Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Sve što dijete napravi, vaša je odgovornost!

Sve što dijete napravi, vaša je odgovornost!

Nije ljubav sve dozvoljavati. Ako i kada tako djelujete, jednog dana i to vrlo skoro, više nećete imati što davati jer će sve biti dopušteno.

Što god da dijete napravi odgovoran je roditelj koji nije prije ili poslije porazgovarao s djetetom. Amen!

Drugi par rukava je ono što se vama diže kosa na glavi od ove rečenice.  Naime, to što vi mislite da katkada gubite kontrolu nad djetetom, na to biste trebali gledati kao na svojevrstan izazov. Nitko se nije rodio a da sve zna, pa tako ni vi, a najmanje dijete. Djeca isprobavaju granice, testiraju vašu volju i izdržljivost. S druge strane, djeca vole ograničenja, no ako im ih vi ne postavite, tražit će onog tko to hoće. Njega će poštovati.

Ima jedna zgodna istinita priča iz davnih vremena.

Nekog obijesnog mladića koji je napravio dosta grešaka u životu, uhvatili su i osudili na vješala. Prije nego li su ga trebali objesiti, pitali su ga za posljednju želju. Rekao je da želi nešto reći ujni koja ga je odgojila (pošto nije imao roditelje). Kad mu je prišla, tražio je da joj nešto šapne na uho. Šapnuo joj je: „Ti si kriva što si mi sve ono dozvolila i zbog toga sam danas ovdje“. Nakon što joj je to rekao, odgrizao joj je uho.

Poanta je da će vas djeca jednog dana kriviti za to što im niste postavili granice, za to što ste im sve dozvoljavali. Njima trebaju granice, ma kako se bunili protiv njih. Što prije vi to shvatite, prije ćete se uskladiti s time.

Nije ljubav sve dozvoljavati. Ako i kada tako djelujete, jednog dana i to vrlo skoro, više nećete imati što davati jer će sve biti dopušteno.

Nama ljudima treba ograničiti uživanje jer tek tada možemo u potpunosti uživati u trenutku. Tek tada smo zahvalni za ono što imamo i tek tada cijenimo ono što smo dobili. U suprotnom, niti smo zahvalni, niti cijenimo a niti smo sretni.

To što je vaše dijete zločesto, vaša je odgovornost.

To što vaše dijete ima loše ocjene, vaša je odgovornost.

To što nije odgojeno kako biste vi željeli, vaša je odgovornost.

To što se žalite na dijete da nije ovakvo ili onakvo, vaša je odgovornost.

Bijeg od odgovornosti ne vodi vas nikud. Samim time što ste dobili priliku biti roditelj, to samo znači da trebate učiniti sve, ama baš sve da ispravite što se god da.

Naučite, educirajte se, konzultirajte, potražite stručnjake koji znaju, učinite što god treba, što god ste u mogućnosti i poradite na tome na što se žalite i krivite druge da su odgovorni.

Dijete je vaše, vaša je briga i odgovornost! To je prava istina!¨ Sve ostalo je zavaravanje, bijeg od istine i stavljanje stvari pod tepih.

Čim preuzmete odgovornost na sebe, to će vas potaknuti da što prije riješite situaciju, vama će biti lakše, dijete će shvatiti da ga volite usprkos svemu i jednog dana će vam biti zahvalno na tome što ste učinili za njega. Ovako, bit će sve gore i gore, i po vas i po dijete.

I sad samo da vam kažem nešto o odgovornosti.

Odgovornost je traženje odgovora. Kada tražite odgovore? Kada nešto ne znate.

U današnje doba nije teško pronaći odgovore jer imate internet, literaturu i sve moguće i nemoguće stručnjake za svako područje. Čak i ako nisu blizu vas, tehnologija vam olakšava dostup informacijama.

Dakle, nema opravdanja da do odgovora ne možete doći. Pitanje je samo želite li odgovore ili bježite od njih. Želite li i dalje kriviti druge ili mislite da je vrijeme da nešto poduzmete?

I sama sam majka dvoje djece. I sama sam sebe uhvatila u situacijama kada bih bježala od odgovornosti. Na vrijeme sam shvatila da se tada ništa ne rješava samo jer nije na drugima da rade moj posao.

