Ovo je Iva i zbog nje vlada Pandemija dobrote - ona koja nam je svima prijeko potrebna

Ovo je Iva i zbog nje vlada Pandemija dobrote - ona koja nam je svima prijeko potrebna© privatni album

Barem jedna pandemija od koje ne moramo bježati jer jedino s čim se možemo zaraziti su dobrota, pozitiva i ljubav. Upoznaj Ivu Mikić koja je širi

U moru negativnih vijesti koje nas svakodnevno okružuju, bila sam oduševljena kad sam na Instagramu slučajno naišla na profil 'Pandemija dobrote'

Riječ je o autorskom projektu Ive Mikić, 25-godišnjakinje koja je postigla gotovo nemoguće: pokrenula je platformu na kojoj možeš pronaći isključivo lijepe vijesti i pozitivna iskustva koja su ljudi doživjeli, a koji će ti nesumnjivo popraviti dan i vratiti ti vjeru u ljude. 

Sve je počelo početkom srpnja kada je oboljela od koronavirusa. Iva, koja je rođena u Požegi, trenutno živi na zagrebačkoj adresi, radi kao marketing specijalist i kad god ima viška slobodnog vremena, sama si ga oduzme radom na raznoraznim projektima. Upravo zbog toga, Ivi je teško pala vijest da je pozitivna na koronavirus. 
 

"Nisam imala teške simptome, ali je prvi naputak bio da ću u izolaciji provesti 28 dana. Ta činjenica me pomalo zabrinula jer živim na 14. katu u stanu koji ima dva manja balkona. Odlična je stvar što svoj posao mogu raditi od doma tako da sam odrađivala sve kao i da sam fizički u firmi, ali mi je ostatak dana svejedno bio predugačak za samo gledanje serija, čitanje ili pisanje."

Kad je jednu večer naletjela na goodnews_movement, američki profil koji na Instagramu okuplja samo dobre vijesti, palo joj je na pamet kako bi tako nešto bilo super napraviti i kod nas. I tako je nastala Pandemija dobrote.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

"Moj boravak u KBC-u u Zagrebu ću, između ostaloga, pamtiti i po veoma posebnim trenutcima sa gospođom F., prvom bakom s kojom sam dijelila sobu. S obzirom da se još nije otkrilo da imam Lajmsku bolest, a zglobovi mi nisu oticali, podosta ljudi (laici pa čak i zdravstveni djelatnici) bili su skeptični oko toga da su bolovi koje sam osjećala u udovima doista toliko jaki. No, gospođa F. bi mi svakoga jutra mazala maslac na kruh, rezala meso, pomogla da obučem trenerku dok mi je ruka bila ukočena i slaba, upozoravala bi vozače da me svakako pokupe nakon pretraga jer sam teško hodala. Zahvaljivala mi se bezbroj puta kada sam joj ponudila da s mog mobitela nazove svoju unuku da može duže pričati s njom. Spletom okolnosti, nismo se kako spada ni pozdravile jer smo svaka išle na svoje pretrage, ali mi je prije njenog odlaska iz bolnice na svome noćnom ormariću ostavila poruku koja mi svaki put izmami osmijeh na lice i suze na oči kada je pogledam (i dalje je čuvam u posebnoj kutiji uspomena). Pogotovo me obradovala kada je par dana kasnije došla po otpusno pismo i pitala sestre i pacijente znaju li gdje sam da popričamo još jednom, što se na kraju i dogodilo! Vjerojatno nekome banalno zvuči gesta mazanja maslaca na kruh ili sami razgovor i zezancija, ali upravo su mi ti trenutci tada bili od velike važnosti i upravo oni su dokaz da, koliko god bol bila teška za izdržati, nikad neće nadvladati sve one lijepe i dragocjene trenutke sa dobrim ljudima koji nas okružuju!" ° ne znamo za vas, ali nama su malo zasuzile oči ?? @blatnik.ana (Osijek) #pandemijadobrote

