Volite li se dovoljno?

Kažu da ako ne volite sebe, ne možete voljeti niti druge

Volite li se dovoljno?

Upalim TV i čujem: ˝Morate voljeti sebe.˝ Otvorim novine i vrišti reklama: ˝Voljeti sebe – koji dobar osjećaj!˝ Šetam pesonju i prolaze dvije mlade djevojke. Jedna objašnjava drugoj: ˝Gle, ako ne voliš sebe, imaš problem. Ali ima jedan dobar tečaj...˝
Znam da je “selfhelp” u svim svojim oblicima zavladao i ne smatram to uvijek nužno lošim. Amerikanci u tomu prednjače do te mjere da čak i pretjeruju. Uvijek sam se pitala zašto se u poslovnim prigodama moram s njima izgrliti i izljubiti kao da smo u najmanju ruku odrastali zajedno, no to je njihova kultura pretjeranoga. Od boja pri odijevanju, hrane, mirisa pa tako i dodira. Sigurno ste u američkim filmovima vidjeli one "support grupe" tj. grupe podrške gdje ljudi sjede i povremeno netko nešto izusti, a svi mu plješću. E to je nešto što ne mogu zamisliti kod nas. No, vratimo se našoj današnjoj temi: Volite li vi sebe? I što to zapravo znači?

Nedavno sam čula teoriju da to znači biti sebičan, druga kaže da je to kad se u kupaonici tri sata dotjeruješ i baš te briga za sve ostalo, treća kaže da je to osluškivati sebe i svoje potrebe. Ovu treću bih mogla i prihvatiti, uz maleni dodatak prve. Cijeli nas život uče da moramo pomagati drugima, da je altruizam jako važan, da će nas voljeti ako dajemo, da je važnije davati nego primati… No, gdje smo tu mi? Naravno da je davanje i pomaganje važno za naše osobno zadovoljstvo, no problem je što pritom često zaboravljamo sebe... I tu dolazimo do problema - kako reći ne?

Jeste li i vi među onima koji to jednostavno ne znaju? Milijun puta sam rekla sama sebi da kad me xy pita da odemo u glupi, zamorni, iscrpljujući shopping, neću prihvatiti. I tada mi naiđe xy i kaže: "Ali mooooolim te, taj shopping centar mi je izvan ruke i ne vozim, ajdeeee pleaseeeee..." - i naravno popustim. Nije loše pomoći, no planirala sam u to vrijeme raditi nešto što mene beskrajno veseli. I što se tada događa? Popustim, samu sebe uvjeravam da je taj shopping baš super i da pomažem toj osobi, no to nije ono što stvarno osjećam.


Image





I sad je tu dilema: odbiti pomoć ili pomoći i ne osjećati se dobro... Naravno da se odbijanje pomoći ne odnosi na situacije kad je netko bolestan, kad mu je pala tegla ili cigla na glavu ili kad se izgubi nečije dijete, ali život se sastoji od toliko malenih situacija u kojima često zanemarimo sebe i svoje potrebe i pomažemo drugima. Kasnije se pitamo zašto nas ti isti “drugi“ odbiju ako im ne odgovara pomoći nam u nekom trenutku? E pa zato što oni sebe vole.

Volite li vi sebe dovoljno? Kažu da ako ne volite sebe, ne možete voljeti niti druge i to je točno. Jer, ako se ne volite, ne cijenite se, ne sviđate se same sebi, dozvoljavate da kompleksi ovladaju vašim mislima i nepotrebno se opterećujete. Ako se ne volite, prilično ste neodlučne i lako vas drugi mogu nagovoriti na stvari koje zapravo ne želite. Voljeti sebe za mene znači probuditi se s osmijehom na licu i zahvaliti na još jednom prekrasnom danu, prošetati prirodom i disati punim plućima, uživati u dobroj knjizi i, da, biti svjestan svojih nedostataka, celulita i naslaga prikupljenih tijekom zime, no i voljeti se takvom.

Baš mi je jučer prijateljica rekla: ˝Mene nitko ne gleda jer imam 5 kg previše.˝ Kako samo griješi. Neće joj 5 kg manje pomoći dok samu sebe ne zavoli i ne počne odašiljati od sebe vibre zadovoljstva i sreće koje će sigurno dodirnuti i druge oko nje. Jeste li ikada pokušali pogledati ljude oko sebe i nasmiješiti im se? Javite što vam se dogodilo. Ja imam samo dobra iskustva...

Sretno i ne zaboravite – volite se!

Vaša Ema Jurić