Znanstvenici tvrde: Geni su djelomično odgovorni za psihičke probleme u djetinjstvu

'Naša su otkrića važna jer sugeriraju da je kontinuitet između osobina u djetinjstvu i osobina u odrasloj dobi, dijelom objašnjen genetskim rizikom, objašnjava autor studije

Znanstvenici tvrde: Geni su djelomično odgovorni za psihičke probleme u djetinjstvu

Ljudi koji su u odrasloj dobi podložniji depresiji, u djetinjstvu su češće imali problema sa socijalizacijom i ponašanjem, uključujući ADHD, odnosno poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, pokazalo je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu JAMA.  U njemu su znanstvenici analizirali podatke 42.000 osoba iz Finske, Norveške, Švedske i Nizozemske. 

Image

Mogu li tjeskoba i depresija biti 'zarazne'?

Kako se nositi s postporođajnom depresijom?

Znanstvenici su proučavali genetski rizik za specifične poremećaje poput nesanice i neuroticizma te otkrili poveznicu između visokog rizika za spomenute probleme u odrasloj dobi i probleme sa socijalizacijom i koncentracijom u djetinjstvu.

Image


(FOTO: Pexels)

"Vrijedi i suprotno. Ispitanici koji su emocionalno stabilniji i obrazovaniji, u djetinjstvu su imali manje problema vezanih uz socijalizaciju i ponašanje", objašnjava za portal Cosmos, voditelj studije prof. Christel Middeldorp sa Sveučilišta Queensland.

Ovo istraživanje je pokazalo da su poremećaji psihe izrazito poligenski, odnosno pod utjecajem brojnih genskih varijanti, što će pomoći znanstvenicima da povežu grupe gena sa zdravstvenim problemima.

Prema rezultatima studije, kod oko 50 posto djece i adolescenata s psihičkim problemima, isti će se zadržati i u odrasloj dobi.

"Naša su otkrića važna jer sugeriraju da je ovaj kontinuitet između osobina u djetinjstvu i osobina u odrasloj dobi, dijelom objašnjen genetskim rizikom", tvrdi za spomenuti portal Middeldorp. Pojedinci kojima prijeti rizik trebali bi biti u središtu pažnje i ciljanog liječenja kako bi se održalo psihičko zdravlje i kvaliteta života.

Image


(FOTO: Pexels)

"Iako genetska predispozicija nije dovoljno precizna u ovoj fazi kako bi omogućila individualna predviđanja o tome kako će se simptomi osobe razvijati sa starenjem, u budućnosti bi to moglo biti moguće", zaključuje autor studije.