Jesu li svađe među braćom i sestrama neizbježne?

Jesu li svađe među braćom i sestrama neizbježne?

"Mama mene više voli", "Ti si budala", "Smrdiš" te slična vrijeđanja između braće i sestara su nešto čemu morate stati na kraj. Ili barem pokušati...

Svađe, pogrdna imena, zadirkivanje, guranje, udaranje, vika, dreka, plač dio su svakodnevnice vaše djece, ali i vas samih? Bez panike, niste jedini. Većina braće i sestara se svađa i to je činjenica koju ne možete izbjeći. Njihove svađe ne znače da ste loš roditelj koji ne zna disciplinirati svoju djecu i natjerati ih da se dobro slažu. Naime, uzrok svađa su njihovi karakteri, godine života, spol i instinkt za suparništvom koji je ugrađen u svim ljudskim bićima.

Svađe ne znače da se braća međusobno ne vole. Vjerojatno ste mnogo puta bili svjedok da se itekako mogu slagati kada im je to u interesu, pa čak i kovati urote protiv vas ili drugi odraslih osoba u njihovom životu, odnosno u jednom danu po nekoliko puta mogu biti najveći prijatelji i neprijatelji. Istina je da neka braća i sestre cijeli život svađaju i mire, baš kao da su djeca, ako ništa drugo jer im je to postala navika i način na koji komuniciraju.

Ipak, kako biste izbjegli stres, glavobolje i „razbijanje glave“ zbog svađa među vašom mlađom i starijom djecom, potrebno je od najranijih dana imati određene taktike kojima ćete barem umanjiti dječje rivalstvo.

Što možete učiniti?

Prvo što možete učiniti je da potaknete djecu da sami međusobno riješe nastali konflikt, bez vašeg direktnog miješanja kao nekog suca koji mora procijeniti tko je u pravu a tko je u krivu. Vi samo morate predložiti način rješavanja konflikta, poput medijatora. Saslušajte jedno i drugo dijete, zbog čega je izbila svađa, te im predložite način na koji mogu riješiti problem, ali na kraju ih pustite da sami dođu do kompromisa, koji će odgovarati jednom i drugom. Ta vještina će im uvijek dobro doći u životu.

Naravno, za neke probleme djeca jednostavno sama ne mogu naći rješenje. Neka svako dijete kaže što misli, zapišite u natuknicama gledišta. Kada ste saslušali sve strane, pročitajte ono što ste zapisali i pitajte ih koje bi trebalo biti rješenje, a da svi budu zadovoljni. Ako je potrebno, stavite ih pola sata, do sat vremena da se „ohlade“ od svađe, pa da možete mirno razgovarati s njima.

Nakon što i pronađete rješenje, možda ćete morati nekoliko puta ih posjesti i pitati kako pronađeno rješenje funkcionira za njih. Ako ništa drugo, početi će se držati pravila i izbjegavati svađe, samo da ih ponovno ne pozovete na red.

Ravnopravni za svoje godine

Braća i sestre moraju biti ravnopravni, jer ćete u suprotnom izazivati različite oblike rivalstva. Primjerice, ako je starije dijete odličan učenik, a mlađe vrlo dobar, to ne znači da morate starije dijete stavljati na pijedestal savršenstva, a mlađe podcjenjivati kao da nikada nije dovoljno dobro. Ne samo da će to stvoriti rivalstvo između njih, nego će mlađe dijete sigurno patiti od manjka samopouzdanja i samovrijednosti.

Svako dijete morate tretirati kao individualca, što na kraju krajeva i jesu. Primjerice jedno dijete će možda biti nadareno za prirodne znanosti, dok će drugo dijete biti nadareno za muziku, sport ili bilo što drugo ili možda neće biti zainteresirano na išta posebno, što ne znači da je manje vrijedno. Ako ćete djecu međusobno uspoređivati, to će se odraziti na njihovom međusobnom odnosu, ali i cijelom njihovom daljnjem životu.

Imajte na umu da su talenti kod neke djece očiti, dok kod druge djece ih treba istraživati i poticati. Možda će biti potrebno i nekoliko godina da dijete pronađe ono što voli i u čemu je dobro.  

