Vjerojatno smo svi vidjeli neke primjere kako roditelji u javnosti posramljuju djecu, a sada se to može vidjeti čak i na društvenim mrežama. Ovakvi postupci ponekad mogu izgledati kao da su učinkoviti i da će dijete u određenom trenutku poslušati. To mu sigurno u tom trenutku privlači pažnju. Ali problem s ovim načinom rješavanja problema je što dugoročno može oblikovati djetetovo ponašanje.
Osim toga, to može imati ozbiljan i dugotrajan utjecaj na odnos roditelja i dijeteta, a i utjecati na djetetovo samopoštovanje, objašnjava Jennifer Wolf, PCI edukatorica za roditelje. Dalje je objasnila što bi sve roditelji trebali znati o razvijanju osjećaja srama kod djeteta i koje riječi bi trebali izbjegavati.
Sigurno se pitaš kako se točno kod djeteta može izazvati osjećaj srama? Evo nekoliko primjera:
- Pričanje neugodnih priča kako bi se manipuliralo djetetovim stavom ili ponašanjem.
- Dijeljenje privatnih situacija vezanih za ponašanje i posljedice s prijateljima, obitelji ili putem društvenih mreža.
- Činiti da se dijete osjeća loše zbog sebe, kao osobe, umjesto da se roditelj usredotoči na stvarno ponašanje koje želi da dijete promijeni.
Nažalost, ove tehnike u početku djeluju i roditelji ih nastavljaju raditi, ali posramljivanje djeteta brzo se vrati na negativan način, dalje objašnjava Wolf. Posramljivanje djeteta u javnosti ruši njegovo povjerenje i samopoštovanje. Istodobno, to uništava djetetovu motivaciju da aktivira ponašanja koja želiš potaknuti.
Krivnja vs. sram
Roditelji su ponekad zbunjeni jer njihovo ponašanje i osjećaji jako utječu na dijete. Na primjer, ako si vikala na svoju djecu i imala osjećaj krivnje ili žaljenja, ti bi osjećaji trebali biti dovoljni da promijeniš svoje ponašanje. Ali postoji razlika između krivnje i srama. Brené Brown, profesorica sa Sveučilišta u Houstonu i autorica vrlo popularne knjige "Daring Greatly", objašnjava razliku između krivnje i srama.
Krivnja kaže: "Napravio sam nešto loše."
Sram kaže: "Ja sam loš."
Bez obzira s kojim se izazovima u ponašanju svoje djece trenutno suočavaš, osjećaj srama nije poruka koju želiš poslati svojoj djeci?
(Foto: Pixabay)
Zašto posramljivanje djece ne funkcionira?
Možda ovo čitaš i misliš kako si to već učinila, a sada je prilika da se ispričaš djetetu. Djeca moraju znati da su njihovi roditelji ljudi i da su spremni prihvatiti svoje pogreške. Čak i ako ti je teško započeti taj razgovor s isprikom, učini to.
Ako si javno posramila svoje dijete, on ili ona mora te čuti kako se iskreno ispričavaš i jasno komuniciraš te da se to neće ponoviti. Prava isprika imat će povoljan utjecaj na vaš odnos, a poboljšanje u odnosu možeš iskoristiti kao "oružje" za utjecaj na ponašanje djeteta.
(Foto: Pixabay)
Posramljivati djecu također je opasno jer je sram obično osjećaj koji se zadržava i često traje dulje nego što misliš ili želiš. Pa iako se na površini može činiti da roditelji koji ovako discipliniraju svoju djecu postižu rezultate, ovaj način ponašanje šteti na dva načina:
- samopoštovanju djeteta
- vašem dugoročnom odnosu
Rečenice koje roditelji ne bi trebali govoriti svojoj djeci
Evo nekih rečenica koje bi roditelji trebali izbjegavati kako ne bi kod djeteta razvijali osjećaj srama:
(Foto: Pixabay)
- "Ti si loša djevojčica" - ova optužba ne pomaže tvom djetetu da shvati što je pogriješilo ili što treba promijeniti. I to definitivno nije fraza koju želiš da "nosi" u svojoj glavi u kasnijim godinama.
- - ovo je jednako loš primjer kao i prethodna rečenica, pogotovo ako nisi u dobrim odnosima s partnerom ili ste se razišli.
- "Ne znam zašto se uopće bavim tobom" - zamisli kako se osoba osjeća nakon ove rečenice. Većinom proizlazi iz obične frustracije, ali treba izbjegavati ovakve rečenice.
- - zaustavi se nakon dijela "tako sam umorna", a onda napravi malu pauzu i odmori se. Druga perspektiva pomoći će ti riješiš probleme s kojima se suočavaš u odgoju djeteta, a da pritom ne uništiš njegovo samopoštovanje ili vaš odnos.
Kako utjecati na djetetovo ponašanje bez posramljivanja?
Najbolji alat koji imaš za utjecaj na djetetovo ponašanje je vaš odnos. Bilo bi najbolje stvoriti vezu koja jača pozitivne osjećaje kod djeteta o sebi, a istovremeno mu davati prostora za učenje na vlastitim pogreškama. Dakle, kada dijete odluči biti neposlušno, razgovaraj s njim o njegovim izborima i onome što sljedeći put može učiniti drukčije.
Evo nekoliko pozitivnih primjera rečenica koje možeš koristiti:
- - odvoji nekoliko minuta i poslušaj dijete prije nego odgovoriš.
- - pomoći će djetetu da prepozna osjećaje povezane s događajem koji se dogodio. To može uključivati bijes, strah, usamljenost, iznenađenje i druge osjećaje.
- "Što si mogao učiniti drukčije?" - ovo je velika rečenica! Bilo bi najbolje da dijete samo kaže koje je opcije sve imalo. U tom trenutku važno je potvrditi što sve može biti učinkovitije. Ideja je osnažiti dijete strategijama, za "sljedeći put", umjesto da ga posramljuješ.
- - vrlo je važno pomoći djetetu da imenuje što sve može učiniti.
- "Kako ti mogu pomoći?"- ovo je često rečenica koja se izostavlja u komunikaciji, ali je vrlo snažna. Čak i ako ne možeš pomoći djetetu u određenim situacijama, znat će da si tu za njega.