Dajte šansu "prilici"

Dajte šansu "prilici"

Mnogi su prepoznali prilike u dugim noćnim smjenama, u radu u nemogućim uvjetima, u tihoj zakletvi: "Ja ovako ne želim živjeti!"

Uvijek nešto pišem, zato što papir sve podnese. Podnese i bol, i povredu, i žestinu, i bijes, i nepravdu, i tugu, i žalost, ali i ljubav.

Lakše je napisati nego reći. Mnogi ljudi će vam u lice šutjeti, ma koliko vi bili u pravu, ali kad napišete- tada i očekujete da šute. Tada ne očekujete da vam nešto odgovore ili je to rijetkost. Ali, barem imate zadovoljštinu da ste sve što ste željeli iznijeli na taj papir, ili računalo, ili mobitel... i olakšali dušu. A imali ste i priliku to naknadno pročitati, provjeriti, ispraviti, ublažiti ili pooštriti. 

Neki dan svjedočila sam razgovoru koji me naveo na razmišljanje. Naime, jedna meni površno poznata osoba je nakon niza neuspjeha, konačno dobila posao u jednoj poznatoj tvrtki. Ali, supruga  te osobe, vrlo je eksplicitno izrazila nezadovoljstvo, jer on (novi zaposlenik) mora početi iz početka i sasula salvu procjena o plaći i tretmanima radnika u toj tvrtci. Sve negativno. Iako, ta novozaposlena osoba do jučer nije imala posao, ni prijavu. Danas to ima, istina, na određeno vrijeme, ali ima. Ta ista osoba, trenutno nije u mogućnosti dobiti kredit, jer je zaposlena na neodređeno. I ljuta je. No, jučer nije imala ništa. Zašto se danas ne bi ljutila na pruženu priliku??
Ne mogu se ne sjetiti oštrih riječi N. Vidoševića u emisiji A. Stankovića nedavno, o lijenosti našeg naroda, o životu preko svih mogućnosti i svega na tu temu.

Moj otac je svojedobno rekao da studiranje novinarstva nije za mene jer ću završiti u zatvoru. Ostavila sam se pisanog novinarstva, ali nikad nisam prestala pisati. I sad povlačim vraga za rep jer glasno razmišljam. Razmišljam o primjeru kojem sam svjedočila i nisam ravnodušna. Jer mislim da mnogi žele priliku i da je mnogi zaslužuju. I da je znaju iskoristiti. I ja im svima čestitam jer to je jedino moralno, socijalno prihvatljivo i to nam svima daje nadu. Dakle, dragi moji, uzmite sve prilike, barem na razmatranje, i ne odbacujte ih, jer možda nećete imati sličnu uskoro. Možda da se i vi uhvatite papira i svih njegovih mogućnosti od križanja, podcrtavanja, brisanja, povezivanja i prilike će oživjeti i pružiti neke mogućnosti.  Ali ako ćete svakoj prilici naći zamjerku, onda možda prilike nisu za vas. Vi se samo nastavite ljutiti, jer to je prilika za bogate poduzetnike koji su posrnulu hrvatsku prozvodnju održali živom, gdjegod joj dali i uspješan rast, radili u svrhu mogućeg uspjeha, i pružili priliku mnogima.

Mnogi su moji poznanici prepoznali prilike u dugim noćnim smjenama, u radu u nemogućim uvjetima, u tihoj zakletvi: "Ja ovako ne želim živjeti!" Oni danas upravljaju tvrtkama i voze skupe automobile, ali rijetko provode poslijepodne s obitelji. Oni rade. No, nikad ih nisam čula posprdno govoriti o svojim počecima. Upravo suprotno, kad govore o tome, blistaju od sreće i zadovoljstva, i tvrde da ih je upravo taj težak početak najviše naučio.
Zato dajte šansu 'prilici'...        


S povjerenjem,
Andreja Horvatić
Image consulting specijalist

www.profashion.com.hr


 
Komentari
+2