Žene koje su stvarale povijest – Marlene Dietrich

Žene koje su stvarale povijest – Marlene Dietrich

Fatalna žena, odlična glumica i osebujna pjevačica desetljećima je svijetom žarila i palila

Neki se je sjećaju po pjesmi „Lili Marlene“, neki po imidžu fatalne žene i stilu odijevanja, neki po dubokom glasu, neki po glumi ili kabaret nastupima, no to su sve vrline i talenti koji su činili osobnost i posebnost, njemačko-američke glumice i pjevačice Marlene Dietrich.

Njezin život definitivno je obilježila 60-godišnja glumačka i pjevačka karijera koja je doživjela veće uspone i padove, zatim politički angažmani i brojne ljubavne afere koje je uspijevala držati u tajnosti.

Svrstana je među 10 najvećih glumica i zvijezda svih vremena od strane Američkog filmskog instituta. Ona je bila žena koja je stvarala povijest.

Rođenje i djetinjstvo

Maria Magdalene Dietrich ili kasnije poznatija samo kao Marlene Dietrich rođena je 27. prosinca 1901. godine u Berlinu, Njemačka. Bila je mlađa kćer policijskog poručnika Louis Erich Otto Dietricha i Wilhelmine Elisabeth Josephine Felsing.

Na žalost, Marlene je s 10 godina ostala bez oca, koji je iznenada preminuo, a nakon njegove smrti u njezinu obitelj aktivnije je došao najbolji prijatelj njezina oca Eduard von Losch, također policijski poručnik i aristokrat. Njezina majka se za njega udala tek 1916. godine, no njihov brak nije trajao dugo. Eduard je ubrzo preminuo od posljedica ozljeda koje je zadobio u I. Svjetskom ratu. S obzirom na to da Eduard nikada nije službeno posvojio Marlene i njezinu sestru Elisabeth, zadržala je prezime svojeg oca.

 

Marlene kao mala djevojčica


Marlene, je s 11 godina osmislila svoje novo ime, spojivši svoja dva originalna imena – Maria i Magdalene. Od malena je pokazivala talent za muziku, pa se školovala za violinisticu i željela postati profesionalna violinistica. Također, u školi je učila Engleski i Francuski. No, njezini snovi su propali jer je ozlijedila ručni zglob.

U tinejdžerskim godinama, postala je zainteresirana za poeziju i glumu, te je pohađala Dramsku školi Max Reinhardt i uskoro dobila malene uloge u njemačkim nijemim filmovima. Njezina obitelj nije odobravala njezin odabir zanimanja, pa je ime Marlene počela upotrebljavati kao umjetničko. 

 

Marlene 1924. godine u svojim filmskim počecima


Teški počeci i brak

U 21. godini života postala je dio glazbenog sastava koji je svirao za kinopredstave nijemih filmova, no njezina karijera trajala je samo mjesec dana, nakon čega su ju otpustili. Marlene nije odustajala pa je 1922. godine bila na audiciji za kazališnog redatelja na Dramskoj akademiji Max Reinhardt, koju nije prošla. No, ubrzo je počela raditi u kazalištu kao pjevačica u zboru (koru) te je dobivala malene i nezapažene uloge. Iste godine glumila je filmu „So sind die Männer”, gdje je i počela njezina filmska karijera.

Svojeg budućeg supruga Rudolfa Siebera upoznala je 1923. godine na setu filma „Tragödie der Liebe”, i vjenčali se te iste godine. Krajem 1924. godine rodila je svoju jedinu kćer Mariu Elisabeth Sieber.

 

Marlene Dietrich, suprug Rudolf Sieber i kćer Maria, oko 1931. godine
 

Tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća nastavila sa svojom kazališnom karijerom nastupajući u Berlinu i Beču, glumeći veće i manje uloge. Najviše pozornosti je privukla nastupajući u mjuziklima „Broadway”, “Es Liegt in der Luft” “Zwei Krawatten”.

Najveća prekretnica u karijeri bila je glavna ulogu u filmu „The blue Angel“ ("Plavi anđeo", snimljen na engleskom i njemačkom jeziku) u kojem je glumila kabaretsku plesačicu Lolu-Lolu. Režirao ga je Hollywoodski redatelj Josef von Sternberg, koji je kasnije uzeo zasluge za Marlenino otkriće. U filmu je, također, izvela pjesmu „Falling in Love Again", koju je kasnije snimila na ploči.

