Izlet na Elafitske otoke

Izlet na Elafitske otoke

Organizirani izleti koji se nude turistima u Dubrovniku...

Prošle godine raspisala sam se o Dubrovniku i fantastičnim cijenama zbog kojih morate početi štedjeti odmah iza novogodišnjih blagdana. Eto me opet u ovom prekrasnom gradu, no danas ćemo o organiziranim skupnim izletima. Motam se Lapadom i znatiželja me nagna da pogledam na info štandovima što se sve nudi. I ponuda je sasvim zanimljiva: cjelodnevni izlet na Elafite + ručak riblji „samo“ mršavih 200 kn. Pa mislim si ja, no dobro, ipak je to cijeli dan, obilaze se tri otoka, pa još i ručak, a poklone vam još gratis i izlet brodom do Cavtata u jednom smjeru – s otvorenim datumom.

I stignem ja danas u luku Lapad i čekam zajedno s pedesetak stranaca taj „famozni“ brod kojeg je vodičica opisala samim superlativima. Odlazi jedan brod, pa drugi , pa treći i već očekujemo neko morsko prometalo kao iz stripa Alan Ford, kad eto i njega, doduše s dvadesetak minuta zakašnjenja, no nećemo sad biti sitničavi, zar ne. Eh da, i zaboravih spomenuti da je u cijenu bila uključena i cjelodnevna gratis konzumacija pića na brodu (no dobro, lažna cola i lažna fanta i neka no name voda s nekog anonimnog izvora no cijeni se dobra volja).

Vratimo se brodu koji je eto stigao malkice kasnije i započne ukrcavanje i borba za opstanak, pardon, za mjesta u hladu. No i to smo savladali i krećemo u morske dubine. Znate li one filmove o gusarima, kad se zaustave dva broda pa gusari skaču sa svog broda na neki putnički i pljačkaju putnike? Nakon 15-ak minuta kraj nas se zaustavlja drugi brod, momci mornari počnu bacati uže na drugi brod i već vidim kako nas gusari osvajaju, otimaju brod, i shvatim da su to putnici koji su zakasnili pa su ih dovezli da s nama nastave dalje…
Stižemo na prvi otok Lopud i to je, da vam budem iskrena, jedini od spomenuta tri otoka koji mi se baš svidio. Zanemarit ćemo činjenicu iz prošlotjednih novina da je more tu zagađeno. Kupala sam se pa ako mi naraste treće oko ili zelena kosa svakako javim.

Otočić ima veliki broj crkava i samostan, šetnice, postoji mogućnost vožnje biciklima, a tamo je i prekrasan vrlo luksuzan hotel, ukratko sjajno mjesto za odmor i jednodnevni izlet. Nakon šetnje po otoku vraćamo se na famozni brod gdje nas očekuje fina ribica i salata i krećemo do drugog otoka Šipana na kojem je , nećete vjerovati, dvorac. Vozač broda na dramatičan način nam je rekao prije izlaska na kopno da se tamo nalazi dvorac i svi mi turisti pokorno smo u redu jedan po jedan krenuli prema dvorcu koji je naravno zatvoren. Prvo pomislih da to ima veze s današnjim praznikom ili da su svi s otoka emigrirali na Sinjsku alku, no kažu domaći da je taj dvorac privatno vlasništvo i da se ući može jedino uz najavu i u skupini. Naravno, ne daj Bože, da je žena koja je prodavala karte za izlet možda pitala zainteresirane bi li posjetili dvorac i organizirala posjet – to bi doista u našoj zemlji bila znanstvena fantastika pa tako ostadosmo ispred zatvorenih vrata. Stranci s broda bili su skroz  zbunjeni zašto je dvorac zatvoren i kako to da ne radi. Ne razumiju oni naš turizam, zašto bismo uložili malo truda i uzeli lovu, bolje je ljenčariti na suncu i kukati vječno kako je život težak. No, na Šipanu se djeca uče raditi već od malih nogu. Vidjeli smo ih barem desetak kako prodaju školjke (valjda su im to nabavili na nekoj od veletržnica) jer kako drugačije objasniti školjke premazane slojem laka).

