig_web_copy_link"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Od kad se rode, curice odrastaju u sjeni dječaka, a potom kao žene žive u sjeni muškaraca. Nažalost, tako svijet još uvijek funkcionira. U nekim zemljama to je tek blago izraženo, no ima i onih u kojima su prava itekako ugrožena. No, promjene kreću od nas samih. </para><hmn:article id="7ce4635e-0afd-11ec-9263-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Usadi svojoj curici svijest o tome da vrijedi i da može postići u životu apsolutno sve što poželi, a poželjeti smije - baš sve (naravno dok to ne ugrožava druge)! Igrati nogomet, upravljati helikopterom, letjeti u svemir, raditi na bageru, obrađivati njivu, peći kolače, lakirati nokte, plesati, odmoriti poslije ručka dok dragi pere suđe jer su novce za perilicu potrošili na njezinu edukaciju… </para><hmn:article id="69672830-d276-11eb-8860-32b83090651d" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nauči je da postići može baš sve svojim radom, inteligencijom, jakošću, ali i suptilnom mekoćom koja je karakteristična upravo za žene, a toliko ju podcjenjujemo. Kažem "mi", naglašavajući ono što je najgore, a to je da same sebe gledamo kroz mušku prizmu i zaista vjerujemo da smo manje vrijedne i da nam je na ovome svijetu u ovom životu mjesto na koje su nas oni postavili. E pa nije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U nastavku ti donosimo rečenice koje bi svojoj kćeri trebala govoriti svakodnevno, kako bi izrasla u sretnu i jaku ženu i svijet učinila ljepši i za sebe i za njega.</para><hmn:pagebreak/><heading2>'Ponosna sam na tebe!'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ne zaboravi svojoj kćeri reći koliko si ponosna na nju. Naravno, kada to zasluži. Nije smisao odgoja razmaziti dijete i stvoriti mu nerealnu sliku o sebi.</para><hmn:image id="fd483b00-2a7a-11ec-bc2f-1a46f7a6af3a" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Uvijek ću te voljeti'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bezuvjetna roditeljska ljubav ono je od čega djeca izrastaju u zdrave i jake ljude. Iskoristi svaku priliku da svojoj kćeri pokažeš koliko je voliš.</para><hmn:image id="1ff27a26-2a7b-11ec-b8b3-1a46f7a6af3a" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Bez obzira što se dogodilo, uvijek dođi doma'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovo je vjerojatno najvažnija rečenica koju tvoje dijete treba upamtiti. I sama znaš primjere iz okoline u kojima su djevojke nerijetko ostajale same i na ulici zbog toga što se nisu smjele vratiti kući. Možda trudne, ostavljene…</para><hmn:image id="906c4868-2a7b-11ec-9734-8a7b9af4653b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Ti to možeš'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz ono da se uvijek može vratiti kući, bez obzira na to što se dogodilo, ovo je druga najbitnija stvar koju mora znati. Usadi joj svijest o tome da je kadra učiniti baš sve što poželi. Pametna i sposobna baš kao i njezini muški vršnjaci, ako ne i više.</para><hmn:image id="b51ad710-2a7b-11ec-b067-1a46f7a6af3a" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Ne igraj na kartu izgleda'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Fizički izgled nije najvažnija stvar. Možda ti može pomoći na prvu, u svijetu u kojem su na cijeni površne stvari, no prolazna je i nevažna. Tvoja kvaliteta nalazi se unutra. A i ljepota. Radi na svom karakteru i obrazovanju.</para><hmn:image id="e3bf221a-2a7b-11ec-ad05-56fed9847f00" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Vjeruj sebi'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nauči svoju kći da vjeruje sebi i da se uvijek u životu vodi svojim unutarnjim osjećajem, intuicijom. Ona najbolje zna što je dobro za nju, a ne roditelji, okolina ili partner koji ju uvjerava da bi bilo najbolje da ostavi posao i brine se o kućanstvu. Naravno, i to je odličan izbor ako je njezin.</para><hmn:image id="23587fa2-2a7c-11ec-a213-1a46f7a6af3a" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Lijepa si upravo takva kakva jesi'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U današnje vrijeme djevojčicama je vrlo teško stvoriti pozitivnu sliku o sebi. Društvene mreže i mediji bombardiraju ih nestvarnim idealima ljepote što curice čini nesigurnima. Nauči je da je lijepa upravo takva kakva je i da se zbog nikoga, nikada ne mora mijenjati.</para><hmn:image id="4b2ae7c2-2a7c-11ec-9af8-56fed9847f00" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Misli svojom glavom!'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nauči svoju kćer kritički razmišljati. Danas nam se, više no ikada, plasiraju lažne vijesti. Nauči je da se propitkuje i da ne donosi prebrzo zaključke. To se ne odnosi samo na ono što govore i pišu mediji, već i međuljudske odnose, što je još i važnije. Sama mora donositi zaključke o ljudima s kojima se druži i koji joj dolaze u život, a ne biti povodljiva i podložna tuđem mišljenju.</para><hmn:image id="688c5c4c-2a7c-11ec-bcfa-8a7b9af4653b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>'Nauči reći NE'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovo je izrazito bitno. Nauči svoju kćer da kaže ne kada god to osjeća pa čak i pod cijenu nepristojnosti. Uvijek ih učimo da moraju biti pristojne, što ih nerijetko gura u zamku da rade nešto što ne žele. Pristojno ponašanje je lijepo i van, no integritet još bitniji.</para><hmn:image id="7f392a1a-2a7c-11ec-91ee-1a46f7a6af3a" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/>

Međunarodni je dan djevojčica. Ne zaboravi svojoj kćeri reći ove stvari Živjele curice! Usadi svojoj curici svijest o tome da vrijedi i da može postići u životu apsolutno sve što poželi, a poželjeti smije - baš sve!  Međunarodni dan djevojčica obilježava se danas diljem svijeta. Proglasila ga je 2011. Generalna skupština UN-a s ciljem da se podigne svijest o pravima djevojčica koja su u nekim zemljama itekako ugrožena. Od kad se rode, curice odrastaju u sjeni dječaka, a potom kao žene žive u sjeni muškaraca. Nažalost, tako svijet još uvijek funkcionira. U nekim zemljama to je tek blago izraženo, no ima i onih u kojima su prava itekako ugrožena. No, promjene kreću od nas samih. Usadi svojoj curici svijest o tome da vrijedi i da može postići u životu apsolutno sve što poželi, a poželjeti smije - baš sve (naravno dok to ne ugrožava druge)! Igrati nogomet, upravljati helikopterom, letjeti u svemir, raditi na bageru, obrađivati njivu, peći kolače, lakirati nokte, plesati, odmoriti poslije ručka dok dragi pere suđe jer su novce za perilicu potrošili na njezinu edukaciju… Nauči je da postići može baš sve svojim radom, inteligencijom, jakošću, ali i suptilnom mekoćom koja je karakteristična upravo za žene, a toliko ju podcjenjujemo. Kažem "mi", naglašavajući ono što je najgore, a to je da same sebe gledamo kroz mušku prizmu i zaista vjerujemo da smo manje vrijedne i da nam je na ovome svijetu u ovom životu mjesto na koje su nas oni postavili. E pa nije.U nastavku ti donosimo rečenice koje bi svojoj kćeri trebala govoriti svakodnevno, kako bi izrasla u sretnu i jaku ženu i svijet učinila ljepši i za sebe i za njega.'Ponosna sam na tebe!'Ne zaboravi svojoj kćeri reći koliko si ponosna na nju. Naravno, kada to zasluži. Nije smisao odgoja razmaziti dijete i stvoriti mu nerealnu sliku o sebi.'Uvijek ću te voljeti'Bezuvjetna roditeljska ljubav ono je od čega djeca izrastaju u zdrave i jake ljude. Iskoristi svaku priliku da svojoj kćeri pokažeš koliko je voliš.'Bez obzira što se dogodilo, uvijek dođi doma'Ovo je vjerojatno najvažnija rečenica koju tvoje dijete treba upamtiti. I sama znaš primjere iz okoline u kojima su djevojke nerijetko ostajale same i na ulici zbog toga što se nisu smjele vratiti kući. Možda trudne, ostavljene…'Ti to možeš'Uz ono da se uvijek može vratiti kući, bez obzira na to što se dogodilo, ovo je druga najbitnija stvar koju mora znati. Usadi joj svijest o tome da je kadra učiniti baš sve što poželi. Pametna i sposobna baš kao i njezini muški vršnjaci, ako ne i više.'Ne igraj na kartu izgleda'Fizički izgled nije najvažnija stvar. Možda ti može pomoći na prvu, u svijetu u kojem su na cijeni površne stvari, no prolazna je i nevažna. Tvoja kvaliteta nalazi se unutra. A i ljepota. Radi na svom karakteru i obrazovanju.'Vjeruj sebi'Nauči svoju kći da vjeruje sebi i da se uvijek u životu vodi svojim unutarnjim osjećajem, intuicijom. Ona najbolje zna što je dobro za nju, a ne roditelji, okolina ili partner koji ju uvjerava da bi bilo najbolje da ostavi posao i brine se o kućanstvu. Naravno, i to je odličan izbor ako je njezin.'Lijepa si upravo takva kakva jesi'U današnje vrijeme djevojčicama je vrlo teško stvoriti pozitivnu sliku o sebi. Društvene mreže i mediji bombardiraju ih nestvarnim idealima ljepote što curice čini nesigurnima. Nauči je da je lijepa upravo takva kakva je i da se zbog nikoga, nikada ne mora mijenjati.'Misli svojom glavom!'Nauči svoju kćer kritički razmišljati. Danas nam se, više no ikada, plasiraju lažne vijesti. Nauči je da se propitkuje i da ne donosi prebrzo zaključke. To se ne odnosi samo na ono što govore i pišu mediji, već i međuljudske odnose, što je još i važnije. Sama mora donositi zaključke o ljudima s kojima se druži i koji joj dolaze u život, a ne biti povodljiva i podložna tuđem mišljenju.'Nauči reći NE'Ovo je izrazito bitno. Nauči svoju kćer da kaže ne kada god to osjeća pa čak i pod cijenu nepristojnosti. Uvijek ih učimo da moraju biti pristojne, što ih nerijetko gura u zamku da rade nešto što ne žele.  Pristojno ponašanje je lijepo i van, no integritet još bitniji. 

Danas je Međunarodni dan djevojčica. Ne zaboravi svojoj kćeri reći ove stvari

pexels-andrea-piacquadio-3756036.jpg

Živjele curice!

Prev-next članak

M.M.

Međunarodni je dan djevojčica. Ne zaboravi svojoj kćeri reći ove stvari

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Roditeljstvo znači da ljudi imaju puno obveza i često nemaju ni nekoliko minuta samo za sebe. Majke i očevi svake sekunde trebaju paziti na svoje mališane, a trebaju se pobrinuti i za hranu, spavanje, igru i zabavu. I najblaže sto možemo reći je da je njihov život kaotičan. Stoga ne čudi što svaki roditelj često poželi imati vrijeme za sebe, a ovo posebno vrijedi za mame. No, ispostavilo se da i tate potajno pronađu vrijeme za sebe - skrivaju se u kupaonici!</para><hmn:article id="ca6cc660-1c51-11ec-8c8b-8ab7c4755591" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Studija iz 2018. pokazala je da su muškarci na inovativan način uspjeli pronaći vrijeme za sebe. U godini dana provedu sedam sati u kupaonici samo zašto što se žele malo odmoriti i biti u tišini. Istraživači su proveli istraživanje u kojem je sudjelovalo tisuću Britanaca, a saznali su i razloge za bijeg:</para><itemizedlist><listitem><para>Bježe od partnerica koje im prigovaraju</para></listitem><listitem><para>Skrivaju se od kućnih zadataka i dječje buke</para></listitem><listitem><para>Žele koristiti mobitel u miru</para></listitem></itemizedlist><heading2>Mir je čak i kupaonici teško pronaći</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživanje je ipak otkrilo da muškarci teško pronalaze mirno utočište u kupaonici. Općenito, jedan od deset posjeta kupaonici bio je prekinut. To je 171 prekid tijekom jedne godine! Svaki roditelj zna da je svima potrebna mala pauza i vrijeme da se isključe. Muškarcima je kupaonica često prvo mjesto koje im padne na pamet i negdje gdje se mogu odvojiti od vanjskog svijeta. </para><hmn:image id="0341b8f4-26b3-11ec-b663-8a7b9af4653b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživanje je također otkrilo da muškarce u njihovom odmoru najčešće prekinu partnerice, a onda djeca. Nadalje, 45 posto ispitanih muškaraca misli da rijetko mogu odvojiti vrijeme za sebe, a čak četvrtina njih je izjavila da partnerice ne razumiju koliko im je život kaotičan. Čak 25 posto njih smatra da im odmor u kupaonici pomaže da sve lakše podnesu i da je toalet njihovo "sigurno mjesto".</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zanimljivo istraživanje je provedeno i među tisuću žena i petina je rekla da je kupaonica i za njih sigurno mjesto te da je koriste kako bi pronašle mir i odmorile od ljudi oko sebe. S obzirom na ove podatke nije ni čudno da ljudi često naglašavaju kako žele mir u kupaonici i ljute se kada je prekinut.</para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/MEEIzctHhhrOg/giphy.gif" align="center"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Skrivaš li se ti u kupaonici ili imaš neko drugo mjesto? Napiši nam u komentarima.</para>

Znaš li koliko se sati muškarci 'skrivaju' u kupaonici od obitelji? Mi da... Kao Al Bundy? Ova zanimljiva studija otkrila je ono što znamo, ali rade li to samo muškarci? Roditeljstvo znači da ljudi imaju puno obveza i često nemaju ni nekoliko minuta samo za sebe. Majke i očevi svake sekunde trebaju paziti na svoje mališane, a trebaju se pobrinuti i za hranu, spavanje, igru i zabavu. I najblaže sto možemo reći je da je njihov život kaotičan. Stoga ne čudi što svaki roditelj često poželi imati vrijeme za sebe, a ovo posebno vrijedi za mame. No, ispostavilo se da i tate potajno pronađu vrijeme za sebe - skrivaju se u kupaonici!Studija iz 2018. pokazala je da su muškarci na inovativan način uspjeli  pronaći vrijeme za sebe. U godini dana provedu sedam sati u kupaonici samo zašto što se žele malo odmoriti i biti u tišini. Istraživači su proveli istraživanje u kojem je sudjelovalo tisuću Britanaca, a saznali su i razloge za bijeg:Bježe od partnerica koje im prigovarajuSkrivaju se od kućnih zadataka i dječje bukeŽele koristiti mobitel u miruMir je čak i kupaonici teško pronaćiIstraživanje je ipak otkrilo da muškarci teško pronalaze mirno utočište u kupaonici. Općenito, jedan od deset posjeta kupaonici bio je prekinut. To je 171 prekid tijekom jedne godine! Svaki roditelj zna da je svima potrebna mala pauza i vrijeme da se isključe. Muškarcima je kupaonica često prvo mjesto koje im padne na pamet i negdje gdje se mogu odvojiti od vanjskog svijeta. Istraživanje je također otkrilo da muškarce u njihovom odmoru najčešće prekinu partnerice, a onda djeca.  Nadalje, 45 posto ispitanih muškaraca misli da rijetko mogu odvojiti vrijeme za sebe, a čak četvrtina njih je izjavila da partnerice ne razumiju koliko im je život kaotičan. Čak 25 posto njih smatra da im odmor u kupaonici pomaže da sve lakše podnesu i da je toalet njihovo "sigurno mjesto".Zanimljivo istraživanje je provedeno i među tisuću žena i petina je rekla da je kupaonica i za njih sigurno mjesto te da je koriste kako bi pronašle mir i odmorile od ljudi oko sebe. S obzirom na ove podatke nije ni čudno da ljudi često naglašavaju kako žele mir u kupaonici i ljute se kada je prekinut.Skrivaš li se ti u kupaonici ili imaš neko drugo mjesto? Napiši nam u komentarima. 

Istraživanje otkrilo koliko sati se muškarci 'skrivaju' u kupaonici od obitelji

profimedia-0555838051.jpg

Kao Al Bundy?

Članak

Žena.hr

Znaš li koliko se sati muškarci 'skrivaju' u kupaonici od obitelji? Mi da...