Objavu dijeli Pandemija dobrote (@pandemijadobrote)


"Ja sam pisala o svom iskustvu s koronavirusom, telefon mi je nekoliko dana znao imati trenutke kad je bio van funkcije zbog količine poruka i poziva koji su mi bili upućeni, ali me nakon nekog vremena to sve jako opteretilo. Zarazila sam se na sprovodu svog djeda koji se utopio i kojega su našli tek nakon pet dana, bila sam neispavana, virus mi je oslabio tijelo i psihički sam se loše osjećala, stoga sam pronašla način kako se barem na trenutak maknuti od svega što me umaralo. Kratko raspisanu prezentaciju o ideji sam poslala nekoliko svojih prijatelja i nakon jako pozitivnih reakcija, bacila sam se u realizaciju."

Ispočetka je bilo jako teško. Prvotna ideja bila je da samo njezin bliski krug ljudi zna tko stoji iza profila, stoga je od njih i tražila priče. Njih 9 od 10 nekoliko se dana nije moglo sjetiti niti jedne pozitivne priče, a kada ih je pitala za neku negativu, bacali su ih kao iz rukava. To je za Ivu bio samo još jedan dokaz da nam nešto ovako treba. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

"Otkad sam se doselila u novi kvart prije godinu i pol dana, primijetila sam čovjeka na biciklu koji skuplja boce. Uvijek sam ga gledala i htjela mu se obratiti, ali uvijek je izgledao namrgođen. Prošle zime išla sam iz Konzuma s omekšivačima i gunđala jer je padao snijeg, a vrećice su mi bile teške. Kad sam vidjela njega kako silazi s bicikla s kišobranom i kopa po smeću, srce mi se steglo. Prišla sam mu i rekla da mu želim pomoći i kako mogu, on je rekao da mu trebaju boce (skupljala sam ih mjesecima za njega). Rekla sam da može, on je rekao: „Nađemo se iza Konzuma u 18 sati.“ Otišla sam u stan i došla pet minuta ranije, on je sjedio i gledao na sat, kad me vidio s vrećicama boca, toliko je bio sretan. Upoznali smo se, on je gledao što da mi da iz svoje korpe na biciklu, ja nisam htjela ništa. Imao je toplu pitu, koju mu daje susjeda jer joj pomaže bacati smeće. Htio ju je podijeliti sa mnom, ja nisam htjela... Gledao je, gledao i rekao: "Hoćete CD Dražena Zečića, baš sam to našao?!" Godinu dana kasnije, skupljam boce za njega, gdje god ih vidim spremam ih za njega. Vidimo se svaki dan, nikad ne želi novce, a s novcima koje dobije od boca, uvijek kupi hranu. Postali smo prijatelji, uvijek kad ga sretnem napričamo se i šetam uz njega, uvijek se žali da ga „bubaju noge“. On je prekrasan i skroman čovjek. Kada idem na posao u autu ljuta u sedam ujutro i vidim njega na biciklu, on mi otvori oči i zgadim se sama sebi koliko sam sebična. Baš sam ga danas srela, napričali smo se i već se uplašio da sam se preselila jer neće imati s kim pričati. Samo želim da ljudi ne okreću glavu i ne misle da je on to zaslužio jer nitko nije zaslužio sa svojih 80 godina kopati po smeću. Zaslužio je dostojnu starost! Meni on uljepša dan, kad ga vidim na biciklu, toplo mi je oko srca jer znam da je živ. Bitno je obratiti im se, ne suditi na prvi dojam, kako sam i ja." ° steglo nam se oko srca ?? - Anonimno #pandemijadobrote

Objavu dijeli Pandemija dobrote (@pandemijadobrote)


"Postali smo jako toksični, u vremenu koje više nego ikad prije zahtjeva zajedništvo i potporu", govori Iva koja tada nije mogla ni predvidjeti da će njezin mali projekt toliko odjeknuti. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

