Moda

Ljepota 

Lifestyle 

Astro 

Ljubav i seks 

Bolja ja 

Savjetovalište

Superpar

Zeleni tjedan 

Kontakt

Pravila privatnosti 

Objašnjenje o kolačićima 

Uvjeti korištenja 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Granični poremećaj ličnosti je mentalni poremećaj koji utječe na način na koji ljudi razmišljaju i osjećaju, odnosno kako razmišljaju o sebi i drugima. Ovaj problem uvelike utječe na svakodnevni život, točnije na sliku o sebi, poteškoće u upravljanju emocija i ponašanje te stvara nestabilne odnose. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ljudi s ovim poremećajem osjećaju intenzivan strah od napuštanja ili nestabilnosti te im je teško kada su sami. No tu se pojavljuje neprimjeren bijes, impulzivnost i promjene raspoloženja koji mogu otjerati druge ljude, iako osoba želi imati dugotrajne odnose i ljubav. Ovaj poremćaj se često javlja u adolescentskoj dobi, a stanje se pogoršava s godinama. Ipak, uz liječenje se mogu popraviti kvaliteta života i odnosi, piše klinika Mayo.</para><hmn:article id="c5deae68-3f3b-11eb-99d1-7a2ff7d22f84" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>No granični poremećaj ličnosti neće se uvijek lako pokazati i mnogi ljudi vješto skrivaju da se bore s njim. Skrivaju osjećaje poput tjeskobe, samoozljeđivanja, impulzivnosti, čak i suicidalnih misli, a onda se radi "tihom" graničnom poremećaju osobnosti. Zbog toga je dobro znati koji su "tihi" znakovi ovog mentalnog poremećaja. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ljudi s tihim graničnim poremećajem ličnosti često su funkcionalni u svakodnevnom životu, ali u sebi osjećaju veliki sram, strah od napuštanja, opsesivno su vezani za druge i imaju mnoge druge simptome. Ako se osjećaš loše ili misliš da netko u tvojoj blizini ima ovakav problem onda možeš u nastavku pročitati sve o znakovima koji pokazuju da kod osobe postoji "tihi" granični poremećaj ličnosti. </para><hmn:pagebreak/><heading2>Česte promjene raspoloženja</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Stalne promjene raspoloženja su vrlo uobičajene za ljude koji imaju granični poremećaj ličnosti. Neki ljudi će često pokazivati promjene raspoloženja, no kod onih koji imaju tihi granični poremećaj ličnosti može se dogoditi da ne pokazuju promjene raspoloženja nego se s njima bore u tišini. Umjesto da svoje emocije izbace van, osobe s ovim poremećajem pokušat će sakriti sve svoje emocije i glumit će da je sve u redu ili će potpuno zatomiti svoje osjećaje. Mnogi ljudi koji se u tišini bore s ovim poremećajem osjećaju sram zbog ovakvih emocija i mogu se odvojiti od drugih ljudi te se ne žele povjeriti bližnjima.</para><hmn:image id="c354cbba-7a07-11ed-bbda-5a1c67925f65" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Okrivljavanje sebe</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Samookrivljavanje je vrlo uobičajeno ponašanje kod ljudi koji imaju ovaj problem. Mnogi osjećaju krivnju zbog različitih situacija, a bore se ovim redovito i intenzivno. Ponekad će sebe kriviti za nešto za što uopće nisu krivi. Krivnja je uvijek s njima, a mogu se boriti s osjećajima bezvrijednosti, srama, ali i uvjerenjem da ne zaslužuju sreću, odnose s drugima i ljubav, piše <emphasis>Modernintimacy.com.</emphasis></para><hmn:image id="abd0130a-7a07-11ed-8a47-a6f026fbbd23" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Ugađanje drugima</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mnogi ljudi koji se bore s graničnim poremećajem ličnosti žele ugoditi ljudima oko sebe, ali često se radi o lažnom osjećaju. Ugađanje drugima je obično nešto što su činili tijekom djetinjstva kako bi izbjegli zlostavljanje i loša ponašanja odraslih ljudi. Djeca koja doživljavaju traumu žele ugoditi drugima jer osjećaju da se radi o najsigurnijem načinu da umire zlostavljače i sprječe zlostavljanje. Mnogi ljudi koji imaju ovaj poremećaj imaju povijest trauma u djetinjstvu i ovo ponašanje im je uobičajeno. A ovakvo ponašanje se može nastaviti u odrasloj dobi u drugim odnosima, obiteljskim ii prijateljskim. Često se oblikuju prema onome što će svidjeti drugima jer žele biti prihvaćeni i voljeni.