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nitko ne može osporiti činjenicu da je dolazak bebe događaj koji u potpunosti mijenja život roditeljima. Većina parova razmišlja samo sreći koju beba unese u obitelj, no rijetki su spremni na količinu stresa koja bi mogla uslijediti. Istraživanje u kojem je sudjelovalo više od dvije tisuće mama i tata otkrilo je se parovi posvađaju sedam puta u toku dana zbog toga kako se brinuti o bebi i tko najviše radi u obitelji.</para><hmn:article id="e1efea78-d28d-11eb-bd54-a2a9f40564fd" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uobičajene svađe tijekom prve godine uključuju tko je najumorniji i koji roditelj bi trebao ustati noću, a čak 16 posto parova će imati probleme zbog nedostatka seksa. Još je jedan veliki problem, nešto manje od 20 posto raspravlja o nedostatku naklonosti partnera nakon rođenja djeteta. Podjela odgovornosti također stvara napetosti u vezi - tko bi trebao obavljati kućanske poslove, tko je odgovoran za hranjenje i nošenje bebe, ali i tko je zadužen za mijenjanje pelena.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživanje koje su napravile stranice za roditelje<emphasis> ChannelMum.com i The Baby Show</emphasis>, otkrilo je još nekoliko zanimljivih stvari. Oko 30 posto parova izjavilo je da ponekad nisu razgovarali pet dana. Petina novih roditelja razdvojila se u prvoj godini, a glavni razlozi za razvod bili su potpuni nedostatak seksa i komunikacije, ali i nevjera.</para><hmn:image id="af1e119a-1d17-11ec-bd5f-269c23c86b02" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Veliko je razočaranje vidjeti toliko parova kako se rastaju u prvih 12 mjeseci roditeljstva kada se događa jedno od najuzbudljivijih perioda u njihovom životu", komentirala je Zoë Bonser, direktorica <emphasis>The Baby Show. </emphasis>"Iako je ovo divno razdoblje, nema sumnje, stresno je zbog promjene u obrascima spavanja, rutini i odgovornosti te navikavanju na treću osobu o kojoj se stalno trebate brinuti."</para><heading2>Moguće je smanjiti stres i broj svađa</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Novopečeni roditelji suočavaju se s puno promjena kada u njihov život stigne dijete, a nedostatak sna može pogoršati odnose koji su inače dobri. Stoga je važno je da parovi shvate da se suočavaju s velikim promjenama i da trebaju njegovati svoj odnos.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trebaju razgovarati o novim ulogama i odgovornostima, a važno je i da podjele poslove. No, važno je odvojiti vrijeme i za ponovno povezivanje s prijateljima, te odvojiti vrijeme za brigu o sebi, čak i ako se radi o samo nekoliko minuta. Podrška drugih ljudi također može ublažiti stres tijekom tih prvih mjeseci, a prema ovom ispitivanju samo je 23 posto ispitanika zatražilo pomoć od prijatelja ili članova obitelji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Smanjivanje stresa i uklanjanje glavnih razloga za svađe prije nego postanu veliki problem može pomoći u održavanju dobrog odnosa. Osjećaj snažne povezanosti s partnerom pomoći će da se uklone ogorčenosti i ljutnja. "Zajedničko vrijeme može biti jednako važno kao i briga o bebi jer će sretni roditelji imati sretno dijete", kaže Siobhan Freegard, osnivačica portala<emphasis> ChannelMum.com.</emphasis></para>

Neopisiva sreća, ali i stres: Roditelji se posvađaju čak 2 500 puta u prvoj bebinoj godini Godina bez puno sna Beba unosi najveću sreću u jednu obitelj, ali donosi i velike promjene u odnos svakog para Nitko ne može osporiti činjenicu da je dolazak bebe događaj koji u potpunosti mijenja život roditeljima. Većina parova razmišlja samo sreći koju beba unese u obitelj, no rijetki su spremni na količinu stresa koja bi mogla uslijediti. Istraživanje u kojem je sudjelovalo više od dvije tisuće mama i tata otkrilo je se parovi posvađaju sedam puta u toku dana zbog toga kako se brinuti o bebi i tko najviše radi u obitelji.Uobičajene svađe tijekom prve godine uključuju tko je najumorniji i koji roditelj bi trebao ustati noću, a čak 16 posto parova će imati probleme zbog nedostatka seksa. Još je jedan veliki problem, nešto manje od 20 posto raspravlja o nedostatku naklonosti partnera nakon rođenja djeteta. Podjela odgovornosti također stvara napetosti u vezi - tko bi trebao obavljati kućanske poslove, tko je odgovoran za hranjenje i nošenje bebe, ali i tko je zadužen za mijenjanje pelena.Istraživanje koje su napravile stranice za roditelje ChannelMum.com i The Baby Show, otkrilo je još nekoliko zanimljivih stvari. Oko 30 posto parova izjavilo je da ponekad nisu razgovarali pet dana. Petina novih roditelja razdvojila se u prvoj godini, a glavni razlozi za razvod bili su potpuni nedostatak seksa i komunikacije, ali i nevjera."Veliko je razočaranje vidjeti toliko parova kako se rastaju u prvih 12 mjeseci roditeljstva kada se događa jedno od najuzbudljivijih perioda u njihovom životu", komentirala je Zoë Bonser, direktorica The Baby Show. "Iako je ovo divno razdoblje, nema sumnje, stresno je zbog promjene u obrascima spavanja, rutini i odgovornosti te navikavanju na treću osobu o kojoj se stalno trebate brinuti."Moguće je smanjiti stres i broj svađaNovopečeni roditelji suočavaju se s puno promjena kada u njihov život stigne dijete, a nedostatak sna može pogoršati odnose koji su inače dobri. Stoga je važno je da parovi shvate da se suočavaju s velikim promjenama i da trebaju njegovati svoj odnos.Trebaju razgovarati o novim ulogama i odgovornostima, a važno je i da podjele poslove. No, važno je odvojiti vrijeme i za ponovno povezivanje s prijateljima, te odvojiti vrijeme za brigu o sebi, čak i ako se radi o samo nekoliko minuta. Podrška drugih ljudi također može ublažiti stres tijekom tih prvih mjeseci, a prema ovom ispitivanju samo je 23 posto ispitanika zatražilo pomoć od prijatelja ili članova obitelji.Smanjivanje stresa i uklanjanje glavnih razloga za svađe prije nego postanu veliki problem može pomoći u održavanju dobrog odnosa. Osjećaj snažne povezanosti s partnerom pomoći će da se uklone ogorčenosti i ljutnja. "Zajedničko vrijeme može biti jednako važno kao i briga o bebi jer će sretni roditelji imati sretno dijete", kaže Siobhan Freegard, osnivačica portala ChannelMum.com. 

Sreća i stres: Roditelji se posvađaju čak 2 500 puta u prvoj bebinoj godini

Jesi li znala da se roditelji posvađaju čak 2 500 puta u prvoj bebinoj godini?

ayo-ogunseinde-1Dsvt_XAclw-unsplash.jpg

Trudnoća i majčinstvo

Godina bez puno sna

S.S.

Neopisiva sreća, ali i stres: Roditelji se posvađaju čak 2 500 puta u prvoj bebinoj godini

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svaki roditelj prošao je različite scene u kojima djeci objašnjava da nešto ne mogu dobiti, ali mališani često ne popuštaju i nakon nekog vremena roditelji se prestanu boriti, a djeca više ne znaju za riječ "ne". U vrijeme kada su djeca okružena nevjerojatnom količinom stvari, reklamama, a želje su velike vrlo je teško stvoriti granice i pridržavati ih se. Zbog toga mnogi roditelji vode bitku s razmaženom djecom, a većina njih je i svjesna ovog problema.</para><hmn:article id="0cd8b634-0a2e-11ec-bcca-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Čini se da se i problem razmažene djece pogoršava. Prema istraživanju portala<emphasis> Parenting and Today Moms</emphasis>, čak 59% roditelja smatra da su im djeca razmaženija nego što su oni bili u toj dobi. Zbog ovakvih iskustava u današnjem roditeljstvu mnogi stručnjaci su objasnili kako roditelji mogu prepoznati da im je dijete razmaženo, ali i kako poboljšati situaciju.</para><heading2>Kada je dijete razmaženo?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Razmaženo dijete naviklo je dobivati ​​ono što želi i kada to želi, bez iznimke. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Svako dijete ima svoje loše i dobre dane kao i odrasli, ali razmažena djeca zaglavila su 'ja razmišljanju'. Sve se vrti oko njihovih potreba, briga, osjećaja, želja, a svi drugi zauzimaju drugo mjesto", objašnjava psihologinja Michele Borba za <emphasis>Huff Post.</emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Klinička psihologinja Laura Markham smatra da ne bismo smjeli koristiti pojam "razmažen" i "derište" jer to na neki način definira da je dijete uništeno. Kada bolje razmislimo to je i vrlo nepošteno prema djeci s obzirom na to da su roditelji, a ne djeca, u velikoj mjeri odgovorni za takvo ponašanje.</para><hmn:image id="9d5991ba-1159-11ec-b4bc-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Djeca rade ono što ih naučimo. Ako smo im dopustili da se tako ponašaju i nikada nismo postavili granice, dijete se neće moći prilagoditi", kaže Markham. Kad roditelji razmaze svoju djecu, njihove su namjere često dobre, iako pogrešne. Udovoljavaju svojoj djeci jer im žele pružiti najbolji mogući život, dajući im sve što mama i tati nisu imali dok su odrastali. Neki roditelji se boje da će odlučno "ne" povrijediti djetetove osjećaje ili narušiti njegovo samopouzdanje. Dok su u nekim slučajevima roditelji previše iscrpljeni da bi se pridržavali nekih pravila ili ih uopće postavili. Teško je reći "ne" ako dijete nisu vidjeli cijeli dan.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ako misliš da i u tvojoj obitelji postoji ovakav problem ili da vrlo teško govoriš "ne" pročitaj u nastavku kako znati da je dijete razmaženo, ali i kako ispraviti situaciju na vrijeme.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Kada kažeš 'ne' dijete ima ispade bijesa sve dok ne dobije što želi</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svako dijete može izraziti razočaranje kada mu roditelji kažu "ne", pizza dvije večeri za redom sigurno neće biti nešto na što će roditelji lako pristati. No, razmažena djeca posebno teško prihvaćaju "ne" kao odgovor. Ispadi bijesa događaju se kod male djece kao dio razvojne faze i kada se djeca ne mogu adekvatno izraziti, ali ako se ti ispadi bijesa događaju cijelo vrijeme i ne prestaju kako dijete raste, to bi onda mogao biti znak razmaženosti, objašnjava obiteljska terapeutkinja LeNaya Smith Crawford.</para><hmn:image id="5d2bd230-115c-11ec-b335-ded60fff9c1f" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Nikada nisu zadovoljni s onim što imaju</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Razmažena djeca možda imaju sve igračke i odjeću na svijetu, ali to nikada nije dovoljno: žele više, više i više. "Budući da imaju puno, obično ne cijene stvari i pomalo su pohlepni", rekla je Borba. Umjesto da izraze zahvalnost za ono što imaju, više su usredotočeni na dobivanje sljedeće stvari. "Možda će početi manje govoriti 'hvala', a više 'želim", objasnila je Smith Crawford.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Oni misle da se svijet vrti oko njih</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Razmažena djeca sklona su samo sebi. Oni nisu toliko zabrinuti zbog uznemiravanja drugih ljudi. "Razmažena djeca više misle o sebi nego o drugima. Osjećaju se povlaštenima i očekuju posebne usluge", dodaje Borba.</para><hmn:image id="c80b85e6-115c-11ec-a568-ded60fff9c1f" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Zahtijevaju stvari što je prije moguće</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Razmažena djeca nisu posebno strpljiva: kada nešto žele, žele to sada. "Obično je lakše popustiti nego ne ispuniti njihov zahtjev", dodaje.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Teško podnose gubitke</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nijedno dijete ne uživa u gubitku, bilo da se radi o društvenoj igri ili teniskom meču, ali razmaženima će možda biti teže upravljati razočaranjem kada ne pobijede.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ako tvoje dijete uvijek okrivljuje druge za loš ishod, očekuje da će uvijek dobiti pohvalu, viče na druge koji ne rade stvari na njegov način i ne odaje priznanje kada su njegovi suigrači ili natjecatelji uspješni, možda ipak imaš razmaženo dijete", kaže terapeutkinja Virginia Williamson za <emphasis>Best Life.</emphasis></para><hmn:image id="19269632-115d-11ec-9de8-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Odbijaju dovršiti jednostavne zadatke sve dok ne dobiju nagradu</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Normalno je da djeca trebaju neke upute za pranje zubi ili pospremanje igračaka. No, razmažena djeca često će odbiti zadatke. Ako dijete često odbija raditi osnovne stvari sve dok ga ne zamoliš ili ne potakneš nagradama, poslasticama ili igračkama, mogla bi stvoriti loše navike.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ako se oslanjaš na mito kako bi motivirala svoje dijete, onda se nemoj iznenaditi da sljedeći put kada zamoliš svog osmogodišnjaka da skloni tanjure traži nagradu i upita: 'Koliko ćeš mi platiti?", objasnila je klinička psihologinja Suzanne Gelb za <emphasis>HuffPost</emphasis>.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Savjeti za preodgoj razmaženog djeteta</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dobra vijest je da se djeca ne rađaju razmažena, nego postaju takva s godinama i odgojem. Dakle, sve je moguće ispraviti. Ali nemoj odlagati promjene jer će biti sve teže kako vrijeme prolazi. "Upamti, to je naučeno ponašanje koje se može promijeniti i što prije, to bolje", objašnjava Borba.</para><hmn:image id="65831f1e-115d-11ec-92d5-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Neće biti lagano</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>To neće biti lak prijelaz za tebe ili dijete - stoga budi spremna za to. Posveti se mijenjanju svojih popustljivih metoda, znaj da će biti teško ustrajati jer trebaš prihvatiti da će dijete pružati otpor. "Trebaš znati da će dijete plakati i uzrujavati se. Suosjećaj, istovremeno pridržavajući se granica i očekivanja i dijete će naučiti poštivati granice", kaže dalje.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Navikni se reći 'ne' bez krivnje</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nakon što postaviš granice za dijete, vrlo je važno da budeš dosljedna u provođenju. "Dodaj riječ 'ne' svom rječniku i nemoj osjećati krivnju. Nemoj dopustiti za razmaženost pobijedi i nemoj ulaziti u svaku raspravu", kaže Broba.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prilikom postavljanja granica vrlo je važno da to učiniš s empatijom i razumijevanjem. Nije potrebno biti tiranin da bi ove metode bile učinkovite. "Zapamti da djeca bolje prihvaćaju granice ako se osjećaju povezano s roditeljima", dodaje Markham.</para><hmn:image id="493dc336-115d-11ec-b701-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Prakticiranje zahvalnosti u obitelji</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada ste za večerom, prije spavanja ili u nekom trenutku mira možete provesti nekoliko minuta tako da se zahvalite za sve ono što imate, ali za nematerijalne stvari. "Svako u obitelji može reći na čemu je zahvalan i navesti jedno iskustvo iz tog dana zbog koje je zahvalan. Ovo je sjajan način da se počne učiti zahvalnost i poštovanje", kaže Smith Crawford.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Uči dijete da bude obzirno prema drugima</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>S obzirom da je sve u životu razmaženog djeteta fokusirano na "ja, ja i ja", važno je prebaciti fokus na "mi". Vrlo je važno potražiti neke trenutke u danu i podsjetiti dijete na druge ljude: 'Pitaj prijatelja što bi se danas igrao? ili Što misliš kako se tata osjeća?'. I na kraju, upamti da djeca najbolje reagiraju na ohrabrenje, a ne na kaznu.</para>

Znaš li prepoznati znakove da je dijete razmaženo? Za sve su krivi roditelji Razmaženo dijete naviklo je dobivati ​​ono što želi i kada to želi, bez iznimke, ali sve je moguće ispraviti Svaki roditelj prošao je različite scene u kojima djeci objašnjava da nešto ne mogu dobiti, ali mališani često ne popuštaju i nakon nekog vremena roditelji se prestanu boriti, a djeca više ne znaju za riječ "ne". U vrijeme kada su djeca okružena nevjerojatnom količinom stvari, reklamama, a želje su velike vrlo je teško stvoriti granice i pridržavati ih se. Zbog toga mnogi roditelji vode bitku s razmaženom djecom, a većina njih je i svjesna ovog problema.Čini se da se i problem razmažene djece pogoršava. Prema istraživanju portala Parenting and Today Moms, čak 59% roditelja smatra da su im djeca razmaženija nego što su oni bili u toj dobi. Zbog ovakvih iskustava u današnjem roditeljstvu mnogi stručnjaci su objasnili kako roditelji mogu prepoznati da im je dijete razmaženo, ali i kako poboljšati situaciju.Kada je dijete razmaženo?Razmaženo dijete naviklo je dobivati ​​ono što želi i kada to želi, bez iznimke. "Svako dijete ima svoje loše i dobre dane kao i odrasli, ali razmažena djeca zaglavila su 'ja razmišljanju'. Sve se vrti oko njihovih potreba, briga, osjećaja, želja, a svi drugi zauzimaju drugo mjesto", objašnjava psihologinja Michele Borba za Huff Post.Klinička psihologinja Laura Markham smatra da ne bismo smjeli koristiti pojam "razmažen" i "derište" jer to na neki način definira da je dijete uništeno. Kada bolje razmislimo to je i vrlo nepošteno prema djeci s obzirom na to da su roditelji, a ne djeca, u velikoj mjeri odgovorni za takvo ponašanje."Djeca rade ono što ih naučimo. Ako smo im dopustili da se tako ponašaju i nikada nismo postavili granice, dijete se neće moći prilagoditi", kaže Markham. Kad roditelji razmaze svoju djecu, njihove su namjere često dobre, iako pogrešne. Udovoljavaju svojoj djeci jer im žele pružiti najbolji mogući život, dajući im sve što mama i tati nisu imali dok su odrastali. Neki roditelji se boje da će odlučno "ne" povrijediti djetetove osjećaje ili narušiti njegovo samopouzdanje. Dok su u nekim slučajevima roditelji previše iscrpljeni da bi se pridržavali nekih pravila ili ih uopće postavili. Teško je reći "ne" ako dijete nisu vidjeli cijeli dan.Ako misliš da i u tvojoj obitelji postoji ovakav problem ili da vrlo teško govoriš "ne" pročitaj u nastavku kako znati da je dijete razmaženo, ali i kako ispraviti situaciju na vrijeme.Kada kažeš 'ne' dijete ima ispade bijesa sve dok ne dobije što želiSvako dijete može izraziti razočaranje kada mu roditelji kažu "ne", pizza dvije večeri za redom sigurno neće biti nešto na što će roditelji lako pristati. No, razmažena djeca posebno teško prihvaćaju "ne" kao odgovor. Ispadi bijesa događaju se kod male djece kao dio razvojne faze i kada se djeca ne mogu adekvatno izraziti, ali ako se ti ispadi bijesa događaju cijelo vrijeme i ne prestaju kako dijete raste, to bi onda mogao biti znak razmaženosti, objašnjava obiteljska terapeutkinja LeNaya Smith Crawford.Nikada nisu zadovoljni s onim što imajuRazmažena djeca možda imaju sve igračke i odjeću na svijetu, ali to nikada nije dovoljno: žele više, više i više. "Budući da imaju puno, obično ne cijene stvari i pomalo su pohlepni", rekla je Borba. Umjesto da izraze zahvalnost za ono što imaju, više su usredotočeni na dobivanje sljedeće stvari. "Možda će početi manje govoriti 'hvala', a više 'želim", objasnila je Smith Crawford.Oni misle da se svijet vrti oko njihRazmažena djeca sklona su samo sebi. Oni nisu toliko zabrinuti zbog uznemiravanja drugih ljudi. "Razmažena djeca više misle o sebi nego o drugima. Osjećaju se povlaštenima i očekuju posebne usluge", dodaje Borba.Zahtijevaju stvari što je prije mogućeRazmažena djeca nisu posebno strpljiva: kada nešto žele, žele to sada. "Obično je lakše popustiti nego ne ispuniti njihov zahtjev", dodaje.Teško podnose gubitkeNijedno dijete ne uživa u gubitku, bilo da se radi o društvenoj igri ili teniskom meču, ali razmaženima će možda biti teže upravljati razočaranjem kada ne pobijede."Ako tvoje dijete uvijek okrivljuje druge za loš ishod, očekuje da će uvijek dobiti pohvalu, viče na druge koji ne rade stvari na njegov način i ne odaje priznanje kada su njegovi suigrači ili natjecatelji uspješni, možda ipak imaš razmaženo dijete", kaže terapeutkinja Virginia Williamson za Best Life.Odbijaju dovršiti jednostavne zadatke sve dok ne dobiju nagraduNormalno je da djeca trebaju neke upute za pranje zubi ili pospremanje igračaka. No, razmažena djeca često će odbiti zadatke. Ako dijete često odbija raditi osnovne stvari sve dok ga ne zamoliš ili ne potakneš nagradama, poslasticama ili igračkama, mogla bi stvoriti loše navike."Ako se oslanjaš na mito kako bi motivirala svoje dijete, onda se nemoj iznenaditi da sljedeći put kada zamoliš svog osmogodišnjaka da skloni tanjure traži nagradu i upita: 'Koliko ćeš mi platiti?", objasnila je klinička psihologinja Suzanne Gelb za HuffPost.Savjeti za preodgoj razmaženog djetetaDobra vijest je da se djeca ne rađaju razmažena, nego postaju takva s godinama i odgojem. Dakle, sve je moguće ispraviti. Ali nemoj odlagati promjene jer će biti sve teže kako vrijeme prolazi. "Upamti, to je naučeno ponašanje koje se može promijeniti i što prije, to bolje", objašnjava Borba.Neće biti laganoTo neće biti lak prijelaz za tebe ili dijete - stoga budi spremna za to. Posveti se mijenjanju svojih popustljivih metoda, znaj da će biti teško ustrajati jer trebaš prihvatiti da će dijete pružati otpor. "Trebaš znati da će dijete plakati i uzrujavati se. Suosjećaj, istovremeno pridržavajući se granica i očekivanja i dijete će naučiti poštivati granice", kaže dalje.Navikni se reći 'ne' bez krivnjeNakon što postaviš granice za dijete, vrlo je važno da budeš dosljedna u provođenju. "Dodaj riječ 'ne' svom rječniku i nemoj osjećati krivnju. Nemoj dopustiti za razmaženost pobijedi i nemoj ulaziti u svaku raspravu", kaže Broba.Prilikom postavljanja granica vrlo je važno da to učiniš s empatijom i razumijevanjem. Nije potrebno biti tiranin da bi ove metode bile učinkovite. "Zapamti da djeca bolje prihvaćaju granice ako se osjećaju povezano s roditeljima", dodaje Markham.Prakticiranje zahvalnosti u obiteljiKada ste za večerom, prije spavanja ili u nekom trenutku mira možete provesti nekoliko minuta tako da se zahvalite za sve ono što imate, ali za nematerijalne stvari. "Svako u obitelji može reći na čemu je zahvalan i navesti jedno iskustvo iz tog dana zbog koje je zahvalan. Ovo je sjajan način da se počne učiti zahvalnost i poštovanje", kaže Smith Crawford.Uči dijete da bude obzirno prema drugimaS obzirom da je sve u životu razmaženog djeteta fokusirano na "ja, ja i ja", važno je prebaciti fokus na "mi". Vrlo je važno potražiti neke trenutke u danu i podsjetiti dijete na druge ljude: 'Pitaj prijatelja što bi se danas igrao? ili Što misliš kako se tata osjeća?'. I na kraju, upamti da djeca najbolje reagiraju na ohrabrenje, a ne na kaznu. 

