Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Neki ljudi naprosto nisu ranoranioci

Neki ljudi naprosto nisu ranoranioci

Tko rano rani, il’ je pekar il’ budala

Neki su ljudi ranoranioci. Dižu se u cik zore, otrče krug po kvartu, kupuju kruh iz prve svježe ispečene ture u obližnjoj pekari. Dođu kući, otuširaju se, nadoručkuju i uživaju čitajući novine. Obave nekoliko telefonskih poziva, prosurfaju Internetom, pa lagano krenu na posao i dođu 20 minuta ranije.

Ja definitivno ne spadam među te ljude. Mislim da mi je budilica - taj Damoklov mač koji svakodnevno visi nad mojim dragocjenim snom, stvarno najomraženija stvar koju posjedujem. Zanimljiva je to sprava s kojom se družim još iz osnovnoškolskih dana koja nikako da krepa unatoč “slučajnim” rušenjima s police sada već najmanje nekoliko tisuća puta (ne pretjerujem). Ne da se ona i ne da, već svako jutro iritantno i uporno piskuta redovito svakih pet minuta, pa tako onda pola sata, jer je meni onaj “snooze” gumb dio obaveznog jutarnjeg rituala koji već godinama para živce svim ukućanima.

Nakon pola sata oglašava se i mobitel navijen do daske. Svira Jamiroquai i njegov “Runaway” – „I just want to runaway, Got people around running me down, I cant stay, I just want to get away, Get them off my back today... “ Nekako mi se to čini prigodno jer bi svakog jutra najradije pobjegla natrag u zemlju snova ... Pjesma je skoro prigodna kao i ona kad je u srednjoj školi nekih sedam tjedana prvo mjesto na ljestvici zauzimao “Join me” benda “Him”. Kako je hit dana išao točno u sedam sati, a sestrina budilica malo kasnila, redovito se uključivala na onaj dio “This life ain’t worth living”. Nema ti bolje inspiracije prije škole od tih stihova ...  

Skrenuh malo s teme. Uglavnom, svakog jutra (a za nas novinare su subote, a često i nedjelje, radne od ranog jutra) neizbježno je to da moram napustiti svoj topli, udobni krevet i zamijeniti ga stvarnošću. Otići na posao i probuditi se nekih pola sata nakon što tamo stignem.

Definitivno nisam jutarnja osoba, ali zato mogu ostati budna do koliko god hoćete i redovito idem spavati u sitne noćne sate (za neke čak ranojutarnje sate). Ima nečeg terapeutski opuštajućeg u tišini koja obavije grad nakon ponoći. Onda kreativnost nama noćnim pticama proradi. Po glavi se komešaju svakakve lude ideje, svakakva pitanja. Primjerice, zašto je Tarzan, ako živi u divljini, u svim filmovima uvijek svježe obrijan? Ili zašto postoji toliko viceva o svekrvama, a gotovo ni jedan o svekrima? Zašto uvijek kad usisavamo i naiđemo na nešto što ne možemo usisati to podignemo, proučimo i, umjesto da bacimo u smeće, bacimo na pod i ponovo pokušamo usisati... i tako razmišljanja u nedogled.

Ali dizanje ujutro ... Nema gorega ... Zato svi vi ranoranioci nemojte tražiti od nas “noćnih ptica” da se dižemo ranije ujutro. Da, i pet minuta nam puno znači. Pokušajte shvatiti da naša tijela nisu stvorena za ranojutarnje aktivnosti. Trčanje ujutro (ili samo rastezanje s Vesnom Mimicom uz “Dobro jutro, Hrvatska”) moglo bi nas dotući ... Obavljanje bilo kakvih poslova financijske naravi ujutro za nas je siguran put k bankrotu, a bilo kakvi ozbiljniji razgovori mogu završiti samo loše ...

Pa onda, ako ste jutarnja osoba, imajte razumijevanja za svog zijevajućeg kolegu ili kolegicu. Nisu oni ni lijeni ni ludi. Samo su u krivoj vremenskoj zoni ...

Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja

 
Komentari
+2
 
malahana
  • 18.10.2009 22:58:22
  • Bodova: 2801
  • Prijavi
Meni ne pomaže ni 6 kava ...
ina74a
  • 18.10.2009 22:57:15
  • Bodova: 70
  • Prijavi
Kod mene isti slučaj kao i sa malahanaom. Nakon kave i 2h od buđenja polako počinjem dolaziti na svoje.
-bee
  • 18.10.2009 22:56:43
  • Bodova: 3825
  • Prijavi
ja mislim da se nikad necu naucit na rano dizanje..jednostavnoo nekad ne idem na predavanja ujutro jer se ne mogu dignut prije 9.. volim jutra i ne bude mi zao kad se moram dignut, uzivam u toj mirnoci i sve, al jednostavno proces izvlacenja iz kreveta mi predstavlja pa skoro pa traumu :)
malahana
  • 18.10.2009 22:55:38
  • Bodova: 2801
  • Prijavi
Ja ne funkcioniram u jutro
milica3957
  • 18.10.2009 22:53:11
  • Bodova: 1683
  • Prijavi
mene hvata jeza od skorog povratka na posao i ranog ustajanja... 
jopi
  • 18.10.2009 22:47:40
  • Bodova: 169
  • Prijavi
neka dsam spavala jako dugo,pa mi je brat znao reci kad se probudim dok ne dodjem k sebi reci ova se prvo posvadja s jastukom pa tek s nama,heheh  a sad najdalje se ustajem u 8,a po potrebi i ranije
catseye17
  • 18.10.2009 22:39:54
  • Bodova: 15966
  • Prijavi
meni nije ''dobro jutro'' kad se moram rano ustat
lejdi
  • 18.10.2009 22:29:49
  • Bodova: 23487
  • Prijavi
[QUOTE=magnolija] takva sam i ja i mrzim kad mi neko ujutro klepeće bez kraja i konca,  [/QUOTE] ja volim da se ne obraca paznja na mene...inace i reci " dobro jutro" preskacem
nikanika
  • 18.10.2009 17:05:15
  • Bodova: 2084
  • Prijavi
 ja sam ranoranioc, ustajem u 6 svaki dan, i jutro mi je najbolji dio dana, sve si polako stignem napraviti, popiti kavu na miru, i onda ostalo
lovely
  • 18.10.2009 17:02:13
  • Bodova: 19926
  • Prijavi
[QUOTE=magnolija] eto danas ujutro došepesala ja na posao oko pet i nešto siđe, i portir ušo kod mene  u dučaan i klepeče pa klepeće a ja njemu nakon pola sata ha ti to meni, ili [/QUOTE] hahaha dobra si .. aj ponovi stari ha? :P