</para><hmn:image id="667b5032-7a05-11ed-a1ac-dad663cda562" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Strah od napuštanja i emocionalne intimnosti</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ljudi koji imaju tihi granični poremećaj ličnosti se često boje pustiti druge ljude u svoju blizinu i otvoriti se emocionalno. Često vjeruju <emphasis>"ako nekoga pustim blizu sebe, možda će me napusti i bit će nepodnošljivo"</emphasis>. Ovo može biti jako veliki problem kada trebaju izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima. Strah od napuštanja ljude s tihim graničnim poremećajem ličnosti često može odvojiti od ljudi.</para><hmn:image id="fa269266-7a04-11ed-a1a7-96ecd6ff61c9" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Potiskivanje emocija</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ljudi koji imaju izražen granični poremećaj ličnosti, posebno oni koji su doživjeli traumu u djetinjstvu, skrivaju svoje osjećaje jer su u djetinjstvu morali naučiti kako preživljavati. Možda vjeruju da su njihove emocije vrijedne samo ako su pozitivne. Stoga umjesto da pokazuju autentičnost, puno ugodnije i sigurnije će se osjećati ako skrivaju bol i glume da je sve u redu. Vrlo često ni ne znaju opisati kako se osjećaju, čak i ako intenzivno proživljavaju emocije.</para><hmn:image id="e8f072a0-7a04-11ed-aeac-96ecd6ff61c9" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Disocijacija</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mnogi ljudi oboljeli od graničnog poremćaja osobnosti se osjećaju nepovezano sa sobom i drugima. No često kada im emocije postanu prezahtjevne pokušavaju se odvojiti od iskustva što je poznato kao disocijacija. Izgledat će im kao da svoj život gledaju s udaljenosti i odvojeni od bolnih emocija, ali i od sreće i ljubavi.</para><hmn:image id="0f31b794-7a05-11ed-aafb-96ecd6ff61c9" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Samoozljeđivanje</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Samoozljeđivanje nije neobično ponašanje za ljude koji se bore s ovim poremećajem. Istraživanja pokazuju da 75 posto ljudi koji se bore s graničnim poremećajem se na neki način samoozljeđuje. Ponašanja poput rezanja, paljenja i svi drugi oblici ozljeđivanja kože i tijela su uobičajeni. Također je vrlo često da se bore sa suicidalnim mislima. No samoozljeđivanje nije nužno povezano sa željom da završe svoj život. Što se događa? Mnogi ljudi se ne mogu nositi s jako intenzivnim osjećajima i unutarnjom boli pa je prenose van.</para><hmn:image id="36c99fce-7a05-11ed-a405-dad663cda562" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><hmn:pagebreak/><heading2>Vrlo dobro funkcioniraju</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neki osobe koje se bore s ovim problemom skrivaju svoje stanje i vrlo su uspješni, neovisni i dobro funkcioniraju. Mogu biti vrlo učinkoviti preko dana na poslu, ali kada sve prođe utonu u depresiju, anksioznost i druge negativne osjećaje. Nose masku tijekom dana i kada su ljudi oko njih. Tek kada su sami i odvojeni od drugih mogu skinuti masku i ne opterećivati se često "savršenstvom" što pokušavaju ostvariti tijekom dana. Potrebno je puno mentalne energije kako bi uspjeli svijetu prikazati sretno i uspješno lice. Stoga ljudi s tihim graničnim poremećajem ličnosti često pate u tišini, no terapija i podrška sigurno bi im mogla pomoći da se osjećaju bolje i dok prolaze kroz život.</para><hmn:image id="497f6a7c-7a05-11ed-8359-96ecd6ff61c9" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

