Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Kako djetetu reći „ne“ i da vas posluša

Kako djetetu reći „ne“ i da vas posluša

Umjesto da cijele dane vrištite „ne“, pokušajte s novim pristupima koji bi vam mogli pomoći da postignete željene rezultate...

Vaše dijete predškolskog uzrasta (pet ili šest godina) jednostavno više ne reagira na vaše prvo „NE!, nego jednostavno nastavlja raditi po svojem do trenutka kada mu vi po deseti puta kažete jednu te istu negaciju! Ako je to tako, vaše dijete nije jedino. U biti, mnogo njegovih vršnjaka, od pet ili šest godina ima problema sa sluhom kada je u pitanju upravo ova riječ.

S obzirom da ste vi roditelj, vi morate i dalje nastojati u svojim odgojnim mjerama, ali ponekad samo mali zaokret taktika u izricanju naredba može polučiti vrlo dobre rezultate. Evo nekoliko primjera!

Negativa u pozitivi

Dakle, umjesto da cijele dane vrištite „ne“, pokušajte s pozitivnim prijedlogom dati mu do znanja da ono što radi ne valja, te da treba nešto učiniti kako bi prestao. Primjerice, umjesto „Ne, nemoj bacati loptu po sobi, razbit ćeš nešto“, pokušajte ga usmjeriti na ovaj način „Lijep je dan, idi se igrati vani“ ili „Ovo lopta nije za igranje po sobi, radije se igraj s drugim igračkama koje su za sobu“.

Ako pak, recimo, nešto lijepi s ljepilom, izrađuje od plastelina ili slično, i čini vam se da plastelina i ljepila ima više po podu nego tamo gdje bi trebao biti, zamolite dijete da prestane na trenutak s onim što radi, uzme stari novinski papir i stavi ga ispod sebe. To će mu dati pojam da ljepilo ne smije biti po podu, ali i zadatka koji mora obaviti sljedeći puta prije nego što ponovno započne s „projektom“.

Ponudite opcije ili objašnjenje

Predškolska dob je dob kada djeca neprestano traže svoju nezavisnost i samokontrolu, pa će u većini slučajeva mnogo bolje reagirati ako im date izbor umjesto naredbe. Zato umjesto oštrog „NE“ kada vas dijete moli za slasticu prije obroka, ponudite mu mogućnost, da bira između kriške jabuke ili pola banane, ili pak da može odabrati koju slasticu želi poslije obroka. Vjerojatno neće biti oduševljeno niti s jednim od izbora, s vremenom će naučiti prihvatiti činjenicu da ne može jesti slatkiše prije obroka. Također, radi se već o dovoljno velikoj djeci koja mogu prihvatiti objašnjenje da moraju pojesti prvo zdravi obrok, a zatim dobiti desert.

Napravite kompromis

Kod djece predškolske dobi više ne pale „jeftini“ trikovi odvraćanja pozornosti, ali s vremena na vrijeme sigurno će vam se pružiti prilika da na neki način napravite kompromis. Primjerice, ako svaki dan želi ići na željeznički kolodvor gledati vlakove, napravite kompromis da gledate vlakove u blizini neke obližnje pruge ili pružnog prijelaza, gdje možete promatrati vlakove sa sigurne daljine.

Izbjegavajte situacije

Pokušajte i sami sebi, ali i njemu pomoći u određenim situacijama, te izbjegavajte „ne“. Na primjer, ako znate da su lutkice ili dinosauri uvijek razlog svađe između njega i njegovih prijatelja, tada mu pomognite pospremiti prije nego oni dolaze, te dogovorite s djetetom da neće te igračke vaditi za vrijeme posjeta prijatelja. Sve stvari koje bi dijete moglo razbiti, potrgati izgubiti, a njemu su na dohvat ruke, ako već niste, uklonite ih. Sebi i njemu ćete olakšati „muke“. Nemojte ga voditi u trgovine gdje može polupati skupe stvari. Naravno, ne možete izolirati svoje dijete od svijeta, to na kraju nije niti cilj, ali vjerujemo da poznate dobro vaše dijete i da već možete predvidjeti što će se dogoditi u određenim situacijama.  

Neposluh ponekad ignorirajte

Ne brinite se uz sve te mogućnosti izbjegavanje negacije, još uvijek ćete imati prilike mnogo puta mu reći „Ne“. Ponekad djetetu treba i malo popustiti ili mu barem dati na biranje kada za to postoji mogućnost. Ako za doručak želi jesti, sendvič umjesto omleta ili obući majicu određene boje, dopustite mu. Ako se radi o poslušnijem djetetu, dajte mu malo te slobode odlučivanja i pobunjeništva.

Recite „ne“ s uvjerenjem

Ako već trebate reći „Ne“, recite ga strogo i s uvjerenjem. Budite čvrsti u svojem uvjerenju i ozbiljni, kako bi dijete steklo dojam ozbiljnost postupka. Primjerice, „Ne, ne smiješ sama prelaziti cestu“ ili „Ne draga, daj ruku“. S takvim izjavama šaljete sasvim drugačije poruke djetetu. Pohvalite dijete kada vas posluša.
 