Znakovi da je dijete razmaženo i savjeti 

Znaš li prepoznati znakove da je dijete razmaženo?

profimedia-0331286631.jpg

Za sve su krivi roditelji

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako bi si olakšali obiteljski život, evo nekoliko savjeta. Organizirajte obiteljski sastanak. Na njemu porazgovarajte s djecom o tome što se događa. Djeca vide da se nešto čudno događa, da su odrasli u strahu, nervozni, ali im baš nije jasno zašto (pogotovo mala djeca). Nemojte im lagati i praviti se da je sve u redu. Recite im kako se osjećate i zašto. Svako prikrivanje stvarne situacije i vaših emocija će pogoršati cijelu stvar. Djeca mogu jako dobro osjetiti naše emocije i pročitati naše stvarno stanje pomoću našeg govora tijela. Zato nema smisla prikrivati ih. To ih može samo zbuniti i uplašiti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nemojte se opterećivati perfekcionizmom. U vrijeme kada su djeca kod kuće, kada morate raditi od kuće i još k tome i pomagati djeci oko školskih zadataka i zadaće, teško da ćete uspjeti sve sami odraditi onako kako smatrate da bi trebalo. Zato podijelite kućanske poslove i dogovorite pravila. Možete djeci dati da odaberu što žele raditi po kući. Puno lakše će odraditi ono što si sama izaberu, nego ono što im nametnemo.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pronađite aktivnost koja će vam pomoći da se lakše nosite sa stresom. Pronađite svaki dan za sebe barem pet minuta. To može biti mindfulness tehnika za otpuštanje tjeskobe, yoga, plesanje, šivanje, slikanje, kuhanje, čitanje… Ako vam treba predah ili vas netko živcira, koristite Ja rečenice kako bi im to dali do znanja. Recimo: "Ja trebam odmor." Ja bi se bolje osjećala ako bi…". To će vam puno više pomoći nego da kritizirate ili optužujete ukućane.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vodite računa o spavanju. Zbog boravka u zatvorenom prostoru, mnogi neće imati dovoljno serotonina koji je ključan za proizvodnju melatonina koji je naša prirodna tableta za spavanje. Naime, za lučenje serotonina nam je potrebna sunčeva svjetlost ili danje svjetlo. Isto vrijedi i za djecu. Zbog toga mnogi bi mogli imati problema sa spavanjem. Zato je važno da otprilike sat vremena prije spavanja prigušite svjetla, ugasite sve ekrane, pustite opuštajuću glazbu i tako pripremite tijelo na opuštanje i spavanje. Mali ekrani zavaravaju naše oči i mozak i umjetno nas održavaju budnim.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ograničite čitanje vijesti. Recite sami sebi da ćete ih čitati recimo dva puta dnevno po pola sata. Čitanje vijesti, starih obavijesti i raznih nepotvrđenih i šturih informacija može samo pridonijeti tjeskobi i strahu. Sa strahom i tjeskobom se možete nositi tako i da napišete na papir što vas muči. Kada to izbacite iz sebe, bit će vam puno lakše.</para><hmn:image id="6dfb5b48-113f-11ec-a5b3-ded60fff9c1f" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako ste u izolaciji to ne znači da se trebate i socijalno izolirati. Koristite sve mogućnosti koje nam tehnologija pruža da kontaktiramo jedni s drugima. Razgovor s prijateljima i članovima obitelji razveselit će vas i raspoložiti, te i cijeli dan učiniti ljepšim.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iskoristite vrijeme za stvari za koje prije niste imali vremena. Od spremanja odmara do gledanja filmova i serija. Družite se s djecom i uživajte s njima. Ovo vam je i prilika da se jače povežete kako obitelj.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za <emphasis>dječju i adolescentnu psihoterapiju, edukatorica. Mama je devetogodišnjaka na kojem je isprobala sve tehnike dr. Karpa i kada je vidjela kako odlično funkcioniraju, odlučila je pomoći i drugim roditeljima. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija.</emphasis></para><hmn:article id="7fc849d0-05af-11ec-9fc1-724224a7b170" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/>

Edukatorica Iva Brčić: Kako roditelji mogu umanjiti stres? Početak školske godine Roditeljstvo je u današnje vrijeme samo po sebi izazovno, a zbog krize postalo je još zahtjevnije Kako bi si olakšali obiteljski život, evo nekoliko savjeta. Organizirajte obiteljski sastanak. Na njemu porazgovarajte s djecom o tome što se događa. Djeca vide da se nešto čudno događa, da su odrasli u strahu, nervozni, ali im baš nije jasno zašto (pogotovo mala djeca). Nemojte im lagati i praviti se da je sve u redu. Recite im kako se osjećate i zašto. Svako prikrivanje stvarne situacije i vaših emocija će pogoršati cijelu stvar. Djeca mogu jako dobro osjetiti naše emocije i pročitati naše stvarno stanje pomoću našeg govora tijela. Zato nema smisla prikrivati ih. To ih može samo zbuniti i uplašiti.Nemojte se opterećivati perfekcionizmom. U vrijeme kada su djeca kod kuće, kada morate raditi od kuće i još k tome i pomagati djeci oko školskih zadataka i zadaće, teško da ćete uspjeti sve sami odraditi onako kako smatrate da bi trebalo. Zato podijelite kućanske poslove i dogovorite pravila. Možete djeci dati da odaberu što žele raditi po kući. Puno lakše će odraditi ono što si sama izaberu, nego ono što im nametnemo.Pronađite aktivnost koja će vam pomoći da se lakše nosite sa stresom. Pronađite svaki dan za sebe barem pet minuta. To može biti mindfulness tehnika za otpuštanje tjeskobe, yoga, plesanje, šivanje, slikanje, kuhanje, čitanje… Ako vam treba predah ili vas netko živcira, koristite Ja rečenice kako bi im to dali do znanja. Recimo: "Ja trebam odmor." Ja bi se bolje osjećala ako bi…". To će vam puno više pomoći nego da kritizirate ili optužujete ukućane.Vodite računa o spavanju. Zbog boravka u zatvorenom prostoru, mnogi neće imati dovoljno serotonina koji je ključan za proizvodnju melatonina koji je naša prirodna tableta za spavanje. Naime, za lučenje serotonina nam je potrebna sunčeva svjetlost ili danje svjetlo. Isto vrijedi i za djecu. Zbog toga mnogi bi mogli imati problema sa spavanjem. Zato je važno da otprilike sat vremena prije spavanja prigušite svjetla, ugasite sve ekrane, pustite opuštajuću glazbu i tako pripremite tijelo na opuštanje i spavanje. Mali ekrani zavaravaju naše oči i mozak i umjetno nas održavaju budnim.Ograničite čitanje vijesti. Recite sami sebi da ćete ih čitati recimo dva puta dnevno po pola sata. Čitanje vijesti, starih obavijesti i raznih nepotvrđenih i šturih informacija može samo pridonijeti tjeskobi i strahu. Sa strahom i tjeskobom se možete nositi tako i da napišete na papir što vas muči. Kada to izbacite iz sebe, bit će vam puno lakše.Iako ste u izolaciji to ne znači da se trebate i socijalno izolirati. Koristite sve mogućnosti koje nam tehnologija pruža da kontaktiramo jedni s drugima. Razgovor s prijateljima i članovima obitelji razveselit će vas i raspoložiti, te i cijeli dan učiniti ljepšim.Iskoristite vrijeme za stvari za koje prije niste imali vremena. Od spremanja odmara do gledanja filmova i serija. Družite se s djecom i uživajte s njima. Ovo vam je i prilika da se jače povežete kako obitelj.Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju, edukatorica. Mama je devetogodišnjaka na kojem je isprobala sve tehnike dr. Karpa i kada je vidjela kako odlično funkcioniraju, odlučila je pomoći i drugim roditeljima. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija. 

Edukatorica Brčić: Kako roditelji mogu umanjiti stres?

profimedia-0187816606.jpg

Početak školske godine

Iva Brčić

Edukatorica Iva Brčić: Kako roditelji mogu umanjiti stres?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Imati malo dijete izuzetno je zahtjevno i to će potvrditi svaki roditelj, posebice kada dijete prohoda i progovori te tek kreće u otkrivanje svijeta. Zbog toga će roditelji najčešće govoriti riječ "ne". To je neophodno zbog dječje sigurnosti, ali ponekad se roditelji toliko naviknu na ovu riječ da već automatski počinje izlaziti iz njih. No, s vremena na vrijeme treba djetetu reći "da" i podržati njegov razvoj i učenje novih stvari.</para><hmn:article id="0d5c1056-f52f-11eb-aa19-9e32e38b6047" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kod beba je sve rutina, zar ne? Kada pronađeš ravnotežu u dječjem rasporedu, sve postaje lakše. No, kako dijete raste i ta rutina postane malo fleksibilnija, a promjene nisu nešto s čim se odrasli ljudi lako nose. No, prilagodba na promjene pomoći će djeci da ljepše rastu i prošire svoje horizonte.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Reći "da" djetetu i dopustiti mu različite stvari je vrlo važno jer će proći kroz drugačija iskustva i kasnije puno lakše <emphasis>ploviti </emphasis>kroz život. A ovo su neke od stvari koje malom djetetu treba dopustiti: </para><heading2>Reći "ne"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Obično su roditelji ti koji djeci govore "ne" (i s dobrim razlogom). No važno je da tvoja djeca ponekad imaju mogućnost reći "ne", osobito kada se radi o njihovom tijelu. Naravno, ponekad je to moguće, a ponekad nije. Dijete treba znati reći "ne" jer će doći u različite životne situacije kada je važno da se zauzme za sebe. Također je važno dijete naučiti da postoji tjelesna autonomija i da uvijek mora dati pristanak. Sve ovo se počinje učiti od male dobi kada dijete izdržava svoja prva negodovanja, piše <emphasis>Romper.</emphasis></para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/njqleuwR16ORy/giphy.gif?cid=ecf05e47422nx42tyh3qhgjnunsmx8f6p5wopenx5hdvag9i&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Bezbrojne pokušaje</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijete uči činiti nove stvari i to je dugotrajan proces, a roditeljima je daleko lakše učiniti nešto za dijete nego dopustiti djetetu da to učini samo. Kada dijete nešto čini samo, vjerojatno će to biti kaotično, sporo, nekoordinirano i ponekad se može ozlijediti. Ali kako će naučiti nove stvari?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vrlo je teško jer roditelj zna da se nešto možemo učiniti za nekoliko minuta, a djetetu će možda trebati i 30 minuta. No, dopustiti mu da samo isproba stvari neophodan je korak prema stjecanju neovisnosti, a to je jedan od krajnjih ciljeva koji roditelj želi za svoje dijete.</para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/5pK2Rs57ZCACAh8Fxs/giphy.gif?cid=ecf05e4709xmjxic68t9cj43w2hxl1scaq7hup6tnesabcyj&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Neuspjeh</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svi znamo da najbolje učimo na vlastitim pogreškama. Znamo kako pravilno raditi stvari jer znamo kako se ne rade. Ponekad je neuspjeh jednostavan i ne boli previše, a najbolji je učitelj. S druge strane, ponekad je teško svladati majčinski instinkt i ne pomoći djetetu, ali treba se boriti protiv toga. Na kraju, nije važno da djeca samo nauče nešto uz neuspjeha, već i da shvate da je to dio života i da je u redu.</para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/12PIT4DOj6Tgek/giphy.gif?cid=ecf05e470bpr4lw837dfouqc4g32o9xwcgjaovnskuee8qk1&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Odabir</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Znamo da je mnogo lakše diktirati stvari - nosi ovo, radi ovu aktivnost, pojedi ovo, itd. No, odabir i razumijevanje da imamo pravo na izbor još je jedna lekcija koju bismo trebali dijete naučiti rano, ako želimo potaknuti neovisno razmišljanje i samostalnost.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Doduše, roditelji neće uvijek dopustiti djetetu da sve samo izabere, ali ponekad je važno i to učiniti. Roditelji bi se mogli iznenaditi koliko je u redu otpustiti kontrolu i koliko to zapravo može biti oslobađajuće.</para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/BEtIfpBep4pBS/giphy.gif?cid=ecf05e47422nx42tyh3qhgjnunsmx8f6p5wopenx5hdvag9i&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Neurednost</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovo je posebno važno za djevojčice koje se od malih nogu uči da trebaju biti lijepe i uvijek paziti na red. Sva djeca bi povremeno trebala imati slobodu napraviti nered. Naučiti kako crtati uz veliki nered ili razbiti jaje i zaprljati majicu dok pomažu roditeljima u kuhinji. Ovakva sloboda pomoći će im da se razviju različite interese, ali i budu motivirani za daljnje istraživanje.</para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/3oEduOnl5IHM5NRodO/giphy.gif?cid=ecf05e47422nx42tyh3qhgjnunsmx8f6p5wopenx5hdvag9i&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Sudjelovanje u razgovoru s odraslima</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lako je maknuti dijete od stola dok odrasli razgovaraju, ali važno ih je ponekad pustiti da sudjeluju i slušati što govore. Tako dijete uči kako se razgovora, ali i uči razmišljati. Naravno, bit će tu i smiješnih situacija kojih će se roditelji sjećati godinama.</para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/6Q3M4BIK0lX44/giphy.gif?cid=ecf05e47422nx42tyh3qhgjnunsmx8f6p5wopenx5hdvag9i&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Istina</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijete ne mora znati sve detalje, ali važno je da zna primjerenu verziju istine za svoju dob. Na primjer, roditelj ne mora ulaziti u ozbiljne detalje o tome kako se rađaju bebe, ali mogu reći nešto poput: <emphasis>"Bebe nastaju iz tijela svojih roditelja"</emphasis>. Ovo je istina i to će vjerojatno zadovoljiti mališana. Kad budu spremni za više informacija, roditelji će dalje nastaviti razgovarati u tom smjeru.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mališani su puno pametniji nego što im često priznajemo, pa bismo im trebali dati priliku da svoje potencijale iskoriste i uče najbolje što mogu.</para><mediaobject><objectinfo><title>via Giphy</title></objectinfo><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/yCAoGdVUCW5LW/giphy.gif?cid=ecf05e47422nx42tyh3qhgjnunsmx8f6p5wopenx5hdvag9i&amp;rid=giphy.gif&amp;ct=g" align="center"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