Granični poremećaj ličnosti - 'tihi' znakovi koji pokazuju da postoji problem Kada osoba ima granični poremećaj ličnosti onda će to utjecati na doživljaj sebe, ali i na njezino ponašanje i odnose s drugim ljudima Granični poremećaj ličnosti je mentalni poremećaj koji utječe na način na koji ljudi razmišljaju i osjećaju, odnosno kako razmišljaju o sebi i drugima. Ovaj problem uvelike utječe na svakodnevni život, točnije na sliku o sebi, poteškoće u upravljanju emocija i ponašanje te stvara nestabilne odnose. Ljudi s ovim poremećajem osjećaju intenzivan strah od napuštanja ili nestabilnosti te im je teško kada su sami. No tu se pojavljuje neprimjeren bijes, impulzivnost i promjene raspoloženja koji mogu otjerati druge ljude, iako osoba želi imati dugotrajne odnose i ljubav. Ovaj poremćaj se često javlja u adolescentskoj dobi, a stanje se pogoršava s godinama. Ipak, uz liječenje se mogu popraviti kvaliteta života i odnosi, piše klinika Mayo.No granični poremećaj ličnosti neće se uvijek lako pokazati i mnogi ljudi vješto skrivaju da se bore s njim. Skrivaju osjećaje poput tjeskobe, samoozljeđivanja, impulzivnosti, čak i suicidalnih misli, a onda se radi "tihom" graničnom poremećaju osobnosti. Zbog toga je dobro znati koji su "tihi" znakovi ovog mentalnog poremećaja. Ljudi s tihim graničnim poremećajem ličnosti često su funkcionalni u svakodnevnom životu, ali u sebi osjećaju veliki sram, strah od napuštanja, opsesivno su vezani za druge i imaju mnoge druge simptome. Ako se osjećaš loše ili misliš da netko u tvojoj blizini ima ovakav problem onda možeš u nastavku pročitati sve o znakovima koji pokazuju da kod osobe postoji "tihi" granični poremećaj ličnosti. Česte promjene raspoloženjaStalne promjene raspoloženja su vrlo uobičajene za ljude koji imaju granični poremećaj ličnosti. Neki ljudi će često pokazivati promjene raspoloženja, no kod onih koji imaju tihi granični poremećaj ličnosti može se dogoditi da ne pokazuju promjene raspoloženja nego se s njima bore u tišini. Umjesto da svoje emocije izbace van, osobe s ovim poremećajem pokušat će sakriti sve svoje emocije i glumit će da je sve u redu ili će potpuno zatomiti svoje osjećaje. Mnogi ljudi koji se u tišini bore s ovim poremećajem osjećaju sram zbog ovakvih emocija i mogu se odvojiti od drugih ljudi te se ne žele povjeriti bližnjima.Okrivljavanje sebeSamookrivljavanje je vrlo uobičajeno ponašanje kod ljudi koji imaju ovaj problem. Mnogi osjećaju krivnju zbog različitih situacija, a bore se ovim redovito i intenzivno. Ponekad će sebe kriviti za nešto za što uopće nisu krivi. Krivnja je uvijek s njima, a mogu se boriti s osjećajima bezvrijednosti, srama, ali i uvjerenjem da ne zaslužuju sreću, odnose s drugima i ljubav, piše Modernintimacy.com.Ugađanje drugimaMnogi ljudi koji se bore s graničnim poremećajem ličnosti žele ugoditi ljudima oko sebe, ali često se radi o lažnom osjećaju. Ugađanje drugima je obično nešto što su činili tijekom djetinjstva kako bi izbjegli zlostavljanje i loša ponašanja odraslih ljudi. Djeca koja doživljavaju traumu žele ugoditi drugima jer osjećaju da se radi o najsigurnijem načinu da umire zlostavljače i sprječe zlostavljanje. Mnogi ljudi koji imaju ovaj poremećaj imaju povijest trauma u djetinjstvu i ovo ponašanje im je uobičajeno. A ovakvo ponašanje se može nastaviti u odrasloj dobi u drugim odnosima, obiteljskim ii prijateljskim. Često se oblikuju prema onome što će svidjeti drugima jer žele biti prihvaćeni i voljeni.Strah od napuštanja i emocionalne intimnostiLjudi koji imaju tihi granični poremećaj ličnosti se često boje pustiti druge ljude u svoju blizinu i otvoriti se emocionalno. Često vjeruju "ako nekoga pustim blizu sebe, možda će me napusti i bit će nepodnošljivo". Ovo može biti jako veliki problem kada trebaju izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima. Strah od napuštanja ljude s tihim graničnim poremećajem ličnosti često može odvojiti od ljudi.Potiskivanje emocijaLjudi koji imaju izražen granični poremećaj ličnosti, posebno oni koji su doživjeli traumu u djetinjstvu, skrivaju svoje osjećaje jer su u djetinjstvu morali naučiti kako preživljavati. Možda vjeruju da su njihove emocije vrijedne samo ako su pozitivne. Stoga umjesto da pokazuju autentičnost, puno ugodnije i sigurnije će se osjećati ako skrivaju bol i glume da je sve u redu. Vrlo često ni ne znaju opisati kako se osjećaju, čak i ako intenzivno proživljavaju emocije.DisocijacijaMnogi ljudi oboljeli od graničnog poremćaja osobnosti se osjećaju nepovezano sa sobom i drugima. No često kada im emocije postanu prezahtjevne pokušavaju se odvojiti od iskustva što je poznato kao disocijacija. Izgledat će im kao da svoj život gledaju s udaljenosti i odvojeni od bolnih emocija, ali i od sreće i ljubavi.SamoozljeđivanjeSamoozljeđivanje nije neobično ponašanje za ljude koji se bore s ovim poremećajem. Istraživanja pokazuju da 75 posto ljudi koji se bore s graničnim poremećajem se na neki način samoozljeđuje. Ponašanja poput rezanja, paljenja i svi drugi oblici ozljeđivanja kože i tijela su uobičajeni. Također je vrlo često da se bore sa suicidalnim mislima. No samoozljeđivanje nije nužno povezano sa željom da završe svoj život. Što se događa? Mnogi ljudi se ne mogu nositi s jako intenzivnim osjećajima i unutarnjom boli pa je prenose van.Vrlo dobro funkcionirajuNeki osobe koje se bore s ovim problemom skrivaju svoje stanje i vrlo su uspješni, neovisni i dobro funkcioniraju. Mogu biti vrlo učinkoviti preko dana na poslu, ali kada sve prođe utonu u depresiju, anksioznost i druge negativne osjećaje. Nose masku tijekom dana i kada su ljudi oko njih. Tek kada su sami i odvojeni od drugih mogu skinuti masku i ne opterećivati se često "savršenstvom" što pokušavaju ostvariti tijekom dana. Potrebno je puno mentalne energije kako bi uspjeli svijetu prikazati sretno i uspješno lice. Stoga ljudi s tihim graničnim poremećajem ličnosti često pate u tišini, no terapija i podrška sigurno bi im mogla pomoći da se osjećaju bolje i dok prolaze kroz život. Mentalno zdravlje 

