Roditelji moje frendice razvode se poslije 38 godina braka. I nisu izuzetak. Često čujem kako supružnici kreću svako svojim putem nakon, ne samo što su podignuli djecu, već i unuke poslali u vrtiće i škole. Bake i djedovi u novim pustolovinama života, na Tinderu i Badoou. Rekla bih hrabro, no oni bi vjerojatno rekli kako se ne radi o hrabrosti, već o nuždi. Drugog puta nije bilo.
Jesu li njihovi brakovi bili oni koji su već u startu loše krenuli, ali je postojao prešutni dogovor da će ostati zajedno dok ne ispune uloge? Jesu li to brakovi u kojima su se praznici provodili odvojeno, razgovaralo se samo o djeci, računima, gradnji kuće, kreditima i u kojima su njih dvoje jedno drugome bili ne jedina opcija, nego u tom trenutku najbolji izbor? Ili su se ti ljudi koji su se u početku zaista voljeli pa s godinama promijenili?
I dok mi izvana gledamo kako se raspada višedesetljetna bračna zajednica, negdje između srebrnog i zlatnog pira, a Ivanova mama se više ne preziva kao Ivan, već uzima svoje, meni potpuno strano, djevojačko prezime, a tata iznajmljuje stan i angažira kućnu pomoćnicu koja na potpuno drugačiji način od Ivanove mame slaže čarape i gaće i kuha neka sasvim druga jela, oni se ponašaju kao da upravo čine jednu od sasvim uobičajenih stvari poput farbanja ograde, a ne kao da razdvajaju srasle živote.
Možda zato što ustvari nikada ni nisu srasli? Pomalo mi izgleda zastrašujuće krenuti sam nakon toliko godina, a onda opet… možda su cijelo vrijeme i bili sami? Dok je čovjek živ, nije kasno za promjene. One i jesu jedina konstanta u životu.
S druge strane, imam frendicu koja je odlučila u 40. roditi sebi dijete. Shvatila je da onaj pravi ne postoji i da je vrijeme da se posluži onime što se nudi. Prijatelj joj je pomogao da se ostvari kao majka i tu, načelno, prestaje njegova uloga. Kako će se ona razvijati dalje, nitko ne zna, no oboje su zrela, razumna ljudska bića i vjerujem da će dobro funkcionirati. Sretna je, odlično se snalazi u ulozi majke i smatra da joj ne treba suprug kako bi odgajala dijete.
Mogla se udati pod pritiskom biološkog sata i razvesti nakon nekog vremena ili živjeti zauvijek život koji nije njen. Odlučila se za treću opciju, koja još uvijek nije potpuno društveno prihvatljiva, ali je iskrena. Baš kao što je iskren i oslobađajuć razvod nako četiri desetljeća braka. Šokantan, ali iskren, a to je ono najbitnije. Biti u skladu sa sobom, bez obzira što drugi mislili. I dok moja frendica ulazi solo u avanturu života zvanu majčinstvo, pred Ivanovom mamom su avanture druge vrste. Upisala je informatički tečaj, ne zbog posla i rodbine koja živi na drugom kraju svijeta, već zbog online dejtanja.
*Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i nužno ne izražavaju stav redakcije žena.hr