Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se
mirta_92
Drage dame!

Imam 27 godina i mozda ce vam biti neobicno da vas pitam za takvu vrstu savjeta, ali vas molim za podrsku i iskustvo koje meni fali. Ukratko, iza sebe ima dulju vezu koja je bila puno psihickog maltretiranja (prije 5 godina). Nakon toga sam postala dosta zatvorena prema momcima i trebalo mi je jedno vrijeme da se oporavim. To sve je rezultiralo time da sam i dalje nevina i imam neke svoje vlastite strahove. Ne fali mi samopouzdanja, radim na sebi, upadaju mi momci (ali uglavnom neozbiljne avanture, koje me ne zanimaju) ali me i dalje nesto koci zbog neugodnog iskustva. Ovako, krajem sijecnja sam vani preko kolege upoznala jednog decka (25 godina) prema kojem sam odmah osjetila neku kemiju, povezanost, ne mogu vam to opisati. Ostai su otisli plesati, nas dvoje smo stajali sa strane i pricali. Kako je muzika bila dosta glasna, morao mi se skroz pribliziti uhu da ga cujem, mene su jednostavno prosli trnci. Nakon toga sam jos ostala kratko i otisla kuci. Iduce jutro na putu do posla sam ga slucajno srela na ulici, i stvarno pokusavam biti realna, mislim da sam vidjela iznenadjenost u njegovim ocima kad smo se ugledali. Rekla sam mu da bi bilo super kad bismo zajedno prosli na rucak, na sto je on sav sretan se slozio, ali to se nije dogodilo. Mjesec dana se nismo vidjeli, i sad je opet prosli tjedan zaiskrilo prilikom susreta, toliko da opet ne mogu prestati misliti o njemu. na hodniku sam ga vidjela s ostalim kolegama, on me je pozdravio iznenadjeno, nakon toga gledao u pod i smijuljio se. Inace, kad se sretnemo sami, uvijek zastane da popricamo. Nije mi problem poduzeti prv korak, ali zelim biti profesionalna i nenapadna. Ici korak po korak. Pogotovo jer sam u tudjoj drzavi i ne znam kako oni funkcioniraju. Da, inace radimo oboje na fakultetu, samo u razlicitim grupama. Povjerila sam se kolegi kojem vjerujem i rekao je da ce mi pomoci. Savjetovao me je da uvijek kad ga vidim budem normalna, normalno pozdravim uz blagi osmijeh. I da ce on probati poduzeti neke korake da probijemo led. Znam da moram nesto podueti jer se ovako mozemo smijeskati i 10 godina. Ali opet napominjem, posto je to sve na poslu, ne zelim ispasti laka djevojka ili ocajnica koja ganja decke. Imate li neki prijedlog kako da se priblizim ili kako da taj drugi kolega pomogne? Ne mogu ga dodati na facebook, jer ne koristim drustvene mreze. Nije mi cilj ici odmah s njim u krevet, stvarno ga zelim upoznati kao osobu prvo, pa ako si pasemo, onda graditi i razvijati odnos. Malo bi mi dalo vise vjetra u ledja kad bih zbilja znala da se i ja njemu svidjam. Molim vas, za savjete i vasa iskustva. Hvala!
Vaš savjet
+50
 
mirta_92
  • 16.3.2020 20:36:35
  • Bodova: 8
  • Prijavi
Hvala ti oprezna. Strah sam prebrodila jer od kukanja i samosazaljenja nemam nista. Iskreno, osjecam ponekad sram jer sam jos uvijek nevina za svoje godine. Meni to ne predstavlja neki problem, ali kad smo znali jos za vrijeme fakulteta pricati o tome, uvijek sam izmislila da mi je prvi put bio sa 20 ili tako nesto. Ali vjerujem da nekome kome je stalo do tebe kao osobe, to ne bi trebalo biti bitno.
I ja mislim da je sramezljivost problem, a i to mozda sto imamo zajednice kolege pa je oprez dodatan. Zaboravila sam gore spomenuti kad me je kolega predstavljao odjelu, on je bio jako nervozan i vidjelo mu se na licu da se uzvrpoljio, tako da i taj znak nervoze je dokaz neki da ima neke vatre. Javit cu mu se, ali ne odmah, jos cu malo pustiti.