Mentalno zdravlje

Granični poremećaj ličnosti - 'tihi' znakovi koji pokazuju da postoji problem

Zvijezde koje su priznale svoju borbu s bipolarnim poremećajem Bipolarni ili manično depresivni poremećaj mentalni je poremećaj koji karakteriziraju stalne i neuobičajene promjene raspoloženja koje mogu itekako smanjiti kvalitetu života pojedinca. Bipolarni poremećaji obilježeni su manijom i depresijom koje se obično izmjenjuju, a nešto su češći kod žena i javljaju se najčešće između 15. i 30. godine života. Boriti se s mentalnom bolešću nije lako, a to znaju i brojne slavne osobe koje su se tijekom života susrele s mnogim problemima s mentalnim zdravljem pa tako i s bipolarnim poremećajem. Neki od njih hrabro su progovorili o tome i kako je živjeti s takvom dijagnozom, a u nastavku smo se prisjetile nekih najpoznatijih imena koja se već godinama bore s bipolarnim poremećajem, kao i nekih kojih više nema, a koji su tu borbu vodili za vrijeme svog života. 

<para>Bipolarni ili manično depresivni poremećaj mentalni je poremećaj koji karakteriziraju stalne i neuobičajene promjene raspoloženja koje mogu itekako smanjiti kvalitetu života pojedinca. Bipolarni poremećaji obilježeni su manijom i depresijom koje se obično izmjenjuju, a nešto su češći kod žena i javljaju se najčešće između 15. i 30. godine života. Boriti se s mentalnom bolešću nije lako, a to znaju i brojne slavne osobe koje su se tijekom života susrele s mnogim problemima s mentalnim zdravljem pa tako i s bipolarnim poremećajem. Neki od njih hrabro su progovorili o tome i kako je živjeti s takvom dijagnozom, a u nastavku smo se prisjetile nekih najpoznatijih imena koja se već godinama bore s bipolarnim poremećajem, kao i nekih kojih više nema, a koji su tu borbu vodili za vrijeme svog života.</para>

