Blagdani su vrijeme veselja, sreće i druženja, ali kako nam se približava kraj godine, sve je neizvjesnije što će se dogoditi početkom iduće. Takav osjećaj neizvjesnosti često vodi do pojave anksioznosti.
Sada kada smo se već naviknuli na novi način života i nova pravila koja nam je donijela pandemija, sve više razmišljamo o tome kako će naš život izgledati jednom kada se stvari vrate na staro. Iako smo svi svjesni da život više nikada neće biti isti kao što je nekada bio, nesvjesno možda pokušavamo složiti stvari da budu kakve su bile prije pandemije što je nemoguće. Kada takve nemoguće stvari radimo iznova, dolazi do pojave frustracije te naposljetku anksioznosti.
(Foto: Pexels)
Ono što nam nakon te frustracije stvara dodatan stres je nesigurna budućnost. Kako ne znamo što nas očekuje ni sutra, a ne u novoj godini, sama anksioznost iščekivanja može nas u potpunosti obuzeti. No postoje načini kako da se s tom nesigurnošću nosimo, da ju pretvorimo u svoju korist i da iz nje izvučemo maksimalno. U nastavku smo izdvojile nekoliko načina kako to učiniti.
No prije nego što krenemo na savjete, važno je znati svoje strahove, frustracije i probleme znati podijeliti s drugima, ali i saslušati tuđe. U vremenu u kojem nam i odlazak do trgovine može predstavljati izvor anksioznosti, važno je znati kome se i kako otvoriti. Neka to bude osoba od povjerenja, za koju znamo da nas neće bezuvjetno tješiti i stvarati nam lažno pozitivnu sliku nego nam pomoći racionalizirati situaciju.
(Foto: Pexels)
Također bi osim samog razloga trebale ponuditi i obrazloženje svoje anksioznosti. Primjerice, ako nas prijateljica zove u šetnju, a mi se time osjećamo ugroženo, ne trebamo samo reći 'ne bih išla u šetnju danas' nego objasniti zašto ne bih išla u šetnju i koje su tvoje emocije vezane uz događaj. To možda zvuči kao da ćeš svojim objašnjenjima opterećivati druge, ali pravi prijatelj će biti zahvalan na objašnjenju i imati razumijevanja za tvoje strahove.
Isto tako kada slušamo tuđe probleme ne trebamo odmah dolaziti do vlastitih zaključaka nego pustiti osobu da objasni što ju muči i onda razgovarati o tome. Nitko ne očekuje da budemo njihov psihoterapeut, ali bi trebali saslušati njihov problem s dozom empatije. Nikada na prvu nemoj osuđivati tuđe riječi jer često ne znamo što se iza njih dodatno krije. Zato je važno da obje strane imaju jasnu i otvorenu komunikaciju.