Stanite na kraj vrijeđanjima

„Mama mene više voli“, „Izgledaš poput psa“, „Ti si budala“, „Smrdiš“ te slična vrijeđanja i zadirkivanja između braće i sestara su nešto čemu morate stati na kraj. Ili barem pokušati... Naime, takva vrijeđanja i zanovijetanja ako traju dulje vremensko razdoblje mogu imati vrlo negativne posljedice na djetetovu percepciju sebe kao osobe.

Kada se to dogodi, najbolje je da dijete koje provocira izdvojiti u stranu i strogo mu, ali smireno objasniti da to ne smije raditi. Ako ga opomenete pred braćom ili sestrama koje je provociralo, ono će se prvom prilikom još jače iskaliti na njima. Ako vrijeđanje, zadirkivanje i provociranje prelazi svaku mjeru i ne možete ih držati pod kontrolom, najbolje rješenje je da sazovete obiteljski sastanak u kojem ćete izložiti zbog čega se on održava i koje je rješenje tog problema, s kaznama za neposlušnost. Na primjer, zabrana gledanja TV-a, igranja igrica, dodatni kućanski poslovi, oduzimanje džeparca. Budite svjesni da prema svima morate biti pravedni, bez popuštanja i povlađivanja. U suprotnom vam sve ponovno može izmaknuti kontroli.
(vam)
 
Komentari
+2
 
latica87
  • 27.6.2012 20:43:03
  • Bodova: 210
  • Prijavi
Svađe su česte, ali ne zlonamjerne.
num
  • 26.4.2012 15:52:16
  • Bodova: 101
  • Prijavi
Uh... kad prođe dan a da ova dva moja "gazde" ne povise glas jedan na drugog pitam se šta ne valja i da nije koji slučajno bolestan ;)))
sunasce
  • 12.4.2012 18:52:43
  • Bodova: 12938
  • Prijavi
Ja imam 18 mjeseci mlađu sestru i 3 ipo godine mlađeg brata, uf kako smo se znali pokombat kad smo bili mlađi, uglavnom se volimo, ali se i dan danas znamo posvađat, najčešće su to neke gluposti, ali svejedno  Ne vidim u tome ništa loše, mislim da su svađe dio našeg odrastanja, razvoja, stjecanja iskustva, izgradnje naših osobnosti... svega. Kroz njih se učimo ljudskim odnosima, funkcioniranju... mislim da je najbolje odraslima ne miješati se u to, osim ako se ne radi o baš gadnim svađama i tučama... treba pustit djecu da se posvađaju, da im dosadi i da se sami pomire, ako se vidi da ide baš naopako onda treba uskočit i diplomatski pomoć, al inače, ako se djeca ne nauče svađat i borit za sebe dok su manja, neće nikad, a onda će kasnije bit belaja kad budu tražili mamu za rješavanje svakog konflikta ili povlađivali svakom jer se ne znaju usprotivit i izborit za sebe.  
ladyinyellowdress
  • 12.4.2012 16:30:23
  • Bodova: 536
  • Prijavi
Ja imam 16 godina, moja sestra 10. Volim ju, zapravo obožavam to dijete i nikad ne dozvoljavam da joj itko nešto napravi, ali svađe među nama su svakodnevne i normalne. Bez obzira na sve, živcira ona mene, a bome i ja nju. Ponekad to radimo namjerno, prkosimo i nerviramo, a ponekad to bude dan kada (najčešće) ja nisam raspoložena za dodatan razgovor s njom gdje me gnjavi i gnjavi svojim sitnicama za koje u tom trenutku nemam vremena. No, nakon svih svađa i vrijeđanja, to se zaboravi i idemo dalje, u nova druženja koja će dovesti i nove svađe između nas dvije. Zato smatram da su svađe među djecom normalne i ništa čudno nije u tome.
oprezna
  • 12.4.2012 9:35:46
  • Bodova: 145425
  • Prijavi
znale smo se sestra i ja kao djevojčice posvađati , potući zbog sitnica, no isprike i mirenja su brzo uslijedila, nikada nije dugo trajalo .....Majka je takve stvari držala pod kontrolom , na neki način obje smo bile kažnjene , uz obaveznu ispriku jedan drugoj .Kasnije , kada smo postale ozbiljne djevojke svađe su bile rijetke no bilo ih je ali opet samo zbog sitnica . Sada kada je nema , prisjećam se tih svađica , ne , ne bi ih mjenjala , one su činile naše djetinstvo kao i sve nepodobštine koje smo činile.....nedostaju mi je jednako kao i ona , moja jedina sestra...