Zvijezde koje su priznale svoju borbu s bipolarnim poremećajem

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Psiholozi se još uvijek pitali pitaju postoji li posebna veza između umjetničke kreativnosti i depresije i drugih mentalnih bolesti. No gledajući kroz povijest često se vjerovalo da postoji veza između umjetničkog talenta i određenih načina ponašanja. Ta teza vjerojatno dolazi još iz vremena starih Grka koji su vjerovali da je kreativnost neka vrsta božanskog ludila koju su poslali bogovi.</para><hmn:article id="1cb99dc8-bcb9-11ec-93c7-66e517c74988" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Iako kroz znanost ovo uopće nije dokazano, ipak su se neki od najvećih svjetskih pisaca borili s mentalnim bolestima i često živjeli između vlastite genijalnosti i tame. Život pisca je izoliran, stresan i pun razmišljanja o misteriju ljudskog ponašanja, a neki od najvećih pisaca su svoju patnju znali najbolje opisati riječima, što je mnogim običnim ljudima jako teško. Koji su veliki svjetski pisci borili s mentalnim bolestima možeš pročitati u nastavku. </para><hmn:pagebreak/><heading2>Ernest Hemingway</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hemingway je poznat kao briljantan autor koji je 1954. dobio Nobelovu nagradu za roman "Starac i more", a napisao je i mnoga druga djela koja spadaju u sam vrh svjetske književnosti. No depresija, granična narcisoidna osobnost, bipolarni poremećaj i, kasnije, psihoza spojili su se i stvorili Hemingwayjev osobni pakao. Umjesto da se za pomoć obrati liječnicima ili terapeutima, Hemingway je konzumirao alkohol i bavio se rizičnim sportskim aktivnostima. Njegovo fizičko i mentalno zdravlje toliko se pogoršalo tijekom posljednjih godina života, prvenstveno zbog alkoholizma, da je konačno 1960. prihvatio liječenje elektrošokovima. No godinu dana kasnije kada je počeo gubiti pamćenje ubio se puškom, imao je 62. godine. </para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/BEb8zLgtGe0/?utm_source=ig_web_copy_link"/><hmn:pagebreak/><heading2>J.K. Rowling</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>J.K. Rowling ima posebno mjesto u modernoj književnosti i njezini romani o malom čarobnjaku Harry Potteru su već postal klasik. No iako njezin život možda zvuči kao bajka od siromaštva do bogatstva - nezaposlena majka piše bestseler, postaje milijarderka, ona se borila s teškom depresijom. Depresiju je imala nakon razvoda, ali je kroz liječničku pomoć i pisanje uspjela doći do pobjede. “Depresija je najneugodnije iskustvo u mom životu. To je stanje u kojem misliš da nikada više nećeš osjetiti veselje. Umrtvljenost koja se jako razlikuje od osjećaja tuge. Tuga boli, ali je zdrav osjećaj. Neophodno ju je osjetiti. Depresija je vrlo različita", izjavila je Rowling 2000. u intervju za <emphasis>Times.</emphasis></para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CW5ZWniMRyb/?utm_source=ig_web_copy_link"/><hmn:pagebreak/><heading2>Lav Nikolajevič Tolstoj</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tolstoj je napisao puno romana koji se smatraju klasičnim djelima u ruskoj i svjetskoj književnosti. No mnogi ne znaju da se i on borio s depresijom i da je napisao knjigu "Ispovijed" u kojoj se pita koji je smisao život i smrti. Znakovi depresije tek su se pokazali u njegovoj srednjoj dobi, a čak se smatrao moralnim neuspjehom. No na kraju je autor pronašao vjeru u Boga, nadvladao svoju bolest i odustao od ideje samoubojstva, doživjevši 82 godine.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/x2Q1gBAd3-/?utm_source=ig_web_copy_link"/><hmn:pagebreak/><heading2>Virginia Woolf</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Woolf je prvi put imala depresiju u dobi od 15 godina i borila se s njom cijeli život. 1904. godine bila je hospitalizirana radi liječenja, a u dvadesetima je imala živčane slomove. Smatralo se da ih je uzrokovala trauma seksualnog zlostavljanja iz njezina djetinjstva. Njezina je kreativnost često bila ugrožena povremenim promjenama raspoloženja, nesanicom, migrenama te halucinacijama. Nakon što je završila svoj posljednji roman, Wolf je pala u ozbiljnu depresiju. Gubitak doma u Londonu tijekom Drugog svjetskog rata pridonio je njezinoj depresiji, a 1941. napunila je džepove kamenjem i ušla u rijeku u blizini svoje kuće i utopila se.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/y4nC1hC5Bi/?utm_source=ig_web_copy_link"/><hmn:pagebreak/><heading2>Anne Rice</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Spisateljica Anne Rice odrasla je uronjena u mitove New Orleansa. No kao spisateljica je uspjela tek nakon tragedije, pala je u duboku depresiju nakon što joj je petogodišnja kći umrla od leukemije. Otkrila je da joj je jedino olakšanje u tom očaju pruža pisanje. Njezin prvi roman "Intervju s vampirom" pretvoren je u uspješan film, a nakon toga je napisala i druge romane u serijalu "Vampirske kronike" i postala vrlo uspješna. Uspjela je kroz svoje pisanje pronaći spas i pobijediti bolest.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CUn-zkzJTf8/?utm_source=ig_web_copy_link"/><hmn:pagebreak/><heading2>Sylvia Plath</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sylvia Plath smatra se jednom od najvećih pjesnikinja 20. stoljeća, a napisala je zbirke pod nazivom "Colossus" i "Ariel". Njezin jedini roman "The Bell Jar" detaljno opisuje iskustvo i oporavak lika koji prolazi kroz suicidalnu depresiju i terapiju elektrošokovima. Plath je prvi put pokušala samoubojstvo kada je imala samo 19 godina i borila se s depresijom tijekom svoje kratke, ali produktivne spisateljske karijere. Slavna spisateljica na kraju je počinila samoubojstvo u dobi od 30 godina, ugušila se plinom iz svoje kuhinjske pećnice.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/B9fyLJ3lcMd/?utm_source=ig_web_copy_link"/>