 

U filmu Plavi anđeo 1930. godine


Veliki uspjeh

Film je postigao internacionalni uspjeh, pa se Marlene 1930. godine preselila u SAD i potpisala ugovor s Paramount Pictures, gdje je trebala imati ulogu konkurentice švedskoj senzaciji Greti Garbo. Odmah je započela sa snimanjem filma Marocco, također pod redateljskom palicom von Sternberga, te zaradila jedinu nominaciju za Oskara. Ono što je zanimljivo spomenuti da je u to vrijeme znala vrlo malo engleskog, pa je rečenice učila i izgovarala fonetički.

S von Sternbergom je snimila sveukupno 7 filmova: „The blue Angel“, „Morocco”, “Dishonored”, “Shanghai Express”, “Blonde Venus”, “The Scarlet Empress” i “The Devil is a Woman”. Od nje je stvorio imidž fatalne žene koji ju je na kraju pratio cijeli život. 

 

Marlene u filmu Morocco, 1930.godine.
Mušku odjeću voljela je nositi i u privatnom životu



S Cary Grantom u filmu Plava Venera, 1932. godine


Marlene i James Stewart (koji joj je bio ljubavnik u stvarnom životu)
u filmu Destry rides again iz 1939. godine


Nakon što je von Sternberg otpušten iz PP-a, Marlene je doživjela neuspjeh s filmom „Knight Without Armour”. No, ipak 1939. godine ponovno je doživjela uspjeh u filmu „Destry Rides Again”, gdje je glumila Jamesom Stewartom u kojem je otpjevala jedan od svojih budućih hitova „The boys in the Black Room“. Tri godine poslije sličnu ulogu igrala je s Johnom Waynom u filmu „The Spoilers“. S njim snimila još dva filma „Seven Sinners“ (1940.) i „Pittsburgh“ (1942.), a navodno je u to vrijeme s njim imala ljubavnu aferu, koja je kasnije prerasla u čvrsto prijateljstvo.

Na žalost, nikada više nije povratila stari sjaj, makar je kasnije glumila u filmovima brojnih renomiranih redatelja kao što su Orson Welles, Billy Wilder i Fritz Lang.

 

 Godine 1935., na vrhuncu popularnosti


Protivnica nacizma

Marlene Dietrich je 1939., godine dobila američko državljanstvo i bila je velika protivnica Nacizma, pa je početkom rata odbila njihovu ponudu da se preseli natrag u Njemačku i surađuje s njima.

Kada su 1941. godine SAD ušle u rat, Marlene je bila među prvima koja je krenula u potpomaganje savezničkih snaga prodajući „Ratne obveznice“, s kojima su se potpomagale vojne akcije. Navodno je prodala najviše obveznica od svih zvijezda koje su se priključile akciji.

Također, nastupala je pred vojnicima kako bi im podigla moral, a navodno je na svojoj turneji po Pacifičkoj obali nastupala pred 250.000 vojnika. Njena najpoznatija pjesma „Lili Marlene“ postala je omiljena pjesma ne samo „Savezničkih snaga“ nego i vojnika „sila Osovine“. Nakon rata dobila je odlikovanja od američkog predsjednika i francuske vlade za doprinos u ratu.

Postoje priče da Marlene vojnicima nije davala samo moralnu potporu već i svoje tijelo, te da je za vrijeme 1944. godine spavala i s običnim vojnicima. Ona je to, navodno, činila zbog toga što je smatrala da to momci u vojski zaslužuju te da bi ona kao potporu trebala pružiti sve što ima, pa čak i svoje tijelo.

Cijeli život ostala je politički aktivna na različite načine, pa je i tijekom 80-ih godina održavala telefonske kontakte s američkim predsjednikom Ronald Reganom i Mihail Gorbačovom.

 

Marlene s vojnicima 1944. godine. Vojnicima je navodno davala puno više od moralne potpore...


Show zvijezda

Od ranih 50-ih do sredine 70-ih, Marlene je isključivo nastupala kao ekskluzivna kabaret umjetnica u velikim teatrima diljem svijeta. Sahara Hotel u Las Vegasu 1953. godine ponudio joj je tjednu plaću od 30.000 dolara da održi kratki kabaret show, u kojemu je nosila naoko prozirnu haljinu. Show je imao veliku popularnost, pa su joj ugovor obnovili sljedeće godine, a i potpisala je novi ugovor s „Cafe de Paris“ u Londonu.

