Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Emina Pršić i Ivana Šešo: 'Stvorene smo točno za ono za što se odlučimo da želimo biti'

Emina Pršić i Ivana Šešo: 'Stvorene smo točno za ono za što se odlučimo da želimo biti'© Promo

Sve što smo ikada željeli znati o muško-ženskim odnosima, otkrile su mi spisateljice Emina Pršić i Ivana Šešo

'Ljubav, beba, blagostanje i sranje' naziv je treće knjige dviju iznimno talentiranih žena i spisateljica - Emine Pršić i Ivane Šešo, a govori o tome kako se odnos između muškarca i žene mijenja nakon dolaska bebe u njihov život.

Sama knjiga vrlo je realna i urnebesno zabavna i odlično je štivo za sve roditelje. Emina i Ivana odlične su autorice i iza sebe imaju nekoliko uspješnih naslova koji na realan i ponekad izuzetno duhovit način prikazuju problematiku muško-ženskih odnosa. Njihov jedinstven stil pisanja ono je što ih izdvaja iz gomile i u njihovim se pričama svatko može prepoznati.

Sve to bio mi je dovoljan povod da porazgovaram s ovim dvjema nevjerojatnim ženama, a što su mi sve otkrile, pročitajte u nastavku.
 
Tko su Emina i Ivana?
 
Emina Pršić je po struci medicinska sestra i diplomirana odgajateljica koja je  mislila da je zrela i spremna za majčinstvo, a rođenjem kćeri Leilani spoznala je da teorija o njezi, skrbi i odgoju djeteta često pada u vodu kada se dođe do praktičnog dijela, posebno kada je u pitanju vlastito dijete. Zaljubljenica je u život, knjige i putovanja. Kolekcionarka sretnih trenutaka, hedonistica i egalitaristica. Spisateljica, voditeljica i glazbenica, svestrana mama trenutačno dvogodišnje Leilani, sretno udana žena radoholičara, umjetnica u pronalasku vremena za sve navedeno. Zabavljačica u društvu i vječiti optimist. 
 
Njezina kolegica, Ivana Šešo po struci pak je diplomirana defektologinja- socijalna pedagoginja, realitetna terapeutkinja i savjetovateljica. Rad sa djecom i mladima te partnerska i  bračna problematika dio su njezinog profesionalnog rada i djelovanja  preko  dvadeset godina. Međuljudski odnosi su joj interes još od vrtićke dobi. Trenutno samu sebe iskušava na mjestu voditelja a ponovo je zaplovila i u studentske vode pa raste i cvjeta na specijalističkom magisteriju iz supervizije psihosocijalnog rada.  Kolumnistica i spisateljica, supruga, majka, kćer, sestra, prijateljica…a na kraju dana čovjek.

 
Gdje ste pronašle inspiraciju za knjigu "Ljubav, beba, blagostanje i sranje"?
 
Emina: Knjige pišem isključivo kada imam potrebu nešto za reći na glas, onda kada imam određen okidač  koji me navodi  da pišem.  Moja vječita inspiracija  je svakodnevnica i  život.
 
Ivana: Moja inspiracija izvire iz profesionalnog znanja i djelovanja. Kada vjerujete da imate što za poslati u svijet počnete pisati knjige, da sve što imate i znate uspješnije podijelite i brže stigne svima koji  drže odškrinuta vrata dobrim odnosima, emocionalnoj zrelosti i mentalnom zdravlju na malo drugačiji način.
 
Na koji se način mijenja odnos između partnera nakon rođenja djeteta? 
 
Emina: Dijete mijenja sve - dan, noć, život, partnerstvo. Mijenja raniji život naglavačke ponajviše ispitujući naše granice tolerancije. Postoji cijeli jedan spektar emocija koje nisu šljokice, jednorozi i dugine boje. Roditeljstvo je korjenita životna promjena a samim time mijenja odnos između partnera, htjeli mi to ili ne. Dijete na početku uzme svo vrijeme svijeta. Bonus vrijeme se koristi za osnovne ljudske potrebe najčešće spavanje i hranjenje. Uz bebu ostatak života je na čekanju. Dolazi do raspada prijašnjeg, poznatog suživota s partnerom koji je najčešće imao jako puno spontanih i bezbrižnih trenutaka. I zato je potrebno na vrijeme se osvijestiti i pronalaziti te isplanirati vrijeme kako se kao partneri ne bi pogubili jer da nije bilo nas ne bi bilo niti djeteta. Zaista je potrebno naći balans roditeljstvo vs partnerstvo.
 