I na kraju krenusmo do Koločepa ili kako ga domaći zovu Kalamuta – u redu je za okupati se, ali ako nemate periferni vid nemojte pokušavati, jer plivati između raznih plovila i nadati se da će vas vidjeti prava je majstorija . O ovom otoku nemam vam baš više puno toga za reći, ali imam o brodu s kojim smo putovali. Poslastica na kraju: stižemo u luku Lapad i brod produži i ne staje na dijelu gdje nas je trebao iskrcati, već nastavlja do pumpe. Turisti razmišljaju naglas zašto brod pun putnika ide puniti benzin, ne bi li bilo bolje prvo iskrcati putnike. A ne, to bi bilo prejednostavno. Stojimo mi na brodu, čekamo što će se sad dogoditi i vidimo kod pumpe veliki natpis: Zabranjen iskrcaj putnika – e da, baš tu su nas iskrcali. Trebali smo geometrijskom preciznošću iskočiti s broda i po mogućnosti fulati rezervoar s gorivom i provući se kroz majušni prostor na samoj pumpi. To je bio vrhunac gluposti.


I da na kraju ne zaboravim osvrnuti se na cijene i napisati nekoliko preporuka:
Ako ste  u Dubrovniku i želite na izlet odaberite samo onaj na otok Lopud i tamo ostanite cijeli dan, ima dovoljno sadržaja i zanimljivosti za provesti cijeli jedan dan, vjerujem da ćete proći jeftinije.
Ako vam nude izletnički brod koji se zove „Gospe od karmena“ – potražite neki drugi  jer ovaj je vrlo „specifičan“,odnosno njegova posada.

Cijene su kao i lani predivne; komad pizze 15 kn, kuglica sladoleda 8 kn, cijela pizza oko 50 kn, a vrhunac je izlet žičarom na Srđ – vožnja po mojoj procjeni traje nekoliko minuta  - 73 kn, pa tko voli nek' izvoli.  Jedan sat parkiranja na Pilama iznosi 10 kn, no tamo sam prvi put vidjela sjajnu stvar – besplatan parking za skutere.

Pozdrav do sljedeće teme!

Vaša  Ema  Jurić
 
Komentari
+2
 
rose86
  • 3.9.2012 14:46:57
  • Bodova: 3
  • Prijavi
Poštovana, pročitala sam Vaš tekst. Složila bih se sa svega nekoliko iznesenih činjenica vezano za Elafitske otoke (Lopud, Koločep/Kalamotu i Šipan). Mislim da se iz jednog posjeta ovim prekrasnim otocima, a pogotovo u turističkom aranžmanu jednodnevnih fish/piknik brodova ne može doživjeti ovo otočje. Naprimjer, Kalamota je stvarno prekrasna, ne znam dali ste bili u Donjem ili Gornjem Čelu. U Donjem Čelu otprilike 7-10 minuta laganog hoda nalazi se divlja plaža, iza "Ville Ruže", koja je odličan bar i restoran. Otok Šipan, meni je osobno predivan za plivanje (prekrasna boja mora, kao i na Kalamoti, kameni otočići okolo samog otoka), ima simpatičnu malu rivu, i kao što ste i sama navela, može se sresti puno djece koja prodaju školjke, ali tako je u većini malih turističkih mjesta duž obale. Otok Lopud, meni je najmanje privlačan, zbog puno veče gužve, mnogo je "civiliziraniji" u odnosu na Šipan i Kalamotu. Međutim, to je individualno... Tamo bih preporučila restoran "Obalu", odlična buzara, "friške" školjke, kozice i škampi. Kao i Vi, i ja veoma površno poznajem Elafitsko otočje, međutim, mislim da puno toga nude i svakako ih ne bi trebalo zaobići ukoliko se nalazite u blizini. Ne bih nikako htjela da ovo shvatite kao nekakvu kritiku vezano za tekst (bilo negativnu ili pozitivnu), već samo kao djelić dojma nekoga tko veoma površno poznaje otoke, a imam utisak da smo ih proživjeli na različite načine. U tekstu sam spominjala imena restorana i barova, nije to reklama već sam samo htjela istaknuti mjesta koja su mene ugodno iznenadila. Eto, zbog nedostatka vremena, ispričavam se na mogućim gramatičkim i pravopisnim greškama u tekstu te veoma sažetom opisu. Vaša čitateljica.