'Najdraže moje' posebna je knjiga. Posebna na toliko mnogo načina da vam ih zapravo i ne mogu sve nabrojiti. Teška – da, neobična – da, mučna – da, ali usprkos svemu divna, puna nade, puna onog osjećaja koji vam ispunjava nutrinu nekom neodređenom toplinom. 'Najdraže moje' knjiga je koju mnogi neće pročitati do kraja, mnogi je čak neće ni uzeti u ruke jer će se bojati drame kojom je Gabriel Tallent ispunio ovih četiristotinjak stranica. I da, vjerujte mi, razumijem svaku tu odluku, ali isto tako apeliram da prijeđete preko toga jer ova knjiga zaslužuje da je se čita, zaslužuje da se priča o njoj, zaslužuje mjesto na svakoj polici jer – ova knjiga je sve.
Turtle Alveston je četrnaestogodišnjakinja koju život nije mazio. Nakon smrti majke odrasla je s ocem kojemu su društvene norme nepoznanica. On živi na svom imanju skoro pa potpuno izoliran od svijeta, a radi na tome da mu kuća i okoliš budu samoodrživi i samodostatni – iako ih je oboje zapostavio – a ako se jednom nešto dogodi, nešto poput kraja svijeta, Martin želi naći način za preživjeti. Da, Martin Alveston je poput onih ljudi o kojima se snimaju tv-emisije, ljudi koji se spremaju za sudnji dan. Svemu što zna poučio je i Turtle, pa tako ona zna razlikovati sve oružje, a većinom se vrlo vješto zna služiti. Pištolj i nož su uvijek uz nju – poput dragih prijatelja.
Turtle je snalažljiva u svemu što radi, osim u međuljudskim odnosima. To polje za nju je čista nepoznanica puna nagaznih mina. Jedina osoba s kojom ima donekle normalan odnos je njezin djed koji ju je također naučio mnogo toga te je izvor kolike-tolike sigurnosti.
No svijet Martina Alvestona nije dobar za Turtle. On živi u svojem svijetu, a ona je njegovo najvrijednije blago i on se na svoj način tako prema njoj i odnosi. Ona ga voli i u njezinim očima on je sve. Funkcioniraju zajedno na način na koji su navikli i na koji ju je on naučio, bez obzira na to što je to daleko od normalnog, ali ona za drugačije ne zna.
U limbu koji njihov život jest, Turtle ispriku za očevo ponašanje pronalazi u ljubavi. U njegovoj ljubavi prema njoj. Sve dok ne shvati da ta ljubav nije normalna. Dok ne upozna vršnjake Jacoba i Bretta koji žive živote potpuno drugačije od njezina.
Gabriel Tallent napisao je jednu strašnu knjigu; noćnu moru mnogih ljudi, prvenstveno roditelja, ispisao je poput najgore drame. Drame za koju se svi trebaju nadati da je nikada neće proživjeti, drame pune stravičnih posljedica. Ima dosta teških i eksplicitnih scena koje će vjerojatno nekima biti mučne za čitanje – i ja sam često zažmirila, pustila suzu, ali se i poprilično razljutila do te mjere da bih najradije bacila knjigu u zid da se razleti na sve strane.
Uz to, primijetit ćete da je autor veliki ljubitelj prirode kojoj je posvetio mnogo stranica ove knjige. Kroz lik Turtle upoznat ćete mnoga obilježja flore i faune sjeverne Kalifornije i one nisu tu tek da popune stranice – one su tu jer Turtle živi s tom prirodom i jer je to sve dio nje.
'Najdraže moje' knjiga je koja me potpuno iscrpila, iscijedila iz mene i zadnji atom suosjećanja i knjiga koju vjerujem neću tako lako zaboraviti. Znam da će biti mnogo priče o njoj, sigurna sam u to da se grafički opisi neće svidjeti mnogima, da će nekima smetati rječnik kojim se autor poslužio, da će joj nalaziti svakakve zamjerke, ali, tko god da je uzme u ruke zapamtit će je.
Piše: Renata Grčić
Naslov: Najdraže moje Autor: Gabriel Tallent Prijevod: Ira Martinović Izdavač: Stilus Uvez: meki Broj stranica: 432 Cijena: 129,00 kn