Dalmatinski gradić 1957. godine. Radnja se vrti oko triju obitelji - Vice Drče, Šimuna Ravlića i Nikole Glavine - čiji šesnaestogodišnji sin Lucio jedne lipanjske srijede iznenada nestaje. Poglavlja naizmjence prate živote na prvi pogled nepovezanih obitelji koje, putem flashbackova (bilo da je riječ o prisjećanjima likova ili refleksijama sveznajućeg pripovjedača) upućuju čitatelja u svoju povijest, događaje i odluke koje su im promijenile živote, otkrivajući ujedno koja je prava povezanost među njima, a koja ne uključuje samo bivanje na istome mjestu u isto vrijeme, nego i složenije rodbinske i rodbinsko-kumske odnose. Autentičnosti izraza pridonosi dijalektalni govor, pažljivo opisane lokacije i obiteljsko stablo koje olakšava razumijevanje relacija među likovima, no komunikacija među njima ostaje jednako komplicirana.
Vice versa može se čitati i kao vodič kroz labirinte bračnih i obiteljskih odnosa, može biti i instrukcija o potisnutim ljubavima koje preživljavaju usprkos svemu, no jedno je sigurno – čitateljevu pažnju zaokupit će tragovi obiteljskog trilera s neizvjesnim krajem.
Autorica Ankica Tomić iako po struci profesorica književnosti, vrlo je kratko predavala u školama. No zato je, kao lektorica i redaktorica, surađivala s mnogim hrvatskim tiskovinama. Prvi, autobiografski roman Naročito ljeti 2011. godine pobjeđuje na natječaju izdavačke kuće V.B.Z. i Tomić, osim pažnje javnosti, osvaja dojmljivu novčanu nagradu. Slijede nagrada Slavić te Kiklop kao i drugi roman Damen kapric koji 2014. izlazi u Nakladi Ljevak. Iste godine autorica postaje članica Hrvatskog društva pisaca, a 2015. ostvaruje status samostalnog umjetnika. Treći roman Vice versa napisala je uz potporu Ministarstva kulture, a već radi i na novom rukopisu
S autoricom smo imali prilike razgovarati uoči predstavljanja knjige održanog u četvrtak.
Molim vas ukratko se predstavite našim čitateljicama ...
- Mislim da su me oformile česte selidbe u djetinjstvu. Da bih "preživjela" u novoj sredini, morala sam promatrati ljude, tesati komunikativnost i pamtiti... To me, uz mamu koja je uvijek, od mojih ranih godina, dugo sa mnom razgovarala o svemu, usmjerilo prema ljudima, društvu i umjetnosti. Logičan slijed bio je studij kroatistike, dugogodišnji rad u novinama te, konačno, književnost.
Što vas je navelo da krenete u književne vode?
- Počela sam pisati relativno kasno i tek na pragu četrdesetih objavila prvi roman "Naročito ljeti" koji opisuje moju prvu veliku selidbu, iz Srbije na Brač. Novi ljudi, nova iskustva, novi jezik... Sve je to, kako mi se sada čini, ostavilo u meni duboke ožiljke (negativne, ali i pozitivne) koji su s tim romanom, kao u psihoterapiji, izbili na površinu. U mojem je slučaju pisanje zbilja bilo potreba, a ne izbor.
Kako je nastala ideja za knjigu „Vice versa“?
- Jedna davna istinita priča učinila mi se kao dobra podloga za fikciju. No, roman "Vice versa" ipak s tim događajem ima malo veze. Dodala sam mu detalje, proširila fabulu i izokrenula ga do neprepoznatljivosti. Ali, ideja je nastala u stvarnosti.
Tko su glavni likovi i kako ste im udahnuli život? Jeste li likove stvorili prema osobama koje poznajete?
- Svaki pisac krade iz zbilje, tako su i likovi "opipljiviji" ako znamo na koga nas podsjećaju. U ovom romanu ne postoji nijedan stvarni lik, ali nekoliko je "hibrida"... Osebujni Vice, principijelni Nikola ili požrtvovna Karmela... Imam dojam da ih poznam.
Radnja romana odvija se u samo dva dana. Koliko je vama trebalo da ga napišete?
- Pisala sam ga nešto dulje od godine dana, dorađivala još par mjeseci.
Osvojili ste niz književnih nagrada – što vam one znače i koju biste osobito izdvojili?
- Kiklop i Slavić su veliko priznanje struke, no da nije bilo nagrade V.B.Z.-a, "Naročito ljeti" možda nikad ne bi ni izišao. Usto, kad rukopis pošaljete pod šifrom i žiri ga prepozna... taj je osjećaj teško opisati.
Je li vam teško pronaći inspiraciju za pisanje?
- Lako je s inspiracijom, teško je svladati kreativne blokade. Zbog toga je važna i disciplina. Ideja može pasti na pamet "s neba", ali ne bi imalo prevelikog smisla čekati samo inspirativne dane. Nekad treba sjesti za prazan papir (ili prazan ekran) i - mozgati. Ili pisati pa brisati... Svejedno.
Kako biste opisali svoj stil pisanja? Koje teme vas najviše zanimaju?
- Ma kako dobra fabula bila, uvijek me najviše zanimaju međuljudski odnosi. Zato dosta veliku pažnju posvećujem dijalozima. A pišući pazim da ne izostavim detalje. Manje mi je bitno kako će se priča rasplesti, nego što osjećaju likovi dok je zapliću i raspliću.
Tko vam je uzor u radu?
- Puno je pisaca kojima se divim. Iako nikad neću dostići tempo i posvećenost Stephena Kinga, koji je objavio više od 50 romana, a ni žanrovski se ne preklapamo, divim se njegovoj energiji. Upravo čitam knjigu o njegovu umijeću pisanja "On writing". Iz nje bi svaki pisac (i ne samo pisac) mogao štošta naučiti.
Jeste li razmišljali o tome da prevedete ili možda čak i napišete novi roman na nekom stranom jeziku kako bi proširili krug čitatelja?
- Naše je tržište vrlo skučeno. Govorimo nepopularnim jezikom, malo nas je i budžet za kupovinu knjiga vrlo je ograničen (ako uopće postoji). Pitanje prevođenja ili pisanja na engleskom jeziku samo se nameće. Rado bih da se moji romani čitaju i vani, iako - "Naročito ljeti" je generacijski roman o odrastanju u Jugoslaviji, s brojnim imenima iz pop kulture, a "Vice versa" velikim je dijelom pisan dijalektom, zbog čega na kraju knjige postoji rječnik. "Damen kapric" je priča o bračnom paru i problemima društva u tranziciji... Trebao bi mi jako dobar prevoditelj.
Koje naslove iz svjetske književnosti biste izdvojili kao najdraže, a koje biste preporučili svakoj ženi da pročita?
- Nezaobilazna Alice Munro i njezine "Previše sreće" i "Služba, družba, prošnja, ljubav, brak" vrlo su dojmljiva, "drukčija" literatura. Duboki likovi, pomaknute poante i ženski senzibilitet - žena kojoj se divim.
Ankica Tomić: Vice Versa
Biblioteka: Cicero
Izdavač: Naklada LJEVAK
Godina: kolovoz 2016.
Broj stranica: 375
Format: 13,5 x 21 cm
Cijena: tvrdi = 179 kn, meki = 139 kn