Ivana: Dijete prvenstveno mijenja nas. Nismo isti, svatko doživi svoje osobne, manje ili veće promjene. Mijenjamo svoj fokus, uvjerenja, standarde, interese, promijenjeno je naše tijelo, ponekad niti sami sebe ne prepoznajemo u tim promjenama. Tako promijenjeni snalazimo se kako znamo i umijemo u partnerskom odnosu i ulozi roditelja. Koliko smo uspješni u prepoznavanju  i prihvaćanju svojih promjena a onda i partnerovih to je manje  ugrožena ona fina, nevidljiva nit povezanosti koju smo tako jako i intenzivno osjećali sa partnerom prije promjena.
 
Mislite li da su sve žene stvorene da bi bile majke? 
 
Emina: Ne mislim. Ne vidim razlog zašto bi sve žene trebale biti majke pogotovo ne  iz nekih  uvjerenja koje društvo nameće kroz skrivene poruke i pritiske da je žena koja rodi vrednija od one koja se nije odlučila na tu izuzetno zahtjevnu životnu ulogu. Stvorene smo točno za ono za što se odlučimo da želimo biti kao najbolje verzije sebe i s čime osobno dobro rezoniramo kako bi se ostvarile kroz život. Sve ostalo je varanje same sebe. Imanje i neimanje djeteta ne garantira ništa u životu pa tako ne treba niti krpati emocionalne rupe rađanjem.
 
Ivana: Ja bih ovdje molila za rodnu ravnopravnost. Da li smo svi stvoreni za roditeljstvo? Biološki i evolucijski gledano jesmo. No civilizacija je daleko odmakla od pukog preživljavanja i produljenja vrste, a čovjek spoznao i druge vrijednosti te danas govorimo o mogućnosti čovjeka na izbor. Odluka  kako i na koji način želi proživjeti svoj život, podrazumijeva i odluku o roditeljstvu. Da smo svi rođeni za isto,  bio bi ovo jako siromašan svijet.
 
Što je najvažnije za postizanje uspješnog partnerskog odnosa? 
 
Emina: Pronalaženjem vlastitog balansa. Bez njega najčešće jedan dio odnosa pati ili onaj roditeljski ili partnerski pa čak i onaj prijateljski. Zdravi odnosi  mogu se održavati samo ako se uvažavaju sve potrebe članova obitelji. U obitelji u kojoj se zadovoljavaju isključivo samo djetetove potrebe ili će netko puknuti ili će netko početi zadovoljavati  potrebe izvan obitelji  koje bi bilo logično da zadovoljava unutar obitelji. Puno razgovora, osvještavanje , međusobna podrška i rast i razvoj. I na kraju puno  se smijati i ne zaboraviti unositi sitne radosti koje oduzimaju dah.
 
Ivana: Odnosi se prema partneru kako očekuješ i želiš da se on ponaša prema tebi, ili kad smo već kod smijeha, ako očekuješ da ti čita misli, čitaj i ti njegove. Šalu na stranu, uspješan partnerski odnos odlikuje međusobno poštovanje, uvažavanja i preuzimanje odgovornosti za  to kako se osjećamo u tom odnosu  (umjesto svaljivanja krivice na partnera tipa „ti si kriv jer sam ja nesretna“).
 
Često se kaže kako s godinama u odnosu s istim partnerom postepeno nestaje onaj ljubavni žar koji je bio prisutan u prvim godinama veze. Kako to spriječiti i zadržati strast? 
 
Emina: Ponestaje sve ako ne njegujemo. Ništa nije samoodrživo . Nerealno  je očekivati da će faza zaljubljenosti trajati cijeli život, niti bi to naše tijelo izdržalo zbog svih kemijskih promjena. Prilikom zaljubljivanja jednostavno  se deaktiviraju određeni dijelovi mozga, tj. područja povezana s negativnim emocijama kao što su kritičke prosudbe, vrednovanje istine i straha. Korijen takvog ponašanja je evolucijske prirode. Kad bi odmah bili u stanju vidjeti sve partnerove manjkavosti, smanjile bi se šanse za dublji odnos. A dublji odnos je ono čemu težimo i što je vrijedno ulaganja i truda. Svatko tko ima volje naći će način kako da rasplamsa svoj žar unutar odnosa, a tko nema volju naći će izgovor. Treba znati zaljubiti se svaki puta u istog muškarca ili ženu. To je umjetnost. Osobno suprug i ja  vikendom  imamo dogovorene sastanke na četiri sata u kojima smo samo on i ja, bez obzira na okolnosti. To je naše vrijeme i koristimo ga vrlo kreativno. Puno putujemo i pronalazimo razloge za smijeh i dobru zabavu s jedne strane a s druge strane svaki od nas je individua sa svojim hobijima i interesima u kojima uživamo sami ne očekujući da uvijek i sve radimo skupa.. Podrazumijeva se da želimo provoditi vrijeme zajedno i da smo jedno drugome najvažniji pa i na taj način da vodimo računa da budemo zadovoljni kao pojedinci.
 
