Iako sam gotovo sigurna da sam se i previše „ogolila“ (ne daj Bože da netko iz mog sela naleti na ove članke!) i naivno se još pod sve potpisala pravim imenom, uzbuđenje i skribomanija su prevagnuli, pa ću vas „povući“ sa sobom još dio puta.
Naime, prošlih je nekoliko tjedana bilo prilično zanimljivo.
Moja dobra prijateljica bila je prvi put kod Dubravke na masaži i dobila prvi dio svoje dijagnoze (koju je u šokiranom oduševljenju podijelila samnom, ali je ja ne mogu podijeliti sa vama), i na shiatsuu (nakon čega je dobila drugi dio dijagnoze i prvi dio tretmana na putu za koji se odlučila i upute kako se ima ponašati i što ima raditi do sljedećeg termina nakon blagdana).
U narednih nekoliko sati koje smo provele zajedno muvajući se po turbo limaču na rotoru, frendica mi je ispričala sve što se događalo i, štreber kakav tvrdi da jest, već se počela ponašati po Dubravkinim uputama. Rikavala sam od smijeha gledajući je kako se veseli tome što joj se događa i pitala sam se u kakvoj sam ja to riti da prvo moram na „kemijsko čišćenje“ koje će trajati pitajboga koliko. Nisam baš bila sretna zbog sebe, ali sam bila sretna vidjeti da stvari funkcioniraju na mojim prijateljicama. Jedna od stvari koje joj je pred nepun sat Dubravka obećala jest da će se muškarci (koji je do tad uopće nisu primjećivali kao ženu) oko nje skupljati jatimice – i doista, gdje god bi ona zastala u polupraznom dućanu, oko nas bi nastala nevjerojatna gužva!?!
Gušile smo se od smijeha.
Ista mi je prijateljica putem kući ispričala o svom bioenergičaru, koji joj pomaže već godinama, i koji bi možda mogao pomoći s mojim „čišćenjem“. Što reći, sve dobre informacije cure saznaju od cura, zar ne?
Vozeći se zajedno doma, iz auta smo dogovorile vikend čvenk s njenim bioenergičarem, kojeg ću, dok ne budem znala smijem li podijeliti s vama i nešto više, zvati samo M.
M je došao u nedjelju točno u dva, sjeo nasuprot mene, fiksirao me sa smiješkom, a ja sam se osjećala kao debil jer nisam znala što se događa i što trebam raditi. „Ništa, samo se opusti, i ne križaj ruke i noge“. Neko smo vrijeme sjedili u tišini i onda sam ja počela, kao i obično, s paljbom pitanja: što se sad događa, što nije u redu samnom, zašto sam ja magnet za sranja, što vidi (jer mi je frendica rekla unaprijed da čovjek vidi nevjerojatne stvari). Bottom line, čovjek ponovio manje-više isto što reče i Dubravka: Da sam puna negativne energije i da imam predivnu dušu. Moja duša privlači dobre ljudi i stvari u moj život, negativna energija „zarađena“ na različite načine privlači one druge. Apsolutan je imperativ „očistiti me“.
OK, već radim na tome.
Oko Božića Dubravka mi je poslala SMS s novom adresom i poruku da se seli i da se vidimo tek u 2009. O, Bože, još tjedan dana...
Dubravkina nova adresa u zgradi je čudnoplave boje, lift ne radi, zvono još ne radi, ali sam prostor je savršen - soba za shiatsu, soba za masažu i još jedna za nešto što je za sada samo ideja u njenoj glavi.
Došepesala sam do nje sve sa slomljenim malim prstom na nozi („dar“ samoj sebi za rođendan, vjerojatno „pokora“ za preskupu torbu koju sam si darovala i već požalila ;)) i dok sam uživala u „Kupidonu s brusnicama“ (mirisna i utješna masaža, ili sam je bar ja tako doživjela), kukala sam što moje frendice napreduju velikim koracima, a gdje sam ja?!?
