Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Počeo je Projekt Ilica, a Ivana Nikolić Popović otkrila nam je sve o ovogodišnjem izdanju

Počeo je Projekt Ilica, a Ivana Nikolić Popović otkrila nam je sve o ovogodišnjem izdanju© Violeta Juras

Cijeli vikend je u znaku Projekta Ilica, a sve o njemu ispričala nam je jedna od osnivača - Ivana Nikolić Popović

Projekt Ilica: Q'ART održava se od 7. do 9. lipnja i već treću godinu zaredom oživljava našu glavnu zagrebačku Ilicu i njezine napuštene javne prostore. Cilj ovog hvalevrijednog projekta je dugoročno promijeniti urbano iskustvo kroz društvene aktivnosti umjetnika, udruga, sveučilišta te građana unutar zajednice.

O ovogodišnjem izdanju čija je tema 'održiva budućnost', razgovarala sam s Ivanom Nikolić Popović, jednom od osnivača Projekta Ilica. 

Ove godine održava se već treće izdanje Projekta Ilica.  Kako je sve počelo i koje su neke od promjena od prvog do ovogodišnjeg, trećeg izdanja?

Počelo je zapravo još davne 2000. godine kada je Aleksandar Battista Ilić, moj kolega i koautor ovog projekta pokrenuo projekt koji se zove Community Art koji se bavi uključivanjem umjetnosti u zajednicu, suradnja sa zajednicom i uključivanje zajednice u umjetnost. Mi smo onda prije tri godine odlučili napraviti jedan javni i komunikacijski festival koji bi maksimalno dao do znanja koliko je kultura jako važna za revitalizaciju urbanih centara. 
 
(Foto: Marina Paulenka)

U svijetu već imaju princip da ako imaju bilo kakav problem, ako im se nešto urušava ili im se događa neka devastacija ili napuštanje samih centara – onda zovu umjetnike da im riješe stvar. Umjetnici ustvari naprave taj sadržaj koji polako vraća ljude i stvaraju tu kvalitetu života. I to je bilo nešto od čega smo krenuli. Gledajući Ilicu koja je totalno prazna; svi ti prostori su ili potpuno devastirani ili napušteni, odlučili smo staviti naglasak na to. Danas nažalost svjedočimo tome da unatoč što je pola centra prazno, povećana je cijena najma, što je totalno kontraproduktivno. Međutim, mi i dalje nastavljamo pokrenuti svijest o tome koliko kultura može promijeniti samu vizuru grada.
 
Od prve do treće godine se dogodilo da se dosta tih prostora reaktiviralo, jedno 10 ili 11 prostora je našlo svoje uporabne vrijednosti ili stanare. Sada nismo uspjeli dobiti te zatvorene prostore, ali radimo programe na otvorenim prostorima: na Britancu, na Akademiji likovnih umjetnosti, a zadnji dan – u nedjelju, zatvorit ćemo dio Ilice i napraviti street fair gdje svi izlaze na ulicu i iznose svoje stvari, kafići izlaze, ljudi mogu doći mijenjati knjige, odjeću, a Akademija likovnih umjetnosti će izići s mladim umjetnicima, odnosno studentima. 
 

Jesi li zadovoljna s razvojem i napretkom cijelog projekta? 

Zadovoljni smo s našim idejama, ali nikad nije dovoljno novaca i nismo zadovoljni s podrškom grada. Bila sam u Eindhovenu nedavno i tamo mi zamjenica gradonačelnika rekla kako oni u Eindhovenu traže ljude koji imaju snove i onda im daju platformu i mogućnost da to razvijaju, tako da onda imaju muzej dizajna koji praktički u sebi ima koncept restorana pa je to sve povezano i skroz je chic i drugačije.  Znači, oni njeguju takve stvari jer to stvara autentičnost grada. Još jedan dućan s novom odjećom je isti ovdje, u Tokiju ili Münchenu – svugdje su isti. Oni ne stvaraju identitet. Identitet stvaramo mi, sa svojom kulturom, običajima, obrtima. Norveška ministrica obrane rekla je da je kultura još jedino što treba obraniti jer to je to – to je ta autentičnost. Ako izgubimo kulturu, mi smo bezlični.

(Foto: Violeta Juras)

Što bi još izdvojila od programa? Što sve posjetitelji mogu očekivati?

Imat ćemo jednu jako zanimljivu reviju u kojoj će posebno biti naglasak na temu ovogodišnjeg izdanja, a to je održiva budućnost. Jako je važno početi promišljati o tome da nema kontinuiranog rasta, da se sve ciklički na neki način razvija i ima svoje uspone i padove. To ustvari i je bit tog upcyclinga i recyclinga – da stare stvari dobiju neku novu vrijednost, da se prerade i prenamjene, da se recikliranjem pretvore u sirovinu i krenu ispočetka. To je nešto na čemu će biti naglasak na ovoj reviji, taj maksimalni konzumerizam koji smo totalno podržali i da ta odjeća koju tako mahnito kupujemo, da ona vrijedi i nakon 10 godina i da ju netko drugi može nositi, da napravimo taj ciklus ponovnog korištenja. 
 

Na koje još načine možemo podržati 'održivu budućnost' i što sami možemo napraviti da ju ostvarimo?

Ja uvijek zovem ljude da dođu na Ilicu, da donesu svoje stvari i sudjeluju na način da ono što im ne treba poklone i možda zamijene s nečim novim. To je nešto čega bi trebalo biti više u raznim kvartovima. Uvijek kažem: Ono što godinu dana ili dvije nisam obukla, stoji u ormaru i troši mi mjesta - najbolje je da nekome poklonim. Zašto ne pokrenuti takve stvari, pokloniti, podijeliti knjige. Uvijek možemo sudjelovati na način da dijelimo
 
Komentari
+2