Ivana: Nije li čudno da je tako kada se ljudi stalno mijenjaju i time nam daju priliku da se uvijek i iznova zaljubljujemo u nove, drugačije promijenjene njih. Ja danas drugačija sam od mene  jučer, a kakva ću tek biti za godinu dana!Podrazumijevanje i životna kolotečina najljući su neprijatelji ljubavnog žara. Dok smo oko životne kolotečine  često nemoćni na to da ne podrazumijevamo partnera možemo utjecati.  Kada ne  pratimo promjene kod svojeg partnera i podrazumijevamo da je isti kao jučer i isti kao prije godinu dana, uskraćujemo sebi mogućnost ponovnog zaljubljivanja u sve novo što se kroz vrijeme  dogodilo s njim i radi čega je postao  neka za nas nova osoba. Često nakon dugog vremena "podrazumijevanja"  ne možemo doći  k sebi od čuda  "s kim to živimo". Imam odgovor za vas: Živite sa nedoživljenim promjenama partnera, u koje ste se mogli itekako zaljubljivati po putu.
 
Da li bi partneri prije ulaska u brak trebali živjeti zajedno neko vrijeme? I je li nam brak uopće potreban za uspješan odnos s partnerom?
 
Emina: Ako je nekome potreban papir i pečat da bi imao uspješan odnos s partnerom onda je u samom startu u problemu. Nema tog papira i te garancije koja će nekome garantirati uspješnost odnosa. Svakako sam za zdravo partnerstvo i zrelo roditeljstvo u kojem osobe za početak dobro poznaju sebe da bi mogle dijeliti suživot s nekim drugim. Volim reći da mi je draže da se u brak uđe nakon faze zaljubljenosti pa ako to znači raniji zajednički život, zašto ne. Nema života u ružičastom balonu nepomućene sreće, ljubav se živi u svakodnevnici i  treba znati dobro ploviti. Ja radije biram slobodnu pticu koja svako jutro dolazi na moj prozor nego onu u kavezu. One uglavnom ljepše pjevaju. Suprug  je krajnji korisnik mojeg veselja i osjećaja da sam uz njega nesputana i slobodna i kao takva da uvijek biram njega i dolazim k njemu. Jedino u takvom odnosu možeš znati da se partner/ica uvijek dobrovoljno, s veseljem, izabire uvijek vratiti tebi, podijeliti s tobom, da si joj ti dom bez obzira na papir.
 
Ivana: Ne trebaju ukoliko je to protivno njihovim uvjerenjima, trebaju ukoliko nije. Ono što želim reći je da ne postoji jedan ispravan odgovor. Ako gajimo uvjerenja koja se protive zajedničkom životu prija braka, takav zajednički život bio bi neproduktivan i partneri bi izgubili poštovanje jedno prema drugome. Isto je i sa bračnom zajednicom. Ovisi koje značenje za partnere ima biti u braku i biti u izvanbračnoj zajednici.
 
Prema vašem iskustvu, koji su najčešći uzroci prekida veza i razvoda? 
 
Emina: Sve više partnerski odnosi padaju u drugi pa i treći plan koji se podrazumijeva i po deafultu provodi. Ideja romantične ljubavi u kojoj bi naš partner trebao znati, "osjetiti“ sve što bi mi htjeli bez da mu kažemo jednostavno ne drži vodu te čini puno parova, koji baš to očekuju, nesretnima jer iskreno vjeruju da ih partner ne voli kada ne zna što i kako oni osjećaju. Nema se vremena za komunikaciju i kvalitetno provedeno vrijeme. Komunikacija je poput vode bez koje biljka nema šanse da ostane na životu. Osuši se, povene a na kraju i umre.
 
