Iz svog malog grada otišla je samo sa škarama u rukama, a danas je vrhunska frizerka i edukatorica

Iz svog malog grada otišla je samo sa škarama u rukama, a danas je vrhunska frizerka i edukatorica

Ivana Špicer, menadžerica frizerskog salona ZGAT i istoimene akademije u Zagrebu, ženama poručuje: budite ponosne i jake i nemojte se ustručavati sanjati

Razgovarala: Marsela Glavina

Kao mala sanjala je o tome da postane punk zvijezda, a danas je vrhunska frizerka i edukatorica u svjetskim prijestolnicama gdje educira druge frizere i usmjerava ih u razvoju njihovog individualiziranog izričaja.
 
Ivana Špicer, menadžerica frizerskog salona ZGAT te istoimene akademije u Zagrebu, svoju je inspirativnu priču o uspjehu podijelila na konferenciji o ženskom poduzetništvu koja je prije nekoliko dana održana u Čakovcu.
 
Iako je kao djevojčica željela postati punkerica, Ivana je nakon završene srednje škole ipak odlučila slijediti obiteljsku tradiciju i postati frizerka. No, pritom je željela stvoriti nešto više i pronaći odgovore na sva svoja pitanja. Na put prema ostvarenju vlastitih snova krenula je sa samo 18 godina. Napustila je svoj rodni Čakovec, a kako nam je otkrila na predavanju, iz svog je grada otišla samo sa škarama u rukama koje joj je poklonila mama te sa čvrstom odlukom o tome da želi postati netko i uspjeti u onome što voli.
 

Ivana mi je prilikom našeg razgovora uoči konferencije otkrila kako njezin put prema uspjehu nije bio nimalo lak, a pritom se susretala sa mnogim preprekama i poteškoćama, no na kraju je zbog svoje upornosti i želje da slijedi svoje snove ipak uspjela.
 
Kada si shvatila da se želiš baviti frizerskim poslom?                                                     
 
Vrlo rano. Ja sam treća generacija frizerka u obitelji. Cijelo djetinjstvo sam provela u maminom frizerskom salonu. No moram priznati da sam se stvarno počela baviti frizerstvom tek negdje s 25 godina kada sam se počela baviti geometrijskim šišanjem.
 
Na putu prema ostvarenju vlastitih snova odlučila si napustiti svoj rodni grad Čakovec. Je li ti ta odluka bila teška?
 
Bila je utoliko teška jer sam morala napustiti obiteljski tradicijski posao i upustiti se u nešto potpuno novo. Svaki početak je težak i sastoji se od tisuće padova, ali zbog padova postajemo jače osobe. Težak početak je uvijek dobar put za napredak.
 
Kako si se snašla u velikom gradu? Koje su razlike između života u malom i velikom gradu?
 
Zagreb mi se činio kao velegrad kad sam doselila tu. Sve mi je bilo čudno, od korištenja javnog prijevoza do momenta da ne poznajem nikoga na ulici. Moram priznati da mi nije bio posebno lijep. Onda sam se jednog jutra probudila i shvatila, ne mogu točno odrediti trenutak, ali Zagreb je postao predivan, postao je moj dom.  Vrijeme putovanja na posao, količina sati provedenih izvan kuće, brzina života - to su sve razlike između malog i velikog grada. U manjem gradu vrijeme teče sporije, ali kada sam krenula putovati i vidjela velike gradove shvatila sam da Zagreb i nije toliko ogroman.



(FOTO: Lucija Trupković)
 
Osim što si vrhunska frizerka, također si i edukatorica u brojnim svjetskim prijestolnicama pa si proputovala i mnoge zemlje. Imaš li neka zanimljiva iskustva ili anegdote koje bi voljela podijeliti s našim čitateljicama?
 
Većinu 9. mjeseca 2018. godine sam provela u Rusiji poslovno. Nisam ljubitelj nogometa tako da nisam pratila svjetsko prvenstvo. No kada smo došli tamo hrpa ljudi je znala hrvatski ili su se koristili sa nekim hrvatskim riječima.. Svugdje su nas hvalili i  osjećali smo se, možda i prvi puta u životu, kao da dolazimo iz neke posebne zemlje koja je svjetski poznata. Svi su nam čestitali i bilo je smiješno... i to sve zbog nogometa.
 
S kojim si se sve preprekama susretala prilikom razvoja svoje karijere?
 