U Njemačku se po prvi puta nakon rata vratila 1960. godine, u sklopu koncertne turneje, no nisu ju svi sunarodnjaci dočekali raširenih ruku. Naime, tijekom koncerta dio publike joj je vikao „Marlene, idi kući!“, jer su smatrali da je izdala svoju zemlju zbog svojeg angažmana u II. svjetskom ratu. Iste godine objavljena je i njezina biografija „Dietrich's ABC“.

Dvije godine poslije nastupila je u Izraelu, kada je izvela nekoliko pjesama na njemačkom, s čime je razbila tabu protiv upotrebe njemačkog jezika u toj zemlji. Na Broadwayu je nastupila dva puta tijekom 1967. i 1968. godine, te je primila za to nagradu „Tony“.


Kraj velike karijere

S godinama Marlene je postala sve osjetljivija na starenje, te je sve više tražila od fotografa da "obrade" njene slike (da, davno prije Photoshopa i bila je poprilično zloglasna po pitanju toga i maltretiranja fotografa). Isto tako, gotovo uvijek je nosila steznike i drugo rublje koje oblikuje tijelo. Podvrgavala se i nekirurškim privremenim faceliftovima, a uz pomoć eksperata za šminku i perike, te majstora za rasvjetu do kasne dobi je zadržala glamurozni imidž.

Sredinom 60-ih Marlenino zdravlje počelo se pogoršavati, pa je 1965. godine preživjela rak grlića maternice, te je imala probleme s cirkulacijom u nogama. Zbog svih zdrastvenih problema sve je više postala ovisna o tabletama protiv bolova koje je miješala s alkoholom.

 

Marlene je od fotografa tražila da obrađuju fotografije - da izgleda mršavije i mlađe...
Fotografija je s nastupa u Civic Theatreu u Johannesburgu, 1965. godine


No, početak njezinog kraja karijere označio je pad na pozornici koji je doživjela 1973. godine u washingtonskom „Shady grove Misic Fair“, prilikom kojeg je ozlijedila lijevi bok, što je rezultiralo presađivanjem kože. Dvije godine poslije tijekom turneje u Australiji, na pozornici je slomila lijevu nogu, što je označilo kraj njezine aktivne karijere, odnosno nastupanja na pozornici.

Posljednji puta na filmu pojavila se 1979. godine u filmu „Just a Gigolo“, u kojem je glumio David Bowie. Nakon toga, u potpunosti se povukla iz javnog života, te doslovno zatvorila u svoj stan u Parizu. Posljednjih 11 godina provela je u krevetu, dopuštajući samo rijetkim i odabranim osobama i zaposlenicima ulaz u stan. Dane je kratila dugim telefonskim razgovorima i pišući pisma. 

Marlene je 1982. godine pristala na snimanje dokumentarnog filma o njezinom životu, no nije dopustila da ju se snima kamerama, nego je redatelju Maximilianu Schellu dopustila samo  snimanje glas. Kasnije je dokumentarac bio nominiran za Oskara, te je proglašen najboljim dokumentarnim filmom o nekoj slavnoj osobi.

Također, je održavala blisko prijateljstvo s piscem Davidom Bratom, koji je bio jedina osoba izvan obitelji kojemu je dopuštala ulazak u stan i kojeg je samo dva dana prije smrti nazvala telefonom i rekla „Samo sam te nazvala da ti kažem da te volim i sada mogu umrijeti“.

Također, je cijelo vrijeme bila u kontaktu s kćeri, koja ju je redovito posjećivala. Umrla je 6. svibnja 1992. godine s navršenih 90 godina života od zastoja srca. Komemoracija je održana u Parizu, no nakon toga njezino tijelo je prebačeno u Berlin, gdje je pokopana na groblju blizu svoje majke i rodne kuće.    

 

S Gary Cooperom za vrijeme snimanja filma Desire(1936.)
I on se ubraja među njene mnogobrojne ljubavnike


Brak, ljubavne afere i buran seksualni život

Marlene se 1923. godine udala za redatelja Rudolfa Siebera, te ostala s njim u braku sve do njegove smrti 1976. godine, ali je tijekom tog vremena održavala brojne ljubavne veze s više ili manje poznatim osobama iz javnog, kulturnog i političkog života. Također, potrebno je spomenuti da je bila biseksualne orijentacije, pa je već u 20-ih godina u Berlinu bila pripadnica gay scene, te je posjećivala balove transvestita.