(vam)
 
Komentari
+2
 
stellic
  • 4.4.2013 19:09:42
  • Bodova: 20187
  • Prijavi
kolko god se trudila i lijepo mu kazem ne,on namjerno to radi.a kad ga ignoriram onda prestane..
lyra
  • 2.4.2013 16:17:38
  • Bodova: 8485
  • Prijavi
Stariji je u prodavnicama bio potencijalna opasnost od 2.-3. Godine..nakon toga stvarno je bio dobar i bez scena ikakvih..mladji je sad u tom periodu..ne pravi neke scene,ali skida s polica i stavlja u kolica sto moze dohvatit..uf..Mislim da je dosljednost najbitnija kod djece..dakle ako je nesto NE,onda je NE i kod mora suza,i vriske i scena..najgore je kad roditelj popusti jer ne moze da slusa/gleda vise moljakanje i scenu..tu treba bit ustrajan,dok god djeca ne shvate da rasprave nema..naravno ako su dovoljno veliki da shvate,onda im to svoje ne nije lose i poduprijeti argumentima..
dumai
  • 17.3.2013 22:01:47
  • Bodova: 4422
  • Prijavi
Eh, kad bi bilo tako lako...
tamywl
  • 15.3.2013 10:17:50
  • Bodova: 135
  • Prijavi
Šta reči... Moj mali se jutros mačevao s četkicom za zube i pipom umijesto da je prao zube i ja mu uđem u kupaonu i kažem :"Peri zube,mama je ljuta,zakasnit ćemo u vrtić." a on će meni:"Mama,ako si ljuta moraš vikati a ti ne vičeš.". I kaj da je njemu kažem??!? Ima dana kad sve ide tako glatko,sve se dogovorimo,cvjetaju ruže al zato drugi dan..samo im rogovi fale. Nije lako bit roditelj i nema čarobne formule za odgoj. Svaki dan je drugačiji,svako dijete je drugačije i traba puno strpljenja,živaca,energije i razuma. Uvijek ima uspona i padova,ima dana da se pitam jesam li dobro reagirala u određeim situacijama. Dal sam trebala bit stroža? Ili sam možda bila pre stroga? Svi se nadamo da ćemo naše klince izvest na pravi put i radimo to najbolje što znamo i umijemo. Svaki savjet je dobro došao ali roditelj najbolje poznaje svoje dijete a kako su djeca različita tako su i metode.
barbaraaaa
  • 14.3.2013 11:19:21
  • Bodova: 94
  • Prijavi
Sve ono što sam mislila kakav ću rodilj biti, kad sam postala roditelj, ...............palo je u vodu!
barbi1412
  • 13.3.2013 22:20:04
  • Bodova: 186
  • Prijavi
ja imam dvoje malih i to je jako teško,al ih učim kako moja mama mene-samo pogled! a pogled znači:kad dođemo doma pričat ćemo i bit će kazne a kazna ovisi koliko sam je naljutila!
sunasce
  • 13.3.2013 21:43:08
  • Bodova: 12938
  • Prijavi
Ok savjeti, ali u principu je samo važno bit uporan i dosljedan. Ja, sestra i brat smo uvijek bili pristojna i uredna djeca, nikad nismo radili scene ni vriske ni divljali, ne kažem to tako jer ja sad nešto tako sebi mislim, nego jer se sjećam da su uvijek se svi divili mojoj mami kako može s troje djece i kako su joj tako dobri i mirni... pa i dan danas kad sretnemo nekoga uvijek to govore kako smo bili divna, mirna i pristojna djeca. Nije to bila nikakva magija, nego su mama i tata uvijek bili strogi i složni, nije nama falilo ljubavi, ali znali smo što smijemo, što ne smijemo. Nisu nas zlostavljali, ali kad bi nešto baš zabrazdili, znali smo dobit po guzi... a nekad je bilo dosta da mama zaprijeti kajišem, kuhačom ili šibom, nikad nas nije njima tukla, al negdje u podsvjesti znali smo da je sposobna, i da će bit ili po njenom ili nikako  i da nemaju svrhe ni suze ni moljakanja ni ništa. Ona zna kako i zašto je najbolje kako ona kaže. Danas zato, kad smo svo troje punoljetni, svi smo na fakultetu, odlični učenici i studenti, niti jedno ne puši, ne drogira se, popijemo nešto tek tu i tamo kad izađemo s društvom, nikome nije palo na pamet doć doma mortus pijan niti se opiti da ne zna za sebe čak ni kad roditelji nisu doma ili kad smo bili na maturalcima i slično. Najgore je kad se sve dopušta, kad se skače na svaki vrisak ili suzu. Treba biti strog i odlučan, ali i biti zadovoljan roditelj, svjestan da je dijete najveće blago i naslijeđe koje čovjek može ostaviti iza sebe, i razgovarati s djecom kao sa sebi ravnopravnima... To je sva filozofija, bar po mom mišljenju, i nadam se da ću jednog dana bit jednako dobar roditelj kao što su moji bili, a moja djeca da će ispast kao što smo i nas troje ispali, bar približno 
dajanakikic
  • 13.3.2013 16:45:22
  • Bodova: 6
  • Prijavi
Lijepo, ne znači ne i treba postojati autoritet
cipsi
  • 10.3.2013 22:15:08
  • Bodova: 26
  • Prijavi
ja cu primjenjivati metodu moje mame, sijecam se da je od rana palila sa mnom i sestrom. kad bi nesto pilale u ducanu ona bi samo odgovorila PRICATI CEMO O TOME KUCI, a ja bi se u gace popkakala i molila boga da zaboravi
alba
  • 8.3.2013 23:44:07
  • Bodova: 3482
  • Prijavi
Jao meni, kako sve teorije u praksi padaju u vodu! Kod mene takva borba s mojim klincem koji je zabrazdio u "nemoguće dvije" da će me dotjerati do ludila! Ni milom ni silom na zelenu granu! A vjerujte mi, nema što nisam probala...