"Tog dana bio mi je rođendan, a ujedno i usmeni ispit putem zooma. Prije samog ispita, učila sam kraj prozora koji gleda na bolnicu i ispred kojeg svakodnevno prođe stotinjak ljudi koji idu iz ili u bolnicu. Listajući stranice svoje skripte, bila sam jako nervozna i kroz misli mi je samo prošlo: „Joj da me bar netko iznenadi, pa da sav stres i nervoza prođu znajući da netko misli na mene na moj rođendan.“ Bila sam emotivna jer mi se svašta događalo u privatnom životu. Kako sam se migoljila na stolcu, laktom sam pomaknula zavjesu na prozoru, ali nisam nikoga primijetila vani. Za nekoliko minuta čula sam kucanje po prozoru. Trgnem se, otvorim prozor i sva nervozna pitam bakicu koja je stajala ispod prozora koga treba. Pruža mi cvijet od papira i kaže: „Vidjela sam da je netko u sobi, pa sam vam htjela dati ovaj cvijet koji izrađujem u autu dok čekam supruga da dođe s pregleda.“ Ja ostanem u šoku i nakon par trenutaka joj kažem da mi je danas rođendan. Obje smo bile na rubu suza. Popričala sam s bakicom koja mi je rekla da muž ide na kemoterapije i da, dok ga čeka, krati vrijeme pravljenjem buketa od papira. Oduševila me svojom pozitivnošću, a ne moram ni reći da mi je usmeni prošao bez problema! Baka, koja je u svojoj teškoj situaciji napravila takvu gestu je bila dar s neba." ?? - V. (Osijek) #pandemijadobrote

Objavu dijeli Pandemija dobrote (@pandemijadobrote)


Niti mjesec dana nakon, profil ima više od 3500 pratitelja, brojke samo rastu, a poruka pristiže toliko da uspije odgovoriti tek koji dan nakon, zbog svih privatnih i poslovnih obveza. Ono što je najviše veseli je što su ljudi počeli primjećivati lijepe stvari koje se oko njih događaju. "Javljaju mi se ljudi koji mi pišu što su dobro napravili, ali ne žele da te priče prenosim jer ne žele ispadati heroji, nego mi samo žele zahvaliti što sam ih profilom inspirirala da više primjećuju i čine dobro. Treba li mi išta više kako bih bila vesela?!"
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

"Dečko i ja smo bili u Rimu. Začuđeni tolikim prosjacima na svakom uglu i gledajući koliko su većina njih “fejk”, odlučili smo da nećemo davati novce ljudima za koje nismo sigurni jesu li prevaranti. Vraćali smo se taj dan u apartman i ulicu prije naše, sjedio je ispred crkve jedan starac bez noge. Nije prosio, niti se derao za nama kao ostali. Nije nas čak niti pogledao. Dali smo mu sitnih eura što smo imali i sendvič. Dignuo je pogled i brzo spustio, sa suzama u očima. Od tada smo svaki dan prolazili tim putem na povratku iz grada, ostavili bi mu “siće” i sendvič. Polako smo se i sprijateljili, naravno komunikacija je bila pogledima jer on nije znao engleski, a mi talijanski. Predzadnji dan, vraćajući se u apartman, na stepenicama smo našli 10€. Uzela sam ih i odlučno si rekla da ću ih sutra dati čovjeku „iza ugla“. Zadnji dan, žurimo na aerodrom, došli smo do njegovog mjesta, ali njega nije bilo. Bili smo jako tužni. I dan danas čuvam tih 10€ koji me podsjećaju na njega i nikad ih neću potrošiti." ?? - I.(Dubrovnik) #pandemijadobrote

Objavu dijeli Pandemija dobrote (@pandemijadobrote)


Ako nam je nešto trebalo da ovu godinu učini ljepšom i inspirativnijom, onda je to definitivno Pandemija dobrote. Barem jedna od koje ne moramo bježati jer jedino s čim se možemo zaraziti su dobrota, pozitiva i ljubav. 
 
Komentari
+2