Kako se riješiti suvišnih ljudi?

Kako se riješiti suvišnih ljudi?

Nakon suvišnih stvari, evo i ljudi kojih se trebamo riješiti

Drage čitateljice, vidjeh u vašoj komunikaciji da ste poželjele čuti nastavak suvišnih stvari i ljudi koji nas okružuju pa krenimo u revijalnom tonu...

Bile jednom dvije prijateljice: jedna vesela, vedra, ambiciozna, s ciljevima u životu, disala je punim plućima, otkrivala svijet svakoga dana, a druga s malenim sindromom „žene žrtve“, depresivna, stalno u komi, iako atraktivna i vrlo privlačna muškarcima, i ne blesava, ali, eto, život su joj zagorčavale male kapilarice na nogama, kriva lijeva obrva, i to ona peta u drugom redu. Po njoj je cijeli svijet bio pokvaren, osobito muškarci, svi su bili protiv nje i privatno, i poslovno. Imala je frajera koji je naravno bio u „stabilnoj vezi“ s djevojkom iz djetinjstva s kojom se sigurno već  i oženio, a ona mu je bila zgodna razbibriga. To ju je izluđivalo i stalno je živjela u mašti da će ostaviti svoju stalnu i biti s njom zauvijek ili barem „do kraja života“. Naravno po njezinim riječima i on ju je maltretirao i gnjavio, a ona je sirotica bila sjajna, strpljiva i divna. Kakva zabluda !
No zašto vam sve to pričam? Zato što je ta žena žrtva bila zapravo emocionalni vampir – dozvolite mi tu pjesničku slobodu. Naime, njoj je očajnički trebala pažnja i naravno svoju je frendicu nesnosno gnjavila svojim „jadom i mizerijom“. Kad bi joj ova rekla da je sama odabrala takvu situaciju (jer, htjeli mi to priznati ili ne, sami kreiramo situacije u kojima se nalazimo i uvijek smo mi ti koji ih prihvatimo ili ne, isto kao i ljude koji nas okružuju) njezine su oči bile pune suza. Dakle kao što u filmovima uvijek postoji dobar i loš tako je obično i u ljudskim, osobito prijateljskim odnosima, jedna je frendica super, a druga se „šlepa“ uz nju. Obično je jedna lijepa, ali površna, a druga manje lijepa, ali dobra i plemenita. Ne, ne pričam o sapunici nego o stvarnom životu.

Razmislite malo o svojim životima, koliko ste puta bili okruženi ljudima koji su iz vas crpili energiju i nakon druženja s njima osjećali ste se kao da vas je zgrabilo stotinu pijavica. I sama sam se znala naći u takvim situacijama. No posljednjih godina nastojim ih izbjeći i često mi to uspjeva. Jedna jako pametna žena nam je na autogenom treningu rekla da vrlo malo ljudi zapravo traži pomoć, većina ih želi samo cviliti i biti u centru pažnje i zapravo gnjaviti druge ljude. Ne kažem da ne treba pomoći, ali ne unedogled, a osobito ne ako vidite da ljudi nisu spremni ništa mijenjati nego koriste vašu dobru volju, vrijeme, energiju ili od vas izvlače novac jer, eto, baš su ovaj mjesec u totalnoj komi s financijama, a vi se ubijate na tri posla, ali posudit ćete još ovaj put... Zvuči vam poznato? Ne dajte se uloviti u paukovu mrežu, svi zdravi normalni ljudi mogu raditi. Za razliku od Hrvata, vani ljude nije sram raznositi novine u 5 ujutro, šetati tuđe pse ili raditi mnoštvo neatraktivnih poslova samo da zarade.

No vratimo se malo na prijateljice s početka priče, nadam se da ste ili da ćete osvijestiti koliko je važno i vrijedno vrijeme koje nažalost toliko brzo prolazi. Stoga naučite prije svega cijeniti svoje vrijeme, a razmislite i kome ga poklanjate. Pravih je prijatelja malo, a ljudi koji vas na bilo koji način žele iskoristiti i iscrpiti nevjerojatno je mnogo. Jednostavno ćete ih prepoznati – tužan pogled, onako milo i pitomo izgledaju, nitko im u djetinjstvu nije poklonio ljubav i pažnju (pih, koliko su nas roditelji znali zviznuti po stražnjici ili nam svašta reći pa živimo i ne cvilimo okolo zar ne). Moj vam je prijedlog bježite od njih u petoj brzini jer njima uvijek treba publika, iskoristit će vas, a zauzvrat ćete otkriti samo da su vam oteli dragocjeno vrijeme, a poklonili jedno veliko NIŠTA.

Vaša iskustva?