„Zamislite lijep komad zemlje koji želite obraditi“, kaže Dubravka, "znate točno što ćete zasijati, imate alat, dobro sjeme, dobru volju... ali zemlja je zapuštena, tvrda, puna korova i buba... da u nju bacite sjeme, ostalo bi tamo gdje ste ga bacili i sagnjilo. Ali obzirom da vidite da vaš komadić zemlje ima potencijala, bacate se na posao. Najprije treba zemlju opljeviti, očistiti od svega što ne valja, preorati, usitniti, pognojiti, a onda zasijati, zaliti i čekati da se pojave plodovi vašeg truda“.
Tako, dakle, stvari stoje samnom. Dok se ne očistim, i ne skinem s anti-anksiolitika (za koje imam zahvaliti poslu), nema „sijanja“.
Pred kraj masaže, pita me Dubravka što si želim u ovoj godini. „Pazite“ doda „što želite, jer ćete to i dobiti“. Iskreno, nemam pojma što mi NAJVIŠE treba. Sve mi treba. Moram li odgovoriti odmah? Moram.
Nakon podužeg razmišljanja donijela sam odluku što mi je u 2009. najvažnije. Valjda. Hoću novi posao. Svejedno mi je hoće li to biti kroz moju friško registriranu agenciju za komunikacijski consulting ili još jednu korporacijsku poziciju. Štoviše, poslala sam svoj CV na jedan natječaj za direktora Sektora marketinga u profesionalno izazovnoj branši i mislim da bi me taj posao veselio. Eto, to želim.
„Što biste odjenuli da vas pozovu na razgovor?“ pita Dubravka. Lako pitanje – crne hlače, rozobijelu košulju na sitne prugice i po vrhu vjerojatno crni prsluk. „No, krasno“ Dubravka će. Drugim riječima odmah biste pojavom rekli „imam problema s autoritetom, ali u osnovi sam nježna i osjetljiva duša“.
Molim?!? Pa ta kombinacija je jedna od onih koje slažem napamet! Milion puta sam je odjenula i u njoj se osjećam snažno. Da, ali izgleda ne baš onako kako bih trebala neverbalno komunicirati na razgovoru za posao..
Stvar se vratila na Dubravkino „jeste li me spremni slušati i do koje mjere“. Jesam. Dobila sam praktične upute i čvrsto uvjerenje da ću dobiti to što želim.
Na sljedeći termin, večeras, došla sam s petodnevnom upalom uha koja me dovela na rub izdržljivosti. I s novom bojom kose, u skladu s prošlotjednim uputama. „Još malo svjetlije“ komentirala je Dubravka dok sam se svlačila.
„I, što to ne želite čuti?“ „Ništa ne želim čuti, ako ćemo iskreno, svega mi je dosta.“ „Da“ Dubravka će „zato vas i bole uši“.
Dok sam se odijevala na kraju tretmana (oba uha i leđa koja su pod stresom opet došla u stanje zagrebačkih cesta), ušla je sljedeća klijentica. Dubravka ju je poslala u drugu sobu na razodijevanje, a ja sam otvorenih usta zujala za njom. Cura je PREKRASNA. Kaj njoj fali?! „To je rezultat tri mjeseca rada“. „No dobro, a kad ćemo početi raditi na meni“ cvilila sam. Koliko još korova moramo počupati, kakav sam ja to nevoljni komad zemlje?!
Dva sata kasnije, evo me za kompom. Nešto sam sretnija jer me više ne boli uho. Klavocin bid koji sam jutros dobila neotvoren sam pospremila u kućnu apoteku. Dobila zadatak sljedeće pramenove učiniti još svjetlijima, na bijelo, ne na zlatno, jer će komplimentirati mom tenu i pustiti kosu do tričetvrt leđa. Imam se „skinuti“ sa rivotrila i zamijeniti ga gospinom travom (imam!). Bože mili zadataka :) . Sljedeći termin, za deset dana, nadam se, bit će shiatsu. I pokazat će, nadam se, da sam bolje i da konačno možemo početi bar ORATI, ako već ne sijati ;) .
Jasmina Malnar