Za odgoj sretne djece, u ovih 7 situacija im nemoj reći 'ne'  Uče kroz greške Mališani su puno pametniji nego što im često priznajemo, pa bismo im trebali dati priliku da se razvijaju i puno uče Imati malo dijete izuzetno je zahtjevno i to će potvrditi svaki roditelj, posebice kada dijete prohoda i progovori te tek kreće u otkrivanje svijeta. Zbog toga će roditelji najčešće govoriti riječ "ne". To je neophodno zbog dječje sigurnosti, ali ponekad se roditelji toliko naviknu na ovu riječ da već automatski počinje izlaziti iz njih. No, s vremena na vrijeme treba djetetu reći "da" i podržati njegov razvoj i učenje novih stvari.Kod beba je sve rutina, zar ne? Kada pronađeš ravnotežu u dječjem rasporedu, sve postaje lakše. No, kako dijete raste i ta rutina postane malo fleksibilnija, a promjene nisu nešto s čim se odrasli ljudi lako nose. No,  prilagodba na promjene pomoći će djeci da ljepše rastu i prošire svoje horizonte.Reći "da" djetetu i dopustiti mu različite stvari je vrlo važno jer će proći kroz drugačija iskustva i kasnije puno lakše ploviti kroz život. A ovo su neke od stvari koje malom djetetu treba dopustiti: Reći "ne"Obično su roditelji ti koji djeci govore "ne" (i s dobrim razlogom). No važno je da tvoja djeca ponekad imaju mogućnost reći "ne", osobito kada se radi o njihovom tijelu. Naravno, ponekad je to moguće, a ponekad nije. Dijete treba znati reći "ne" jer će doći u različite životne situacije kada je važno da se zauzme za sebe. Također je važno dijete naučiti da postoji tjelesna autonomija i da uvijek mora dati pristanak. Sve ovo se počinje učiti od male dobi kada dijete izdržava svoja prva negodovanja, piše Romper.via GiphyBezbrojne pokušajeDijete uči činiti nove stvari i to je dugotrajan proces, a roditeljima je daleko lakše učiniti nešto za dijete nego dopustiti djetetu da to učini samo. Kada dijete nešto čini samo, vjerojatno će to biti kaotično, sporo, nekoordinirano i ponekad se može ozlijediti. Ali kako će naučiti nove stvari?Vrlo je teško jer roditelj zna da se nešto možemo učiniti za nekoliko minuta, a djetetu će možda trebati i 30 minuta. No, dopustiti mu da samo isproba stvari neophodan je korak prema stjecanju neovisnosti, a to je jedan od krajnjih ciljeva koji roditelj želi za svoje dijete.via GiphyNeuspjehSvi znamo da najbolje učimo na vlastitim pogreškama. Znamo kako pravilno raditi stvari jer znamo kako se ne rade. Ponekad je neuspjeh jednostavan i ne boli previše, a najbolji je učitelj. S druge strane, ponekad je teško svladati majčinski instinkt i ne pomoći djetetu, ali treba se boriti protiv toga. Na kraju, nije važno da djeca samo nauče nešto uz neuspjeha, već i da shvate da je to dio života i da je u redu.via GiphyOdabirZnamo da je mnogo lakše diktirati stvari - nosi ovo, radi ovu aktivnost, pojedi ovo, itd. No, odabir i razumijevanje da imamo pravo na izbor još je jedna lekcija koju bismo trebali dijete naučiti rano, ako želimo potaknuti neovisno razmišljanje i samostalnost.Doduše, roditelji neće uvijek dopustiti djetetu da sve samo izabere, ali ponekad je važno i to učiniti. Roditelji bi se mogli iznenaditi koliko je u redu otpustiti kontrolu i koliko to zapravo može biti oslobađajuće.via GiphyNeurednostOvo je posebno važno za djevojčice koje se od malih nogu uči da trebaju biti lijepe i uvijek paziti na red. Sva djeca bi povremeno trebala imati slobodu  napraviti nered. Naučiti kako crtati uz veliki nered ili razbiti jaje i zaprljati majicu dok pomažu roditeljima u kuhinji. Ovakva sloboda pomoći će im da se razviju različite interese, ali i budu motivirani za daljnje istraživanje.via GiphySudjelovanje u razgovoru s odraslimaLako je maknuti dijete od stola dok odrasli razgovaraju, ali važno ih je ponekad pustiti da sudjeluju i slušati što govore. Tako dijete uči kako se razgovora, ali i uči razmišljati. Naravno, bit će tu i smiješnih situacija kojih će se roditelji sjećati godinama.via GiphyIstinaDijete ne mora znati sve detalje, ali važno je da zna primjerenu verziju istine za svoju dob. Na primjer, roditelj ne mora ulaziti u ozbiljne detalje o tome kako se rađaju bebe, ali mogu reći nešto poput: "Bebe nastaju iz tijela svojih roditelja". Ovo je istina i to će vjerojatno zadovoljiti mališana. Kad budu spremni za više informacija, roditelji će dalje nastaviti razgovarati u tom smjeru.Mališani su puno pametniji nego što im često priznajemo, pa bismo im trebali dati priliku da svoje potencijale iskoriste i uče najbolje što mogu.via Giphy 

7 stvari koje treba dopustiti maloj djeci da češće rade

profimedia-0295993579.jpg

Uče kroz greške

Za odgoj sretne djece, u ovih 7 situacija im nemoj reći 'ne' 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Djeca obično kreću u jaslice s godinu dana, a to je i razdoblje kada je strah od odvajanja na vrhuncu. Zato bi bilo dobro da roditelji djeci pomognu oko njegovog svladavanja kroz igranje uloga, skrivača i razgovor. Razgovor je iznimno bitan jer ih priprema za nove situacije i okolnosti (kao recimo da će biti puno djece, da će morati dijeliti igračke, da će ih umjesto roditelja čuvati nove tete).</para><hmn:article id="db3bc75c-38d1-11eb-a7b3-0242ac150050" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>A da bi nas djeca razumjela treba koristiti dječji jezik. Često zaboravljamo da i skroz mala djeca jako dobro razumiju što se oko njih događa pomoću govora tijela i tona glasa. Rečenica poput: "Tin ići u vrtić. Tin se igrati.", uz vedar ton i veselo gestikuliranje i jednogodišnjakinji će dati do znanja da ga očekuje nešto zabavno i veselo, te da nema razloga za strah. Kod veće djece može se reći: "Vrtić je posebno, zabavno mjesto za igru - samo za djecu". Takva rečenica će kod djeteta pobuditi znatiželju i želju za istraživanjem.</para><heading2>Prvi dani u vrtiću</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prvih nekoliko dana bilo bi dobro da roditelji budu posrednici između odgajatelja i druge djece. To će im olakšati upoznavanje s grupom i odgajateljicama. Sljedećih dva do tri dana, roditelji su i dalje prisutni, ali više postrani kako bi se dijete samo uključilo u aktivnosti. Naravno, to sve ovisi od djeteta do djeteta. Nekima će trebati više, a nekima manje vremena.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada je prvotno uključivanje u grupu završeno, roditelji mogu ostaviti dijete na par minuta. Ono što je važno naglasiti je da se nikada ne smiju iskradati. To kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah jer nikada ne znaju kada će roditelji napustiti. Prije nego napuste prostoriju bilo bi dobro da to najave: "Mama mora na WC. Čim sam gotova, dođem" ili "Tata mora ići raditi. Čim završim, doći ću po tebe". Cijeli taj proces treba ponavljati nekoliko dana kako bi dijete shvatilo da kada roditelji na odlasku kažu da će se vratiti po njega – da govore istinu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nakon aktivnog uključivanja djeteta u grupu, odvajanje bi trebalo biti kratko uz poticanje na neku aktivnost. "Možeš li mi složiti neki poseban dvorac, pa mi ga pokaži kada se vratim".</para><hmn:image id="99354680-05b3-11ec-a819-de1d918a5814" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nakon povratka kući, veselo pričajte o odgojiteljima, zanimljivim aktivnostima i igračkama. Odnosno, o svemu onom dobrom i lijepom što se tamo događa. Također, obavezno osigurajte posebno vrijeme s djetetom koje će biti provedeno na kvalitetan način bez elektronskih naprava. To će mu pomoći da zadovolji potrebu za vašom blizinom, te će te tako izbjeći moguće ispade bijesa. Naime, mnoga djeca znaju imati ispade bijesa i biti iznimno ljuta na roditelje jer se osjećaju zapostavljeno i jer im nedostaje bliskost i pažnja koju su prije imali.</para><columns><column size="1"><para/></column></columns><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija.</emphasis></para>

Edukatorica Iva Brčić: Kako pomoći djetetu da krene u vrtić bez suza? Novo razdoblje Važno je naglasiti da se roditelji nikada ne smiju iskradati iz vrtića jer to kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah Djeca obično kreću u jaslice s godinu dana, a to je i razdoblje kada je strah od odvajanja na vrhuncu. Zato bi bilo dobro da roditelji djeci pomognu oko njegovog svladavanja kroz igranje uloga, skrivača i razgovor. Razgovor je iznimno bitan jer ih priprema za nove situacije i okolnosti (kao recimo da će biti puno djece, da će morati dijeliti igračke, da će ih umjesto roditelja čuvati nove tete).A da bi nas djeca razumjela treba koristiti dječji jezik. Često zaboravljamo da i skroz mala djeca jako dobro razumiju što se oko njih događa pomoću govora tijela i tona glasa. Rečenica poput: "Tin ići u vrtić. Tin se igrati.", uz vedar ton i veselo gestikuliranje i jednogodišnjakinji će dati do znanja da ga očekuje nešto zabavno i veselo, te da nema razloga za strah. Kod veće djece može se reći: "Vrtić je posebno, zabavno mjesto za igru - samo za djecu". Takva rečenica će kod djeteta pobuditi znatiželju i želju za istraživanjem.Prvi dani u vrtićuPrvih nekoliko dana bilo bi dobro da roditelji budu posrednici između odgajatelja i druge djece. To će im olakšati upoznavanje s grupom i odgajateljicama. Sljedećih dva do tri dana, roditelji su i dalje prisutni, ali više postrani kako bi se dijete samo uključilo u aktivnosti. Naravno, to sve ovisi od djeteta do djeteta. Nekima će trebati više, a nekima manje vremena.Kada je prvotno uključivanje u grupu završeno, roditelji mogu ostaviti dijete na par minuta. Ono što je važno naglasiti je da se nikada ne smiju iskradati. To kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah jer nikada ne znaju kada će roditelji napustiti. Prije nego napuste prostoriju bilo bi dobro da to najave: "Mama mora na WC. Čim sam gotova, dođem" ili "Tata mora ići raditi. Čim završim, doći ću po tebe". Cijeli taj proces treba ponavljati nekoliko dana kako bi dijete shvatilo da kada roditelji na odlasku kažu da će se vratiti po njega – da govore istinu.Nakon aktivnog uključivanja djeteta u grupu, odvajanje bi trebalo biti kratko uz poticanje na neku aktivnost. "Možeš li mi složiti neki poseban dvorac, pa mi ga pokaži kada se vratim".Nakon povratka kući, veselo pričajte o odgojiteljima, zanimljivim aktivnostima i igračkama. Odnosno, o svemu onom dobrom i lijepom što se tamo događa. Također, obavezno osigurajte posebno vrijeme s djetetom koje će biti provedeno na kvalitetan način bez elektronskih naprava. To će mu pomoći da zadovolji potrebu za vašom blizinom, te će te tako izbjeći moguće ispade bijesa. Naime, mnoga djeca znaju imati ispade bijesa i biti iznimno ljuta na roditelje jer se osjećaju zapostavljeno i jer im nedostaje bliskost i pažnja koju su prije imali.Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija. 

Kako pomoći djetetu da krene u vrtić bez suza?

Edukatorica Iva Brčić: Kako pomoći djetetu da krene u vrtić bez suza?

profimedia-0339813539.jpg

Novo razdoblje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nije teško reći da su roditelji milenijalci vjerojatno najsvjesnija generacija roditelja do sada. Mnogi od nas predani su nježnijem stilu roditeljstva nego što su to uspjeli pokazati naši roditelji, djedovi i bake - društvene mreže pune su stručnjaka za roditeljstvo i običnih roditelja koji redovito dijele svoja razmišljanja, emocije i strategije.</para><hmn:article id="dcee10b4-cea4-11eb-ab2d-4a81bf9ee365" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Upravo tako je jedna mama nedavno postala hit na TikToku jer je prozvala manipulativnu roditeljsku taktiku prethodnih generacija i potaknula mnoge na razmišljanje.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lisa Pontius je 33-godišnja majka iz Južne Karoline koja često dijeli svoje roditeljske teorije i strategije na TikToku, ali jedan njezin <ulink url="https://www.tiktok.com/@itsme_lisap/video/6984481405992570118?lang=en&amp;is_copy_url=1&amp;is_from_webapp=v1">video</ulink>, pregledan više od pet milijuna puta, posebno je izazvao raspravu.</para><heading2>'Djeca ne duguju roditeljima ništa'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U videu se Lisa obraća kritikama koje je dobila jer je kao odrasla osoba postavila granice s vlastitom majkom. Naime, drugi su joj poručili da bi trebala biti "zahvalna" na svemu što je njezina majka učinila za nju tijekom života.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>I to je potpuno uobičajen eufemizam, zar ne? Međutim, Lisa se ne slaže, već govori: <emphasis>"Kad postanu punoljetna, djeca ne duguju roditeljima određenu vrstu odnosa, a ovisno o roditelju, možda im ne duguju ni poštovanje."</emphasis></para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CObRm-xhagD/?utm_source=ig_web_copy_link"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zašto? Jer djeca nisu odlučila doći na ovaj svijet. Roditelji sami odabiru roditeljstvo - i sve što ono uključuje - onog trenutka kada odluče imati djecu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Posao roditelja je brinuti se o svojoj djeci"</emphasis>, kaže Lisa. <emphasis>"To je odgovornost. Minimum je brinuti se o tjelesnim i financijskim potrebama djeteta, a razina iznad toga su emocionalne potrebe. O njima vode računa dobri roditelji. Ne volite svoju djecu i ne brinete se za njih ako očekujete da će vas slušati i činiti što poželite u odrasloj dobi."</emphasis></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zapravo, njezina poanta je da djeca ne duguju roditeljima samo zato što su roditelji 'brinuli se o njima'.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Ne dobivate trofej ako odgajate i brinete o svom djetetu. Cijeli argument 'krov nad glavom' manipulativan je, jer u teoriji, zar ne biste imali gdje živjeti bez obzira na to jeste li imali djecu? Dijete nije cimer bez naknade, već je vaše uzdržavanje i vaša odgovornost", </emphasis>rekla je Lisa, a cijeli video zaključila sljedećom porukom: <emphasis>"Djeca su ljudi i ne duguju vam ništa samo zato što ste se brinuli za njih."</emphasis></para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CNQofTehM4s/?utm_source=ig_web_copy_link"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>I dok su mnogi preplavili njezine komentare riječima podrške, neki su jasno i glasno podijelili svoje neslaganje.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Slažeš li se s njezinim mišljenjem ili ne, neporeciva je činjenica da od trenutka kada naša djeca uđu na ovaj svijet, gradimo odnos s njima. Možemo se samo nadati da je to vrsta posebnog odnosa koji ih motivira da ga žele nastaviti i kad odrastu. Zar ne?</para>

'Djeca ne duguju roditeljima ništa': Izjava mame izazvala raspravu - slažeš li se? Viralni video Jedna mama nedavno postala hit na TikToku jer je prozvala manipulativnu roditeljsku taktiku prethodnih generacija i potaknula mnoge na razmišljanje Nije teško reći da su roditelji milenijalci vjerojatno najsvjesnija generacija roditelja do sada. Mnogi od nas predani su nježnijem stilu roditeljstva nego što su to uspjeli pokazati naši roditelji, djedovi i bake - društvene mreže pune su stručnjaka za roditeljstvo i običnih roditelja koji redovito dijele svoja razmišljanja, emocije i strategije.Upravo tako je jedna mama nedavno postala hit na TikToku jer je prozvala manipulativnu roditeljsku taktiku prethodnih generacija i potaknula mnoge na razmišljanje.Lisa Pontius je 33-godišnja majka iz Južne Karoline koja često dijeli svoje roditeljske teorije i strategije na TikToku, ali jedan njezin video, pregledan više od pet milijuna puta, posebno je izazvao raspravu.'Djeca ne duguju roditeljima ništa'U videu se Lisa obraća kritikama koje je dobila jer je kao odrasla osoba postavila granice s vlastitom majkom. Naime, drugi su joj poručili da bi trebala biti "zahvalna" na svemu što je njezina majka učinila za nju tijekom života.I to je potpuno uobičajen eufemizam, zar ne? Međutim, Lisa se ne slaže, već govori: "Kad postanu punoljetna, djeca ne duguju roditeljima određenu vrstu odnosa, a ovisno o roditelju, možda im ne duguju ni poštovanje."Zašto? Jer djeca nisu odlučila doći na ovaj svijet. Roditelji sami odabiru roditeljstvo - i sve što ono uključuje - onog trenutka kada odluče imati djecu."Posao roditelja je brinuti se o svojoj djeci", kaže Lisa. "To je odgovornost. Minimum je brinuti se o tjelesnim i financijskim potrebama djeteta, a razina iznad toga su emocionalne potrebe. O njima vode računa dobri roditelji. Ne volite svoju djecu i ne brinete se za njih ako očekujete da će vas slušati i činiti što poželite u odrasloj dobi."Zapravo, njezina poanta je da djeca ne duguju roditeljima samo zato što su roditelji 'brinuli se o njima'."Ne dobivate trofej ako odgajate i brinete o svom djetetu. Cijeli argument 'krov nad glavom' manipulativan je, jer u teoriji, zar ne biste imali gdje živjeti bez obzira na to jeste li imali djecu? Dijete nije cimer bez naknade, već je vaše uzdržavanje i vaša odgovornost", rekla je Lisa, a cijeli video zaključila sljedećom porukom: "Djeca su ljudi i ne duguju vam ništa samo zato što ste se brinuli za njih."I dok su mnogi preplavili njezine komentare riječima podrške, neki su jasno i glasno podijelili svoje neslaganje.Slažeš li se s njezinim mišljenjem ili ne, neporeciva je činjenica da od trenutka kada naša djeca uđu na ovaj svijet, gradimo odnos s njima. Možemo se samo nadati da je to vrsta posebnog odnosa koji ih motivira da ga žele nastaviti i kad odrastu. Zar ne? 

'Djeca ne duguju roditeljima ništa': Izjava jedne mame izazvala veliku raspravu

'Djeca ne duguju roditeljima ništa': Izjava mame izazvala raspravu

jakob-owens-M0M-FR2iedk-unsplash.jpg

Viralni video

a.š.