Razumijem da vam se u početku čini teško, no čim krenete tražiti, brzo se sve otpetlja i vjerujte mi lakše je, puno lakše i za vas i za dijete.

Stoga vas molim, prihvatite svoju ulogu roditelja, preuzmite potpunu odgovornost za dijete, borite se za tu ulogu i dajte sve od sebe da dođete do odgovora i pomoći kada vidite da vas dijete treba. To je jedini način dobar za dijete, vas i društvo.
 
Autor: Anita Vadas,
savjetnica za roditeljstvo
anitavadas.com
 
Komentari
+2
 
zeljkica67
  • 17.10.2017 19:25:36
  • Bodova: 6519
  • Prijavi
Slazem se sa svime sto je napisano. Moja djeca su vec odrasla i suprug i ja smatramo da smo ih dobro odgojili. A nikad ih nismo tukli. Jednom sam htjela najmladeg preplasiti da ce dobiti batina i uputila 2 starijih u kupaonicu. Uzela sam pojas i tukla po kadi , a njima sam rekla da se deru. Kad je to bilo gotovo moj mali jadnicak je bio prestrasen i poceo govoriti mama bit cu dobar. Tek dok je napunio 18 ja sam mu rekla istinu sta se desavalo u kupaonici. On se nasmijao i rekao mi jesi me nasamarila i dao mi veliku pusu i zagrljaj. Obozavam svoju djecu.
snow
  • 9.10.2017 10:35:28
  • Bodova: 90944
  • Prijavi
Najlakše je sve im dopustiti,raspašoj. Dok su mali možeš ih nešto i naučiti,kad porastu je prekasno
agatha
  • 9.10.2017 8:24:16
  • Bodova: 7492
  • Prijavi
Ovo ne mora značiti..dosta ovisi o karakteru djeteta. Moj mali je užasno tvrdoglavo dijete i sad bi trebalo značiti da sam ja loš roditelj..Također, kad gledam svoje dijete, uvijek se pitam, je li ja to radim dobr0, odnosno dobro odgajam dijete. Recepta nema..jedan pristup prema jednom djetetu ne znači da je dobar i prema drugom.
mbbs
  • 26.9.2017 10:30:21
  • Bodova: 2122
  • Prijavi
E, kada bi u praksi bilo tako. Djeca su danas prepuštena sama sebi. Rade što žele i odgajaju svoje roditelje umjesto da je obratno.
sneki2
  • 26.9.2017 9:18:13
  • Bodova: 47893
  • Prijavi
Davno nisam pročitala ovako dobar i istinit članak. Sinoć sam imala priliku voditi konstruktivan razgovor sa prijateljicom oko aktualnog slučaja u Podravskoj Slatini. Zapeklo me njeno da su "socijalne službe zakazale". Zanima me otkad se očekuje od neke službe da nam odgaja djecu? Vrtić; škola ili gore spomenuta socijalna služba... Otkad je to odgoj našeg djeteta prepušten nekom drugom postao normalnom rutinom?
nimfyca
  • 26.9.2017 0:03:40
  • Bodova: 70322
  • Prijavi
Joj meni, znači ništa nije do karaktera već samo do roditelja .. a šta kad isti rodutelji imaju 2-3-5 ili kolko već djece različito odgojeno.? Šta je tu onda problem. Ne vjerujem da su mjenjali baš pristup
kuota
  • 25.9.2017 22:36:48
  • Bodova: 19606
  • Prijavi
Živa istina za sve napisano od riječi do riječi. Roditelji nikako da shvate neke stvari u odgoju dijeteta ili djece, ali kada dođu u situaciju da shvate onda je već kasno. Sami su si ljudi krivi za svoje postupke koje im kasnije dijete ili djeca prirede kroz život, ali povratka nema. Ovo je moje mišljenje i neka me nitko ne shvati krivo da nekoga vrijeđam.
lovepotion
  • 25.9.2017 12:28:50
  • Bodova: 54638
  • Prijavi
Joj, sad već i na ženi njezini tekstovi... Tam neka se bavi djecom u školi za što je i plaćena...
Moderator
spirit
  • 25.9.2017 11:40:16
  • Bodova: 37579
  • Prijavi
Slažem se s poantom, istina je, no stil, naročito sam ton kojim je pisan članak mi se ne sviđa. Suptilniji pristup i blažim tonom pisan tekst bi mi osobno ljepše "legli"..