Prema knjizi njene kćeri, Marlene nikada više nije spavala s Rudijem nakon trudnoće, ali ništa nije skrivala od njega. Sve njezine veze bile su poznate njezinom suprugu, kojemu je često pokazivala ljubavna pisma koje je dobivala od svojih muških i ženskih ljubavnika. On je to prihvaćao i odobravao, te i sam imao dugogodišnju ljubavnicu Tamaru Matul. 

Poznato je da je jedan od njezinih ljubavnika, Maurice Chevalier, slao cvijeće i Marlene i njenom suprugu, njoj bijele ljiljane, a njemu različak koji je Rudolf volio nositi na zapećku. No njeni drugi ljubavnici, kao britanski šarmer Brian Aherne, s tim dogovorom se nisu slagali. "Dušo, ti mora da se šališ!", odgovorila je zbunjena Dietrich kad je zatražio od nje da ostavi muža. "Sve ove probleme radiš zbog jadnog Rudija... On je moj muž! A kakve to veze ima s bilo čim? Nisi valjda toliko buržoaski...".

Sve u svemu, Rudi i Maria bile su jedine konstante u njezinu životu, a većina drugih veza su, na kraju, bile prolazne.  No ona je itekako tijekom cijelog svog života bila prava femme fatale! Njena pisma koja su sačuvana svjedoci su emocionalnog kaosa kojeg je uzrokovala i kod brojnih žena i muškaraca.  Nazivali su je "Jedina savršena", "Samo jedna najdraža" i "Moja blagoslovljena najdraža obožavana". Jedna njena ljubavnica u pismu je napisala "Toliko te želim poljubiti da mi se vrti u glavi" i preklinjala je "Nemoj više nikoga voljeti kao što voliš mene!". Jedan muški "prijatelj" joj je napisao: "Tvoja ljubav u bilo kojem obliku - moja je sreća" i oplakivao je njihov rastanak, jer to znači da će "...moje tijelo biti 7000 milja od moje duše". Na ekranu i van njega Dietrich je bila kameleon koji je postao što god su njezin ljubavnik ili redatelj htjeli.

 

S Johnom Wayneom, jednim od njenih ljubavnika


Dietrich je bila veoma prilagodljiva ljubavnica. Kada ju je njena kćer kasnije u životu pitala zbog čega je imala toliko seksualnih partnera, Marlene je slegnula ramenima i rekla: "Zamolili su me za to". Ona je očito uživala u zadovoljavanju svojih partnera i nije vjerovala u kondome, smatrajući da su muškarci "tako zahvalni kada im kažem da ga ne moraju staviti". Jednom kad je otkrila dijafragmu, nazvala ju je "Najboljim izumom od otkrića makeupa". Do tada, ona je pribjegavala svom tajnom oružju protiv trudnoće - ispiranju s ledeno hladnom vodom i vinskim octom, koji je, za svaki slučaj, nosila sa sobom gdje god je išla. (Desetljeća kasnije još jedan njezin kolega iz filma i velika ljubav, Douglas Fairbanks ml., rado se prisjetio njihove "lijepe afere", dodajući, "Znaš, ponekad kad sam u restoranu i kraj mene prođe konobar noseći ocat za salatu, uhvatim se kako razmišljam o Marlene.")

Kad već govorimo o seksu i Marlene Dietrich, treba reći da je ona preferirala felacio, jer je imala osjećaj da ima kontrolu nad seksualnom situacijom. Dvije su najpoznatije priče vezane za ovo. Prva se odnosi na Marlona Branda. Jedne večeri nakon uspješno izvedene predstave "I Remember Mama", Marlonu je netko zakucao na vrata. Bila je to Marlene koju dotad nikada nije upoznao. Pustio ju je u svoju garderobu i bez ijedne riječi ona se spustila na koljena i priuštila mu "najsavršenije pušenje na svijetu – prije ili poslije". Tek nakon što je progutala njegovo "sjeme", Marlene je ustala, predstavila mu se i kazala mu koliko je uživala u njegovom nastupu u predstavi. Ova priča postala je poznata samo zato što se Marlon dan kasnije pohvalio tračavom engleskom književniku Johnu van Drutenu, koji pak je to rastrubio svima živima u Hollywoodu.