Ivana: Emocionalna nezrelost oba partnera. Zreli partneri postavljaju pitanje: „Što ja mogu učiniti da naš odnos bude dobar/bolji?“ i preuzimaju odgovornost za to kako se osjećaju u odnosu. Nezreli imaju popis toga što partner treba učiniti, svaljujući krivnju  na njega, istovremeno pravednički gnjevni jer partner to ne čini dok su za sebe uvjereni da čine sve. Što naravno prema popisu optuženog partnera zasigurno nije tako. Opasni su ti popisu „za popraviti drugoga“.
 
 
Mislite li da za svakog od nas postoji jedna prava, savršena osoba, odnosno vjerujete li u postojanje srodnih duša? 
 
Emina: Vjerujem da postoje srodne duše ali ne isključivo u partnerskom obliku, nego u u sestrinskom , prijateljskom.. Dakle vjerujem u više srodnih duša koje nas nadopunjavaju u našoj potpunosti i čine život ljepšim mjestom. Romantizam sliku srodne duše uvijek stavlja na partnera a onda mnogi toj srodnoj duši uvale ogroman teret jedine životne radosti ,jedinog smisla života, njihov početak i kraj itd..
 
Ivana: Ima pjesma, mislim da je Grašina pa kaže:
 
Lakše mi je s njom, nego sa tobom
Dala mi je sve, jubav, sriću, dom
Kad se pokrijem, srcu otkrijem
Da mi fale dani sa tobom.

 
Publika pjeva iz petnih žila, sve se ori i svi  razumiju jer kao da i oni imaju tu „situaciju“ kod kuće. Recite vi meni koja od tih opjevanih žena  je njegova srodna duša? Da li ipak u životu  postoji neka vaga temeljem koje  na kraju mi donosimo najbolji mogući izbor  ili negdje postoji nekih savršenih, apsolutnih 100% za svakoga od nas?
 
Što biste savjetovale ženi koja proživljava težak prekid? Koliko je potrebno da prebolimo bivšeg partnera? 
 
Emina: Ovisi da li žena u tom trenu gubi „samo“ partnera ili cijeli svijet. Dakle žene koje su partnerstvo formirale na način da su  sve podredile tom odnosu i izgubile sebe po putu kao i svoje hobije , prijatelje , interese , posao , financijsku samostalnost puno duže trebaju da ponovno nauče živjeti i prisjetiti se tko su bile prije ere s njim. Staviti svoju sreću isključivo u ruke jedne osobe vrlo diskutabilna odluka.
 
U našoj prvoj knjizi 'Nedostaje? Ne. Dosta je!' posvetili smo stranice u kojima žene ali i muškarci mogu naučiti kako postaviti osobne granice i znati reći kada je dosta, te se pobrinuti za sebe. Oporavak je dakle individualan, i zaista ovisi o nama na koji način ćemo se pobrinuti za sebe da ponovno budemo dobro, jer nikoga ne možete natjerati da vas voli ali možete biti osoba koju se može voljeti. I na tome trebamo kao prvo poraditi nakon prekida odnosa. 
 
Ivana: Svakoj pojedinoj dala bi zasebnu, posebno osmišljenu poruku/savjet. Nismo identične lutke, i u trenucima teških kriza, važno je biti okružen ljudima koji će to prepoznati i tretirati nas kao jedinstveno, neprocjenjivo blago. Stajem prva u red, jer svaki oporavak kreće obnovom osobne vrijednosti čovjeka koja je narušena ako ne i izgubljena tog trenutka. Trajat će koliko traje, nema potrebe za vremenskim pritiskom. Važno  je dobro i temeljito zavoljeti sebe, tada „preboljeti“ prelazi u  prošlo svršeno vrijeme.
 
Mislite li da nam je partner potreban da bismo bili potpuna i sretna osoba? 
 
Emina: Socijalna  smo bića i volimo se vezati . Općenito o  dobrim odnosima zaista ovisi naša sreća s jedne strane a s druge strane kako se  volimo vezati moramo biti i svjesni mogućih prekida. Ranije sam napomenula nema garancije u odnosima iako bi mi htjeli da uvijek za sve vrijedi : I živjeli sretno do kraja života. Međutim nije uvijek tako.  Sreća je relativan pojam i naći ćemo ju tamo gdje ju odlučimo pronaći. Poznajem dovoljan broj nesretnih ljudi unutar partnerstva kao i onih sretnih, tako da ne smatram da bi bili potpuni trebamo imati partnere jer partner treba biti dio naše potpunosti, ostalo je nezrela prečica u popunjavanju emocionalnih rupa.
 
