Promijenili smo pravila o zaštiti privatnosti i kolačićima.
Ova stranica koristi kolačiće u svrhe pružanja boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti naših usluga, mjerenja posjećenosti te prilagodbe sustava oglašavanja.
Ukoliko ste suglasni s tim, kliknite na "Slažem se", no ukoliko želite saznati više o kolačićima te ukoliko želite promijeniti postavke, pogledajte ovdje.

Slažem se

Knjiga tjedna: Prodajem odličja, prvi vlasnik

Knjiga tjedna: Prodajem odličja, prvi vlasnik

Knjiga tjedna na ženskom portalu, usred blagdana? Ne zvuči obećavajuće? Pogrešno.

Ova knjiga je puno više od knjige i jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u svom životu pasioniranog „bookworma“.
Prijatelj ima prijatelja koji je napisao neku knjigu: „Aj molim te pročitaj pa ako kaj vredi, pomozi mu malo s promocijom“.

Isti dan u pola šest poslijepodne Robi Međurečan nije bio lijen popeti se 4 kata bez lifta da bi mi donio knjigu. Uopće nije htio razgovarati o tome na koji mu način mogu pomoći u funkciji komunikacijskog konzultanta (pro bono) dok ne pročitam knjigu.

Ostao je do pola deset i pričali smo kao da se znamo milion godina, o svemu i svačemu. Robi je gledao dečke iz Novog Zagreba kako ginu ranom zorom u hladnoj Kupi, ali ova knjiga nije u potpunosti njegova priča. Na jednom roštilju, prije par godina, našli su se dečki „iz rata“, i, opušteni, kakvi mogu biti samo među „svojima“, ogolili su se jedan drugom kako će se samo jedan drugom ikad moći ogoliti.

Viktor, glavni lik knjige koja je u početku imala 300 stranica da bi na kraju bila sažeta na samo 150, dečko je s tog roštilja. Zapravo nije, jer si je u međuvremenu presudio vlastitim pištoljem. Ova knjiga rodila se u Robiju kad mu je „Viktor“ ispričao svoju priču o tome kako je nakon rata, već debelo u „civilu“, pukao i uputio se u potragu za majkom jednog srpskog vojnika, dječaka, kojeg nije trebao ubiti. Za sve druge nije mu bilo žao, ali ovaj, sedamnaestogodišnjak s praznom puškom i mecima u džepu, progonio ga je tako dugo i snažno, kako samo čovjeka sa savješću i dušom može proganjati nepravda i zlo koje drži da je nekom nanio. Pravi „Viktor“ našao je majku dječaka nakon duge potrage. Majka mu je oprostila, ali on sam sebi nije. No knjiga nije bukvalno prepričavanje“Viktorove“ potrage. Robi Međurečan u priču je utkao svoja iskustva, svoje poglede na svijet, svoja razmišljanja i „oživio“ Viktora u toj tankoj knjižici kako je rijetko tko ikad uspio oživjeti lik. I usputne likove, koje Viktor iz priče sreće u bizarnim okolnostima koje može složiti samo život, Robi oživljuje gotovo isključivo kroz dijaloge i nekoliko opisa, ali dok knjigu „gutate“ (treba vam sat i 20 minuta jer knjiga jednostavno NOSI) oni vam šeću pred očima posve živi i jasno definirani u tih nekoliko crta koje nam Robi daje o svakome od njih.

Nazvala sam Robija slijedeći dan rano ujutro i urlala mu u telefon: „Robi, Isuse dragi Bože i svi anđeli, to je najbolja knjiga koju sam pročitala u zadnjih pet godina! Ma kaj pet godina! Ja sam u šoku! Mrzim te zbog Lokve, plakala sam, ali da nisi tako završio knjigu to bi bila samo knjiga, ovako je MANIFEST! Manifest nas, tihe većine, malih ljudi kojima je muka na cijelu tu „homo homini lupus“ filozofiju u kojoj živimo i u kojoj će nam morati živjeti djeca!“

Robi se smijao s druge strane slušalice i složio se samnom. Da, to nije samo knjiga. To je manifest svih koji mogu razabrati dobro od zla, pošteno od pokvarenog, koji znaju razmišljati svojom glavom i razumjeti da živimo u svijetu satkanom od suptilnih varijacija sive, i pri tom su u stanju nastojati iz sveg srca biti onaj dio namaza boje koji posvjetljuje cijelu sliku.
Ne znam kako bih to drugačije objasnila, Robert je možda svoju knjigu najbolje opisao: „Napisao sam je da navedem ljude na razmišljanje, da svojom malom gestom učinim svijet boljim mjestom“.

Zato ta knjiga za mene nije knjiga tjedna na portalu Žena.hr već prekretnica, tipping point. Jedna mala stvar, mala siva knjižica možda doista može na svom mali način učiniti svijet

Robert Međurečan, simpatičan tridesetdevetgodišnjak, neoženjen ali navodno fatalno zauzet, za sebe tvrdi da je kao Boža zvani Pub, "trebo biti veterinar, al je stero neki inat". Svoj prvijenac "Prodajem odličja, prvi vlasnik" napisao je djelomice iz svojih, djelomice iz tuđih ratnih iskustava. Trenutno piše svoj drugi roman i nada se da će ga netko htjeti izdati tijekom iduće godine (i smije se kao da je to baš fora). U međuvremenu živi u Novom Zagrebu i redovito se nalazi s Dečkima koji su još živi...

Jasmina Malnar

Robert Međurečan: Prodajem odličja, prvi vlasnik
Cijena: 95,00 kn
Uvez: meki
Godina izdanja: 2008
Broj stranica: 132
Izdavač: Konzor

 
Komentari
+2
 
jas
  • 23.12.2008 16:41:49
  • Bodova: 18
  • Prijavi
NB sve moje prijateljice (ne prijatelji!) kojima sam dala svoj primjerak knjige na čitanje, oduševljene su i kažu da je "prodajem odličja.."jedna od onih knjiga koje nosiš sa sobom i u sebi cijeli život..