Kako izbjeći visinsku bolest

Koji su simptomi visinske bolesti? Zašto se javlja, može li se spriječiti? Koje su visine na kojima dolazi do visinske bolesti?

Mnogi ljudi već na visini od 1500 do 2500 metara osjete određene fiziološke promjene. No, te promjene još uvijek nisu karakteristične za visinsku bolest koja se najčešće javlja iznad 2500 metara nadmorske visine, te vrlo često pri brzom mijenjanju brzine, odnosno usponu. Na razvoj visinske bolesti utječu brzina uspona, nadmorska visina, visina na kojoj osoba spava, te individualna osjetljivost. Ljudi je mogu doživjeti u zrakoplovu, te tijekom planinarenja. Dobra tjelesna forma nema nikakav utjecaj na otpornost prema visinskoj bolesti. Dobro tjelesno stanje, dakle, ne umanjuje opasnost od visinske bolesti, nego je čak može i povećati, jer omogućuje brži uspon.

Simptomi visinske bolesti

Glavobolja, mučnina, problemi sa spavanjem, vrtoglavica, ubrzano ili otežano disanje, najčešći su simptomi visinske bolesti. Može se javiti oteklina udova. Osobu sa simptomima visinske bolesti ne smije se ostavljati samu. Simptomi se inače javljaju 6 – 12 sati nakon dolaska na visinu. Nestaju nakon 1do 3 dana ako nema daljnjeg penjanja. Rijetko se javljaju ispod 2500 m.To je tzv. akutna visinska bolest koja se, ako se ne poduzmu potrebne mjere, može razviti u visinski plućni edem ili visinski edem mozga, koji može uzrokovati smrt. Učestalost visinske bolesti ista je kod djece i kod odraslih. Liječnici ne mogu predvidjeti kod koje osobe će se razviti visinska bolest.

Zbog čega dolazi do visinske bolesti?

Najveći razlog bolovanja od visinske bolesti jest smanjeni tlak zraka na visokoj nadmorskoj visini. Naime, tlak zraka se na visini smanjuje u velikoj mjeri. Na nadmorskoj visini od 5500 metara u zraku ima samo pola količine kisika od one na razini mora. Osim nedostatka kisika, tijelo na velikim visinama izloženo je ekstremnom stresu, a uzrokuju ga iscrpljenost, svaki novi i najmanji napor, nedostatak kvalitetne hrane i napitaka, hladnoća i vjetar. Dolazi i do nagle dehidracije organizma što djeluje na ostale organe.Tijelo na takve izazove odgovara sa više ili manje uspjeha. Zbog smanjene količine kisika tijekom udisaja, disanje postaje češće, žile u plućima se sužavaju kako bi porastao krvni tlak te kako bi krv mogla doprijeti u dio pluća, koji u normalnim okolnostima ne koristimo. Povećava se broj eritrocita i razina hemoglobina u krvi, što je neophodno za prijenos kisika u tijelu. Srce počinje kucati brže, brže je kolanje krvi, te se i na taj način pokušava neutralizirati manjak kisika.

Oblici visinske bolesti


Akutna visinska bolest najčešći je oblik i može nastati već na visinama od 2000 m. Karakteriziraju je glavobolja, gubitak apetita, mučnina ili povraćanje, slabost, umor, vrtoglavica i problemi sa spavanjem.Odmaranje na istoj nadmorskoj visini često omogućuje prolazak simptoma, te se većina osoba oporavlja bez liječenja za 24 – 48 h. Lijekovi protiv bolova i povraćanja (analgetici, antiemetici) mogu ublažiti glavobolju i mučninu kod blage akutne visinske bolesti.

Najvažnije u liječenju akutne visinske bolesti jest spriječiti daljnji uspon te obavezan silazak ako se simptomi pogoršavaju ili ne prolaze nakon 24 sata. Hitno spuštanje je potrebno kod znakova edema pluća ili mozga.

Visinski edem mozga obično slijedi nakon akutne visinske bolesti. Edem (oteklina, nakupljanje tekućine u moždanim stanicama) mozga može uzrokovati komu i smrt. Koma i smrt mogu nastupiti za nekoliko sati od pojave prvih simptoma. Visinski edem mozga treba razlikovati od drugih uzroka kome ili paralize. Visinski edem pluća obično nastaje 24 do 96 h nakon brzog uspona iznad 2500 m i najčešći je uzrok smrti bolesnika. Poremećaj uključuje otežano disanje pri naporu koje se pogoršava i postaje otežano i pri mirovanju, suh kašalj, slabost, lako zamaranje i nepodnošenje napora. Kako se bolest pogoršava, disanje je sve teže, edem pluća postaje očit, te je moguć razvoj kome i smrti.

Aklimatizacija

Prevencija od visinske bolesti provodi se pravilnom aklimatizacijom, odnosno, prilagodbom na visinu. Preporuke za aklimatizaciju su sljedeće:

  • iznad 3000m visinu na kojoj se spava povećavati samo 300 – 600 m na dan
  • iznad 3000m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000 m daljnje visine
  • brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe
  • ako je moguće, treba izbjegavati letove ili vožnju direktno na visoke razine
  • ako se na visoku nadmorsku razinu dolazi direktno avionom ili autom, potrebno je prvi dan izbjegavati tjelesne napore i daljnji uspon
  • „penji se visoko, spavaj nisko“
  • ako simptomi ne prolaze, treba odgoditi daljnji uspon
  • ako se simptomi pogoršavaju – spustiti se što prije.

Foto: © kovaricekpavel - fotolia

Pratite nas
2021. Sva prava pridržana.