Druga strana slave: Ovi popularni pisci hrabro su se borili s mentalnim bolestima Iako su napisali neke od najvećih romana i pjesama u povijesti mnogi veliki književnici su se borili s mentalnim bolestima Psiholozi se još uvijek pitali pitaju postoji li posebna veza između umjetničke kreativnosti i depresije i drugih mentalnih bolesti. No gledajući kroz povijest često se vjerovalo da postoji veza između umjetničkog talenta i određenih načina ponašanja. Ta teza vjerojatno dolazi još iz vremena starih Grka koji su vjerovali da je kreativnost neka vrsta božanskog ludila koju su poslali bogovi.Iako kroz znanost ovo uopće nije dokazano, ipak su se neki od najvećih svjetskih pisaca borili s mentalnim bolestima i često živjeli između vlastite genijalnosti i tame. Život pisca je izoliran, stresan i pun razmišljanja o misteriju ljudskog ponašanja, a neki od najvećih pisaca su svoju patnju znali najbolje opisati riječima, što je mnogim običnim ljudima jako teško. Koji su veliki svjetski pisci borili s mentalnim bolestima možeš pročitati u nastavku. Ernest HemingwayHemingway je poznat kao briljantan autor koji je 1954. dobio Nobelovu nagradu za roman "Starac i more", a napisao je i mnoga druga djela koja spadaju u sam vrh svjetske književnosti. No depresija, granična narcisoidna osobnost, bipolarni poremećaj i, kasnije, psihoza spojili su se i stvorili Hemingwayjev osobni pakao. Umjesto da se za pomoć obrati liječnicima ili terapeutima, Hemingway je konzumirao alkohol i bavio se rizičnim sportskim aktivnostima. Njegovo fizičko i mentalno zdravlje toliko se pogoršalo tijekom posljednjih godina života, prvenstveno zbog alkoholizma, da je konačno 1960. prihvatio liječenje elektrošokovima. No godinu dana kasnije kada je počeo gubiti pamćenje ubio se puškom, imao je 62. godine. J.K. RowlingJ.K. Rowling ima posebno mjesto u modernoj književnosti i njezini romani o malom čarobnjaku Harry Potteru su već postal klasik. No iako njezin život možda zvuči kao bajka od siromaštva do bogatstva - nezaposlena majka piše bestseler, postaje milijarderka, ona se borila s teškom depresijom. Depresiju je imala nakon razvoda, ali je kroz liječničku pomoć i pisanje uspjela doći do pobjede. “Depresija je najneugodnije iskustvo u mom životu. To je stanje u kojem misliš da nikada više nećeš osjetiti veselje. Umrtvljenost koja se jako razlikuje od osjećaja tuge. Tuga boli, ali je zdrav osjećaj. Neophodno ju je osjetiti. Depresija je vrlo različita", izjavila je Rowling 2000. u intervju za Times.Lav Nikolajevič TolstojTolstoj je napisao puno romana koji se smatraju klasičnim djelima u ruskoj i svjetskoj književnosti. No mnogi ne znaju da se i on borio s depresijom i da je napisao knjigu "Ispovijed" u kojoj se pita koji je smisao život i smrti. Znakovi depresije tek su se pokazali u njegovoj srednjoj dobi, a čak se smatrao moralnim neuspjehom. No na kraju je autor pronašao vjeru u Boga, nadvladao svoju bolest i odustao od ideje samoubojstva, doživjevši 82 godine.Virginia WoolfWoolf je prvi put imala depresiju u dobi od 15 godina i borila se s njom cijeli život. 1904. godine bila je hospitalizirana radi liječenja, a u dvadesetima je imala živčane slomove. Smatralo se da ih je uzrokovala trauma seksualnog zlostavljanja iz njezina djetinjstva. Njezina je kreativnost često bila ugrožena povremenim promjenama raspoloženja, nesanicom, migrenama te halucinacijama. Nakon što je završila svoj posljednji roman, Wolf je pala u ozbiljnu depresiju. Gubitak doma u Londonu tijekom Drugog svjetskog rata pridonio je njezinoj depresiji, a 1941. napunila je džepove kamenjem i ušla u rijeku u blizini svoje kuće i utopila se.Anne RiceSpisateljica Anne Rice odrasla je uronjena u mitove New Orleansa. No kao spisateljica je uspjela  tek nakon tragedije, pala je u duboku depresiju nakon što joj je petogodišnja kći umrla od leukemije. Otkrila je da joj je jedino olakšanje u tom očaju pruža pisanje. Njezin prvi roman "Intervju s vampirom" pretvoren je u uspješan film, a nakon toga je napisala i druge romane u serijalu "Vampirske kronike" i postala vrlo uspješna. Uspjela je kroz svoje pisanje pronaći spas i pobijediti bolest.Sylvia PlathSylvia Plath smatra se jednom od najvećih pjesnikinja 20. stoljeća, a napisala je zbirke pod nazivom "Colossus" i "Ariel". Njezin jedini roman "The Bell Jar" detaljno opisuje iskustvo i oporavak lika koji prolazi kroz suicidalnu depresiju i terapiju elektrošokovima. Plath je prvi put pokušala samoubojstvo kada je imala samo 19 godina i borila se s depresijom tijekom svoje kratke, ali produktivne spisateljske karijere. Slavna spisateljica na kraju je počinila samoubojstvo u dobi od 30 godina, ugušila se plinom iz svoje kuhinjske pećnice. Težak život 

Težak život

Druga strana slave: Ovi popularni pisci hrabro su se borili s mentalnim bolestima