'Djeca ne duguju roditeljima ništa': Izjava mame izazvala raspravu - slažeš li se?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sve što roditelji često žele je da se dobro naspavaju kako bi se mogli dobro brinuti za djecu, ali i obaviti sve što trebaju u danu, a kada imaju malu djecu, ovo je često nemoguće. Kada beba stigne u obitelj roditelji su često "bombardirani" savjetima sa svih strana, ako pak priznaju da spavaju s bebom mogli bi često biti osuđivani.</para><hmn:article id="1f31a6c2-cdbd-11eb-ae99-2e5a94c53239" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Naravno ono što je najvažnije i što svi stručnjaci naglašavaju je da uvijek treba razmišljati o sigurnosti djeteta i to je uvijek na prvom mjestu. No, također treba definirati što je to sigurnost i u koje mitove često nepotrebno vjerujemo.</para><heading2>Zajedničko spavanje je opasno</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sve dok se roditelji pridržavaju određenih sigurnosnih pravila, opasnosti povezane sa zajedničkim spavanjem mogu se ukloniti. Prema Sveučilištu Notre Dame, sigurno zajedničko spavanje znači staviti bebu uz krevet na zasebnu površinu (krevetić) i vrlo je važno paziti uzimaju li se lijekovi zbog kojih bi odrasle osobe mogle imati smanjenju reakciju dok spavaju.</para><hmn:image id="ea9cb1dc-f43f-11eb-b2b7-dea2a216223b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prema profesoru i autoru, Jamesu McKenni, istraživaču SIDS-a, zajedničko spavanje može potencijalno spasiti život. "Bebe daju signale na koje skrbnici trebaju reagirati i na njih odgovoriti. Spavajući pored djeteta, majka može potaknuti stabilnost disanja bebe. Ne postoji znanstvena potvrda koja kaže da je zajedničko spavanje loše ”, kaže on. "Nesreće se, naravno, događaju, a postoje čimbenici rizika, kao i u svemu", dodaje dalje.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Beba će postati ovisna o roditeljima</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Činjenica je da su bebe ovisne o roditeljima - još ne mogu hodati, pričati, oblačiti se niti se same hraniti. Također ne mogu regulirati svoje emocije niti mogu razumjeti što se događa kada mama "nestane". Neovisnost nije nešto što možemo povezati s bebama, radi se o biologiji, svaka beba treba i očekuje da će biti blizu svoje mame kako bi se osjećala sigurno, zaštićeno i smireno.</para><hmn:image id="1262ff3c-f440-11eb-afc5-360d3cceb68b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživanja pokazuju da kada se bebine potrebe zadovoljene na odgovarajući i dosljedan način, one razvijaju osjećaj sigurnosti koji im pomaže da se u budućnosti osjećaju samouvjereno, istražuju i socijaliziraju.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Zajedničko spavanje uništit će odnos roditelja</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prema Pinky McKay, konzultantici za dojenje i autorici knjiga o roditeljstvu, rođenje djeteta donijet će nove izazove u bračni odnos bez obzira gdje beba spava. Komunikacija i poštovanje ključevi su za sretnu vezu, a ne svađanja i vjerovanje da dijete utječe na vezu. Iscrpljenost može najviše utjecati na manjak seksualnog života te je zbog toga najbolje je da svatko spava tamo gdje će najbolje naspavati. Također, kako dalje kaže, važno je da roditelji pokažu kreativnost kako bi održali strast u svom životu, a to svakako može dodatno začiniti seks.</para><hmn:image id="28f39e96-f440-11eb-952e-360d3cceb68b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Svi moraju ići u isto vrijeme spavati</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ako mama želi ići spavati kada i beba, to je njezin izbor, ali zajedničko spavanje nije "sve ili ništa". Kako dalje kaže McKay, nije sigurno ostaviti bebu da sama spava u krevetu za odrasle, dijete treba zaspati u svom krevetiću, a mama ga može prebaciti kod sebe kako bi ga nahranila. Naravno, da mame uživaju u maženju i grljenju sa svojom bebom, a to može učiniti ujutro i staviti bebu u svoj krevet kako bi uživale.</para><hmn:image id="4a2489c2-f440-11eb-8f89-dea2a216223b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Zajedničko spavanje nikada neće prestati</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Roditelji se trebaju opustiti jer djeca sigurno neće htjeti uvijek dijeliti krevet sa svojim roditeljima. Važno je da roditelji prate dijete i odluče kada je vrijeme za odlazak u svoju sobu, a onda polako s ljubavlju krenu u taj proces.</para><hmn:image id="900474f2-f440-11eb-a061-dea2a216223b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/>

5 mitova o zajedničkom spavanju s djecom u koje trebamo prestati vjerovati Stvarnost i vjerovanja Zajedničko spavanje s djecom tema je oko koje se lome koplja i zbog toga su nastali mnogi mitovi Sve što roditelji često žele je da se dobro naspavaju kako bi se mogli dobro brinuti za djecu, ali i obaviti sve što trebaju u danu, a kada imaju malu djecu, ovo je često nemoguće. Kada beba stigne u obitelj roditelji su često "bombardirani" savjetima sa svih strana, ako pak priznaju da spavaju s bebom mogli bi često biti osuđivani.Naravno ono što je najvažnije i što svi stručnjaci naglašavaju je da uvijek treba razmišljati o sigurnosti djeteta i to je uvijek na prvom mjestu. No, također treba definirati što je to sigurnost i u koje mitove često nepotrebno vjerujemo.Zajedničko spavanje je opasnoSve dok se roditelji pridržavaju određenih sigurnosnih pravila, opasnosti povezane sa zajedničkim spavanjem mogu se ukloniti. Prema Sveučilištu Notre Dame, sigurno zajedničko spavanje znači staviti bebu uz krevet na zasebnu površinu (krevetić) i vrlo je važno paziti uzimaju li se lijekovi zbog kojih bi odrasle osobe mogle imati smanjenju reakciju dok spavaju.Prema profesoru i autoru, Jamesu McKenni, istraživaču SIDS-a, zajedničko spavanje može potencijalno spasiti život. "Bebe daju signale na koje skrbnici trebaju reagirati i na njih odgovoriti. Spavajući pored djeteta, majka može potaknuti stabilnost disanja bebe. Ne postoji znanstvena potvrda koja kaže da je zajedničko spavanje loše ”, kaže on. "Nesreće se, naravno, događaju, a postoje čimbenici rizika, kao i u svemu", dodaje dalje.Beba će postati ovisna o roditeljimaČinjenica je da su bebe ovisne o roditeljima - još ne mogu hodati, pričati, oblačiti se niti se same hraniti. Također ne mogu regulirati svoje emocije niti mogu razumjeti što se događa kada mama "nestane". Neovisnost nije nešto što možemo povezati s bebama, radi se o biologiji, svaka beba treba i očekuje da će biti blizu svoje mame kako bi se osjećala sigurno, zaštićeno i smireno.Istraživanja pokazuju da kada se bebine potrebe zadovoljene na odgovarajući i dosljedan način, one razvijaju osjećaj sigurnosti koji im pomaže da se u budućnosti osjećaju samouvjereno, istražuju i socijaliziraju.Zajedničko spavanje uništit će odnos roditeljaPrema Pinky McKay, konzultantici za dojenje i autorici knjiga o roditeljstvu, rođenje djeteta donijet će nove izazove u bračni odnos bez obzira gdje beba spava. Komunikacija i poštovanje ključevi su za sretnu vezu, a ne svađanja i vjerovanje da dijete utječe na vezu. Iscrpljenost može najviše utjecati na manjak seksualnog života te je zbog toga najbolje je da svatko spava tamo gdje će najbolje naspavati. Također, kako dalje kaže, važno je da roditelji pokažu kreativnost kako bi održali strast u svom životu, a to svakako može dodatno začiniti seks.Svi moraju ići u isto vrijeme spavatiAko mama želi ići spavati kada i beba, to je njezin izbor, ali zajedničko spavanje nije "sve ili ništa". Kako dalje kaže McKay, nije sigurno ostaviti bebu da sama spava u krevetu za odrasle, dijete treba zaspati u svom krevetiću, a mama ga može prebaciti kod sebe kako bi ga nahranila. Naravno, da mame uživaju u maženju i grljenju sa svojom bebom, a to može učiniti ujutro i staviti bebu u svoj krevet kako bi uživale.Zajedničko spavanje nikada neće prestatiRoditelji se trebaju opustiti jer djeca sigurno neće htjeti uvijek dijeliti krevet sa svojim roditeljima. Važno je da roditelji prate dijete i odluče kada je vrijeme za odlazak u svoju sobu, a onda polako s ljubavlju krenu u taj proces. 

5 mitova o zajedničkom spavanju s djecom u koje trebamo prestati vjerovati

profimedia-0090202363.jpg

Stvarnost i vjerovanja

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Roditelji nikada namjerno ne govore svojoj djeci stvari koje će ih povrijediti ili neke štetne rečenice, ali to se događa. Umorni su, moraju misliti na stotine stvari, a u njima se i stvara frustracija nakon što su već deset puta zamolili dijete da skloni tanjure ili pospremi cipele. Često u takvim situacijama roditelji nehotice izgovaraju rečenice koje su čuli u djetinjstvu i ne shvaćaju da neke od njih mogu negativno utjecati na dijete.</para><hmn:article id="69422626-7d8e-11eb-9a5e-021e9d398172" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"><hmn:presentation><width value="702" unit="px"/><depth value="187" unit="px"/></hmn:presentation></hmn:article><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Roditelji se trude najbolje što mogu, ali kao i u drugima situacijama u životu - ne uspiju. Zato je korisno znati i osvijestiti potencijalno štetne rečenice koje mogu imati negativan utjecaj na dječje živote. Na kraju, svi bismo trebali biti svjesniji koji učinak verbalna komunikacija ima na naš život.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nekoliko stručnjaka za <emphasis>HuffPost </emphasis>objasnilo koje su negativne rečenice najčešće i zašto bismo ih trebali izbaciti iz komunikacije. Također su naveli što bi roditelji mogli koristiti umjesto njih.</para><heading2>"To nije velika stvar"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Djeca često plaču ili su nesretna zbog stvari koje se odraslim ljudima čine stvarno nevažne. Dječji plač i cviljenje definitivno mogu roditeljima biti nejasniji, pogotovo kada je nešto završeno i misle da bi se dijete trebalo nositi sa situacijom, no važno je da ne umanjuju stvarne djetetove osjećaje i govore da "to nije više važno".</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ti mali problemi i emocije koje dolaze s njima zapravo su jako veliki za našu djecu. Kada umanjujemo njihove emocionalne odgovore na stvarne izazove, govorimo im da nije važno kako se osjećaju i da je glupo biti uplašen ili razočaran", objasnila je odgojiteljica i autorica Amy McCready.</para><hmn:image id="7b177d36-ef7d-11eb-894a-2a185eddab94" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U takvim trenucima važno je zastati i pokušati shvatiti stvari iz njihove perspektive. McCready preporučuje da se djetetu kažu rečenice poput: "Čini se da si stvarno prestrašen, frustriran ili razočaran. Trebamo li razgovarati o tome i smisliti što učiniti?". Na takav način roditelji pomažu djeci da prepoznaju svoje emocije (važan dio razvoja emocionalne inteligencije) i jasno im pokazuju da su tu za njih.</para><hmn:pagebreak/><heading2>"Nikad..." ili "Uvijek radiš..."</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Djeca imaju svoje obrasce ponašanja, ali reći da dijete "uvijek" ili "nikad" nešto čini jednostavno nije istina. (Zbog toga bračni savjetnici savjetuju klijentima da izbjegavaju riječ "nikad" sa svojim partnerima.) Korištenje općih izjava pokazatelj je da su roditelji prestali biti znatiželjni u vezi s tim što se određenom trenutku događa s djetetom, objašnjava Robbin McManne, osnivačica <emphasis>Parenting for Connection</emphasis>.</para><hmn:image id="9f985efe-ef7e-11eb-bca5-360d3cceb68b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Roditelj propušta priliku da ih nauči nešto i pokaže djetetu što može učiniti sljedeći put", kaže McManne. Važno je da se roditelji podsjete na vlastitu znatiželju odnosno da razmisle zašto se dijete u određenom trenutku ponaša na određen način. Fizičko povezivanje može pomoći pa se roditelj u tom trenutku može fizički približiti djetetu, a ne da govori iz druge sobe, a tako će biti i prisutan.</para><hmn:pagebreak/><heading2>"Tužan sam kada to radiš"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svakako, ovakve rečenice roditelji bi mogli lako izreći kada je dijete neposlušno, ali je važno postaviti granice i održavati ih bez uplitanja svojih osjećaja na ovakav način. To su osjećaji roditelja, a ne od djece. Osim toga djeca mogu iskorištavati ovaj način komunikacije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Kada djeca osjećaju da mogu odlučiti jesi li sretna, tužni ili bijesna, mogu sa zadovoljstvom iskoristiti priliku da i dalje pritišću određene točke. Pa čak i kad su izvan doma, ovaj način razmišljanja može naštetiti njihovim budućim odnosima i stvoriti kod njih želju da manipuliraju drugim ljudima kada to žele", kaže McCready.</para><hmn:image id="ab53d13a-ef86-11eb-abda-2a185eddab94" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Za roditelje je važno da postave granice na određen način. McCready savjetuje rečenice poput "Nije u redu da skačeš na kauču" ili "Bi li se radije tiho igrao ovdje ili otišao van?".</para><hmn:pagebreak/><heading2>"Trebao bi znati bolje od toga"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Kad kažeš nešto poput 'trebao bi znati bolje', ono što na kraju činiš je da stvaraš krivnju ili sram kod djeteta. To će kod djece stvoriti defenzivan položaj, zbog čega će manje slušati", rekao je McCready. To također utječe na njihovo samopouzdanje.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ako svojoj djeci kažemo da bi trebala znati bolje, a očito ne znaju, šaljemo poruke: Nezreo si ili glup da bi donio dobru odluku, a to ne želimo činiti", kaže dalje.</para><hmn:image id="5066d564-ef7d-11eb-a53b-360d3cceb68b" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>McCready predlože da se kaže nešto poput "Hmm, izgleda da ovdje imamo problem! Što možemo učiniti da to popravimo?". Cilj je usredotočiti se na rješenja, a ne na problem, tako da djeca vježbaju rješavanje problema i ispravljanje vlastitih pogrešaka te razmišljaju o načinima kako donijeti bolji izbor.</para><hmn:pagebreak/><heading2>"Pusti, ja ću to uraditi"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dok čekaš da dijete izvrši jednostavan zadatak koji naizgled traje zauvijek, mogao bi se pojaviti tvoj instinkt da samo preuzmeš situaciju i uradiš nešto umjesto njega. No, u tom trenutku je važno obuzdati se.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Tako poručujemo djeci da nisu sposobni nešto učiniti, pa se moramo uključiti. To je obeshrabrujuće, ali i frustrirajuće. Zamisli da si bila vrlo blizu tome da se odjeneš do kraja i samo ti je trebalo još nekoliko koraka, ali onda se tata ubaci i zaustavi te u tom pokušaju", kaže McCready.</para><hmn:image id="68e5d9c2-ef83-11eb-94bb-9e32e38b6047" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Umjesto toga daj djetetu dovoljno vremena da izvrši zadatak. Ili budi jasnija u tome zašto morate požuriti. Možeš mu pomoći kako bi se ubrzao u određenoj situaciji, ali uz objašnjenje da ćete zajedno poraditi na tome.</para>

5 štetnih rečenica koje roditelji govore svojoj djeci, a da nisu ni svjesni Tajne odgoja Važno je da roditelji izbace iz svakodnevnog govora neke štetne fraze, no za početak treba osvijestiti o kojim se rečenicama radi Roditelji nikada namjerno ne govore svojoj djeci stvari koje će ih povrijediti ili neke štetne rečenice, ali to se događa. Umorni su, moraju misliti na stotine stvari, a u njima se i stvara frustracija nakon što su već deset puta zamolili dijete da skloni tanjure ili pospremi cipele. Često u takvim situacijama roditelji nehotice izgovaraju rečenice koje su čuli u djetinjstvu i ne shvaćaju da neke od njih mogu negativno utjecati na dijete.Roditelji se trude najbolje što mogu, ali kao i u drugima situacijama u životu - ne uspiju. Zato je korisno znati i osvijestiti potencijalno štetne rečenice koje mogu imati negativan utjecaj na dječje živote. Na kraju, svi bismo trebali biti svjesniji koji učinak verbalna komunikacija ima na naš život.Nekoliko stručnjaka za HuffPost objasnilo koje su negativne rečenice najčešće i zašto bismo ih trebali izbaciti iz komunikacije. Također su naveli što bi roditelji mogli koristiti umjesto njih."To nije velika stvar"Djeca često plaču ili su nesretna zbog stvari koje se odraslim ljudima čine stvarno nevažne. Dječji plač i cviljenje definitivno mogu roditeljima biti nejasniji, pogotovo kada je nešto završeno i misle da bi se dijete trebalo nositi sa situacijom, no važno je da ne umanjuju stvarne djetetove osjećaje i govore da "to nije više važno"."Ti mali problemi i emocije koje dolaze s njima zapravo su jako veliki za našu djecu. Kada umanjujemo njihove emocionalne odgovore na stvarne izazove, govorimo im da nije važno kako se osjećaju i da je glupo biti uplašen ili razočaran", objasnila je odgojiteljica i autorica Amy McCready.U takvim trenucima važno je zastati i pokušati shvatiti stvari iz njihove perspektive. McCready preporučuje da se djetetu kažu rečenice poput: "Čini se da si stvarno prestrašen, frustriran ili razočaran. Trebamo li razgovarati o tome i smisliti što učiniti?". Na takav način roditelji pomažu djeci da prepoznaju svoje emocije (važan dio razvoja emocionalne inteligencije) i jasno im pokazuju da su tu za njih."Nikad..." ili "Uvijek radiš..."Djeca imaju svoje obrasce ponašanja, ali reći da dijete "uvijek" ili "nikad" nešto čini jednostavno nije istina. (Zbog toga bračni savjetnici savjetuju klijentima da izbjegavaju riječ "nikad" sa svojim partnerima.) Korištenje općih izjava pokazatelj je da su roditelji prestali biti znatiželjni u vezi s tim što se određenom trenutku događa s djetetom, objašnjava Robbin McManne, osnivačica Parenting for Connection."Roditelj propušta priliku da ih nauči nešto i pokaže djetetu što može učiniti sljedeći put", kaže McManne. Važno je da se roditelji podsjete na vlastitu znatiželju odnosno da razmisle zašto se dijete u određenom trenutku ponaša na određen način. Fizičko povezivanje može pomoći pa se roditelj u tom trenutku može fizički približiti djetetu, a ne da govori iz druge sobe, a tako će biti i prisutan."Tužan sam kada to radiš"Svakako, ovakve rečenice roditelji bi mogli lako izreći kada je dijete neposlušno, ali je važno postaviti granice i održavati ih bez uplitanja svojih osjećaja na ovakav način. To su osjećaji roditelja, a ne od djece. Osim toga djeca mogu iskorištavati ovaj način komunikacije."Kada djeca osjećaju da mogu odlučiti jesi li sretna, tužni ili bijesna, mogu sa zadovoljstvom iskoristiti priliku da i dalje pritišću određene točke. Pa čak i kad su izvan doma, ovaj način razmišljanja može naštetiti njihovim budućim odnosima i stvoriti kod njih želju da manipuliraju drugim ljudima kada to žele", kaže McCready.Za roditelje je važno da postave granice na određen način. McCready savjetuje rečenice poput "Nije u redu da skačeš na kauču" ili "Bi li se radije tiho igrao ovdje ili otišao van?"."Trebao bi znati bolje od toga""Kad kažeš nešto poput 'trebao bi znati bolje', ono što na kraju činiš je da stvaraš krivnju ili sram kod djeteta. To će kod djece stvoriti defenzivan položaj, zbog čega će manje slušati", rekao je McCready. To također utječe na njihovo samopouzdanje."Ako svojoj djeci kažemo da bi trebala znati bolje, a očito ne znaju, šaljemo poruke: Nezreo si ili glup da bi donio dobru odluku, a to ne želimo činiti", kaže dalje.McCready predlože da se kaže nešto poput "Hmm, izgleda da ovdje imamo problem! Što možemo učiniti da to popravimo?". Cilj je usredotočiti se na rješenja, a ne na problem, tako da djeca vježbaju rješavanje problema i ispravljanje vlastitih pogrešaka te razmišljaju o načinima kako donijeti bolji izbor."Pusti, ja ću to uraditi"Dok čekaš da dijete izvrši jednostavan zadatak koji naizgled traje zauvijek, mogao bi se pojaviti tvoj instinkt da samo preuzmeš situaciju i uradiš nešto umjesto njega. No, u tom trenutku je važno obuzdati se."Tako poručujemo djeci da nisu sposobni nešto učiniti, pa se moramo uključiti. To je obeshrabrujuće, ali i frustrirajuće. Zamisli da si bila vrlo blizu tome da se odjeneš do kraja i samo ti je trebalo još nekoliko koraka, ali onda se tata ubaci i zaustavi te u tom pokušaju", kaže McCready.Umjesto toga daj djetetu dovoljno vremena da izvrši zadatak. Ili budi jasnija u tome zašto morate požuriti. Možeš mu pomoći kako bi se ubrzao u određenoj situaciji, ali uz objašnjenje da ćete zajedno poraditi na tome. 

