Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Pozitivno discipliniranje: Kako djetetu postaviti granice bez osjećaja krivnje?

Pozitivno discipliniranje: Kako djetetu postaviti granice bez osjećaja krivnje?© Profimedia.hr

Mala djeca se ne ponašaju loše. Njima treba pomoć roditelja da postave granice, nauče se nositi sa svojim emocijama i shvate što su posljedice

Ispadi bijesa su normalan dio odrastanja svakog djeteta i roditelji trebaju naučiti kako se nositi s njima što pozitivnije, što nije nimalo lako.  Roditelji puno češće podižu svoj glas nego što bi željeli i često zbog toga kasnije osjećaju krivnju. Pozitivna disciplina zahtijeva puno strpljenja i promjene u načinu razmišljanja kada se radi o ispadima bijesa.

"Ponašanje djeteta nije sramotno niti ga treba kažnjavati. To je vapaj za pažnjom, potreba za spavanjem ili poziv za čvršćim granicama", piše stručnjakinja i mama troje djece Janet Lansbury iz podcasta Respectful Parenting. S njom se slaže psihologinja Peggy Drexler sa Sveučilišta Cornell i autorica dviju knjiga o roditeljstvu. Disciplina ne znači da dijete treba osjećati krivicu ili sram, nego se radi o ispravljanju njegovog ponašanja i upućivanje na primjerenije postupanje. 
 
"Ključ zdrave discipline je naš stav", kaže Lansbury, također autorica knjige o roditeljstvu No Bad Kids: Toddler Disciplina Without Shame. Evo kako možeš usmjeriti svoju perspektivu na rješavanje problema i postaviti atmosferu za pozitivniju disciplinu.

1. Uspostavi rutinu
Stvaranje rutine pomoći će ti da postaviš realna očekivanja u djetetovom ponašanju. Razgovaraj s djetetom prije nego što se nađete u situaciji koja bi mogla utjecati na njegovo ponašanje, na primjer prije odlaska na rođendansku zabavu ili u igraonicu. Predvidi promjene koje bi se mogle dogoditi u njegovom ponašanju kada se mijenja svakodnevna rutina i budi spremna na suočavanje s njegovim umorom, a skladu s tim možeš reagirati.

2. Izbjegavaj negativno razmišljanje i stavljanje etiketa
Svaki roditelji s vremena na vrijeme razmišlja i brine se hoće li njegovo dijete izrasti u razmaženo derište ili nasilnika. Lansbury misli da djeca to mogu osjetiti kod roditelja, pa umjesto da se brineš, učini nešto, pričaj s djetetom. Izbjegavaj korištenje etiketa - riječi imaju utjecaj. Kada opisuješ svoje dijete s negativnim riječima poput "loš", to će imati utjecaj na njega.

3. Neka tvoj ton glasa bude ozbiljan
Lansbury predlaže da se ponašaš kao izvršni direktor koji se suočava s problemom. Tvoj ton glasa treba biti siguran i zapovjednički, a ne nesiguran ili ljut. Mališan može osjetiti tvoju anksioznost i zabrinutost, a onda ne možeš biti dosljedna u disciplini ako nisi sigurna u pravila koja si postavila. 

4. Govori u prvom licu
Kako dijete postaje sve neovisnije, ono ne uči samo o roditeljima kao o "mami" ili "tati", nego i osobama. "Vrijeme kada je dijete u jasličkoj dobi koristi za najiskreniju moguću izravnu komunikaciju", dodaje Lansbury. Djeca testiraju granice i pravila, pa upotreba "ja" umjesto "mama" kada postavljaš granice ima više osobni pristup.

5. Izbjegavaj ruganje ili duge 'propovijedi'
Većina ponašanja kod djece ne zahtijeva kaznu, ali treba disciplinu. "Malo dijete bolje uči što je disciplina kada su posljedice prirodno iskustvo zbog njegovog ponašanja", kaže Lansbury. Kada se ne ponaša dobro, reagiraj mirno, ali brzo kako bi moglo povezati posljedicu s nedoličnim ponašanjem. Propovijedi, predavanja, prigovaranja i emocionalni ispadi uklanjaju tu povezanost, oni mališanu ne daju jasnoću koja mu je potrebna i mogu stvoriti osjećaj krivnje i srama.

6. Odaberi odgovarajuće posljedice
Ako tvoje dijete radi probleme s hranom, neka njegova kazna bude povezana s obrokom. Ako se radi o odijevanju, možda ga nećeš odvesti na igralište jer se nije oboklo. Pokušaj biti sigurna u to da su posljedice pravedne. Dijete ih možda neće prihvatiti, ali se ne smije osjećati izmanipulirano. Ako moraš, makni ga iz određene situacije, ali nemoj ga samo poslati da se odmori.


(Foto: Pixabay)

7. Dijete treba izraziti osjećaje
Dijete postaje sve neovisnije i osjeća intenzivne i različite emocije i to je u redu. Neka dijete osjeća bijes, frustraciju, zbunjenost, iscrpljenost ili razočaranje. opusti mu da izrazi svoje osjećaje i neka to bude vrijeme kada ga možeš učiti o kontroliranju emocija.

8. Ne koristi ljubav kao valutu u disciplini
Izgovaranje rečenica poput "ne volim te više" ili "ako me voliš, nećeš to raditi" djetetu će stvoriti osjećaj da je ljubav uvjetovana i umanjuje se kad god se loše ponaša. Ovakav način razmišljanja može stvoriti ogroman jaz u osjećaju sigurnosti kod djeteta. Dr. Drexler u časopisu Psychology Today savjetuje roditeljima da disciplini prilaze kao načinu da se povežu i da se povede razgovor, ali ne kao "ukor koji će zastrašiti ili izazivati strah". "Postavljanje granica i razgovor mogu pomoći djeci da sama nauče upravljati impulsima, razviju prihvatljivo ponašanje i odrastu u odrasle ljude koji su kooperativni i sigurni u ono što jesu", objasnila je.

Nekoliko studija dokazalo je da udaranje djeteta radi ponašanja ili discpliniranja izaziva još lošije ponašanje. Nanošenje boli djetetu nasilnim činom može biti zbunjujuće i ne bi ga trebalo tumačiti kao ljubav. 
 
Komentari
+2