Prva prepreka je definitivno bila ta što dolazim iz Čakovca, odnosno iz Međimurja i govorim “smiješnim” međimurskim dijalektom. Često su me ljudi sudili zbog toga i nisam bila shvaćena ozbiljno. Naravno, nije mi išlo u prilog niti to što sam žena. Mislila sam da 'križ maloga grada' ili male zemlje moram zauvijek nositi na sebi. No moram priznati da su me uvijek stvari koje su mi stvarale prepreku istovremeno i motivirale da budem bolja.
 
Po čemu je tvoj rad jedinstven?
 
Ono čemu sam ja posvećena i što je moja specijalnost je geometrijsko šišanje, rad sa škarama. Ono po čemu je moj rad jedinstven sam ja i ono što ja kao jedinka i individualka stavljam u njega. Bitno je da proizvod koji dajemo van bude odraz nas samih, tj. da unosimo i dio sebe u svoj rad. Na taj način činimo naš rad posebnim i unikatnim.


(FOTO: Luka Smuk)
 
Da se malo dotaknemo i beauty trendova, kakve su frizure trenutno najpopularnije?
 
Definitivno se vraćamo poludugim kosama, tj. bob frizuri. Njegovane kose već su neko vrijeme in i to neće otići. Bitno je za bilo koji oblik da se odlučimo sa strankom, da kosa to može podnijeti. Da je frizura sukladna godinama, stasu, modnom izričaju stranke. Kada zadovoljimo te norme, onda sve što radimo može biti trendi jer će maksimalno dobro pristajati osobi koja nosi taj oblik.
 
Jesu li Hrvatice sklone eksperimentiranju kad je u pitanju frizura?
 
Jesu. Sve više i više. Ono o čemu moramo razmišljati je da nije nužno da oblik bude avangardan i kreativan da bi izgledao super i drugačije. Bitno je pomoći stranci da izrazi svoju osobnost kroz kosu. Komunikacija između frizerke/ra je ključna kako bi se stranka osjećala u našim rukama dovoljno sigurno da radi promjene na kosi.
 
Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan?
 
Moj rad se dijeli na dva dijela: rad u salonu i rad u edukaciji. Obavezno svaki dan započinjem sa otvaranjem mailova i planera. Kada prođem kroz mailove i stvari koje su na planeru za taj dan, odlazim u salon gdje 8 sati radim za strankama do 20h. Nakon toga često odlazim na pilates i kad sam konačno kod kuće posvećujem se socijalnim mrežama koje su bitne za promociju samog rada. Ako radim na edukacijskom danu, tada poslije mailova odlazim do akademije, pripremam akademiju za rad, prolazim plan edukacije i krećem sa radom. Takvi su dani malo intenzivniji i radi se i do 12 sati. Nakon toga posvećujem se socijalnim mrežama.
 
Koji su, prema tvom mišljenju, glavni faktori za postizanje poslovnog uspjeha?
 
Ljubav prema onome što radimo, strast, motivacija i fokus. Ako imamo sva ta četiri faktora, tada nam neće biti teško maksimalno se posvetiti tome što radimo i čvrsto stajati iza kvalitete proizvoda.
 
Gdje pronalaziš motivaciju i inspiraciju za svoj rad?
 
U privatnom životu. Malo je vremena za privatni život, partnera, prijatelje, ali oni su mi izrazito bitni. U obitelji, partneru, prijateljima nalazim motivaciju, podršku i inspiraciju.
 
Kakvi su ti planovi za budućnost?
 
Razvijati akademiju i salon paralelno, stvoriti veći tim. To je neka daljnja želja za budućnost. Prvi plan je uspješno završiti kolekciju koju smo započeli i uspješno je predstaviti na budućim prezentacijama u Mađarskoj i Americi. Ja najbolje funkcioniram kada postavljam manje  ciljeve koje mogu savladavati.
 
I za kraj, imaš li nekakvu posebnu poruku za žene? Zašto je važno slijediti svoje snove?
 
Važno je slijediti svoje snove jer smo jedino tako zaista ispunjeni. Bitno je sanjati velike snove i loviti male snove u životu dok nam se ne ostvari naš veliki san. A onda sanjati još više. Poruka za žene je definitivno budite ponosne i jake i nemojte se ustručavati sanjati.

Glavna fotografija: Ivanin privatni album
 
 
Komentari
+2