Čarobna S-LOVE-nija: Jedina zemlja na svijetu koja u sebi nosi riječ ljubav

Ne znam kako je vama, ali otkako znam za sebe, Slovenija mi se uglavnom svodila na dobar shopping i izuzetno lijepu zemlju koja ima odlične ceste na putu za Austriju, no vremena se mijenjaju pa s njima i ja

Čarobna S-LOVE-nija: Jedina zemlja na svijetu koja u sebi nosi riječ ljubav

Kada sam došla u te godine da sam mogla putovati sama, život mi se posložio tako da mi je najbolji prijatelj odselio u Ljubljanu, a samim time ja sam dobila omiljenu vikend destinaciju. Tijekom tih godina posjećivanja iste, malo je reći da sam se zaljubila u ovu zemlju, ali i u ljude koji su izuzetno srdačni i rekla bih itekako kreativni i sposobni! Možda imaju malu zemlju, ali velikog su srca i tako se prema svojoj državi i ponašaju. Sada kada pogledam unazad, imam osjećaj da se Slovenci prema svojoj zemlji odnose kao prema dobro čuvanoj tajni – jer što manje ljudi zna za ovakvu ljepotu – duže će se održati, zar ne? 

Za sve one koji ne znaju - u neposrednoj blizini Lijepe Naše krije se takav dragulj koji kada posjetite - jedva ćete čekati vratit se! Jer lagala bih kad bi rekla da sam svoj godišnji zamišljala baš u ovoj zemlji, ali to sam ja - nepravedno zanemarujem i stvari i ljude - a evidentno i države koje to definitivno  ne zaslužuju. Za sve postoji prvi put, pa tako i za moje putešestvije po Sloveniji! Nikad nije kasno za spoznati istinu jer ova ljepotica nudi toliko više od Bleda i Ljubljane koje sam unazad nekoliko godina isključivo posjećivala misleći da je to - to! Kad ono - dogodila se ljubav!


Smještena između Austrije, Italije i Hrvatske - Slovenija nudi kako bi se popularno reklo – za svakoga ponešto - od gastronomskih delicija za prste polizat' preko atraktivnih skijališta i mjesta za planinarenje, pa sve do šetnje po prekrasnom krajoliku ili pak živopisnim gradovima. Prostire se na 20 273 kvadratna kilometra na kojima živi nešto više od 2 milijuna ljudi, dok je od toga 10 000 kvadratnih kilometara prekrasna šuma, a 46,6 kilometara obala. Najviši vrh je Triglav s 2864 metara, a ova zemlja se može pohvaliti i s 10 000 špilja. Raznolikost je prava riječ za ovu krasoticu koja blista u svako godišnje doba – no, mene je zanimao zimski odmor, pa krenimo redom! Standardno sam spakirala dva kofera od kojih jedan mislim da nisam ni otvorila, no to sam ja i sve je u najboljem redu. Moja bolja polovica i ja krećemo usred noći iz Dubrovnika jer zašto ne? Uz lagano stajanje u Zagrebu ( čitaj : pojeli sve živo i neživo ) nastavljamo put sjeveroistoka gdje se nazire Pohorje, odnosno skijaški centar Rogla koji osim snijega nudi i jednako raskošan wellness.




Naravno, kako smo prošli dalek put - kasnimo na dogovoreni sat učenja boardanja pa ga prebacujemo za sutradan rano ujutro i odlučimo malo za promjenu nešto pojesti. Na samom skijalištu nalazi se restoran Stara Koča za koji kažu da je najstariji dio nekadašnje planinske kolibe iz koje se razvio današnji ogromni hotelski kompleks. Koča tradicionalno opremljena u stilu stare seoske kuće direktno nas vraća u prošlost, a baš takav izgled ujedno je i sinonim za izvrsnu domaću hranu koja nas je ugodno iznenadila! Izgleda da slovenske bake imaju svoj đir jer dok mi jedemo orahnjaču na sebi svojstven način, one je nekako zakuhaju i preliju preljevom od šumskog voća – a sve ostalo je naravno povijest. Da se razumijemo, tek dva sata udaljena do Zagreba – Rogla je omiljena skijaška destinacija brojnim stanovnicima Hrvatske – a kako i ne bi bila kada funkcionira kao švicarski sat.