Ema  Jurić

 
Komentari
+2
 
lola25
  • 8.11.2010 23:41:34
  • Bodova: 1462
  • Prijavi
a neznam dali bi se ovo moglo tu uklopiti,ali...ja neću napisat da mrzim ali NEVOLIM ljude(a imaaa ih),one dobrostojeće koji stalno i stalno kukaju kako im je teško i kako neznaju kako će skrpat kraj s krajem mojoj mami koja zaista krpa kraj s krajem i koja šuti i živi sretna što ima i tu mizeriju koju ima...moja teta redovito,svake nedjelje idem mami na ručak a posljepodne dođe i ona i već je ušla u kuću i već kreće:"Joj ti računi,ja nezna m više od kud nasmagat toliko novce" a moja mama još nju tješi ma bit će nekako i tra la la la ...pa ja bi pop!!!!
niveea
  • 8.11.2010 23:40:43
  • Bodova: 127
  • Prijavi
Imam jednu takvu prijateljicu. Sve navednio gore potvrđujem. Samo nije lako otjerati covjeka od sebe,jer svi smo mi ponekad gnjavatori. Jednostvano sam ju prihvatila takvu,jer i ona sama pa kakva god da bila zavrjeđuje prijatelja. Da se nekog rjesavamo,eto tako zato jer su nam naporni,nejasni..Što bi ja onda bila?? Sigurno ne PRIJATELJICA!!! Moja poruka je: Nitko nas nemoze izluditi,smetati,iscrpiti ako mi to sami sebi nedopustimo! Znaci,stabilnu osobu nemogu iscrpiti ni najveci zivotni problemi. :)
tnx-ende
  • 8.11.2010 23:40:23
  • Bodova: 10491
  • Prijavi
[QUOTE=renatasa] ja nemam takvih problema. ne volim lažljivce i folirante i odmah ih nanjušim i otkrijem na sav glas. pa me izbjegavaju nakon toga. nemam hrpetinu prijatelja. baš se pitam zašto? [/QUOTE]  iskrena moja ovnica
renatasa
  • 8.11.2010 13:15:29
  • Bodova: 4321
  • Prijavi
ja nemam takvih problema. ne volim lažljivce i folirante i odmah ih nanjušim i otkrijem na sav glas. pa me izbjegavaju nakon toga. nemam hrpetinu prijatelja. baš se pitam zašto?
meme7850
  • 8.11.2010 12:54:19
  • Bodova: 953
  • Prijavi
Uf, teska tema. Puno prijatelja sam odbacila (doslovce) od sebe jer ne trpim da ja dajem, a ne dobijem nista nazada. Nazalost, imam jako dobre instinkte oko ljudi. Ono sto osjetim na prvu loptu oko ljudi, to je u 99% slucajeva bila istina o njima. Naravno, da im dam sansu, a onda povrijede mene i meni drage ljude. Ja to ne trpim dugo, pa prekratko sam na ovom svijetu da bih svoje vrijeme tratila na ljude koji to ne zasluzuju. Radje cu biti bez prijatelja, nego biti okruzena losim osobama za mene.
majad66
  • 8.11.2010 12:42:30
  • Bodova: 1491
  • Prijavi
Nemoj se zanositi, jer kako kažu stari vuk dlaku mjenja,a ćud nikad.Nadam se da nisam u pravu, ali život me naučio drugačije
anna-herman
  • 8.11.2010 1:57:54
  • Bodova: 56299
  • Prijavi
Ja sam bila luda i svima bila otirač, ali mi je jednom puknuo film i izrekla sam naglas onaj prvi pravi NE. Nakon toga, mičem ljude, stvari i sve ostalo što bi me moglo emotivno iscrpiti. I daveži su se automatski i sami počeli sklanjati s puta. :)
-tonka-
  • 6.11.2010 11:35:41
  • Bodova: 14202
  • Prijavi
[QUOTE=majad66]Ooo još kako mi zvuči poznato,ali polako se izvlačim iz te paukove mreže.Međutim sad imam drugu situaciju da nemam više prijatelja. Znam reći ćete da mi to nisu prijatelji, ali negdje u dubini duše sam vjerovala da jesu. Ali cijeli život je jedna škola, pa.... [/QUOTE] da, dogodilo mi se ovo, sad vidim da mi to nisu bili prijatelji a vjerovala sam da jesu
mariska
  • 6.11.2010 11:21:57
  • Bodova: 1438
  • Prijavi
odlican clanak. nasla sam se u takvim situaciji i s prijateljima i sa deckom. treba se maknuti od takvih ljudi. no sto ako se oni promjene? jel vrjedi nastaviti?
indy
  • 6.11.2010 11:17:32
  • Bodova: 20996
  • Prijavi
Ponekad imam osjećaj da sam stalno okružena takvim osobama....gdje god se okrenem naletim na neke daveže koji vole svoje emocionalno smeće istresti u najbližu kantu....