Ocjena savjeta: 0
oprezna
  • 16.3.2020 20:25:04
  • Bodova: 139987
  • Prijavi
Kao što sam već pisala žao mi je što si u svom mladom životu osjetila i proživjela neke ružne situacije i osjećaje. Po ovome kako se trudiš uspostaviti kontakt s ovim mladićem vidim da si uspjela prebroditi strah .
Obzirom da ste u karanteni ne čekaj da ona prođe , mogući su vam samo virtualni kontakti , pošalji mu kratki pozdrav , pitaj ga kako provodi svo to vrijeme , čime se zabavlja .... Polako , pusti ga da se snađe u svemu tome , čini mi se da je možda malo povučen , stidljiv ( čim je skrenuo pogled u stranu kad su vam se pogledi sreli )

Ocjena savjeta: 2
mirta_92
  • 16.3.2020 16:39:06
  • Bodova: 8
  • Prijavi
Pozdrav! Hvala vam na komentarima. Oprezna, to sam spomenula kako bih vam dala do znanja da nisam neka igracica, premda bih mozda trebala i biti, da nemam iskustva, a to je bio razlog sto mi je nakon te duge veze trebalo vremena da prebrodim odredjeni strah i iz tog razloga nisam uspjela uspostaviti kontakte s vise momaka.

Nas dvoje ne radimo u istoj zgradi, ali moja grupa suradjuje s njegovom, i bas taj kolega tamo zna dosta ljudi s kojim sam si bliska i koji hoce pomoci. Momak koji mi se svidja je iz EU, Nijemac je.
Kolega me je odlucio upoznati s njihovim timom i proveo me je kroz pogon gdje oni rade i upoznao me s instrumentima. Naravno i on je bio tamo. Kasnije mi je kolega rekao da se izmedju nas osjetio ogromni magnet i da ne samo da je vidio da se svidjamo jedan drugome, nego da se to jednostavno osjetilo. Kasnije sam ga vidjela u jednom restoranu na rucku s kolegama, sjedili smo nasuprot stolova. I pogledavali smo jedan drugog, cim bi ga ulovila da gleda, odmah bi skrenuo pogled. Taj isti dan me dodao na FBu, ali to je to, tu je stalo. Sad smo u karanteni zbog ovog virusa, pa ga sigurno necu vidjet tri tjedna, ali sam razmisljala da mu za neka tri tjedna posaljem neku casual poruku, ukoliko on ne skupi muda. Sto vi mislite o svemu tome?


Ocjena savjeta: 0
oprezna
  • 9.3.2020 8:33:46
  • Bodova: 139987
  • Prijavi
Vjetar u leđa može ti dati samo on . Kao što je pisala nkontesanera on je imao dovoljno vremena da uspostavi kontakt s tobom bilo koje vrste da mu se doista sviđaš na način koji ti priželjkuješ. Kako nije inicirao susret to ti dovoljno govori . Ti su prva potaknula razvijanje odnosa pozivom na ručak koji se nije realizirao , sada bi bilo na njemu da ga on potakne (ako to doista želi)
To što oboje radite na istom mjestu možda na neki način utječe na to ali nisam baš sigurna.
Kolega te dobro savjetovao , budi normalna pri svakom susretu s njim ali ja bih mu, da sam ti , rekla da ništa ne poduzima po pitanju nečeg više . Ako se treba što dogoditi neka se dogodi samo po sebi ali ne pod nužnim utjecajem drugih ljudi .
I da , što to znači da si nakon dulje veze pune psihičkog maltretiranja i dalje nevina?
Kakve to ima veze s ovim problemom?
Mislim , žao mi je što si to proživljavala ali ne znam zašto si to spomenula u početku.




Ocjena savjeta: 1
nkontesanera
  • 9.3.2020 7:31:33
  • Bodova: 3659
  • Prijavi
Od kraja siječnja, kad ste se upoznali stvarno je imao dovoljno vremena poduzeti nešto da je htio... barem neobvezno čavrljanje kolega na kavi, bez udvaranja ili nečeg što ne želiš... Dakle, ili je posve druga kultura (Indija, Azija, Afrika) pa ne želi imati ništa s npr EU ženama ili ga ne zanimaš u tom smislu....
Ja osobno ne bih savjetovala niti jednoj ženi brak s muškarcima iz nabrojenih zemalja/kontinenata jer se uvijek javlja problem djece u slučaju razvoda... konzerva stav, znam, ali je moj...

Ocjena savjeta: 2