Ovo obiteljsko skijalište idealno je između ostalog i za prve skijaške korake – a kako sam ja odavno shvatila da u meni ne čuči Janica, više Danica – tu i tamo suočim se s vlastitim strahovima! Ponuda je fantastična jer ovdje ne morate samo skijati, već možete i sanjkati – a naravno možete i jesti na svakom koraku uživajući u planinskom zraku! Već i ptice na grani znaju da je to moj omiljeni hobi!  E pa baš takvi, siti i „debeli“ shvaćamo da je možda najbolja relaksacija nakon prijeđenih 700 kilometara u jednom danu - vrhunski wellness u hotelu Natura. Ne znam kako je kod vas, ali kod nas nema tog problema kojeg ne može riješiti dobra hrana i kvalitetna sauna. Onaj osjećaj kada znaš da ti se svaka pora na tijelu vraća u prvobitno stanje i pokazuje ti zahvalnost što brineš i mariš za nju, osjećaj je koji se ponekad doista ne može platiti. Još kada svemu tome pridodate idiličan krajolik i panoramsku saunu s predivnim pogledom na Kamniško – Savinjske Alpe, shvatite da bajke doista mogu postati stvarne, a da pritom ne morate nužno biti plave krvi! Ovo mjesto savršeno spaja zimske radosti i opuštanja u termalnim vodama pa su tako u neposrednoj blizini i Terme Zreče koje se mogu pohvaliti prirodnim bogatstvima koji imaju blagotvoran učinak na tijelo!  Jeste već počeli pakirati kovčege?



Da stvar bude još bolja, pola sata od Rogle smjestio se gradić Slovenske Konjice u kojima nas je čekala Mala Kmetija, prekrasna kuća u kojoj smo odsjeli naredna dva dana, no shvativši kako je ovo mjesto divno - svoj odmor smo odlučili produžiti za još tri dana. Možda najbolji dio vožnje po Sloveniji je što vam je sve na dohvat ruke, gdje god krenuli – tamo ste za otprilike dva sata, ako ne i manje. Pa tako, ako malo za promjenu poželite hotel zamijeniti nešto intimnijim okruženjem, s Malom Kmetijom definitivno nećete pogriješiti!



Gospođa Branka i njezin sin Bor svakako zaslužuju pozornost koju vrlo često dobivaju ekskluzivni hoteli jer gostoljubivost ove obitelji, čistoća koju održavaju u objektu, duh tradicije kojim kuća odiše, domaći proizvodi koje sami proizvode i neizostavni doručak gospođe Branke – vratit će vas na tvorničke postavke! Znate onaj osjećaj kad ne čujete svoje misli od silne buke i vreve? E pa ovdje to nije slučaj. Još kada te iste misli pomnožite s domaćim delicijama, krajolikom koji oduzima dah – znajte da je ovo mjesto doista tajna koju vam teška srca moram otkriti pritom se nadajući da će ostati jednako predivna i netaknuta...



