Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Djeca jedinci – prednosti i nedostaci

Djeca jedinci – prednosti i nedostaci

Je li bolje imati jedno ili više djece? Saznajte prednosti i mane djece koja nemaju braću i sestre

Djeca jedinci vječito su predmet rasprave unutar društva i nepisanih društvenih normi vezanih uz odgoj djece i općenito funkcioniranje obitelji.
Iako ponašanje djece jedinaca ponajviše ovisi o odnosu roditelja prema djetetu i načinu na koji ga odgajaju, ipak postoje razni stereotipi, mitovi, ali naravno i iznimke koje nastoje okarakterizrati djecu jedince. Mi donosimo nekoliko prednosti i mana djece koja nemaju braću i sestre.

PREDNOSTI

FOKUS NA DIJETE

Roditelji jedinaca potpuno su fokusirani na svoje jedino dijete. Iz toga nerijetko proizlazi da oni postaju bolji učenici, imaju razvijenije sposobnosti učenja, razvijeniji vokabular, inteligentniji su, više teže uspjehu i slično. Kao produkt toga da im roditelji posvećuju više vremena, može se dogoditi da djeca jedinci imaju razvijen bolji i bliskiji odnos s roditeljima, te da imaju više samopouzdanja.

NEMA NATJECANJA
Često se među braćom i sestrama događa da se ponašaju natjecateljski, ali i konfliktno jedni prema drugima. To se događa zbog raznih konfliktnih okidača poput međusobnog provociranja, te činjenice da su prisiljeni dijeliti stvari i prostor sa svojom braćom. Jedinci su što se toga tiče potpuno opušteni, neovisni su, ne razmišljaju natjecateljski.

NEDOSTACI

DIJELJENJE
Manje su skloni dijeliti stvari. Sve ovisi o odgoju i pristupu roditelja prema djetetu, te o samoj osobnosti djeteta, no činjenica je kada dijete nema braću i sestre da mu je teže naučiti pravilo dijeljenja igračaka, hrane, odjeće i svih ostalih stvari koje su dio njegove svakodnevnice. Ako se takav poriv ne kontrolira, dijete će razviti sebičnost i neprilagođenost.

OSAMLJENOST
Za djecu jedince se vjeruje da se osjećaju usamljeno. Mnoga znanstvena istraživanja kroz povijest, pokazala su da je osjećaj osamljenosti u većini slučajeva prisutan kod djeteta od najranije dobi.

NEGATIVNI UTJECAJI
Negativni utjecaji u obitelji poput svađe roditelja ili najbanalnije, visokih očekivanja roditelja prema djetetu direktno su usmjereni na dijete. U slučaju većih obitelji, braća i sestre jedni druge štite u ovakvim slučajevima, a kod djece jedinaca je situacija kompleksnija jer su izloženiji takvim utjecajima što može utjecati na razvijanje djetetove osobnosti, na stvaranje njegova samopouzdanja i općenitog zadovoljstva u životu.
 
Komentari
+2
 
vmarina
  • 13.10.2018 12:25:41
  • Bodova: 46265
  • Prijavi
Vjerujem da u velikoj mjeri sve ovisi o odgoju i okruženju gdje dijete odrasta.
paloma_22
  • 2.10.2018 8:05:56
  • Bodova: 49673
  • Prijavi
Bila sam jedinica predugo, 10+ godina i mislim da bi mi ogromna kazna bila da imam samo jedno dijete jer ja u bivanju jedinicom nisam vidjela ama baš nijednu prednost. Nikad nisam bila pretjerano sebična, ali dok mi se nije rodio brat neke stvari nisam imala s kim dijeliti (prijatelji nikad ne mogu zamijeniti braću i sestre), a niti sam htjela. Kad se on rodio sve bih mu bila dala. I danas je tako. Da, unatoč brojnim prijateljima, osjećala sam se usamljeno. Vrlo bih se rado s nekim bila natjecala i s nekim dijelila roditeljsku pažnju. Da to na kraju nisam dobila, u meni bi ostala ogromna praznina. Ali to sam ja. Nekim ljudima je skrozu u redu to što su jedinci. Imam dvije prijateljice jedinice kojima braća i sestre nikad nisu nedostajali i ovaj članak ih dosta točno opisuje, osim dijela da imaju blizak odnos s roditeljima - zapravo su obje od roditelja doživjele prevelik pritisak i puno tlačenja, pa je vrlo upitno koliko su u dobrom odnosu. Ne mogu biti objektivna po ovom pitanju i zato nikad ne bih svojom voljom imala samo jedno dijete (radije nijedno). Ali vjerujem da nas to jesmo li jedinci ili nismo određuje samo manjim dijelom.
anna-herman
  • 1.10.2018 18:20:37
  • Bodova: 54598
  • Prijavi
Imam primjere (tata, muž) sina jedinca koji su u potpunoj suprotnosti. Moglo bi se reći da se jedan uklapa u stereotipe o jedincima, a drugi ne. Mislim da u konačnici sve ovisi o karakteru te osobe (darežljivost, osjećaj osamljenosti itd...). Ja sam bila treće dijete u svojoj obitelji i još uvijek se nisam riješila osjećaja osamljenosti i vjerojatno nikada niti neću, jer je to dio moje osobnosti. S druge strane, moje dijete odrasta samo (99% će tako i ostati), ali ima izrazito društven i nesebičan nastup rema drugoj djeci i odraslima, tako da se čini da na kraju ipak većina naših emocija i (re)akcija ovisi o osobnosti.
russiangirl
  • 1.10.2018 13:46:28
  • Bodova: 16696
  • Prijavi
Ja sam jedinica i apsolutno ne vidim niti jedan nedostatak. Nisam usamljena, imam puno prijateljica i veliko društvo, puno rodbine i svi smo veoma povezani i rado dijelimo stvari. Možda su najveći posao odradili moji roditelji jer su me učili da nikad ne budem sebična, uvijek smo bili u nekom muvingu....