<para>Istraživanje objavljeno u časopisu <emphasis>The British Journal of Sports Medicine</emphasis> pokazalo je da ljudi koji pate od određenih psihičkih bolesti,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
ali redovito prakticiraju fizički aktivnije oblike joge, imaju blaže simptome od onih koji se bave drugim sportovima ili rjeđe vježbaju.</para>
<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="cc527ab6-3f33-11eb-8785-7a2ff7d22f84"/>
<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c5c1fff2-35e5-11eb-8e84-0242ac13004b"/>
<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a4c5b5c2-35e6-11eb-91fe-0242ac130019"/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znanstvenici su objedinili pet ranijih studija o mentalnom zdravlju i jogi te njihove rezultate usporedili sa svojim saznanjima koje su dobili nakon provedenog istraživanja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Liječnici često potiču pacijente s depresijom da se bave tjelesnom aktivnošću kako bi prevenirali štetne posljedice neaktivnosti poput srčanih problema, pretilosti i dijabetesa, no poznato je i da tjelesna aktivnost dobro djeluje na psihu jer se tijekom nje luče hormoni oksitocin i endorfin koji dižu raspoloženje. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<hmn:instagram xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.instagram.com/p/BzYSwNmg8os/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading"/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U tom kontekstu, aktivni oblici joge imaju veliki utjecaj na zdravlje osoba koje pate od depresije. Joga ujedinjuje vježbe disanja, i opuštanja, tjelesne vježbe i meditaciju, što je vrlo bitno za postizaje balansa, a time i jačanja psihe. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ispitanici uključeni u istraživanje vježbali su jogu jednom tjedno, a trening je trajao od 20 do 90 minuta. Stilovi joge uključeni u studiju bili su hatha, vinyasa, kundalini i kripalu joga. Pokazalo se da je joga imala utjecaj na simptome depresije, odnosno ublažila ih je. Najviše dobrobiti uočeno je kod ovisnika o alkoholu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<hmn:instagram xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.instagram.com/p/BqExXReAbhF/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading"/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znanstvenici su potvrdili pozitivan utjecaj aktivnijih stilova joge na psihičko zdravlje depresivnih osoba. Istraživanje je otkrilo i kako su ljudi koji su redovitiji u vježbanju, odnosno prakticiraju jogu više puta tjedno, imaju manje izražene simptome depresije.
</para>

Znanstveno dokazano: Aktivni stilovi joge ublažavaju simptome depresije Istraživanje je otkrilo i da ljudi koji su redovitiji u vježbanju, odnosno prakticiraju jogu više puta tjedno, imaju manje izražene simptome depresije Istraživanje objavljeno u časopisu The British Journal of Sports Medicine pokazalo je da ljudi koji pate od određenih psihičkih bolesti,
ali redovito prakticiraju fizički aktivnije oblike joge, imaju blaže simptome od onih koji se bave drugim sportovima ili rjeđe vježbaju.




   
Znanstvenici su objedinili pet ranijih studija o mentalnom zdravlju i jogi te njihove rezultate usporedili sa svojim saznanjima koje su dobili nakon provedenog istraživanja. 
   
Liječnici često potiču pacijente s depresijom da se bave tjelesnom aktivnošću kako bi prevenirali štetne posljedice neaktivnosti poput srčanih problema, pretilosti i dijabetesa, no poznato je i da tjelesna aktivnost dobro djeluje na psihu jer se tijekom nje luče hormoni oksitocin i endorfin koji dižu raspoloženje. 
   
 



   
   
   U tom kontekstu, aktivni oblici joge imaju veliki utjecaj na zdravlje osoba koje pate od depresije. Joga ujedinjuje vježbe disanja, i opuštanja, tjelesne vježbe i meditaciju, što je vrlo bitno za postizaje balansa, a time i jačanja psihe. 
   
Ispitanici uključeni u istraživanje vježbali su jogu jednom tjedno, a trening je trajao od 20 do 90 minuta. Stilovi joge uključeni u studiju bili su hatha, vinyasa, kundalini i kripalu joga. Pokazalo se da je joga imala utjecaj na simptome depresije, odnosno ublažila ih je. Najviše dobrobiti uočeno je kod ovisnika o alkoholu.
 



   
Znanstvenici su potvrdili pozitivan utjecaj aktivnijih stilova joge na psihičko zdravlje depresivnih osoba. Istraživanje je otkrilo i kako su ljudi koji su redovitiji u vježbanju, odnosno prakticiraju jogu više puta tjedno, imaju manje izražene simptome depresije.
 M.M. 