Nakon doručka koji bi nahranio i ratnika i patnika pod ravnanjem gospođe Branke uz njezin najfiniji domaći sok od bazge, krećemo put Rogle jer već u 9 ujutro moramo biti na stazi gdje nas čeka simpatični Simo, naš učitelj boardanja koji je nakon kratkog, ali slatkog druženja sa mnom – skromno priznao da nisam baš takav promašeni slučaj, ali bojim se da je morao lagati da se ne rasplačem jer mi je uza sve bio i rođendan. Ima tih nekih ljudi koji na skijama lete kao da su se rodili na njima. Ima isto tako ljudi koji stanu na board i krenu u spust života. Naravno, ja nisam ta osoba. Ja sam prije ona koja padne na baby stazi dok joj se sa strane ruga četverogodišnja djevojčica, ali ne zamjeram joj. I ja bi na njezinom mjestu se zapitala koji je problem sa mnom. Možda je strahu kumovao jedan nesretni pad prošloga mjeseca pa sam svemu pristupala s teškom dozom opreza, no moram priznati da na natjecanju početnika u boardanju, za mene nažalost ne bi bilo mjesta – no, za Antonija definitivno bi pa možda u nekoj dalekoj budućnosti njega čeka karijera boardera što ću ja s velikim zadovoljstvom podržati, ako pritom ne moram i ja padati skupa s njim. Uz tu bitnu informaciju, važno je znati i da ako vam nedostaje nešto od skijaške opreme, ne brinite jer ovdje možete sve iznajmiti po popularnim cijenama, doslovno od rukavica preko odijela pa sve do skija. Isto tako, cijena dnevnog ski passa uvelike je povoljnija od ostalih europskih skijališta i kreće se oko 150 kuna. A vašim klincezama i klincima će to biti dan za pamćenje koji će upisati velikim slovima u svoj spomenar! 



Život piše svakakve priče, jel' da? Prije svega, sve čestitke Simi na strpljenju koji otprilike sto dana godišnje provede na ovom mjestu pokušavajući izvući maksimum iz „izgubljenih slučaja“ poput mene – a naša avantura se nastavlja povratkom u Slovenske konjice i posjetom Žičkoj kartuziji, nekadašnjem samostanu kartuzijanaca koji bi vjerojatno bili itekako ponosni da znaju da se kroz njihove odaje odvija tura virtualne stvarnosti. Znate one dosadne ture dok kao nešto slušate u ušima – a zapravo ništa ne čujete i samo klimate glavom? E pa to ovdje nije slučaj jer ovdje zahvaljujući tehnologiji imate priliku vidjeti kako je to nekada točno izgledalo. Za sve one koji žele znati više, još jedan zanimljiv podatak – na ovom mjestu smjestila se i najstarija slovenska gostionica koja je s radom počela davne 1467. godine, a u ponudi nudi samostanska jela. Kartuzijanski zice nekada su palili i žarili ovim područjem i svojim su djelovanjem itekako doprinijeli gospodarskom razvoju čitavog ovog područja.




A tomu je definitivno kumovala činjenica da se u ovoj općini, smještenoj između Celja i Maribora krije i famozni Zlati Grič čiji vinogradi doslovno oduzimaju dah, a kad popijete čašu fenomenalnog pinota ili pjenušca – možete se okušati i u golfu ili pak uživati u finoj hrani jer ovdje misle na ama baš sve! Mislim tko se ikada napio vina, a da pritom nije malo „zamezio“ sira i kruha? No, da bi održali liniju, morate malo i hodati. Stoga svakako nemojte preskočiti atrakciju zvanu Pot med krošnjami – odnosno Put među krošnjama. Šetnica je to dugačka preko jednog kilometara s tornjem visokim 37 metara s kojeg se pruža veličanstveni pogled na pohorsku šumu. Ovdje su mislili i na najmlađe pa se na svakom koraku nalaze i edukativne ploče na kojima možete naučiti sve o stablima, kao i o životinjskim i biljnim vrstama.