5 štetnih rečenica koje roditelji govore svojoj djeci

5 štetnih rečenica koje roditelji govore svojoj djeci, a da nisu ni svjesni

bermix-studio-0bCLKSE1GY8-unsplash.jpg

Tajne odgoja

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svaki roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno, ali riječ "uspjeh" različitim ljudima može značiti različite stvari. Općenito, odnosi se na ostvarivanje uspjeha i postizanje pozitivnih rezultata u onome što radimo. Uspjeh svake osobe ovisi o različitim faktorima i okolnostima. Ipak, istraživanja sugeriraju da rano djetinjstvo uspješnih ljudi ima neke zajedničke faktore.</para><hmn:article id="69422626-7d8e-11eb-9a5e-021e9d398172" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"><hmn:presentation><width value="790" unit="px"/><depth value="187" unit="px"/></hmn:presentation></hmn:article><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Stručnjaci i znanstvenici već desetljećima rade različita istraživanja i došli su do određenih zaključaka koji mogu pomoći roditeljima u odgoju djece, ali i da djeca pronađu ono u čemu će kasnije uživati u život te biti zadovoljni i uspješni. Ovaj popis nema puno točaka, ali može biti dobro polazište za svakog roditelja.</para><heading2>Nježan i odgovoran roditelj koji prihvaća</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sveučilište Harvard davne 1938. započelo je istraživanje kako bi pronašao tajne odgoja uspješnih ljudi. U prvoj takvoj studiji tijekom sljedećih sedamdeset godina praćeno je 268 muškarca koji su bili studenti na ovom Sveučilištu, uključujući John F. Kennedyja. Zabilježeno je njihovo fizičko i emocionalno zdravlje i analizirani su njihovi uspjesi ili izostanak istih. Istraživači su došli do jednog jasnog zaključka: Odnosi su tajna sretnog i uspješnog života. Imati djetinjstvo u kojem se dijete osjeća prihvaćeno i njegovano jedan su od najboljih prediktora uspjeha, dobrobiti i životnog zadovoljstva u odrasloj dobi.</para><hmn:image id="14232c60-e94c-11eb-9fb2-e2e8762bbeeb" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uz to, ljudski mozak jako ovisi o iskustvu. Arhitektura mozga oblikovana je životnim iskustvima i interakcijama. Život s toplim i zainteresiranim roditeljima postavlja temelje budućem mentalnom zdravlju. Sjećanja na sretno djetinjstvo izvor su snage za cijeli život. Stoga je najbolji način odgoja uspješne djece postati topao, odgovoran roditelj koji prihvaća dijete te njegovati blizak odnos.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Upravljanje emocijama</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prepoznavanje i upravljanje vlastitim emocijama presudno je za postizanje uspjeha i sreće na ovom svijetu. Upravljanje emocijama nije vještina s kojom smo rođeni. Za roditelje je ključno naučiti svoju djecu kako prepoznati i kontrolirati osjećaje.</para><hmn:image id="86ea6fe2-e94c-11eb-9d99-0e14af522180" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>No, ovo nije jednostavno kao što je igranje i vježbanje. Djeca se nauče regulirati emocije prvenstveno promatrajući roditelje i gledajući kako oni reagiraju. Ako smo uzrujani i vičemo na svoju djecu svaki put kada se loše ponašaju, ne možemo očekivati ​​da će naša djeca moći ostati mirna kad se uznemire. Mnogi od nas su odgajani uz prijekore ili vikanje ako smo učinili nešto loše, a onda kontroliranje emocija nije nešto u čemu smo dobri. Dakle, ako želimo da dijete bude uspješno u životu, prije svega je važno da nauči regulirati svoje emocije jer roditelji trebaju biti uzor. Tada će dijete znati kako se radi.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Djeca trebaju naučiti donositi odluke</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svaki roditelj želi zaštititi svoju djecu, ali kontroliranje ili 'helikopter roditeljstvo' može loše utjecati na djetetov razvoj. Donošenje zdravih odluka zahtijeva praksu koja može proizaći samo iz iskustva.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Roditelji trebaju djeci dati mogućnost izbora kada se radi o različitim stvarima kako bi naučila birati. Umjesto da ih prisiljavamo da nešto čine, trebamo ih voditi. No, ako djeca uporno žele naučiti nešto na svoj način, neka trpe posljedice. Iskustvo je najučinkovitiji način da naučimo donosimo odluke. Autonomija također djetetu omogućuje stjecanje samopouzdanja.</para><hmn:image id="60fb32bc-e94c-11eb-ba3b-e2e8762bbeeb" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Također osoba ne može uspjeti bez obzira na to koliko je dobro opremljena ako ne želi uspjeti. Osobu treba motivirati da postigne više u onome što radi. Osim učenja kako dobro izabrati, sloboda izbora također je presudan motivator, posebno u školi. Ako djeca ne smiju sama donositi odluke, izgubit će motivaciju. Sposobnost djeteta da se sam motivira za učenje i postizanje cilja oslanja se na mogućnosti izbora. </para><hmn:pagebreak/><heading2>Izazovi su važni za razvoj djeteta</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Djeca su motivirana da teže ciljevima koje mogu postići. Potreban je napor da bi se održala motivacija, ali važno je znati da je uspjeh moguć.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zadatak će djetetu postati nezanimljiv kada je prelagan, ali i pretežak. Važno je djeci ponuditi izazove u okviru trenutnih mogućnosti i važno im je pružiti brzu povratnu informaciju kako bi nastavili dalje raditi. </para><hmn:image id="95612e9e-e94c-11eb-9f26-e2e8762bbeeb" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>U slučaju da im je škola prelagana, možeš im pomoći da pronađu dodatne materijale za učenje. Ako su školski zadaci previše izazovni za trenutnu razinu djeteta, surađuj sa školom ili potraži nastavnika koji će mu pomoći.</para><hmn:pagebreak/><heading2>Djecu trebaju motivirati kroz vrijednosti</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nije svaka motivacija ista, a nagrade i kazne samo stvaraju vanjsku motivaciju, što nije dobro dugoročno rješenje. Možda ćemo uspjeti prisiliti djecu da rade ono što želimo dok su mala koristeći nagrade i kazne. Ali ako im se ne sviđa učenje ili škola, na kraju će prestati raditi ili će u tome biti loši. Da bismo djeci pomogli da razviju unutarnju motivaciju, objasni svoje vrijednosti i zašto je učenje važno. Odlazak u školu i učenje ne bi trebalo biti samo dobivanje dobrih ocjena. Riječ je o stjecanju znanja i odrastanju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Samo ako djeca uživaju u učenju, bit će im motivirana za uspjeh i uživanje u tome. Stoga nastoj motivirati svoje dijete da uči i da uživa u učenju.</para><hmn:image id="d9638be6-e94c-11eb-b445-e2e8762bbeeb" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/>

San svakog roditelja - Kako odgojiti uspješno dijete? Prema stručnjacima Što je uspjeh svatko treba odlučiti za sebe, ali odgojiti dijete koje će biti uspješno u onom što ga zanima je san svakog roditelja Svaki roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno, ali riječ "uspjeh" različitim ljudima može značiti različite stvari. Općenito, odnosi se na ostvarivanje uspjeha i postizanje pozitivnih rezultata u onome što radimo. Uspjeh svake osobe ovisi o različitim faktorima i okolnostima. Ipak, istraživanja sugeriraju da rano djetinjstvo uspješnih ljudi ima neke zajedničke faktore.Stručnjaci i znanstvenici već desetljećima rade različita istraživanja i došli su do određenih zaključaka koji mogu pomoći roditeljima u odgoju djece, ali i da djeca pronađu ono u čemu će kasnije uživati u život te biti zadovoljni i uspješni. Ovaj popis nema puno točaka, ali može biti dobro polazište za svakog roditelja.Nježan i odgovoran roditelj koji prihvaćaSveučilište Harvard davne 1938. započelo je istraživanje kako bi pronašao tajne odgoja uspješnih ljudi. U prvoj takvoj studiji tijekom sljedećih sedamdeset godina praćeno je 268 muškarca koji su bili studenti na ovom Sveučilištu, uključujući John F. Kennedyja. Zabilježeno je njihovo fizičko i emocionalno zdravlje i analizirani su njihovi uspjesi ili izostanak istih. Istraživači su došli do jednog jasnog zaključka: Odnosi su tajna sretnog i uspješnog života. Imati djetinjstvo u kojem se dijete osjeća prihvaćeno i njegovano jedan su od najboljih prediktora uspjeha, dobrobiti i životnog zadovoljstva u odrasloj dobi.Uz to, ljudski mozak jako ovisi o iskustvu. Arhitektura mozga oblikovana je životnim iskustvima i interakcijama. Život s toplim i zainteresiranim roditeljima postavlja temelje budućem mentalnom zdravlju. Sjećanja na sretno djetinjstvo izvor su snage za cijeli život. Stoga je najbolji način odgoja uspješne djece postati topao, odgovoran roditelj koji prihvaća dijete te njegovati blizak odnos.Upravljanje emocijamaPrepoznavanje i upravljanje vlastitim emocijama presudno je za postizanje uspjeha i sreće na ovom svijetu. Upravljanje emocijama nije vještina s kojom smo rođeni. Za roditelje je ključno naučiti svoju djecu kako prepoznati i kontrolirati osjećaje.No, ovo nije jednostavno kao što je igranje i vježbanje. Djeca se nauče regulirati emocije prvenstveno promatrajući roditelje i gledajući kako oni reagiraju. Ako smo uzrujani i vičemo na svoju djecu svaki put kada se loše ponašaju, ne možemo očekivati ​​da će naša djeca moći ostati mirna kad se uznemire. Mnogi od nas su odgajani uz prijekore ili vikanje ako smo učinili nešto loše,  a onda kontroliranje emocija nije nešto u čemu smo dobri. Dakle, ako želimo da dijete bude uspješno u životu, prije svega je važno da nauči regulirati svoje emocije jer roditelji trebaju biti uzor. Tada će dijete znati kako se radi.Djeca trebaju naučiti donositi odlukeSvaki roditelj želi zaštititi svoju djecu, ali kontroliranje ili 'helikopter roditeljstvo' može loše utjecati na djetetov razvoj. Donošenje zdravih odluka zahtijeva praksu koja može proizaći samo iz iskustva.Roditelji trebaju djeci dati mogućnost izbora kada se radi o različitim stvarima kako bi naučila birati. Umjesto da ih prisiljavamo da nešto čine, trebamo ih voditi. No, ako djeca uporno žele naučiti nešto na svoj način, neka trpe posljedice. Iskustvo je najučinkovitiji način da naučimo donosimo odluke. Autonomija također djetetu omogućuje stjecanje samopouzdanja.Također osoba ne može uspjeti bez obzira na to koliko je dobro opremljena ako ne želi uspjeti. Osobu treba motivirati da postigne više u onome što radi. Osim učenja kako dobro izabrati, sloboda izbora također je presudan motivator, posebno u školi. Ako djeca ne smiju sama donositi odluke, izgubit će motivaciju. Sposobnost djeteta da se sam motivira za učenje i postizanje cilja oslanja se na mogućnosti izbora. Izazovi su važni za razvoj djetetaDjeca su motivirana da teže ciljevima koje mogu postići. Potreban je napor da bi se održala motivacija, ali važno je znati da je uspjeh moguć.Zadatak će djetetu postati nezanimljiv kada je prelagan, ali i pretežak. Važno je djeci ponuditi izazove u okviru trenutnih mogućnosti i važno im je pružiti brzu povratnu informaciju kako bi nastavili dalje raditi. U slučaju da im je škola prelagana, možeš im pomoći da pronađu dodatne materijale za učenje. Ako su školski zadaci previše izazovni za trenutnu razinu djeteta, surađuj sa školom ili potraži nastavnika koji će mu pomoći.Djecu trebaju motivirati kroz vrijednostiNije svaka motivacija ista, a nagrade i kazne samo stvaraju vanjsku motivaciju, što nije dobro dugoročno rješenje. Možda ćemo uspjeti prisiliti djecu da rade ono što želimo dok su mala koristeći nagrade i kazne. Ali ako im se ne sviđa učenje ili škola, na kraju će prestati raditi ili će u tome biti loši. Da bismo djeci pomogli da razviju unutarnju motivaciju, objasni svoje vrijednosti i zašto je učenje važno. Odlazak u školu i učenje ne bi trebalo biti samo dobivanje dobrih ocjena. Riječ je o stjecanju znanja i odrastanju.Samo ako djeca uživaju u učenju, bit će im motivirana za uspjeh i uživanje u tome. Stoga nastoj motivirati svoje dijete da uči i da uživa u učenju. 

Savjeti kako odgojiti uspješno dijete?

San svakog roditelja - Kako odgojiti uspješno dijete?

ben-white-4K2lIP0zc_k-unsplash.jpg

Prema stručnjacima

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zagrljaji su univerzalni, puni nježnosti, ali su individualni za ljude koji ih daju i primaju. Svaka beba prepoznaje zagrljaj svojih roditelja. Jezik ljubavi bez riječi, ispunjava iskonsku potrebu da pripadamo i budemo sigurni, taj zagrljaj oboje čini sretnijima stvarajući snažnu vezu.</para><hmn:article id="1f31a6c2-cdbd-11eb-ae99-2e5a94c53239" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Bebe znaju tko ih drži</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zagrljaj za bebu ima posebno opuštajući učinak, a osjećaju vrstu zagrljaja i tko ih grli. Mjereći otkucaje srca, istraživači sa Sveučilišta Toho u Tokiju proučavali su djecu do godinu dana i uspjeli utvrditi da beba zna razliku između zagrljaja koji je mekani i ugodni zbog kojih osjećaju olakšanje, udobnost i naklonost nasuprot tome kada ih se drži za hranjenje ili ih se nosi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Istraživači su također uspjeli utvrditi da beba zna razliku između onoga tko ih drži - roditelja ili neznanca. Podaci prikupljeni u ovoj studiji pomogli da se shvati kako malene bebe doživljavaju veliki svijet.</para><heading2>Kako zagrljaji opuštaju bebu?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Autonomni živčani sustav podijeljen u dvije grane koje rade na suprotne načine kako bi regulirale mnoge funkcije i dijelove našeg tijela. Simpatički živčani sustav zaštitni je i evolucijski - priprema tijelo za "borbu ili bijeg" tijekom potencijalno opasne ili stresne situacije, između ostalog povećavajući puls i disanje. Parasimpatički živčani sustav obnavlja i smiruje - u osnovi radi suprotno, smiruje disanje i otkucaje srca. Puls se može povećati ili smanjiti, ovisno o tome koji dio sustava je aktiviran, piše <emphasis>Motherly</emphasis>.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bebe mogu razlikovati između mekog ili čvrstog zagrljaja ili samo kada ih netko drži jer imaju receptore na koži od sedmog tjedna u maternici, što im omogućuje da osjete razlike u pritisku. Zagrljaji mogu povećati ili smanjiti puls bebe, ovisno o tome koliko su stare, tko ih grli i kakav zagrljaj dobivaju - sve to stimulira živčani sustav.</para><hmn:image id="5160d346-defe-11eb-bbee-9e92dc02dfd5" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><heading2>Mamin zagrljaj opušta</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mamin zagrljaj kod beba starijih od četiri mjeseca potiče sazrijevanje živčanog sustava, te smanjuje njihov puls i opušta ih. S druge strane, zagrljaj neznanca može im povećati broj otkucaja srca, vjerojatno zbog stresa jer ih drže neka nova osoba i onda se aktivira živčani sustav. No, kod beba mlađih od četiri mjeseca zagrljaji nisu nužno opuštajući. Iako novorođenčad razlikuje lice mame i neznanca i tko ih grli, njihov živčani sustav još se nije razvio pa se još ne mogu u potpunosti smiriti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada roditelji grle bebu smanjuju se otkucaji srca, ali ti zagrljaji pomažu da se lakše razvija bebin mozak jer osigurava zdrav emocionalni i kognitivni razvoj koji postavlja temelje za čvršće odnose kasnije u životu. Osim toga, grljenje pomaže djetetu da bude zdravije. Opušta se i smanjuje se razina hormona stresa koji može oslabiti živčani sustav. </para>

Srce prepoznaje: Bebe razlikuju zagrljaje roditelja i nepoznatih ljudi Dječji svijet Svaka mama zna što za nju znači kada zagrli svoje dijete, ali jesi li se ikada zapitala kako se osjeća beba? Znaju li bebe što znači zagrljaj?  Zagrljaji su univerzalni, puni nježnosti, ali su individualni za ljude koji ih daju i primaju. Svaka beba prepoznaje zagrljaj svojih roditelja. Jezik ljubavi bez riječi, ispunjava iskonsku potrebu da pripadamo i budemo sigurni, taj zagrljaj oboje čini sretnijima stvarajući snažnu vezu.Bebe znaju tko ih držiZagrljaj za bebu ima posebno opuštajući učinak, a osjećaju vrstu zagrljaja i tko ih grli. Mjereći otkucaje srca, istraživači sa Sveučilišta Toho u Tokiju proučavali su djecu do godinu dana i uspjeli utvrditi da beba zna razliku između zagrljaja koji je mekani i ugodni zbog kojih osjećaju olakšanje, udobnost i naklonost nasuprot tome kada ih se drži za hranjenje ili ih se nosi.Istraživači su također uspjeli utvrditi da beba zna razliku između onoga tko ih drži - roditelja ili neznanca. Podaci prikupljeni u ovoj studiji pomogli da se shvati kako malene bebe doživljavaju veliki svijet.Kako zagrljaji opuštaju bebu?Autonomni živčani sustav podijeljen u dvije grane koje rade na suprotne načine kako bi regulirale mnoge funkcije i dijelove našeg tijela. Simpatički živčani sustav zaštitni je i evolucijski - priprema tijelo za "borbu ili bijeg" tijekom potencijalno opasne ili stresne situacije, između ostalog povećavajući puls i disanje. Parasimpatički živčani sustav obnavlja i smiruje - u osnovi radi suprotno, smiruje disanje i otkucaje srca. Puls se može povećati ili smanjiti, ovisno o tome koji dio sustava je aktiviran, piše Motherly.Bebe mogu razlikovati između mekog ili čvrstog zagrljaja ili samo kada ih netko drži jer imaju receptore na koži od sedmog tjedna u maternici, što im omogućuje da osjete razlike u pritisku. Zagrljaji mogu povećati ili smanjiti puls bebe, ovisno o tome koliko su stare, tko ih grli i kakav zagrljaj dobivaju - sve to stimulira živčani sustav.Mamin zagrljaj opuštaMamin zagrljaj kod beba starijih od četiri mjeseca potiče sazrijevanje živčanog sustava, te smanjuje njihov puls i opušta ih. S druge strane, zagrljaj neznanca može im povećati broj otkucaja srca, vjerojatno zbog stresa jer ih drže neka nova osoba i onda se aktivira živčani sustav. No, kod beba mlađih od četiri mjeseca zagrljaji nisu nužno opuštajući. Iako novorođenčad razlikuje lice mame i neznanca i tko ih grli, njihov živčani sustav još se nije razvio pa se još ne mogu u potpunosti smiriti.Kada roditelji grle bebu smanjuju se otkucaji srca, ali ti zagrljaji pomažu da se lakše razvija bebin mozak jer osigurava zdrav emocionalni i kognitivni razvoj koji postavlja temelje za čvršće odnose kasnije u životu. Osim toga, grljenje pomaže djetetu da bude zdravije. Opušta se i smanjuje se razina hormona stresa koji može oslabiti živčani sustav.  

