Oduvijek sam bila kampanjac i to onaj kronični kojem se čini da je pet minuta duže od pet dana (naravno kad dođe tih posljednjih pet minuta za nešto napraviti). I tad funkcioniram k'o švicarski sat. Sve odradim, a danak platim u živcima. I svaki put si kažem, drugi put ću drugačije, počet ću na vrijeme, ali ne bude tako. Jednostavno bez pritiska nemam motivacije ni inspiracije. Evo i ovo pišem u pet do 12 i tako svaki petak. A zbog čega to govorim? Zbog trivijalne stvari - priprema za ljeto.
Gledam se jučer ujutro u ogledalo pa uvlačim trbuh, podižem guzu i bradu, ramena šaljem iza i natrag kako bih podignula grudi… Kad se ispodižem i poštimam izgledam kao vojnik s puškom u stražnjici. U tom položaju sve još uvijek odlijeva neumoljivoj gravitacijskoj sili, ali kojem frajeru iz moje ciljane skupine je napeti vojnik senzualan?
A i teško je biti u tom položaju. Umorila bih se čak i dok se izvaljena sunčam na plaži. Jedina dobra stvar kod sunčanja je kada legneš na leđa i gravitacija ti postane saveznica - trbuh se prirodno uvuče, a grudi podignu. Ako saviješ noge u koljenima, ni bedra neće izgledati prevelika. Komad samo takav!
Odlučujem se, po ne znam koji put krenuti vježbati. Ljeto samo što nije. Evo već danas, čim na internetu pronađem neke brze, učinkovite vježbe koje jamče gubitak kilograma (bit ću zadovoljna s pet manje do kraja lipnja) i učvršćivanje svih mišića. Hit je HIIT pa pretražujem Instagram u potrazi za desetominutnim čudotvornim treninigom kojim ću navečer dok gledam film, u pauzi za reklame, na strunjači ostaviti suvišne kile i znoj. Rado bih da mi guza sama stoji onako kako ju namjestim dok se analiziram u ogledalu i spremna sam odraditi bezbroj čučnjeva. Od sutra. Od sutra ću hodati u čučnju ako treba!
I dok tako skrolam po internetu u potrazi za svemogućim vježbama i eventualno nekoj zdravoj detoks kuri od voća i povrća, pijem kavu i u nju umačem napolitanke, sama sa sobom se dogovarajući - još samo jedna i dosta! I zaista, kad je ostala još samo jedna od cijelog bloka koji sam otvorila jučer, bilo je dosta. Smazala sam ju, osjećajući jezikom svaki red čokolade… Više ih nema i neću ih ni kupovati do ljeta. Oduprijet ću se kada budu na akciji u dućanu. S keksima sam raskrstala. Ljuta sam na njih!
Ustajem, malo se razgibam - vježbe istezanja su ključne za prevenciju ozljeda i mobilnost. I odšetam do hladnjaka. Imam pedometar pa brojim korake. Najviše volim odšetati do kuhinje. Nakon onog slatkog trebalo bi pojesti nešto slano. Tijelo traži. Vadim ostatke od jučerašnjeg ručka, majonezu (bez majoneze ne mogu živjeti, ona mi je sunce u tubi, sigurna sam da obiluje tako žuta i vesela vitaminom D), maslac i finu domaću kulenovu seku koju trošim već neko vrijeme. Naravno i kruh. Teško se bez kruha može kvalitetno jesti. Sve si fino serviram i prionem, razmišljajući što ću kuhati za ručak. Odluka pada na bolonjez.
Vrijeme je za posao. Radim od doma. Sjedam za komp. Tipkam, tikam, tipkam, pedometar me nakon sat vremena obavijesti da je vrijeme za rekreaciju, opet se razgibam do hladnjaka, razgibam usta i zube pa natrag na posao. Jadan taj hladnjak… nije ni čudno da kiksa s hlađenjem kada ga dnevno otvorim valjda 50 puta. Baš ću sutra pokušati izbrojati.
Ne znam kako vi, ali primijetila sam da, kad god odlučim manje jesti, jedem više, no ikada. Istina jedem raznoliko - pojedem sve na što naiđem. Kad je o vježbanju riječ, o vježbama puno razmišljam. I što je ironično - umorim se od razmišljanja pa čak i imam osjećaj da sam nešto konkretno napravila po tom pitanju.
Ma dobro,kad bolje razmislim, ima još vremena do plaže. I tako nikada ne idem na godišnji odmah početkom srpnja, već malo kasnije. Da počnem za dva tjedna redovito trenirati, do ljeta sam kao raketa! Osim toga, zaista je šteta propustiti napolitanke na akciji.
Na koncu, zar je bitno kako izgledamo? Sve mi se čini (iako se zasad uvjeravam u spuroto) da ću i ove godine otići na more sa svim marljivo prikupljenim kilogramima, mekanom stražnjicom, šlaufčićem i celulitom. Dok budem u kupaćem kostimu ulazila u more i u plićaku prevrtala stopalima oblutke govorit ću si: 'Faca si, znaš. Opet si faca! Nije te briga kako izgledaš. Samopouzdanje je ključno, a ti ga imaš. Jaka si i zadovoljna. Zadovoljna jer si sita!".