Mogućnosti i granice prirodne medicine

Sve što unosimo u naše tijelo utječe na unutrašnju ravnotežu. To vrijedi za sve razine – tjelesnu, intelektualnu i emocionalnu.

Mogućnosti i granice prirodne medicine

Prirodna medicina je sustav tretmana kojima se sistematski snaži ljudski organizam s ciljem uspostavljanja prirodne ravnoteže, drugim riječima – zdravlja.

Načela prirodne medicine su jednostavna:
• alkalizacija i remineralizacija
• detoksikacija
• "dezinfekcija"
• oporavak crijevne sluznice i flore = oporavak imunološkog sustava
• oporavak funkcionalnosti unutrašnjih organa i žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem

U smislu prirodne medicine ključan je tzv. unutrašnji milje tijela. Naše tijelo možemo zamisliti kao akvarij, tjelesne tekućine (krv, limfu) kao vodu, a naše stanice kao ribice u akvariju. Zdravlje ribica direktno ovisi o kvaliteti vode. Isto vrijedi i za stanice našeg tijela. Zato je osnovni princip prirodne medicine čišćenje tj. detoksikacija krvi, limfe i tkiva. Stručnije rečeno – reguliranje unutrašnjeg miljea tijela.
Sve što unosimo u naše tijelo utječe na unutrašnju ravnotežu. To vrijedi za sve razine – tjelesnu, intelektualnu i emocionalnu.

Zdrava crijeva - vrlo važan temelj zdravlja

Velik dio našeg zdravlja potiče iz zdravlja debelog i tankog crijeva. Naime, u ovom dijelu tijela dolazi do nevjerojatno složenih zbivanja koje onda pojednostavljeno imenujemo:

- crijevna flora  je sinonim za imunološki sustav
- crijevna flora sudjeluje u metaboliziranju hrane
- crijevna flora i sluznica sudjeluju u procesima detoksikacije tijela (to je svima jasno!)

Svi narodi svijeta neovisno o klimi i religiji provodili su tisućljećima jednom godišnje redovite “kure detoksikacije”. One su čvrsto usidrene i u religijske običaje. Sjetimo se proljetnog posta Korizme kod katolika ili mjesec posta Ramazam kod muslimana. Liječnici tradicionalnih medicina (tibetanska, ayurvedska, kineska i drugi) pridaju veliku važnost izgledu i formi trbuha te karakteristikama stolice i urina. To danas u suvremenoj medicini čine samo liječnici čiji pacijenti ne mogu govoriti – pedijatri i veterinari!

Crijevna flora je sinonim za imunološki sustav

Ako je zdrava crijevna flora sinonim za dobar imunološki sustav, tada trebamo poznavati sve što šteti kao i sve što koristi našoj crijevnoj flori. Crijevna je flora (simbionti) složen ekosustav od ca. 500 različitih bakterijskih i drugih kultura. Samo u crijevu imamo vjerojatno i do 100 puta više simbionata nego vlastitih stanica tijela!

I prema konvencionalnoj medicini zdrava crijevna flora čini 50-80% snage imunološkog sustava. Najvažnije crijevne bakterije su mnogima poznate poput acidofilus i bifidus kulture koje žive u nama kao i izvan nas. U suvremenoj medicini se često nazivaju “probioticima”. Ove bakterijske kulture poznate su nam, na primjer, iz tradicionalnog načina kiseljenja hrane.

Tisućljećima su doslovce svi narodi svijeta fermentirali hranu koju su svakodnevno jeli tijekom cijele godine. U našim krajevima to je tradicionalna zimnica – kiseli kupus i kisela repa, kao i (fermentirani ca. 6 tjedana!) kiseli krastavci, lučice, gljive, paprike, “turšija” i drugo. Osim toga ovdje imamo i fermentirane mliječne produkte (jogurt, kefir, kiselo mlijeko), a neki čitaoci možda poznaju ruski “kvas” ili  “bozu” iz slastičarnica prije 30-ak godina.

Mi smo danas možda i prva generacija koja samo povremeno pojede “kiselo zelje”. No za naše zdravlje potreban je svakodnevni unos probiotika.

Crijevna flora sudjeluje u metaboliziranju hrane

Velik dio industrijske hrane je “nepokvarljiv”. Tako imamo “trajno” mlijeko, “jestiva” ulja koja mogu stajati u trgovinama i godinama, konzervirana jela i konzervanse, ozračenu svježu hranu koja se ne kvari, itd. To znači da je mikroorganizmi ne mogu razgraditi! Takve “namirnice” su doslovce neprobavljive i samim time štetne.

Znači - i najbolja hrana i najbolji dodaci hrani mogu biti probavljeni samo toliko koliko to crijevna flora su-omogućuje. Pri konzumiranju neprobavljive hrane dolazi do stvaranja raznih polumetaboliziranih tvari, za koje je vrlo vjerojatno da loše utječu na cijeli probavni sustav, kao i na crijevnu floru. U svakom slučaju preopterećuju detoksikacijski i druge sustave.

Srećom, mnogima je danas poznata ljekovita moć tzv. “zdrave hrane” pa mnogi samoinicijativno poklanjaju veliku pažnju kvalitetnim namirnicama. Loš utjecaj na crijevnu floru ima upotreba antibiotika, pogotovo kada je nepromišljena i pretjerana. Nakon svake kure antibiotika nužna je višemjesečna kontinuirana obnova crijevne flore u vidu unosa probiotika (dakle, kiselo zelje je vrlo zdravo!).

Na crijevnu floru također vrlo loše utječe hrana bogata tzv. jednostavnim ugljikohidratima (poput bijelog brašna i bijelog šećera). Ovi jednostavni ugljikohidrati “hrane” tzv. lošu/patogenu crijevnu floru i donose prevagu u osjetljivom crijevnom ekosustavu. Znači, osim što se lako debljamo od koncentriranih ugljikohidrata, oni izravno uništavaju našu zdravu crijevnu floru = imunološki sustav = sposobnost metaboliziranja hrane.

Crijevna flora i crijevna sluznica sudjeluju u procesima detoksikacije tijela

Cijeli naš krvotok i limfotok počinje i završava u složenom i razgranatom sustavu crijeva. Pogledajmo samo površinu tankog (oko 6 m dužine) i debelog crijeva (dugačkog ca. 1,5 m) – zajedno čine gotovo 300 m2 površine – što je veće od teniskog igrališta! Sluznica debelog crijeva je membrana koja je propusna u oba smjera.

Iz unutrašnjosti crijeva se upijaju dobre (kao i štetne) tvari iz probavne kaše, a iz unutrašnjosti tijela se, dovedeno limfotokom izlučuju otpadne tvari u crijevo. Tih ca. 300 m2 čini naš najveći i najvažniji izlučivački i detoksikacijski sustav kao najvažniji sustav čišćenja uopće.


Napisala: Vanja Kovačić, dipl. ing., Heilpraktikerin
Preuzeto s: Naturala.hr