Srce prepoznaje: Bebe razlikuju zagrljaj roditelja i nepoznatih ljudi

profimedia-0295981938.jpg

Dječji svijet

Srce prepoznaje: Bebe razlikuju zagrljaje roditelja i nepoznatih ljudi

<para>Roditeljstvo nije nimalo lak zadatak. Jedna <ulink url="https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1877042816313970">studija</ulink> čak pokazuje da roditeljske pogreške, poput pretjerane zaštite, izravno utječu na ponašanje djece, čak i kasnije u životu.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:article id="cf98e3e4-3f43-11eb-b9a4-7a2ff7d22f84" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para>I dok roditeljstvo zahtijeva predanost, još uvijek se mogu dogoditi neke nesvjesne pogreške koje će odjeknuti kasnije u životu.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Nema sumnje da se roditelji trude svim silama pružiti sve za svoju djecu. Međutim, postoje određene nesvjesne stvari koje mogu kasnije rezultirati lošim posljedicama. A neke od njih su toliko suptilne, da nije loše znati za njih unaprijed. Bolje spriječiti nego liječiti, zar ne?<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:pagebreak/><heading2>Čuvati dijete u stalnoj zoni komfora</heading2><para>Nije iznenađenje da roditelji vole da njihovoj djeci bude ugodno. Roditelji će često donositi odluke kako bi djeca ostala sigurna, čak i u situacijama kada je dobro da dijete iskusi probleme kako bi postalo samoodrživo i samodostatno. Osiguravanje da je tvoje dijete uvijek naviklo biti u svojoj zoni udobnosti može rezultirati odraslom osobom koja se boji donositi vlastite odluke ili riskirati, što bi moglo biti važno za njegovu/njezinu karijeru kasnije u životu, ali i druge važne odluke u području ljubavi, prijateljstva i života općenito.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:image id="466390dc-d8b4-11eb-9836-32b83090651d" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Ne držati se svojih riječi i obećanja</heading2><para><ulink url="https://www.eva.mpg.de/documents/Elsevier/Kanngiesser_Young_JExpChildPsych_2017_2408131.pdf">Studija</ulink> je otkrila da se djeca osjećaju da se trebaju držati svojih obećanja. Očekuju i da će drugi ispuniti svoja obećanja. Imajući to u vidu, postoje situacije u kojima roditelji djetetu obećavaju nagrade ili postupke koji se ne drže. To može rezultirati djetetom koje misli da se mama ili tata ponašaju zaboravno, nedosljedno ili da ih jednostavno nije briga.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>I upravo ta neodržana obećanja mogu stvoriti odraslu osobu koja ima problema s povjerenjem ili je sklona usredotočiti se na sigurna neposredna zadovoljstva, a ne na čekanje dugoročnih nagrada.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:image id="6e24ba74-d8b4-11eb-b58c-5636de9b2431" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Ne poticati znatiželju</heading2><para>Djeca su željna učenja. Za dijete je svijet mjesto koje treba otkriti, a sama priroda će pokrenuti mnoga pitanja. Oni kojima će prvo postaviti pitanja su, naravno, roditelji. Ali, nažalost, ponekad, zbog lude svakodnevne rutine, odgovor na pitanje poput: <emphasis>"Zašto kiša pada?" </emphasis>vrlo često je nešto poput:<emphasis> "To je jednostavno tako."</emphasis><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Ovakav bi odgovor mogao zvučati poput presijecanja dječje znatiželje i može ga obeshrabriti da se prepusti kritičkom razmišljanju. Kasnije u životu to bi moglo rezultirati odraslom osobom koju ne zanimaju znanost ili razumijevanje kako stvari funkcioniraju.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/eM7HPhtLH7z6PbvRJG/giphy.gif" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Ne ispričavati se</heading2><para>Ako si roditelj, vjerojatno si barem jednom planula na svoju djecu u trenutku stresa ili pretjerala u situaciji koja je bila jednostavna. U ovakvim slučajevima važno je odvojiti trenutak da se smiriš i iskreno ispričaš. Udahni i razgovaraj s djetetom, objasni zašto si pogriješila. Daj primjer priznajući njihove osjećaje i govoreći im da ti je žao.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Ako to ne učiniš kad očito pogriješiš, može se stvoriti slika nekoga kome nije stalo do tuđih osjećaja ili tko ne priznaje pogreške. To bi moglo rezultirati odraslom osobom koja zanemaruje osjećaje drugih i neće se brinuti za ponovno uspostavljanje značajnih odnosa (iako su možda pogrešni).<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/rl3FXfEFNaBlS/giphy.gif" align="center" width="532" depth="299"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Potiskivati dječje emocije</heading2><para>Ono što bi roditelji trebali razumjeti jest da je korištenje discipline kako bi se osiguralo dobro ponašanje djece jedna, a potiskivanje njihovih osjećaja sasvim druga stvar. Roditelji bi također trebali izbjegavati minimalizirati djetetove emocije govoreći stvari poput:<emphasis> "Veliki dečki ne plaču"</emphasis> ili <emphasis>"Nemoj biti dramatična" </emphasis>itd. Prekor dječjih emocija može utjecati na kognitivne funkcije, poput pamćenja. Da bi odgojila zdravu odraslu osobu, uvijek pazi da to ne potiskuješ, već da radije razumiješ (ili pokušaš razumjeti) njihove osjećaje.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:image id="4fa5e20a-d8b7-11eb-8c71-a2a9f40564fd" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Ne prihvaćati dječje misli</heading2><para>Neki roditelji svaku svađu ili zahtjev završavaju s <emphasis>"jer sam ja tako rekao/la"</emphasis>. Neće priznati mišljenje svog djeteta o pitanju koja ih uključuju. Roditelji bi trebali zapamtiti da je davanje djeci glasa za izražavanje mišljenja način na koji se mogu osjećati osnaženo i odgovorno za vlastite odluke. Ako to zanemariš, jednom kad dijete postane odrasla osoba, može se suzdržavati od izražavanja svog mišljenja ili osjećati kao da nema ništa važno za dodati.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/3o6Yg3X7yS0anKUDf2/giphy.gif" align="center" width="530" depth="298"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Uvijek sve omogućiti djetetu</heading2><para>Ako tvoje dijete kaže da želi igračku, a dar je gotovo uvijek siguran, velika je vjerojatnost da je razmaženo. Omgoćiti djetetu baš sve što želi može mu dati poruku da stvari dolaze lako i da ne zahtijevaju naporan rad. To vrijedi i za nagrađivanje obavljanja kućanskih poslova. Čineći ovu pogrešku, roditelji bi mogli odgojiti odraslu osobu koja stvari uzima zdravo za gotovo ili koja se ne trudi da bilo što dobije jer očekuje stvari na pladnju.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/Cipj5jNsyTcxG/giphy.gif" width="488" depth="283" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Poticati neprimjereno ponašanje</heading2><para>Pretpostavimo da kao roditelj vidiš svoje dijete kako se ruga drugom djetetu. Što ćeš napraviti? Neki bi povukli sina/kćer u stranu i zahtijevali da se ispričaju drugom djetetu što su zlobni, ali i objasnili djetetu zašto to nije u redu. Drugi bi se tome smijali i dopustili da se situacija nastavi kao da će dijete samo shvatiti stvari ili da će djeca to sama između sebe riješiti.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para>Loša stvar ove pogreške je što će dijete shvatiti da je roditelj u redu s tom vrstom ponašanja i nastavit će to činiti sami jer njihovi postupci nisu bili ukoreni. To bi moglo rezultirati odraslom osobom koja je neodgovorna prema svojim postupcima ili odobrava loše ponašanje drugih ljudi.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><hmn:image id="ce437de8-d8b7-11eb-ab65-32b83090651d" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Govoriti riječ 'ne' kao odgovor na gotovo sve</heading2><para>S druge strane, neki roditelji mogu biti pretjerano restriktivni. Osobine nekih roditelja mogu uključivati "ne" kao odgovor na mnoge dječje tvrdnje. Iako je važno poštivati pravila i dobro se ponašati, reći "ne" većini ideja i želja može se odraziti na dijete koje će odrasti ili se osjećati emocionalno odbačeno ili se željeti suzdržati da u strahu ne kaže roditeljima informacije o vlastitom životu u straha od odbijanja.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/3o7TKwmnDgQb5jemjK/giphy.gif" width="472" depth="325" align="center"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>Biti loš primjer djetetu</heading2><para>Djeca će lako naučiti ono što ih uče odrasli. To se odnosi na stvari povezane sa socijalnim učenjem, različitim vještinama, činjenjem dobrih djela i loših stvari. Ako je roditelj navikao imati bahati stav prema drugim ljudima, loše se ponašati prema drugima ili koristiti psovke često, velika je vjerojatnost da će njihova djeca shvatiti da je takva vrsta ponašanja prihvatljiva i oponašati ih. Da se roditelji u budućnosti ne bi suočili s ovom vrstom lošeg ponašanja, trebali bi biti primjer svojoj djeci i uvijek promišljati o svom ponašanju i kako ono utječe na dijete, svjesno ili nesvjesno.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/fjgajZvw01E0E/giphy.gif" width="456" depth="342" align="center"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

10 roditeljskih pogrešaka koje ti se mogu obiti o glavu nekoliko godina kasnije Bolje spriječiti nego liječiti Nema sumnje da se roditelji trude svim silama pružiti sve za svoju djecu. Ipak, i u najboljim namjerama ponekad postoje određene nesvjesne stvari koje kasnije mogu rezultirati lošim posljedicama Roditeljstvo nije nimalo lak zadatak. Jedna studija čak pokazuje da roditeljske pogreške, poput pretjerane zaštite, izravno utječu na ponašanje djece, čak i kasnije u životu.I dok roditeljstvo zahtijeva predanost, još uvijek se mogu dogoditi neke nesvjesne pogreške koje će odjeknuti kasnije u životu.Nema sumnje da se roditelji trude svim silama pružiti sve za svoju djecu. Međutim, postoje određene nesvjesne stvari koje mogu kasnije rezultirati lošim posljedicama. A neke od njih su toliko suptilne, da nije loše znati za njih unaprijed. Bolje spriječiti nego liječiti, zar ne?Čuvati dijete u stalnoj zoni komforaNije iznenađenje da roditelji vole da njihovoj djeci bude ugodno. Roditelji će često donositi odluke kako bi djeca ostala sigurna, čak i u situacijama kada je dobro da dijete iskusi probleme kako bi postalo samoodrživo i samodostatno. Osiguravanje da je tvoje dijete uvijek naviklo biti u svojoj zoni udobnosti može rezultirati odraslom osobom koja se boji donositi vlastite odluke ili riskirati, što bi moglo biti važno za njegovu/njezinu karijeru kasnije u životu, ali i druge važne odluke u području ljubavi, prijateljstva i života općenito.Ne držati se svojih riječi i obećanjaStudija je otkrila da se djeca osjećaju da se trebaju držati svojih obećanja. Očekuju i da će drugi ispuniti svoja obećanja. Imajući to u vidu, postoje situacije u kojima roditelji djetetu obećavaju nagrade ili postupke koji se ne drže. To može rezultirati djetetom koje misli da se mama ili tata ponašaju zaboravno, nedosljedno ili da ih jednostavno nije briga.I upravo ta neodržana obećanja mogu stvoriti odraslu osobu koja ima problema s povjerenjem ili je sklona usredotočiti se na sigurna neposredna zadovoljstva, a ne na čekanje dugoročnih nagrada.Ne poticati znatiželjuDjeca su željna učenja. Za dijete je svijet mjesto koje treba otkriti, a sama priroda će pokrenuti mnoga pitanja. Oni kojima će prvo postaviti pitanja su, naravno, roditelji. Ali, nažalost, ponekad, zbog lude svakodnevne rutine, odgovor na pitanje poput: "Zašto kiša pada?" vrlo često je nešto poput: "To je jednostavno tako."Ovakav bi odgovor mogao zvučati poput presijecanja dječje znatiželje i može ga obeshrabriti da se prepusti kritičkom razmišljanju. Kasnije u životu to bi moglo rezultirati odraslom osobom koju ne zanimaju znanost ili razumijevanje kako stvari funkcioniraju.Ne ispričavati seAko si roditelj, vjerojatno si barem jednom planula na svoju djecu u trenutku stresa ili pretjerala u situaciji koja je bila jednostavna. U ovakvim slučajevima važno je odvojiti trenutak da se smiriš i iskreno ispričaš. Udahni i razgovaraj s djetetom, objasni zašto si pogriješila. Daj primjer priznajući njihove osjećaje i govoreći im da ti je žao.Ako to ne učiniš kad očito pogriješiš, može se stvoriti slika nekoga kome nije stalo do tuđih osjećaja ili tko ne priznaje pogreške. To bi moglo rezultirati odraslom osobom koja zanemaruje osjećaje drugih i neće se brinuti za ponovno uspostavljanje značajnih odnosa (iako su možda pogrešni).Potiskivati dječje emocijeOno što bi roditelji trebali razumjeti jest da je korištenje discipline kako bi se osiguralo dobro ponašanje djece jedna, a potiskivanje njihovih osjećaja sasvim druga stvar. Roditelji bi također trebali izbjegavati minimalizirati djetetove emocije govoreći stvari poput: "Veliki dečki ne plaču" ili "Nemoj biti dramatična" itd. Prekor dječjih emocija može utjecati na kognitivne funkcije, poput pamćenja. Da bi odgojila zdravu odraslu osobu, uvijek pazi da to ne potiskuješ, već da radije razumiješ (ili pokušaš razumjeti) njihove osjećaje.Ne prihvaćati dječje misliNeki roditelji svaku svađu ili zahtjev završavaju s "jer sam ja tako rekao/la". Neće priznati mišljenje svog djeteta o pitanju koja ih uključuju. Roditelji bi trebali zapamtiti da je davanje djeci glasa za izražavanje mišljenja način na koji se mogu osjećati osnaženo i odgovorno za vlastite odluke. Ako to zanemariš, jednom kad dijete postane odrasla osoba, može se suzdržavati od izražavanja svog mišljenja ili osjećati kao da nema ništa važno za dodati.Uvijek sve omogućiti djetetuAko tvoje dijete kaže da želi igračku, a dar je gotovo uvijek siguran, velika je vjerojatnost da je razmaženo. Omgoćiti djetetu baš sve što želi može mu dati poruku da stvari dolaze lako i da ne zahtijevaju naporan rad. To vrijedi i za nagrađivanje obavljanja kućanskih poslova. Čineći ovu pogrešku, roditelji bi mogli odgojiti odraslu osobu koja stvari uzima zdravo za gotovo ili koja se ne trudi da bilo što dobije jer očekuje stvari na pladnju.Poticati neprimjereno ponašanjePretpostavimo da kao roditelj vidiš svoje dijete kako se ruga drugom djetetu. Što ćeš napraviti? Neki bi povukli sina/kćer u stranu i zahtijevali da se ispričaju drugom djetetu što su zlobni, ali i objasnili djetetu zašto to nije u redu. Drugi bi se tome smijali i dopustili da se situacija nastavi kao da će dijete samo shvatiti stvari ili da će djeca to sama između sebe riješiti.Loša stvar ove pogreške je što će dijete shvatiti da je roditelj u redu s tom vrstom ponašanja i nastavit će to činiti sami jer njihovi postupci nisu bili ukoreni. To bi moglo rezultirati odraslom osobom koja je neodgovorna prema svojim postupcima ili odobrava loše ponašanje drugih ljudi.Govoriti riječ 'ne' kao odgovor na gotovo sveS druge strane, neki roditelji mogu biti pretjerano restriktivni. Osobine nekih roditelja mogu uključivati "ne" kao odgovor na mnoge dječje tvrdnje. Iako je važno poštivati pravila i dobro se ponašati, reći "ne" većini ideja i želja može se odraziti na dijete koje će odrasti ili se osjećati emocionalno odbačeno ili se željeti suzdržati da u strahu ne kaže roditeljima informacije o vlastitom životu u straha od odbijanja.Biti loš primjer djetetuDjeca će lako naučiti ono što ih uče odrasli. To se odnosi na stvari povezane sa socijalnim učenjem, različitim vještinama, činjenjem dobrih djela i loših stvari. Ako je roditelj navikao imati bahati stav prema drugim ljudima, loše se ponašati prema drugima ili koristiti psovke često, velika je vjerojatnost da će njihova djeca shvatiti da je takva vrsta ponašanja prihvatljiva i oponašati ih. Da se roditelji u budućnosti ne bi suočili s ovom vrstom lošeg ponašanja, trebali bi biti primjer svojoj djeci i uvijek promišljati o svom ponašanju i kako ono utječe na dijete, svjesno ili nesvjesno. 

Nesvjesne roditeljske pogreške koje mogu imati velike posljedice

10 roditeljskih pogrešaka koje ti se mogu obiti o glavu nekoliko godina kasnije

profimedia-0348296636.jpg

Bolje spriječiti nego liječiti

A.Š.

