Čuje li dobro?

Čuje li dobro?

Kako provjeriti sluh djeteta? Vrlo jednostavno, znate li kako i određenoj dobi reagira na zvuk, odnosno kako se fiziološki razvija

Dobar sluh je važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta. Oštećenja sluha jedno je od najčešćih prirođenih tjelesnih oštećenja i najčešće postoji već od rođenja. Uzroci su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genski čimbenici, neke bolesti u tijeku trudnoće, vrlo težak porođaj, komplikacije u tijeku i nakon porođaja i dr.

U oko 70 do 80 posto slučajeva oštećenje je prisutno već po otpuštanju iz rodilišta, a u ostatku nastane poslije, obično nakon bolesti ili neke ozlijede. Oštećenje sluha često se otkrije relativno kasno – najčešće tek u dobi od 2 ili 3 godine jer se govor ne razvija pravilno.

Iako je oštećenje sluha kod neke djece znatno češće (u rizičnoj su skupini djeca u čijim obiteljima postoji ranom oštećenje sluha, bolesti u tijeku trudnoće, odnosno u tijeku porođaja i/ili nakon njega) u oko polovice djece nema niti jednog rizičnog čimbenika, pa je zato važno provjeravati sluh, stoji u knjižici "Provjera sluha u novorođenčadi“ koju je izdala Hrvatska udruga za ranu dijagnosiku oštećenja uz potporu Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

Evo kako ćete provjeriti čuje li dobro:

Od rođenja do 3 mjeseca:

- na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, širi oči ili smješi. Mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trepne, trzne se ili zaplače.

Od 3. do 6. mjeseca:

 - smješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli se igrati sa zvečkama koje se „čuju“, reagira na glazbu gugutanjem.
Dijete se glasa različitim glasovima, uključujući p, b i m. Grleno se glasa kad ostane sami ili kad se igra s majkom.

Od 7. do 12. mjeseca:

- okreće se i na tihe zvukove u prostoru, pokazuje razumijevanje za česte riječi (mama, tata, pa-pa...), uživa u zvukovima igrački i zvečki, raduje se brojalicama i pjesmama.
Dijete oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju, govori jednu do dvije riječi sa značanjem (tata, mama...)

Od jedne do dvije godine:
- Slijedi jednostavne upute i razumije jednostavna pitanja (Gdje je lopta? daj pusu...), prepoznaje dijelove tijela (kosu, oči, usta, nos...) kad ih imenujemo. Izražava želje imenovanjem predmeta. Govori oko dvadesetak riječi, koristi se pitanjima s jednom ili dvije riječi.

Od dvije do tri godine:

- razumije razlike u značenju riječi (ide – stane, veliko – malo, gore –dolje...), slijedi dva zahtjeva (uzmi knjigu i stavi je na stol). Dijete ima riječ za gotovo sve stvari i pojmove, koristi se rečenicama od 2 do 3 riječi

Od tri do četiri godine:

- čuje vas i kad ste u drugoj sobi, čuje TV na istoj glasnoći kao i drugi ukućani, razumije jednostavna pitanja (tko? gdje? kako?). Govori o događajima u vrtiću, govor je razumljiv i nepoznatim ljudima, služi se rečenicama s četiri ili više riječi.

Od četiri do pet godina:
- voli kraće priče i odgovara na pitanaj vezana uz njih, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću. Služi se pravilnim rečenicama, zna ispričati priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima.


Ako vaše dijete znatno odstupa od ovog fiziološkog razvoja i zabrinuti ste za njegov sluh i govor obratite se svom pedijatru, koji će preporuliti daljne korake. U dobro opremljenim audiološkim ustanovama, bez obzira na dob djeteta, može se precizno ustanoviti čuje li dobro ili mu je sluh oštećen.