A kada ste već istražili ponudu Pohorja i Rogle, svakako posjetite Logarsku dolinu. Kako živimo u vremenu društvenih mreža, prije odlaska na ovu slovensku avanturu odlučila sam istražiti ponudu na Instagramu i već u samom startu – sve je bilo jasno kao dan! Kada sam ugledala ovu alpsku ledenjačku dolinu, čak i preko mobitela sam ostala zapanjena – a zamislite tek onda kakav je bio osjećaj uživo! Za dolazak ovdje također nam je trebalo nešto više od sat vremena automobilom , srećom vitamina D odnosno sunčevih zraka nije nedostajalo pa je vožnja protekla tako da sam se ja uglavnom divila slovenskim farmama koje su na svakom koraku! Da, za razliku od nekih, Slovenci itekako žive od plodova vlastite zemlje – i moglo bi se reći itekako dobro žive jer sve te kmetije izgledaju kao san! Uz to što nude gastronomsku ponudu, često su i vrlo popularne smještajne jedinice. Na samom putu do Logarske doline, fotografirala sam otprilike tisuću fotografija. Da živim u vremenu fotoaparata, bankrotirala bi vjerojatno kupujući dodatni film. No, ne valja živjeti u prošlosti, pa zato je bolje da se okrenemo budućnosti! Moja budućnost izgleda savršeno s obzirom na to da ću noć provesti u hotelu Plesnik.




Ali prije toga stat ćemo u Solčavi gdje se smjestio Centar Rinka, tamo nas čeka simpatična gospođa Darja koja će nam reći nešto više o ovom kraju. Naime, ova dolina je dugačka tek sedam kilometara, široka 250 metara i podijeljena na 3 dijela! U njoj živi svega tridesetak ljudi, a godišnje ju posjeti tisuće i tisuće znatiželjnika u potrazi za mirom i odmorom. O prirodnim ljepotama ovog kraja nema smisla čak ni govoriti jer u to se morate sami uvjeriti – no svakako posjetite slap Rinka, jedan od najvećih na području Slovenije i ako vas vrijeme posluži, baš poput nas, odlučite se na obilazak panoramske ceste. Pogled koji se pruža s vrha – neprocjenjiv je!




Baš kao i hotel Plesnik koji sam tamo negdje u svojim snovima sanjala, no ni taj najbolji san nije bio ravan onome koliko je ovdje dobro. Ova oaza mira nekada je bila omiljeno odredište brojnim Zagrepčanima, štoviše navodno je svaki dan išao vlak na relaciji hrvatske metropola – Logarska dolina, no godine su učinile svoje. Smješten u blizini granice s Austrijom probudit će sva vaša osjetila i natjerati vas da se napokon odmorite! Bilo da ste u potrazi za ljetnim osvježenjem ili vlastitom zimskom bajkom, voljeli više sunce ili mjesečinu – ovo je mjesto koje će vas potpuno razmaziti.



To smo shvatili čim smo kročili u njega, a kada smo se spustili na ručak – predjelo u obliku domaće paštete oborilo nas je s nogu! Da, znam opet ćete reći – evo ove gastro blogerice bez bloga priča o hrani, ali ja jednostavno najviše volim jest i spavat i ne sramim se toga. Jednostavno sam čovjek, ali čak i da sam ptica – definitivno bi živjela u ovom raju.

Da, znam da se zdravlje ne može kupiti, ali mir definitivno može – i upravo je to čar ovog mjesta! U vremenima u kojima često zaboravimo na sebe i svoje unutarnje misli – kad-tad shvatite da naše tijelo ne može funkcionirati pod stalnim nemarom. Baš kao što automobil ne ide bez goriva. I da, ukusi se razlikuju – no vjerujte mi, Slovenija je po svačijem guštu! Zemlja je to čije šume će napuniti vaša pluća, a rijeke nahraniti vašu dušu. Zelena rapsodija koja se time s pravom i ponosi, a kako i ne bi kada u ovom butiku zelenila na svakom koraku možete aktivno živjeti!




Živjeti u skladu s prirodom nešto je čemu svi težimo, a zelena vizija Slovenije čini ju jednom od najzelenijih destinacija svijeta! Pa zar to nije divno i vrijedno posjeta?  

Image

Pet razloga zašto moraš posjetiti Milano