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svi roditelji znaju da su noći s malom bebom jako iscrpljujuće, ta malena bića nemaju razvijen biološki sat, a i često su gladna. Obično većinu dužnosti oko novorođenčeta preuzmu mame, a tate (pogotovo ako žena doji) ne sudjeluju toliko u noćnim buđenjima. No, nakon nekog vremena iscrpljene mame počinju sumnjati da se tate samo pretvaraju da ne čuju bebin plač. Tko može spavati uz tako prodorne zvukove?</para><hmn:article id="1f31a6c2-cdbd-11eb-ae99-2e5a94c53239" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako je bebin plač najosjetljiviji zvuk za svaku ženu, ipak nije ni među prvih deset kada se radi o muškarcima. Auto alarmi, zvuk vjetra i zujanje muhe su zvukovi koji najviše remete san muškarcima, piše <emphasis>Daily Mail</emphasis>. Znanstvenici su se naravno bavili i ovim pitanjem i došli do zanimljivih zaključaka koji mogu objasniti neke stvari. Radili su testove koje mjere podsvjesnu moždana aktivnost, a otkrili su da su ženski instinkti pokreću na zvuk bebinog plača, bez obzira je li žena majka. Također je otkriveno da će se žene nakon buđenja vrlo teško vratiti u san, dok će se muškarci vrlo lako vratiti spavanju i nakon buđenja.</para><heading2>Osjetljivost na različite zvukove</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako je objasnio psiholog dr. David Lewis osjećaj iscrpljenosti može se pojaviti nakon nekoliko noći lošeg spavanja, ali ne smetaju isti zvukovi muškarcima i ženama. Kao što pokazuje ovo istraživanje <emphasis>MindLab</emphasis>, dok neki zvukovi poput hrkanja i kašljanja uznemiruju muškarce i žene, drugi zvukovi poput zvuka vjetra više uznemiruju muškarce.</para><hmn:image id="93ce6484-d8ad-11eb-8921-32b83090651d" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Vjerojatnije je da će žene uznemiriti uplakana beba. Ova različita osjetljivost može predstavljati evolucijske razlike zbog kojih su žene osjetljive na zvukove povezane s potencijalnom prijetnjom njihovoj djeci, dok su muškarci osjetljiviji na smetnje koje predstavljaju prijetnju za cijelu obitelj", kaže dalje dr. Lewis. Ostali zvukovi koji smetaju i muškarce i žene uključuju puštanje vode, bučne odvode i sirene hitnih službi.</para><heading2>10 zvukova koji će najviše uznemiriti muškarce i žene:</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Muškarci:</para><itemizedlist><listitem><para>alarm automobila</para></listitem><listitem><para>zvuk vjetra</para></listitem><listitem><para>zujanje muhe</para></listitem><listitem><para>hrkanje</para></listitem><listitem><para>zvukovi odvoda</para></listitem><listitem><para>cvrčci</para></listitem><listitem><para>sirene hitnih službi</para></listitem><listitem><para>zvuk sata</para></listitem><listitem><para>bušenje</para></listitem><listitem><para>kapanje vode</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Žene:</para><itemizedlist><listitem><para>plač bebe</para></listitem><listitem><para>kapanje vode</para></listitem><listitem><para>vanjski zvukovi</para></listitem><listitem><para>hrkanje</para></listitem><listitem><para>zujanje muhe</para></listitem><listitem><para>bušenje</para></listitem><listitem><para>sirene hitnih službi</para></listitem><listitem><para>alarm automobila</para></listitem><listitem><para>zvuk vjetra</para></listitem><listitem><para>zvukovi odvoda</para></listitem></itemizedlist>

Jel tate doista ne čuju plač bebe po noći ili?  Obiteljski život Žene su jako osjetljive na plač bebe, čak i kada nisu majke Svi roditelji znaju da su noći s malom bebom jako iscrpljujuće, ta malena bića nemaju razvijen biološki sat, a i često su gladna. Obično većinu dužnosti oko novorođenčeta preuzmu mame, a tate (pogotovo ako žena doji) ne sudjeluju toliko u noćnim buđenjima. No, nakon nekog vremena iscrpljene mame počinju sumnjati da se tate samo pretvaraju da ne čuju bebin plač. Tko može spavati uz tako prodorne zvukove?Iako je bebin plač najosjetljiviji zvuk za svaku ženu, ipak nije ni među prvih deset kada se radi o muškarcima. Auto alarmi, zvuk vjetra i zujanje muhe su zvukovi koji najviše remete san muškarcima, piše Daily Mail. Znanstvenici su se naravno bavili i ovim pitanjem i došli do zanimljivih zaključaka koji mogu objasniti neke stvari. Radili su testove koje mjere podsvjesnu moždana aktivnost, a otkrili su da su ženski instinkti pokreću na zvuk bebinog plača, bez obzira je li žena majka. Također je otkriveno da će se žene nakon buđenja vrlo teško vratiti u san, dok će se muškarci vrlo lako vratiti spavanju i nakon buđenja.Osjetljivost na različite zvukoveKako je objasnio psiholog dr. David Lewis osjećaj iscrpljenosti može se pojaviti nakon nekoliko noći lošeg spavanja, ali ne smetaju isti zvukovi muškarcima i ženama. Kao što pokazuje ovo istraživanje MindLab, dok neki zvukovi poput hrkanja i kašljanja uznemiruju muškarce i žene, drugi zvukovi poput zvuka vjetra više uznemiruju muškarce."Vjerojatnije je da će žene uznemiriti uplakana beba. Ova različita osjetljivost može predstavljati evolucijske razlike zbog kojih su žene osjetljive na zvukove povezane s potencijalnom prijetnjom njihovoj djeci, dok su muškarci osjetljiviji na smetnje koje predstavljaju prijetnju za cijelu obitelj", kaže dalje dr. Lewis. Ostali zvukovi koji smetaju i muškarce i žene uključuju puštanje vode, bučne odvode i sirene hitnih službi.10 zvukova koji će najviše uznemiriti muškarce i žene:Muškarci:alarm automobilazvuk vjetrazujanje muhehrkanjezvukovi odvodacvrčcisirene hitnih službizvuk satabušenjekapanje vodeŽene:plač bebekapanje vodevanjski zvukovihrkanjezujanje muhebušenjesirene hitnih službialarm automobilazvuk vjetrazvukovi odvoda 

Jel tate doista ne čuju plač bebe po noći ili? 

profimedia-0175238464.jpg

Obiteljski život

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rođenje djeteta čarobno je vrijeme u kojem se svaki par povezuje na potpuno novoj razini. Ali život s novorođenčetom nešto je potpuno novo, ali i stresno jer se svaki član obitelji mora prilagoditi potrebama bebe uz veliki nedostatak sna.</para><hmn:article id="a1e1568c-35e5-11eb-9efa-0242ac130017" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koje su najčešće brige s kojima se novopečeni roditelji suočavaju odmah nakon rođenja djeteta? Bračni terapeuti objasnili su za <emphasis>Huff Post</emphasis> o kojim problemima se najčešće razgovara u njihovim ordinacijama, a podijelili su i nekoliko savjeta za ugodniji bračni život. </para><heading2>"Moj se partner nije uz mene na pravi način"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Novopečeni roditelji teško uspostavljaju ravnotežu: neprestano se mijenja raspored spavanja i jela, pregledi kod liječnika, obavljanje svakodnevnih poslova s uznemirenom bebom. Vrlo je iscrpljujuće, uglavnom posao koji može dovesti do ruba ako osoba nema podršku partnera.</para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/NzfSMKPlnpJkNHJamr/giphy.gif"/></imageobject></mediaobject><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"<emphasis>Nemoj dopustiti da očekivanja o odgovornostima u vezi s bebom ostanu neizgovorene, ako stvari nisu ravnopravne i ako većinu roditeljskog i posla u kući obavljaš sama"</emphasis>, objašnjava psihoterapeutkinja Dori Gatter za <emphasis>Huff Post.</emphasis> Važno je sve reći partneru bez krivice, kritike ili negativnosti. Razgovor možete započeti s vlastitim djetinjstvom, kakve su uloge imali vaši roditelji u odgoju djece i želite li raditi slične stvari ili drugačije. Zatim trebate razgovarati o onome što očekujete, a ne samo zahtijevati i pronaći kompromis.</para><hmn:pagebreak/><heading2>"Iscrpljena sam. Zašto se samo ja budim tijekom noći?"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kvalitetan san je prošlost kada beba dođe u život roditelja. Dok je beba mala, roditelji se trebaju smatrati sretnicima ako su spavali dva ili tri sata u komadu. Ako ti partner ne pomaže tijekom noćnih sati, sigurno će doći do nezadovoljstva, kaže psihoterapeutkinja Laurel Steinberg.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ako mama doji, hranjenje je isprva prepušteno njoj, ali njezin bi partner trebao raditi druge poslove (na primjer, uspavljivanje djeteta ili mijenjanje pelena). No, ako se dijete hrani na bočicu, otac bi trebao pomoći i kod hranjenja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Rješenje ovog problema mora biti praktično - ako jedan roditelj mora rano ustati da bi otišao u ured, onda bi trebao preuzeti više dužnosti tijekom vikenda. Ako oba partnera moraju ustati rano da bi išli na posao onda se mogu izmjenjivati"</emphasis>, dodala je.</para><hmn:image id="86454b3a-ca83-11eb-8117-d2d5db52a463" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>"Vrlo rijetko imamo spolne odnose"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Seks će nesumnjivo biti drugačiji nakon djeteta, a svaki od partnera može imati uspone i padove kada se radi o seksualnoj želji. Umor, stres, nedostatak vremena ili navike spavanja vaše bebe mogu ometati seks, a mogu postojati i fizičke smetnje poput krvarenja ili boli u dojkama.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Možda ćeš o seksu s partnerom razmišljati na potpuno drugačiji način ili se jednostavno nećeš osjećati seksi. Ako se ovo događa ne trebate biti uznemireni. Puno puta treba samo imati nekoliko odnosa prije nego što zaboravite na tjelesne promjene i druge stvari koje kompliciraju seks"</emphasis>, objasnio je terapeut za parove Aaron Anderson.</para><para>Razgovarajte o svojim seksualnim željama i promjeni osjećaja tijekom ovog postporođajnog razdoblja. Na kraju će seks opet postati dobar, dodao je Anderson.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/HBmgqAE4DLNAc/giphy.gif"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>"Mislila sam da na isti način razmišljamo o roditeljstvu"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Možda ste prije rođenja djeteta razgovarali o roditeljskim temama i imali neke čvrste stavove: niste namjeravali spavati s bebom, čvrsto si bila u timu 'dojenje'. To je sve u redu, ali nakon što je beba stigla možda ćete drugačije razmišljati. Beba može zakomplicirati i najbolje planove"</emphasis>, kaže Gatter.</para><para>Da bi se postigao kompromis parovi mogu vježbati tehniku "zrcaljenja" koja će olakšati da se međusobno slušaju.<emphasis> "U osnovi, jedna osoba prva govori, a zatim druga objasni što je točno čula. A zatim sve napravi i druga osoba. Na ovaj način oboje slušate, ali i objašnjavate jeste li se dobro razumjeli"</emphasis>, dodaje dalje.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"<emphasis>Pazi da se druga osoba ne osjeća loše ili pogrešno zbog svojih uvjerenja. Obično kad čujemo razloge zašto se netko nešto osjeća ili razmišlja, imamo više suosjećanja i razumijevanja"</emphasis>, kaže dalje.</para><hmn:image id="aadb98c8-ca83-11eb-93fe-8ad300fb8474" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>"Ne slažemo se oko toga tko nas može posjetiti"</heading2><para>Posjetitelji mogu biti razlog velikih rasprava kod novopečenih roditelja, posebno tijekom sezone prehlade i gripe. Ponuda prijatelja da donose domaće jelo je dobronamjerna, ali bebe imaju krhki imunološki sustav i potrebno je biti oprezan.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Da biste izbjegli stresne prepirke oko gostiju, provjerite s pedijatrom je li u redu da primate goste i napravite protokol za njih. Što će gosti morati učiniti kad dođu (skinuti cipele, koristiti sredstvo za dezinfekciju ruku)? Koliko dugo mogu ostati?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Potpuno je razumljivo da se roditelji brinu zbog klica ili žele mirno vrijeme kako bi se povezali sa svojom bebom"</emphasis>, rekao je Steinberg.</para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/gdeEuaNJhVhygYs6My/giphy.gif"/></imageobject></mediaobject><hmn:pagebreak/><heading2>"Ne dobivam dovoljno pažnje od svog partnera"</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>"Preko noći ste od dvojca postali trio koji uključuje zahtjevnog malog čovjeka. Naravno da ti se sviđala sva pažnja, romantika i naklonost koju si prije dobivala, a sada bi se mogla osjećati pomalo zapostavljeno od strane svog partnera (a da ne spominjemo da te novorođenče emocionalno iscrpljuje). To je sasvim normalno"</emphasis>, rekao je Anderson.</para><para>Rješenje je u kvalitetnom provedenom vremenu, a to ne znači gledati serije na televiziji. <emphasis>"Kada beba spava koristite to vrijeme za povezivanje i naravno uvijek netko može pričuvati bebu. Isključite televizor i uživajte u vremenu bez bebe"</emphasis>, kaže Anderson.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><mediaobject><imageobject><imagedata fileref="https://media.giphy.com/media/12oJbyJI7ClDFu/giphy.gif"/></imageobject></mediaobject>

Najčešćih problema parova nakon dolaska bebe - i kako ih riješiti Nije uvijek lako Terapeuti su objasnili što bračnim partnerima postaje veliki problem kada se obitelj proširi Rođenje djeteta čarobno je vrijeme u kojem se svaki par povezuje na potpuno novoj razini. Ali život s novorođenčetom nešto je potpuno novo, ali i stresno jer se svaki član obitelji mora prilagoditi potrebama bebe uz veliki nedostatak sna.Koje su najčešće brige s kojima se novopečeni roditelji suočavaju odmah nakon rođenja djeteta? Bračni terapeuti objasnili su za Huff Post o kojim problemima se najčešće razgovara u njihovim ordinacijama, a podijelili su i nekoliko savjeta za ugodniji bračni život. "Moj se partner nije uz mene na pravi način"Novopečeni roditelji teško uspostavljaju ravnotežu: neprestano se mijenja raspored spavanja i jela, pregledi kod liječnika, obavljanje svakodnevnih poslova s uznemirenom bebom. Vrlo je iscrpljujuće, uglavnom posao koji može dovesti do ruba ako osoba nema podršku partnera."Nemoj dopustiti da očekivanja o odgovornostima u vezi s bebom ostanu neizgovorene, ako stvari nisu ravnopravne i ako većinu roditeljskog i posla u kući obavljaš sama", objašnjava psihoterapeutkinja Dori Gatter za Huff Post. Važno je sve reći partneru bez krivice, kritike ili negativnosti. Razgovor možete započeti s vlastitim djetinjstvom, kakve su uloge imali vaši roditelji u odgoju djece i želite li raditi slične stvari ili drugačije. Zatim trebate razgovarati o onome što očekujete, a ne samo zahtijevati i pronaći kompromis."Iscrpljena sam. Zašto se samo ja budim tijekom noći?"Kvalitetan san je prošlost kada beba dođe u život roditelja. Dok je beba mala, roditelji se trebaju smatrati sretnicima ako su spavali dva ili tri sata u komadu. Ako ti partner ne pomaže tijekom noćnih sati, sigurno će doći do nezadovoljstva, kaže psihoterapeutkinja Laurel Steinberg.Ako mama doji, hranjenje je isprva prepušteno njoj, ali njezin bi partner trebao raditi druge poslove (na primjer, uspavljivanje djeteta ili mijenjanje pelena). No, ako se dijete hrani na bočicu, otac bi trebao pomoći i kod hranjenja."Rješenje ovog problema mora biti praktično - ako jedan roditelj mora rano ustati da bi otišao u ured, onda bi trebao preuzeti više dužnosti tijekom vikenda. Ako oba partnera moraju ustati rano da bi išli na posao onda se mogu izmjenjivati", dodala je."Vrlo rijetko imamo spolne odnose"Seks će nesumnjivo biti drugačiji nakon djeteta, a svaki od partnera može imati uspone i padove kada se radi o seksualnoj želji. Umor, stres, nedostatak vremena ili navike spavanja vaše bebe mogu ometati seks, a mogu postojati i fizičke smetnje poput krvarenja ili boli u dojkama."Možda ćeš o seksu s partnerom razmišljati na potpuno drugačiji način ili se jednostavno nećeš osjećati seksi. Ako se ovo događa ne trebate biti uznemireni. Puno puta treba samo imati nekoliko odnosa prije nego što zaboravite na tjelesne promjene i druge stvari koje kompliciraju seks", objasnio je terapeut za parove Aaron Anderson.Razgovarajte o svojim seksualnim željama i promjeni osjećaja tijekom ovog postporođajnog razdoblja. Na kraju će seks opet postati dobar, dodao je Anderson."Mislila sam da na isti način razmišljamo o roditeljstvu""Možda ste prije rođenja djeteta razgovarali o roditeljskim temama i imali neke čvrste stavove: niste namjeravali spavati s bebom, čvrsto si bila u timu 'dojenje'. To je sve u redu, ali nakon što je beba stigla možda ćete drugačije razmišljati. Beba može zakomplicirati i najbolje planove", kaže Gatter.Da bi se postigao kompromis parovi mogu vježbati tehniku "zrcaljenja" koja će olakšati da se međusobno slušaju. "U osnovi, jedna osoba prva govori, a zatim druga objasni što je točno čula. A zatim sve napravi i druga osoba. Na ovaj način oboje slušate, ali i objašnjavate jeste li se dobro razumjeli", dodaje dalje."Pazi da se druga osoba ne osjeća loše ili pogrešno zbog svojih uvjerenja. Obično kad čujemo razloge zašto se netko nešto osjeća ili razmišlja, imamo više suosjećanja i razumijevanja", kaže dalje."Ne slažemo se oko toga tko nas može posjetiti"Posjetitelji mogu biti razlog velikih rasprava kod novopečenih roditelja, posebno tijekom sezone prehlade i gripe. Ponuda prijatelja da donose domaće jelo je dobronamjerna, ali bebe imaju krhki imunološki sustav i potrebno je biti oprezan.Da biste izbjegli stresne prepirke oko gostiju, provjerite s pedijatrom je li u redu da primate goste i napravite protokol za njih. Što će gosti morati učiniti kad dođu (skinuti cipele, koristiti sredstvo za dezinfekciju ruku)? Koliko dugo mogu ostati?"Potpuno je razumljivo da se roditelji brinu zbog klica ili žele mirno vrijeme kako bi se povezali sa svojom bebom", rekao je Steinberg."Ne dobivam dovoljno pažnje od svog partnera""Preko noći ste od dvojca postali trio koji uključuje zahtjevnog malog čovjeka. Naravno da ti se sviđala sva pažnja, romantika i naklonost koju si prije dobivala, a sada bi se mogla osjećati pomalo zapostavljeno od strane svog partnera (a da ne spominjemo da te novorođenče emocionalno iscrpljuje). To je sasvim normalno", rekao je Anderson.Rješenje je u kvalitetnom provedenom vremenu, a to ne znači gledati serije na televiziji. "Kada beba spava koristite to vrijeme za povezivanje i naravno uvijek netko može pričuvati bebu. Isključite televizor i uživajte u vremenu bez bebe", kaže Anderson. 