Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Jesu li umjetni zaslađivači štetni ili imaju brojne prednosti?

Jesu li umjetni zaslađivači štetni ili imaju brojne prednosti?

Šećer nije zdrav, pa što bismo onda trebali koristiti?

Sada znamo da šećer nije zdrav, u stvari da je on jedan od vodećih uzroka debljanja i brojnih drugih zdravstvenih problema. Ako nije preporučljivo koristiti šećer, koje su nam druge opcije? Koje bismo zaslađivače mogli koristiti kao zamjenu?

Iako se niskokalorična sladila ponekad smatraju modernim "čudima", ona se koriste već više od stoljeća. U Europi i diljem svijeta, niskokalorična sladila, kao i drugi prehrambeni aditivi, prolaze stroge postupke procjene. Europska agencija za sigurnost hrane utvrđuje prihvatljive razine dnevnog unosa i razmatra nove dokaze o svim sigurnosnim problemima koji se pojave. Zahvaljujući takvim zaštitnim mjerama, javnost može biti uvjerena u to da su niskokalorična sladila sigurna.
Što su niskokalorična sladila?

Niskokalorična sladila su sastojci koji su mnogo puta slađi od šećera (saharoze). Kao primjere možemo navesti acesulfam-K, aspartam, saharin, steviol glikozide i sukralozu, koji su između 150 i 600 puta slađi od saharoze, i neotam koji je između 7000 i 13000 slađi (Tablica 1). Intenzitet slatkoće niskokaloričnih sladila ovisi o njihovoj prirodnoj snazi zaslađivanja i koncentraciji u kojoj se koriste. Što se tiče kalorijskog sadržaja, mogu imati od nula do četiri kilokalorije po gramu, ali to u praksi znači vrlo malo kalorija zbog toga što se proizvodima dodaju iznimno male količine takvih sladila.Niskokalorična sladila obično nalazimo u bezalkoholnim napitcima, desertima, mliječnim proizvodima, slatkišima, žvakaćim gumama i napitcima od tople čokolade. Većina je dostupna i u obliku stolnih sladila koja se koriste u čaju i kavi ili u drugim namirnicama, poput voća i žitarica kakve se obično konzumiraju za doručak.
 
Tablica 1:  Primjeri niskokalorična sladila
 
 
Ime Snaga zaslađivanja
u usporedbi sa saharozom
Datum otkrića Koristi se u EU od
Acesulfam-K (E950) 150-200 puta slađi 1966. 1983.
Aspartam (E951) 150-200 puta slađi 1965. 1983.
Ciklamat (E952) 30-50 puta slađi 1937. 1954.
Neotam 7000-13000 puta slađi 1990. 2010.
Saharin (E954) 300-400 puta slađi 1879. 1887.
Steviolglikozidi 200-300 puta slađi 1901.* 2011.
Sukraloza (E955) 400-600 puta slađa 1976. 2000. 
*Stevija je opisana 1901. g., kada je dobila i ime.
 
Niskokalorična sladila dostupna su već više od stoljeća.Saharinje 1879. otkrio Constantin Fahlberg, kemičar koji je radio na Sveučilištu Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama, a intenzivno se koristio za vrijeme nestašica šećera, npr.tijekom Prvog svjetskog rata. Iako su u nekim zemljama,nakon 1945., zaslađivali bezalkoholna pića kombinacijom saharoze i saharina, dijetalna i lagana pića nisu postala popularna do ranih 1980-ih, kad je predstavljen aspartam. Tijekom zadnja tri desetljeća, prodaja niskokaloričnih bezalkoholnih pića u Europi porasla je za više od petnaest puta. Ustvari, u nekim zemljama, niskokalorične verzije poznatih marki postale su najprodavaniji proizvodi.

Niskokalorična sladila koriste se u širokom rasponu prehrambenih proizvoda i napitaka iz niza razloga, između ostaloga i  zbog toga što potrošači žele imati kontrolu nad svojom tjelesnom težinom, a  proizvođači nastoje ponuditi velik izbor razina kalorijskog sadržaja u svojim proizvodima.Bolji okus niskokaloričnih sladila još je jedan od razloga njihove raširene primjene. Iako su sladila u početku imala nekih nedostataka u pogledu okusa, posebno ako su korištena kao jedino sladilo u nekom proizvodu, novija niskokalorična sladila imaju bolje profile okusa. Rabe se i mješavine sladila zbog toga što često daju veću slatkoću od očekivane s obzirom na upotrijebljene količine pojedinačnih sladila: cjelina je veća od zbroja svojih dijelova.

Uz niskokalorična sladila, u slatkišima, žvakaćim gumama i desertima koriste se i polioli.  Polioli, poput maltitola, izomalta, sorbitola, manitolaiksilitola, imaju oko 2.4 kilokalorije po gramu (8.4 kJ/g) za razliku od 4 kilokalorije po gramu (16.8 kJ/g) koliko imaju dijetalni šećeri i ugljikohidrati. Iznimka je eritritol, sladilo s nula kalorija i intenzitetom slatkoće sličnim šećeru koje je u Europi odobreno 2006. g. Polioli se u proizvodima ne koriste samo kao zamjenski izvor slatkoće, nego također preuzimaju brojna  funkcionalna svojstva šećera, uključujući osjećaj u ustima, boju, strukturu i svojstva zadržavanja vlage.
1/8
Skoči direktno na:
 
Komentari
+2