Kako naučiti jezik žirafe

Kako naučiti jezik žirafe

Govor srca i nenasilja

Gotovo smo svakodnevno izloženi raznim konfliktnim situacijama, stresu i nervozi zbog čega najčešće reagiramo srdžbom, nepoštujući, a ponekad i grubo vrijeđajući onoga tko nam se nađe s druge strane, bilo da se radi o bliskoj ili nepoznatoj osobi. Kako to promijeniti i u svoju komunikaciju s drugim ljudima unijeti pozitivne osjećaje, ne osuđivati ih nego poštovati i pokušati razumjeti?Je li moguće u svakoj situaciji postići sklad ili mu barem težiti? Kako postići takav pristup i u njemu ustrajati? Može li se to naučiti? Mogući je odgovor u nenasilnoj komunikaciji koja se još naziva i jezik žirafe, a koju je kao posebnu komunikacijsku vještinu opisao poznati američki psiholog Marshall Rosenberg.

Žirafe „gledaju“ srcem
Rosenberg je bio zaokupljen temom nenasilne komunikacije, koju je nazvao jezikom ili govorom žirafe. Nazvao ju je tako jer je žirafa životinja s velikim srcem koja vidi u daljinu, plemenita i snažna.Tako je i jezik žirafe, prema Rosenbergovoj teoriji, zapravo govor srca koji se temelji na poštovanju sugovornika i prepoznavanju osjećaja. To je komunikacija u kojoj se izražava odgovornost za svoje misli, osjećaje i djelovanje, u kojoj se suosjeća, a ne osuđuje ponašanje druge osobe. Govor žirafe usmjeren je na ono što je sudionicima u razgovoru važno. Izbjegava se ocjenjivanje, kritika, osuda druge strane. U prvom je planu uvažavanje potreba svih i pokušaj da se dođe do rješenja koje će zadovoljiti sve strane. Govor žirafe temelji se na empatiji i komunikaciji bez nasilja. Empatija je jedna od osnovnih pretpostavki za uspješnu komunikaciju. Tko ovlada jezikom žirafa kao vještinom, ali i prihvati to ne samo kao komunikacijsku metodu nego i kao životni stav, bolje će razumjeti i sebe i druge te izbjeći negativne obrambene reakcije svojstvene konfliktima.

Kako izbjeći sukobe?
Kada ljudi govore prosuđujući, osuđujući ili optužujući druge, onda je takav pristup komunikaciji najčešće uvod u konflikt. Sukobi su uglavnom posljedica verbalnog „rata“,  netrpeljivosti i neshvaćanju da i druga strana ima svoje potrebe, želje, namjere i ciljeve koji se ne moraju nužno poklapati s našima. No, to nije razlog da se na osobu kod koje nam je nešto zasmetalo, odmah izvičemo, kako to najčešće i napravimo, a grublje metode komunikacije s uvredama i psovkama da i ne spominjemo. Umjesto izazivanja ili daljnjeg nastavka sukoba,  pokušajte razgovarati s drugom stranom mirno i bez međusobnog optuživanja. Nastojte otkriti  što je razlog nastanka konflikta. Upravo tako to radi žirafa. Ona uvažava svoje potrebe i potrebe drugih, sagledava situaciju iz druge perspektive, iz „daljine“, kako bi se nenasilnom komunikacijom, govorom srca riješili problemi i izbjegli sukobi. Jezik žirafe uči nas promatrati, umjesto ocjenjivati, prepoznavati i imenovati potrebe te na temelju njih izražavati molbe koje se mogu ispuniti.

Govor konflikata  
Komunikacijska metoda suprotna jeziku žirafe je govor šakala (kojota, vukova). Dok žirafa gleda u daljinu, šakal se kreće blizu zemlje. Toliko je zaokupljen svojim potrebama da ne može vidjeti daleko. Govoriti kao šakal znači biti agresivan, na brzinu analizirati sugovornika, skrivati svoje stvarne osjećaje i potrebe, drugima lijepiti etikete, osuđivati ih i uopće ne pokušati razumjeti. Takva komunikacija obično završi konfliktom jer druga strana odgovara braneći se ili napadajući. Šakal je hladan, racionalan, kod njega nema suosjećanja. Rosenberg kaže da šakal analizira, osuđuje, moralizira i kritizira. Uzrok problemima i sukobima uvijek traži u drugima, a ne u sebi. Zvuči poznato, zar ne?
(M.G.)
 
Komentari
+2
 
magnolija
  • 28.9.2011 15:33:50
  • Bodova: 32350
  • Prijavi
o boze, koja retardacija