Ivana: Mislim da smo potpuni svojim rođenjem, a sretni kada pripadamo i kada se osjećamo voljenima. Za to su nam potrebni ljudi, a ne nužno partneri, oni su samo jedna od mogućih opcija.
 
Kako uskladiti partnerske, obiteljske i poslovne odnose? 
 
Emina: Tako da posložimo svoje prioritete. Izgovori u mom slučaju ne vrijede jer  ponavljam gdje postoji volja postoji i način. Kada nešto zaista želimo uvijek nađemo i vrijeme za to. Dobra logistika zlata vrijedi barem u mom slučaju i ne opterećujem se da budem savršena majka ili savršena supruga , nego baš onakva kakva uspijeva balansirati sve navedeno .Podjednako volim biti majka kao i supruga ili poslovna žena.
 
Ivana: Ideja da je osoba jedino uspješna ako može balansirati svime u isto vrijeme je opasna i nimalo dobronamjerna, čak toksična.  Ne može se i ne treba u isto vrijeme biti sve. Partnerski, obiteljski i poslovni odnosi puno bolje se razvijaju ako periodično usmjeravamo snagu i vrijeme  uz suglasnost svih koji su uključeni. Kampanjski....pomalo.
 
Kako vi uspijevate uskladiti poslovne obaveze s privatnim životom?
 
Emina: Imam sreću u odabiru životnog partnera koji mi je omogućio financijsku neopterećenost te ponio teret odgovornosti za taj dio života a ja se brinem za našu obiteljsku svakodnevnicu i funkcioniranje doma, planiranje zajedničkog kvalitetnog vremena u kojem svo troje uživamo. Zahvaljujući takvoj podršci kao i pomoći moje obitelji uspijevam uživati i u svojoj poslovnoj ostvarenosti i osobnom razvoju. Mogla bi reći usklađujemo odlično jezik ljubavi unutar braka.
 
Ivana: Odgovorila sam dijelom u prethodnom pitanju. Imam jasno posložene prioritete i potpuni izostanak grižnje savjesti ili kako volim reći 'dobru vagu'. Da, nije 100% nego je vaga ali za mene točno onakva kakva mi treba da osjetim životnu sreću i ispunjenost.
 
Koje su vam trenutno najveće životne privilegije? 
 
Emina: Kratka putovanja u kojima napunim dušu za nekoliko života, čitanje dobrih knjiga u tišini, radionice za emocionalno opismenjavanje mladih u Srednjim školama gdje prenosimo stečeno znanje, razgovori i promocije knjiga s čitateljima  te  lijepi trenuci s mojom obitelji i prijateljima.
 
Ivana: Učim svoj kćer da je bogata jer je okružena ljudima koji ju vole. I doista je bogata bakama i djedovima, tetama, stričevima, ujnama i ujacima, bratićima i sestričnama, prijateljima.  Uža, šira i izabrana obitelj…ogromni smo i bogati smo. To bogatstvo je i moja najveća životna privilegija.
 
Imate li nekakve posebne planove za budućnost? 
 
Emina: Planovi su da uživam punim plućima svaki dan i živim u sadašnjosti. Ne opterećujem se s  budućnosti kao niti s prošlosti  jer ona zapravo ne postoji i može nas učiniti nesretnima. Imam želje i svaki dan radim na tome da budem bliže njihovim ostvarenjima. Zahvalna  i svjesna za ono što imam. Sretna sam da kroz napisane knjige služim ljudima i doprinosim društvu, nadam se da ću imati mogućnost još više djelovati i stvarati.
 
Ivana: Imam nešto ali 'ofrlje'. Sada i ovdje ja sam sretna i ispunjena osoba. Planirati budućnost i propustiti trenutnu sreću? Čemu? A i ti moji planovi stalno se mijenjaju jer se mijenjaju i moje želje i potrebe, tako da…na kraju sam više nekako osoba slučajnosti. Šta god isplanirah...nikada nije bilo, ali je bilo puno toga boljeg od isplaniranog, samo me iza nekog ugla iznenadilo.
 
 
 Foto: Privatni album
 
Komentari
+2
 

Vezani članci