No, ovakav način upoznavanja nije bio ništa čudno za Marlene. Ona je to radila svim umjetnicima i piscima koje je cijenila. Tako je poznata i još jedna priča - kada je upoznala slavnog irskog dramaturga Georgea Bernarda Shawa, glumica zauzela svoju uobičajenu pozu, otkopčala mu šlic i izvela vrlo profesionalan fellatio. "Morala sam to uraditi da bismo mogli pričati", kazala mu je nakon toga.

Što se duljih i poznatijih veza tiče - od 1938. godine bila je u vezi s poznatim piscem Erich Maria Remarquem, a od 1941. godine s francuskim glumcem i vojnim herojem Jean Gabinom. Njihova veza trajala je do sredine 40-ih. Ljubavnica joj je bila i kubansko-američka spisateljica Mercedes de Acosta.

Njezina posljednja velika strast tijekom 50-ih godina bio je glumac Yul Brynner, no čini se da je svoj ljubavni život nastavila i tijekom 70-ih godina. Imala još afere s Johnom Waynom, George Bernard Shawom, Frankom Sinatrom, Williamom Saroyanom, Edward R. Murrowom, Michaelom Wildingom, Haroldom Arlenom i J.F. Kennedyjem i njegovim ocem Josephom Kennedyjem.

 

Jedna od najbliskijih prijateljica (i ljubavnica) sve do kraja života bila joj je Edith Piaf.
Marlene je bila Edithina kuma na vjenčanju s Jacquesom Pillsom 1952. godine

Što se tiče JFK-a, iako su se Marlenina obitelj i Kennedyjevi puno družili (i ne samo zato što su Marlene i Joe Kennedy bili ljubavnici), seks je pao samo jednom. Dietrich je imala već 60 godina i bila je baka, a u Washington je 1963. godine došla održati svoj unaprijed rasprodani show. Prije nastupa iznenadio ju je Johnov poziv, koji ju je pozvao k sebi u Bijelu kuću. Kad je stigla odveli su je u njegove privatne odaje gdje ju je sam dočekao. Što se tamo dogodilo pohvalila se svojim bliskim prijateljima Kennethu Tynanu i Goreu Vidalu. Posjet se sastojao razgledavanja Johnove dnevne i spavaće sobe, gdje je predsjednik načinio "nespretan prvi korak".

Prema Vidalovom sjećanju, njeno inicijalno protestiranje "Znate gosp. Predsjedniče, ja više baš nisam mlada" ubrzo je zamijenilo "Nemoj mi previše raščupati kosu. Nastupam kasnije.". Nakon "ekstatičnih tri do šest minuta" John je zaspao. Marlene se digla i uredila, i s obzirom da je već kasnila, te ne želeći se gubiti po hodnicima Bijele kuće, probudila je uspavanog predsjednika. On je nazvao svog šofera koji je očito "bio naviknut na ovakve stvari". S ručnikom oko struka, predsjednik ju je odveo do malog lifta preko puta spavaće sobe i "rukovao se s njom kao da je ona gradonačelnik San Antonia", no nešto drugo bilo je na njegovoj pameti.  "Ako te nešto pitam, hoćeš li mi reći istinu?", kazao joj je, tvrdi Vidal. Marlene nije ništa obećala, ali je potvrdno klimnula glavom. "Jesi li ikad spavala s mojim starim?", pitao je JFK. Znajući točno što želi čuti, Marlene je to zanijekala. "Pokušao je", kazala je nakon kratke pauze, "ali ja nikad nisam pristala". John je bio oduševljen te je uzviknuo: "Oduvijek sam znao da je gad lagao o tome!".
 
Nakon ove kratke afere Marlene se morala pohvaliti nekome. Kad se vratila u svoj njujorkški stan ondje ju je dočekao suprug njene kćeri koji je došao u posjetu. Prije nego mu je rekla zdravo, Marlene se pobjedonosno nasmijala, otvorila vrećicu, iz nje izvukla ružičaste muške gaće i počela njima mahati. "Pomiriši! To je on! Američki predsjednik! On... je... bio... divan!" Maria se prisjeća da je njen suprug istog trena otišao i prijavio se u obližnji hotel.

Nakon svih tih godina kao svjedok, Maria je za objašnjenje Marlenine "popularnosti" mogla ponuditi samo to da je neponovljivi spoj ljepote, pameti i sofisticiranosti njezine majke "učinio zatelebane  adolescente od mnogih svjetovnih, uglednih ljudi".
 
(vam)
 
Komentari
+2
 
-katrin-
  • 19.8.2011 19:02:34
  • Bodova: 286
  • Prijavi
Kakva osebujna životna priča.