Kada posumnjati da dijete slabije čuje?
    * sklono je upalama srednjeg uha
    * ima teškoće s održavanjem pažnje
    * na pitanja ne odgovara ili odgovara sa zakašnjenjem
    * pogrešno ispunjava zahtjeve
    * često traži da mu se ponovi već rečeno
    * pojačava radio, odnosno TV
    * povlači se iz društva ostale djece
    * preaktivno je ili ne surađuje u zajedničkim aktivnostima

Djeca s privremeno oslabljenim sluhom mogu imati sve, samo neke ili niti jedan od navedenih znakova. Dakako, ponašanje te djece može se razlikovati ovisno o njihovoj dobi, a katkad je teško reći ponaša li se dijete tako zato što slabije čuje ili je to zbog temperamenta, odnosno nekog drugog razloga. Ako niste sigurni, obratite se svom liječniku!

Upale uha

Kod čestih upala uha  također je veoma važno obratiti pažnju na sluh. Najčešći uzrok, obično privremenog, gubitka sluha koji se može pojaviti u malog djeteta jest upala srednjeg uha, a to je i jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi te može imati dugotrajne posljedice po razvoj govora i opći psihofizički razvoj djeteta.

U knjižici „Praćenje razvoja slušanja i govora od rođenja do pete godine života“ autora prim.dr.sc. Boruta Marna, dr. med., spec. otorinolaringolog i u izdanju Hrvatske udruge za ranu dijagnosiku oštećenja sluha (www.hurdos.hr) piše kako je upala srednjeg uha jedna je od najčešćih bolesti dječje dobi: svako treće dijete do treće godine života preboli najmanje tri upale uha, odnosno većina barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U pravilu su te upale vezane s nosnim smetnjama (prehlada, sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos). Postoje dva oblika upale srednjeg uha koji mogu zahvatiti samo jedno ili oba uha:

    * Akutna upala (otitis media acuta) - Znakovi su bol i povišena temperatura, dijete je plačljivo i nervozno, nemirno spava, a česte su i probavne smetnje. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha.
    * Sekretorna upala (otitis media secretoria) - Stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).

Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka zaostane tekućina. U toj tekućini se može povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.

Stupanj nagluhosti između ostalog najviše ovisi o količini i gustoći sekreta. Roditelji mogu posumnjati na smetnje sluha u manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Ako pak zahvate samo jedno uho, često se ne prepoznaju. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili čuje nejasno glasove na početku, odnosno na kraju riječi (na primjer glas "s" u riječima "sunce" i "pas") ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira kad u srednje uho ponovno uđe zrak. U 60-80 posto djece sluh se spontano normalizira unutar tri mjeseca, a u 85 posto djece unutar šest mjeseci. Ipak, u neke djece (a nikad se ne zna na koje se to dijete odnosi, bez obzira na statističke podatke), smetnje ne prolaze spontano nego je potrebno liječenje. Praćenje i liječenje takve djece u djelokrugu je otorinolaringologa (specijalista za uho-grlo-nos).

Kako pokušati smanjiti učestalost upala uha?
•    perite svoje i djetetove ruke uvijek nakon ispuhivanja nosa
•    koristite se jednokratnim rupčićima
•    povremeno, a redovito navečer, isperite nosić fiziološkom otopinom u polu-ležećem položaju pa i onda kad je dijete zdravo
•    ako je ikako moguće, dojite dijete barem četiri do šest mjeseci
•    pri hranjenju ili pijenju iz bočice uspravite dijete - ne ostavljajte ga s bočicom u krevetu u ležećem položaju
•    dokazano je da boravak u zadimljenim prostorijama povećava učestalost upale uha
•    pokušajte dijete smjestiti u manju skupinu djece - boravak djeteta u većim grupama povećava rizik od prehlade, a time i upale uha

Izvor: Provjera sluha u novorođenčadi, Hrvatska udruga za ranu dijagnosiku oštećenja sluha (www.hurdos.hr), Zagreb, 2003.
Praćenje razvoja slušanja i govora od rođenja do pete godine života, Hrvatska udruga za ranu dijagnosiku oštećenja sluha


 
Komentari
+2