Znanstveno dokazano: Aktivni stilovi joge ublažavaju simptome depresije

<para>Mnogi ljudi vjeruju kako mentalne bolesti poput tjeskobe i depresije možeš 'uhvatiti', baš kao što možeš 'uhvatiti' prehladu. Tako barem tvrde rezultati nedavnog istraživanja objavljenog u časopisu <ulink url="https://link.springer.com/article/10.3758%2Fs13421-014-0427-9">Memory &amp; Cognition</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naime, u istraživanju je većina sudionika bila mišljenja da nakon veće socijalne interakcije s osobom koja pati od poremećaja tjeskobe, anoreksije, pa čak i šizofrenije - isto stanje može prijeći i na tebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vrlo kratko: Stručjaci tvrde kako mentalne bolesti nisu zarazne. Međutim, istina je da možemo 'pokupiti' emocije i navike ljudi s kojima provodimo puno vremena. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odnosno, ako tvoja najbolja prijateljica pati od poremećaja tjeskobe i funkcionira pod konstantnim stresom i brigom, ti bi mogla početi osjećati slične emocije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Emocije su zarazne jer smo društvena bića koja reagiraju na okruženje u kojem se nalazimo"</emphasis>, govori klinička i forenzička psihologinja Judy Ho. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Emocionalna zaraza je osjećaj ili izražavanje sličnih emocija poput ljudi oko sebe jer nas njihovi osjećaji vode do vjerovanja da bismo i sami trebali imati iste emocionalne reakcije."</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, osjećanje sličnih tjeskobnih misli ne znači da imaš isti poremećaj tjeskobe kao i tebi bliska osoba. Mentalne bolesti ne mogu se prenositi s jedne na drugu osobu poput gripe. Mentalne bolesti puno su kompliciranije od toga:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Smatra se da je mentalna bolest uzrokovana nizom genetskih ili bioloških i okolišnih čimbenika", objašnjava psihologinja. “Utvrđeno je da djelomično proizlazi iz naslijeđenih osobina, jer je duševna bolest češća kod osoba čiji krvni srodnici također imaju duševnu bolest. Okolni čimbenici kao što su trauma, zlostavljanje u djetinjstvu ili čak izloženost negativnim uvjetima prije rođenja također mogu biti povezani s mentalnom bolešću."</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dakle, ako si zabrinuta za razvoj duševne bolesti, bolje bi bilo pregledati obiteljsku povijest nego brinuti s kime provodiš vrijeme. "Ideja da društvene interakcije mogu povećati rizik od dijagnoze duševne bolesti vjerojatno proizlazi iz činjenice da se emocije lako mogu prenijeti s osobe na osobu", kaže Ho. "Ali emocije su prolazne i ne predstavljaju značajne duševne bolesti koje zahtijevaju liječenje."<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="6dbda6b2-35b3-11eb-aed6-0242ac13002a"/>
<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="1327faa2-35b0-11eb-b552-0242ac130017"/>
<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="1a71dc26-35e5-11eb-a6dc-0242ac130028"/>

Mogu li tjeskoba i depresija biti 'zarazne'? Psihologinja objašnjava mogu li mentalne bolesti biti zarazne poput prehlade Mnogi ljudi vjeruju kako mentalne bolesti poput tjeskobe i depresije možeš 'uhvatiti', baš kao što možeš 'uhvatiti' prehladu. Tako barem tvrde rezultati nedavnog istraživanja objavljenog u časopisu Memory &amp; Cognition.
   
Naime, u istraživanju je većina sudionika bila mišljenja da nakon veće socijalne interakcije s osobom koja pati od poremećaja tjeskobe, anoreksije, pa čak i šizofrenije - isto stanje može prijeći i na tebe.
   
   
   
   
Vrlo kratko: Stručjaci tvrde kako mentalne bolesti nisu zarazne. Međutim, istina je da možemo 'pokupiti' emocije i navike ljudi s kojima provodimo puno vremena. 
   
Odnosno, ako tvoja najbolja prijateljica pati od poremećaja tjeskobe i funkcionira pod konstantnim stresom i brigom, ti bi mogla početi osjećati slične emocije. 
   
   "Emocije su zarazne jer smo društvena bića koja reagiraju na okruženje u kojem se nalazimo", govori klinička i forenzička psihologinja Judy Ho. 
   
   "Emocionalna zaraza je osjećaj ili izražavanje sličnih emocija poput ljudi oko sebe jer nas njihovi osjećaji vode do vjerovanja da bismo i sami trebali imati iste emocionalne reakcije."
   
   
   
   
   
Ipak, osjećanje sličnih tjeskobnih misli ne znači da imaš isti poremećaj tjeskobe kao i tebi bliska osoba. Mentalne bolesti ne mogu se prenositi s jedne na drugu osobu poput gripe. Mentalne bolesti puno su kompliciranije od toga:
   
   "Smatra se da je mentalna bolest uzrokovana nizom genetskih ili bioloških i okolišnih čimbenika", objašnjava psihologinja. “Utvrđeno je da djelomično proizlazi iz naslijeđenih osobina, jer je duševna bolest češća kod osoba čiji krvni srodnici također imaju duševnu bolest. Okolni čimbenici kao što su trauma, zlostavljanje u djetinjstvu ili čak izloženost negativnim uvjetima prije rođenja također mogu biti povezani s mentalnom bolešću."
   
   
Dakle, ako si zabrinuta za razvoj duševne bolesti, bolje bi bilo pregledati obiteljsku povijest nego brinuti s kime provodiš vrijeme. "Ideja da društvene interakcije mogu povećati rizik od dijagnoze duševne bolesti vjerojatno proizlazi iz činjenice da se emocije lako mogu prenijeti s osobe na osobu", kaže Ho. "Ali emocije su prolazne i ne predstavljaju značajne duševne bolesti koje zahtijevaju liječenje."
   
   



 A.Š. 

Mentalne Bolesti

Granični poremećaj ličnosti - 'tihi' znakovi koji pokazuju da postoji problem

Zvijezde koje su priznale svoju borbu s bipolarnim poremećajem

Druga strana slave: Ovi popularni pisci hrabro su se borili s mentalnim bolestima

Znanstveno dokazano: Aktivni stilovi joge ublažavaju simptome depresije

Mogu li tjeskoba i depresija biti 'zarazne'?